REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2547/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari I. tužitelja ĆK OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja ĐK OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica tužitelja iz Zagreba, Jurja Ves 32b, obojica zastupani po punomoćniku Srećku Novaku-Perjancu, odvjetniku u Sesvetama, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknada štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 7. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti I. tužitelju ĆK iznos 1.350,00 eur sa zateznom kamatom od 8. listopada 2021. do isplate te mu isplatiti i trošak postupka u iznosu 1.109,39 eur, u visini stope zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2022. određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.

II. Odbijaju se, kao neosnovani, zahtjev I. tužitelja ĆK za isplatu iznosa 2.366,23 eur sa zateznom kamatom od utuženja do isplate te zahtjev II. tužitelja ĐK za isplatu iznosa 3.450,79 eur sa zateznom kamatom od utuženja do isplate.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi navode da se I. tužitelj 9. rujna 2018. god. oko 11,00 - 11,30 sati zajedno sa II. tužiteljem - unukom ĐK, kretao kao pješak na uglu Kačičeve i Prilaza Đure Deželića iz smjera juga te su, pričekavši da se upali zeleno svjetlo na semaforu, krenuli preko zebre. I. tužitelj navodi da je osiguranik tuženika UK koji je neoprezno upravljao vozilom reg br. ZG002-N, a kretao se iz pravca sjevera ulicom JK, skrenuo u ulicu Prilaz Gjure Deželića te nije propustio pješake te je tom prilikom naletio na tužitelje, tako da je I. tužitelj završio na haubi i od siline udarca puklo je staklo od vozila, II. tužitelj koji se kretao desno od I. tužitelja je srušen na kolnik. I. tužitelj navodi da je zadobio udarac u glavu, dok je II. tužitelj zadobio dislokaciju, iščašenje u području vrata te je obojicu odvezla hitna pomoć. Navode da je vozilo reg br. ZG002-N u času nezgode bilo osigurano kod tuženika te da je protiv vozača HK MUP pokrenuo prekršajni postupak. Tvrde i da je tuženik u svojem predmetu bro. 62 AO 12537 2021 otklonio platež naknade štete. Tužitelji dalje navode da su u predmetnom štetnom događaju zadobili ozljede, pobliže opisane u liječničkoj dokumentaciji, te zahtjevaju isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a zbog pretrpljenih fizičkih bolova, duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnost te straha. Ujedno tvrde da im je bila potrebna i tuđa pomoć i njega ukućana za vrijeme dok nisu mogli samostalno obavljati higijenu i oblačiti sse i to I. tužitelj u trajanju dva mjeseca, a II. tužitelj u trajanju mjesec i pol. Zahtjevom iz tužbe potražuju isplatu pravične novčane naknade i to oba tužitelja za pretrpljenu neimovinsku štetu, svaki u iznosu 23.000,00 kn (3.052,62 eur) te za imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu – I. tužitelj 5.000,00 kn (663,61 eur), a II. tužitelj u visini 3.000,00 kn (398,17 eur). Ujedno tužitelji potražuju i naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor zastare potraživanja uz tvrdnju da je od datuma nastanka štetnog događaja kao i završetka liječenja tužitelja (inicijalni nalaz od 9. rujna 2018.) pa do podnošenja tužbe protekao trogodišnji zastarni rok. Tuženik priznaje činjenicu da je vozilo reg. ozn. [registarska oznaka] u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod istog po polici automobilske odgovornosti broj: 016401366389. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva jer da je isti previsoko postavljen za sve vidove štete s obzirom na postojeću dokumentaciju te važeću sudsku praksu. Podneskom od 5. ožujka 2025. tuženik je priznao odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Predlaže odbiti zahtjeve u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: Potvrdu MUP-a PU Zagrebačke (list 6-7 spisa) skicu mjesta događaja sa fotografijama (list 8 -14 spisa), medicinsku dokumentaciju I. i II. tužitelja (list 15, 22-23 i 57-90 spisa), Zapisnik MUP- a RH o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 16 spisa), fotografije ozljeda I. tužitelja (list 17-21 spisa), spis MUP-a RH povodom prometne nesreće ( list 32-45 spisa), nalaz i mišljenje te usmeno očitovanje vještaka liječnika dr. OK (list 102-104 i 129-130 spisa), dopis Prekršajnog suda u Zagrebu od 12. ožujka 2024. (list 134 spisa).

4. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev I. tužitelja djelomično osnovan te da je zahtjev II. tužitelja neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev I. i II. tužitelja za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete kojeg tužitelji temelje na činjeničnim navodima iz kojih bi proizlazilo da su, kao pješaci, stradali u prometnoj nezgodi 9. rujna 2018., a za nastanak koje da je odgovoran osiguranik tuženika.

6. Među strankama su nesporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja. Sporna je osnovanost i visina zahtjeva, kao i je li potraživanje I. i II. tužitelja zastarjelo.

7. Podneskom od 6. lipnja 2023. (list 109-110 spisa), a po provedenom medicinskom vještačenju, I. Tužitelj je naknadu za neimovinsku štetu potraživao u visini 2.400,00 eur, naknadu za imovinsku štetu, za tuđu pomoć i njegu, u visini 120,00 eur (ukupno 2.520,00 eur). II. Tužitelj naknadu za neimovinsku štetu potraživao u visini 2.600,00 eur te naknadu za imovinsku (za tuđu pomoć i njegu) u visini 120,00 eur (ukupno 2.720,00 eur).

8. Budući da se tuženik podneskom od 18. listopada 2023.(list 115-116 spisa) usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe iz podneska tužitelja od 6. lipnja 2023. (zahtjevi su smanjeni u odnosu na one iz tužbe), to je sud u skladu sa odredbom čl. 193. st. 2. ZPP, o visini zahtjeva oba tužitelja odlučivao kako su isti visinom postavljeni u tužbi (I. tužitelj ukupno 3.716,23 eur; II. tužitelj ukupno 3.450,79 eur)

9. Radi utvrđenja osnovanosti visine zahtjeva kao i istaknutog prigovora zastare sud je cijenio pisani nalaz i mišljenje vještaka liječnika OK te njegovo usmeno obrazloženje vještaka sa ročišta 4. ožujka 2024. Vještak liječnik u pisanom nalazu i mišljenju navodi da je I. tužitelj ĆK ju štetnom događaju zadobio slijedeće ozljede: natučenje glave, natučenje lijevog kuka i ramena s krvnim podljevom lijeve natkoljenice i oguljotine u području lijeve šake i lijevog lakta, a koje ozljede su mu utvrđene na dan štetnog događaja. Osim inicijalnog pregleda na dan štetnog događaja bez daljnjih kontrolnih pregleda vezanih za ozljede u ovom događaju. Prema snimkama koje pokazuje jasno je da je bilo potrebno vrijeme do resorpcije tj potpunog povlačen krvnih podljeva koje je zadobio. Točan datum završetka liječenja tj povlačenja svih tegoba se ne može sa sigurnošću odrediti obzirom da tužitelj nije zbog tih ozljeda načinio kontrolne preglede. Vještak navodi da temeljem medicinskog stručnog znanja i iskustva daje slijedeće ocjene: Na temelju medicinske dokumentacije vezane za predmetnu nezgodu i pregleda tužitelja navodi da I. tužitelj nije zadobio ozljede koje su mu ostavile trajne posljedice te time nema smanjene životne aktivnosti zbog zadobivenih ozljeda. Zbog zadobivenih ozljeda trpio je bol i strah te trebao tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti kako slijedi. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trajao oko 1-2 dana, srednjeg oko 3-4 dana i manjeg oko 3 tjedna. Bol jakog intenziteta je trpio oko 2 dana, srednjeg oko 6-7 dana, a manjeg još do 2 tjedana sveukupno. Tuđa pomoć mu je bila potrebna u trajanju od sveukupno dva tjedna 2 h na dan zbog mirovanja. Naruženosti kao posljedica predmetnog ozljeđivanja nema.

