Poslovni broj: Us I-2013/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Stefani Kasap, odvjetnica u Odvjetničkom uredu Josipa Bašića, odvjetnika u Zadru, Zrinsko - Frankopanska 38, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi izdavanja uporabne dozvole, odlučujući o tužbi tužitelja od 19. kolovoza 2024. i odgovoru na tužbu tuženika od 29. listopada 2024., izvanraspravno dana 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim predlaže poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-361-05/24-02/77, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 21. lipnja 2024., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-05/24-02/77, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 21. lipnja 2024., odbačena je žalba LM, ovdje tužitelja, izjavljena protiv uporabne dozvole Zadarske županije, Grada Zadra, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, KLASA: UP/I-361-05/21-01/000088, URBROJ: 2198/01-5-24-0011 od 28. veljače 2024., pozivom na odredu čl. 114. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku u svezi s odredbom čl. 138. Zakona o gradnji.

2. Citiranom Upravnom dozvolom koju je izdala Zadarska županija, Grad Zadar, Upravni odjel za prostorno uređenje i graditeljstvo, rješenjem KLASA: UP/I-361-05/21- 01/000088, URBROJ: 2198/01-5-24-0011 od 28. veljače 2024., po zahtjevu investitora MM iz [adresa], dozvoljava se uporaba za izgrađenu zgradu stambene namjene (pomoćna), 3.b skupine, pomoćna zgrada (gameroom i wellness), BRP 49,63 m[2] , katnosti prizemlje i nenatkriveni bazen dimenzija 9,20 x 3,70 m na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ([adresa]) za koju je izrađen glavni projekt, zajedničke oznake GP 44/20 izrađen od strane projektanta Damira Kolege, dipl. ing. građ., broj ovlaštenja G 1572.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći da je Zadarska županija, Grad Zadar, Upravni odjel za prostorno uređenje i graditeljstvo izdao Uporabnu dozvolu za nezakonito izgrađenu građevinu koja se nalazi na manjoj udaljenosti od susjedne međe nego što je propisano Prostornim planom uređenja Grada [adresa] („Glasnik Grada Zadra“ broj: 4/04, 3/08, 4/08, 10/08, 16/11, 2/16, 6/); da je protiv navedene odluke tužitelj podnio žalbu, međutim da je tuženik istu odbacio, radi čega da tužitelj podnosi ovu upravnu tužbu. Tužitelj navodi da kako za pomoćnu zgradu nije potrebno imati građevinsku dozvolu već se gradi sukladno Glavnom projektu, nakon čega se za istu ishodi Uporabna dozvola, da tužitelj nije mogao sudjelovati u postupku izdavanja građevinske dozvole kao stranka, već da se jedino mogao naknadno uključiti kao zainteresirana osoba kako bi zaštitio svoja prava i interese. Poziva se na odredbu čl. 115. Zakona o gradnji ("Narodne novine" br. 153/13., 20/17., 39/19., 125/19.) kojom je propisano da je stranka u postupku građevinske dozvole investitor, vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola. Slijedom navedenog, da predmetna građevina nije jednostavna građevina u smislu Zakona o gradnji, da bi tužitelj imao mogućnost zaštite svojih prava i interesa prilikom izdavanja građevinske dozvole u kojem postupku bi se utvrdile i raspravile sve okolnosti koje se kod jednostavnih građevina koje imaju obvezu izdavanja uporabne dozvole provjeravaju tek na uporabnoj dozvoli. Da nije sporno da je sukladno članku 138. Zakona o gradnji stranka u postupku izdavanja uporabne dozvole samo investitor, odnosno vlasnik građevine na čiji je zahtjev pokrenut postupak izdavanja te dozvole, međutim da je u tim okolnostima uporabna dozvola samo provjera i potvrda gradnje u skladu s građevinskom dozvolom. Odnosno, da se po redovnom tijeku stvari sva kontrola zakonitosti i usklađenosti građevine s prostornim planovima, pravima trećih i poštivanju temeljnih zahtjeva i propisa građenja odvija u fazi izdavanja građevinske dozvole, te da u tim okolnostima sudjelovanje vlasnika i nositelja drugih stvarnih prava na nekretnini kod izdavanja uporabne dozvole nije ni potrebno jer je isti svoja prava već mogao ostvariti u prethodnoj fazi prilikom izdavanja građevinske dozvole. Međutim, ukoliko se građevinska dozvola ne izdaje, da bi se pogrešnim tumačenjem smisla zakona dalo zaključiti da vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola ne bi imao nikakve mogućnosti u zaštiti svojih prava i interesa od nezakonite gradnje u slučaju kada je upravno tijelu tu nezakonitost voljno ozakoniti. Da je upravo ovakva posljedica ovog grubog formalističkog pristupa tuženika kojom se ozakonjuje očito nelegalna građevina, omogućavajući pravo tužitelja na djelotvorni pravni lijek. Međutim, da u važećem pozitivnom pravu postoji dovoljno modaliteta da se ispravi očiti propust zakonodavca u mogućnosti zaštite prava vlasnika i nositelja drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom na kojoj se izvode radovi u slučaju kada se ne izdaje građevinska dozvola te se poziva na odredbe čl. 4. i čl. 155. ZUP-a, te da je slijedom navedenog, takvo pravo tužitelju u konkretnoj situaciji i priznato. Naime, da je odlukom Zadarske županije, Grada Zadra, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, KLASA: UP/I-361-05/21-01/88, URBROJ: 2198/01-5-24-10 od 26. veljače 2024. godine utvrđeno kako se tužitelj, koji je vlasnik za cijelo neposredno susjedne čestice na kojoj je izgrađena predmetna nekretnina, smatra zainteresiranom osobom koja radi zaštite svojih prava i pravnog interese ima pravo sudjelovati u postupku sukladno čl. 4. ZUP-a. Stoga da iz navedenog jasno proizlazi kako je Rješenje tuženika nezakonito budući da ne postoji drugi način na koji bi tužitelj mogao zaštiti svoja prava i pravne interese osim da ga se u postupak uključi kao zainteresiranu osobu, što da je nadležno javnopravno tijelo i učinilo, a da je potom pobijanom odlukom tužitelju uskraćeno pravo koje mu je prethodno drugo tijelo priznalo i na koju odluku nije bilo nikakve žalbe. Stoga, a kako da je takvo postupanje očito nezakonito, da tužitelj radi zaštite povrijeđenih prava i interesa podnosi tužbu predlažući da Sud poništi rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Klasa: UP/II-361-05/24-02/77, UR.BROJ: 531-03-4-24-2 od 21. lipnja 2024. i predmet vrati na ponovni postupak, a tuženiku naloži da tužitelju naknadi troškove upravnog spora u roku od 15 dana.

4. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu je ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja.

5. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te izvedenih dokaza, na temelju isprava koje su priložene spisu tuženog tijela, vođen načelom učinkovitosti, Sud je primjenom odredbe čl. 98. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 ZUS-a) odlučio predmetni upravni spor riješiti bez rasprave.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Odredbom čl. 137. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) je propisano da zahtjev za izdavanje uporabne dozvole podnosi investitor, odnosno vlasnik građevine.

9. Odredbom čl. 138. Zakona o gradnji je propisano tko može biti stranka u postupku izdavanja uporabne dozvole, pa je tako propisano da je stranka u postupku izdavanja uporabne dozvole investitor, odnosno vlasnik građevine na čiji je zahtjev pokrenut postupak izdavanja te dozvole.

10. Nadalje odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21, dalje ZUP-a) je propisano postupanje drugostupanjskog tijela po primitku žalbe, pa je tako stavkom 1., istog članka, propisano da će drugostupanjsko tijelo ispitati je li žalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe. Ako žalba nije dopuštena ili pravodobna ili izjavljena od ovlaštene osobe, odbacit će je rješenjem.

11. Iz stanja i sadržaja spisa te spisa tuženog tijela, kao i isprava priloženih spisu koji je ovom sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, a posebno iz priložene Uporabne dozvole koju je izdala Zadarska županija, Grad Zadar, Upravni odjel za prostorno uređenje i graditeljstvo, rješenjem KLASA: UP/I-361-05/21-01/000088, URBROJ: 2198/01-5-24-0011 od 28. veljače 2024., razvidno je i kao nesporno utvrđeno da je vlasnik, odnosno investitor predmetne građevine za koju je izdana Uporabna dozvola, MM iz [adresa], koji je ujedno i podnio zahtjev za izdavanje uporabne dozvole. Slijedom navedenog, tuženo tijelo je pravilno postupilo kada je osporavanim rješenjem odbacilo žalbu LM, ovdje tužitelja, kao podnesenu od neovlaštene osobe uz obrazloženje koje u cijelosti kao pravilno i zakonito prihvaća i ovaj sud.

12. Valja istaći da pravni položaj stranke u postupku izdavanja uporabne dozvole ima samo vlasnik odnosno investitor objekta, u skladu s naprijed citiranom kogentnom odredbom, a ne i vlasnik susjedne nekretnine, u konkretnom slučaju tužitelj, a kako to isti neosnovano smatra, o čemu je upravno sudska praksa izrazila svoje pravno stajalište u brojnim sudskim odlukama, pa tako primjerice i u odluci Visokog upravnog suda RH poslovni broj Usž- 2138/2019-3 od 10. rujna 2020., te odluci posl. broj Usž- 3115/2017-2 od 25. siječnja 2018.

13. Pored navedenog, valja istaći da tužitelju nije priznato svojstvo stranke u postupku izdavanja uporabne dozvole, kako to isti neosnovano smatra i poziva se na Obavijest Zadarske županije, Grada Zadra, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, KLASA: UP/I-361-05/21-01/88, URBROJ: 2198/01-5-24-10 od 26. veljače 2024. koja je opunomoćeniku tužitelja dostavljena u primjeni odredbe čl. 155. st. 2. ZUP-a, pogrešno je nazivajući Odlukom. Navedena Obavijest donesena u primjeni odredbe čl. 155. st. 2. nije upravni akt, pa slijedom navedenog stranka, a ovdje tužitelj, na temelju citirane Obavijesti nije stekao, niti mu je priznat položaj stranke u postupku izdavanja predmetne uporabne dozvole u smislu čl. 138. Zakona o gradnji u svezi s čl. 4. ZUP-a, a kako to isti pogrešno smatra. Ujedno se ističe da je odredba čl. 138. Zakona o gradnji kogentna odredba kojom je strogo propisano tko može biti stranka u postupku izdavanja uporabne dozvole (numerus clausus), a Obavijest izdana u primjeni odredbe čl. 155. st. 2. ZUP-a svakako ne može proširiti krug osoba koje mogu biti stranke u postupku izdavanja uporabne dozvole protivno citiranoj strogoj zakonskoj odredbi.

14. Slijedom svega naprijed navedenog, tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje.

15. Nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

16. Odredbom čl. 147. st. 1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

17. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan te riješiti kao pod točkom II. izreke

U Splitu 20. svibnja 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.

DNA:

1. tužitelju po opunom.

2. tuženiku

3. MM, [adresa] – na znanje

4. pozvati tužitelja na plaćanje sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 i za rješenje 66,36 eura, po pravom.

5. Spis kal. do 16.07.2025.