II. tužitelj ĐK je u štetnom događaju zadobio slijedeće ozljede: natučenje i oguljotinu lijevog koljena; oguljotinu lijeve potkoljenice i oguljotinu i natučenje desnog lakta, a koje ozljede su mu utvrđene na dan štetnog događaja. Osim inicijalnog pregleda na dan štetnog događaja bez daljnjih kontrolnih pregleda vezanih za ozljede u ovom događaju. Točan datum završetka liječenja tj prestanka svih tegoba se ne može sa sigurnošću odrediti obzirom da tužitelj nije zbog tih ozljeda načinio kontrolne preglede. Ali temeljem stručnog medicinskog znanja i iskustva dajem dolje navedene ocjene. Točan datum završetka liječenja tj povlačenja svih tegoba se ne može sa sigurnošću odrediti obzirom da tužitelj nije zbog tih ozljeda načinio kontrolne preglede. Vještak navodi da temeljem medicinskog stručnog znanja i iskustva daje slijedeće ocjene: Na temelju medicinske dokumentacije vezane za predmetnu nezgodu i pregleda tužitelja navodi da I. tužitelj nije zadobio ozljede koje su mu ostavile trajne posljedice te time nema smanjene životne aktivnosti zbog zadobivenih ozljeda.Zbog zadobivenih ozljeda trpio je bol i strah te trebao tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti kako slijedi. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trajao oko 1-2 dana, srednjeg oko 3 dana i manjeg oko 2 tjedna. Bol jakog intenziteta je trpio oko 2 dana, srednjeg oko 4-5 dana, a manjeg još do 2 tjedana sveukupno. Tuđa pomoć mu je bila potrebna u trajanju od sveukupno dva tjedna 2 h na dan zbog mirovanja. Naruženosti kao posljedica predmetnog ozljeđivanja nema.

10. Po prigovoru tuženika na nalaz i mišljenje, na ročištu 4. ožujka 2024. vještak liječnik je dao usmeno obrazloženje pisanog nalaza i mišljenja navodeći da je upoznat sa prigovorima tuženika na svoj pisani nalaz i mišljenje pri čemu se prvenstveno prigovara što nije decidirano naveo točan datum završetka liječenja za oba tužitelja. Kako je naveo u svom pisanom nalazu i mišljenju, tužitelji su načinila samoinicijalni pregled kirurga nakon čega nisu provodili daljnje niti kontrolne niti dijagnostičke preglede. Međutim, s druge strane, nesporno je da su vrste zadobivenih ozljeda, koje su uključivale kako natučenja tako i ogrebotine tj. oguljotine pojedinih dijelova tijela uz krvne podljeve osobito za I. tužitelja, zahtijevale određeni oblik liječenja, a liječenje uključuje i mirovanje i uzimanje lijekova protiv bolova i izbjegavanje fizičkih opterećenja u konačnici, dok ne zarastu rane koje su imali na svojim rukama odnosno nogama. Ne može se nekad jasno odrediti dan, sat i minuta završetka liječenja jer je to proces koji traje određeno vrijeme, a s obzirom na vrstu zadobivenih ozljeda te iskustvo kliničara kako se iste liječe odnosno koliko je vremenski potrebno za njihovo izlječenje je dao i ove ocjene kvalifikatornih okolnosti. U načelu se može liječenje I. tužitelja smatrati završeno unutar mjesec dana od ozljeđivanja. Na upit pun. tuženika koliko traje liječenje po njegovom iskustvu, a u konkretnom slučaju hematoma I. tužitelja, navodi da, obzirom se radi o hematomu koji zahvaća stražnju stranu natkoljenice praktički od gornje trećine pa do koljena dakle, veći dio, treba minimalno 3 tjedna, ako ne i duže odnosno 4 tjedna. Taj hematom je najteža ozljeda kod I. tužitelja. U odnosu na II. tužitelja navodi da bi njegove ozljede, a obzirom na njegovu dob zacijelile max. 3 tjedna od ozljeđivanja. I medicinski, a i životno je jasno da postoji razlika u cijeljenju i brzini cijeljenja kod osoba koje su mlađe životne dobi od onih starije životne dobi, a što je vezano za cirkulaciju i generalno za odvijanje fizioloških i bioloških procesa u organizmu, kao što je proces regeneracije ili reparacije. S druge strane ovisi i o veličini, površini, dubini pa čak i mjestu zadobivenih ozljeda.

11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. OK budući da je sačinjen stručno i detaljno, temeljem cjelokupne relevantne dokumentacije. Usmenim obrazloženjem vještak je otklonio prigovore tuženika na pisani nalaz mišljenje. Činjenica jest da se vještak nije datumski izrazio u pogledu završetka liječenja oba tužitelja, ali je dao jasna vremenska razdoblja o trajanju liječenja oba tužitelja. Time sud nalaz i mišljenje vještaka liječnika cijeni kao potpuno, jasno i neproturječno te ne nalazeći da bi za to bili ispunjeni uvjeti iz čl. 261. st. 3. ZPP, nije prihvaćen prijedlog tuženika za obnovom vještačenja.

12. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja oba tužitelja koji dakle, iz predmetnog štetnog događaja potražuju naknadu neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sud je temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja utvrdio da je liječenje I. tužitelja završeno najkasnije istekom 9. listopada 2018. i II. tužitelja istekom 30. rujna 2018. te da je I. tužitelj dakle 10. listopada 2018., a II. tužitelj dakle, 1. listopada 2018. mogli utvrditi opseg i visinu neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Kako je predmetna tužba podnesena 8. listopada 2021., to, po ocjeni ovog suda, za potraživanje I. tužitelja s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesnog i duševnog zdravlja nije nastupila zastara, odnosno da je tužba u tom dijelu podnesena unutar roka iz čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu ZOO), dok je potraživanje II. tužitelja s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesnog i duševnog zdravlja nastupila zastara, odnosno da je tužba u tom dijelu podnesena izvan roka iz čl. 230. Zakona o obveznim odnosima.

13. Za utvrđivanje je li nastupila zastara naknade imovinske štetu za tuđu pomoć i njegu, potrebno je utvrditi do kada je obojici tužitelja bila potrebna tuđa pomoć i njega, jer su upravo od dana prestanka takve potrebe, oba tužitelja mogli saznati za opseg i visinu te štete (tako i VSRH u odluci Revr-1020/10). Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je I. i II. tužitelju zbog ozljeda iz predmetnog štetnog događaja od 9. rujna 2018. bila potrebna tuđa pomoć po 2 sata dnevno kroz 2 tjedna. Time proizlazi da je tužiteljima tuđa pomoć i njega bila potrebna do zaključno sa 23. rujnom 2018. Slijedom navedenog, kako je tužiteljima prestala potreba za tuđom pomoći i njegom protekom 23. rujna 2018., to 24. rujna 2018. saznati za opseg i visinu štete za tuđu pomoć i njegu. Slijedom navedenog, kako je zastarni rok od 3 godine za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu počeo teći 24. rujna 2018., a predmetna tužba je podnesena 8. listopada 2021., to je po ocjeni ovog suda za potraživanje oba tužitelja s osnove imovinske štete za tuđu pomoć i njegu nastupila zastara u skladu sa čl. 230. ZOO.

14. Temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka liječnika, sud je utvrdio da je tužiteljima u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, u skladu sa odredbom čl. 19. st. 2. ZOO, a čime im je prouzročena neimovinska i imovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO.

15. Međutim, kako je prethodno utvrđen nastup zastare potraživanje neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u odnosu na II. tužitelja te zastara potraživanja imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u odnosu na I. tužitelja, to je sud nastavno radi ocjene osnovanosti i visine zahtjeva za naknadu neimovinske štete I. tužitelja, cijenio prihvaćeni nalaz i mišljenje vještaka liječnika. Sud je, a obzirom na kumulaciju više povreda prava osobnosti kao što su ovdje - na tjelesno i duševno zdravlje, koje povrede su međusobno povezane, dosudio jedan iznos pravične novčane naknade I. tužitelju, utvrđujući sve elemente koje je I. tužitelj u tužbi naveo te one kvalifikatorne okolnosti koje su utvrđene prihvaćenim nalazom i mišljenjem vještaka liječnika : fizički bolove i strah, a koji u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO, predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Imajući dakle, u vidu zadobivene ozljede I. tužitelja te trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, a sve kako je to opisano u nalazu i mišljenju vještaka liječnika, njihov lokalitet, opseg i karakteristike te imajući u vidu opisani tijek liječenja kao i ostale okolnosti iz čl. 1100 ZOO i to dob tužitelja, karakter zadobivenih ozljeda te dužinu i trajanje liječenja, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u iznosu 1.350,00 eur.

16. Slijedom navedenog, I. tužitelju je dosuđeno 1.350,00 eur za neimovinsku štetu dok je za daljnji iznos 1.702,62 eur po toj osnovi odbijen zahtjev kao neosnovan te je zbog zastare odbijen kao neosnovan i zahtjev za isplatu neimovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu 663,61 eur (ukupno je dakle odbijeno 2.366,23 eur). Nadalje, zbog nastupa zastare odbijen je, kao neosnovan, zahtjev II. tužitelja za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu 3.450,79 eur. Ponavlja se da je o visini zahtjeva oba tužitelja odlučivano kako su isti postavljeni u tužbi jer se tuženik tijekom postupka protivio djelomičnom povlačenju tužbe (toč. 7 obrazloženja) te je odlučeno kao u toč. I. i II. izreke.

17. U odnosu na zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđene iznose naknade neimovinske i imovinske štete, valjalo bi primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 dalje - ZOOP) budući da se radi o odgovornosti tuženika temeljem obveznog autoosiguranja. Stavkom 4. čl.12. ZOOP upravo se ostvaruje svrha zaštite osoba oštećenih u prometnim nezgodama sankcioniranjem odgovornog osiguravatelja zbog nepostupanja s odštetnim zahtjevom u rokovima i na način propisanim u stavku 1. istog članka. Kako , u konkretnom slučaju, iz stanja spisa proizlazi da I. tužitelj nije dokazivao da bi se odštetnim zahtjevom u mirnom postupku obratio tuženiku radi naknade štete, to su je zatezna kamata na dosuđeni iznos suđena temeljem odredbe čl. 1103. ZOO, od utuženja (8. listopada 2021.) do isplate, a kako je to I. tužitelj i potraživao.

18. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.

19. Budući da je samo I. tužitelj djelomično uspio u postupku, istome je i suđen trošak postupka u skladu sa odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 151. i čl. 155. ZPP. Trošak postupka I. tužitelja sastoji od zastupanja istog po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa). Omjer uspjeha u sporu I. tužitelja ocijenjen je prema visini zahtjeva I. tužitelja iz tužbe i prema priloženom troškovniku. Budući da je I. tužitelj kvalitativno (u osnovi) u sporu uspio u omjeru 100 %, a kvantitativno (u visini) u omjeru 36%, to proizlazi da je isti u sporu uspio u omjeru 68% (100%+36%= 136% /2= 68%) pa kada se od tog uspjeha oduzme uspjeh tuženika u sporu u konačnom omjeru 32% (u osnovi nije uspio, a visinom 64%/2=32%), to proizlazi da je I. tužitelj u sporu uspio konačno sa 36%.

19.1. I.Tužitelju je priznat trošak za: sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7/1 Tarife), sastav podneska od 16. lipnja 2023. 100 bodova (tbr. 8/1 Tarife) i za zastupanje na ročištima 21. veljače 2022., 16. siječnja 2023., 4. ožujka 2024., 13. siječnja 2025. i 7. travnja 2025., svako po 100 bodova (tbr. 9/1 Tarife), ukupno 700 bodova što primjenom tbr.54 Tarife iznosi 1.400,00 eur, a uz uvećanje za 25% PDV (350,00 eur) te uz zatraženi trošak pristojbe na tužbu i na presudu-svaka po 112,81 eur, sveukupno iznosi 1.975, 62 eur. Taj trošak dosuđen je I. tužitelju razmjerno uspjehu u sporu (36%) u visini 711,22 eur kojem je u cijelosti pridodan, kao nužan i neovisan o uspjehu u sporu, trošak medicinskog vještačenja u iznosu 398,17 eur, čime trošak I. tužitelja iznosi 1.109,39 eur.

19.2 I. tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 14. veljače 2023. jer istim dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje (pa se ne radi o nužnom trošku postupka) i presliku zdravstvenog kartona, a što je mogao već uz tužbu.

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- pun. I i II tužitelja uz rješenje o pristojbi na tužbu i na presudu- svaka po 112,81 eur

- tuženiku