REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-271/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariji Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika GOLUBIĆ-TRGOVINA d.o.o., Zagreb, Šublinov Brijeg 64, OIB: 86314065016, kojeg zastupa punomoćnik Ante Župić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 269f, radi naknade štete u iznosu od 39.997,00 kn / 5.308,51 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene dana 20. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku GOLUBIĆ-TRGOVINA d.o.o., Zagreb, Šublinov Brijeg 64, OIB: 86314065016, da tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, isplati na ime naknade štete iznos od 1.769,50 EUR / 13.332,33 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. prosinca 2017. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Tužitelj se odbija s dijelom tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog za iznos od 3.539,01 EUR / 26.664,67 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2017. pa do isplate.
III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 467,50 EUR, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 125,00 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj potražuje tužbom naknadu štete za isplaćenu invalidsku mirovinu u razdoblju od 01. siječnja 2016. do 30. studenog 2017. u iznosu od 39.997,00 kn / 5.308,51 EUR, što predstavlja 60 % od ukupno isplaćenog iznosa s osnove invalidske mirovine od 66.661,66 kn / 8.847,52 EUR u utuženom razdoblju. Osiguranik tužitelja BM zadobio je ozljede na radu 25. ožujka 2001. kao radnik tuženika na radnom mjestu poslova čuvara u skladištu od nepoznatih osoba koji su fizički nasrnuli na njega i nanijeli mu tjelesne ozljede. Za navedenu nesreću odgovoran je poslodavac jer nisu poštivane sve mjere zaštite na radu. Osiguranik tužitelja vodio je postupak protiv poslodavca tj. tuženika kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod br. Pn- 1638/04. Zbog nesreće na radu osiguraniku tužitelja je rješenjem br. 499719 od 28. rujna 2011. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad nastale uslijed ozljede na radu (60 %) i bolesti (40 %). Tužitelj je protiv tuženika pokrenuo postupak za isplatu za prethodno razdoblje te je tijekom postupka sklopio izvansudsku nagodbu, nakon čega je tužitelj u predmetu P-405/14 kod ovog suda povukao tužbu, dok je postupak koji se vodi pred ovim sudom za slijedeće razdoblje vodi pod brojem P-642/2016. Povodom utuženog iznosa tužitelj je pozvao tuženika na podmirenje štete, a tuženik je zahtjev otklonio dopisom od 27. prosinca 2017.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti navodeći da ne prihvaća nalaze i mišljenje vještaka koje je izradio tužitelj kao točne, jer tuženik nije sudjelovao u navedenom postupku koji je proveo tužitelj, u kojem je prvotno utvrđeno da ozljeda na radu uopće nije uzrokovala invalidnost, da bi na kraju zaključak vještaka bio da je ozljeda na radu uzrok invalidnosti od 60%.
3. U daljnjem tijeku postupka, a u podnesku od 17. svibnja 2018. tužitelj ustraje na tužbenom zahtjevu, a tuženik ustraje kod navoda iz odgovora na tužbu.
4. Na ročištu dana 06. listopada 2020. stranke su se suglasile da se ovaj postupak prekine do pravomoćnosti odluke u predmetu P-642/2016, obzirom da se predmetni postupak vodi među istim strankama i iz iste činjenične i pravne osnove, stoga je sud rješenjem P-869/2018 od 06. listopada 2020. temeljem čl. 213. ZPP-a prekinuo ovaj postupak do pravomoćnosti odluke u predmetu P-642/2016.
5. Rješenjem ovog suda od 03. prosinca 2024. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari, a stranke su se na pripremnom ročištu dana 19. ožujka 2025. suglasile da se dokazi provedeni u predmetu P-642/2016 koriste kao dokazi u ovom postupku, stoga sud nije provodio ostale dokaze koje su predložile stranke u ovom postupku, a sve radi ekonomičnosti postupka, te zbog činjenice da spisu prileži dovoljno dokaza temeljem kojih sud može donijeti odluku u ovoj pravnoj stvari.
6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dopis MUP-a od 01. prosinca 2011. (list 2 spisa), Upitnik tužitelja (list 3 spisa), Presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu Pn-1638/2004 (list 4-7 spisa), Rješenje tužitelja Klasa: 141-02/08- 01, broj 499719 (list 8-10 spisa), Mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 16. veljače 2011. (list 11 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 11. veljače 2011., u mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 16. veljače 2011. (list 12-13 spisa), potvrdu o isplati (list 14 spisa), izvatke iz banke podataka (list 15-21 spisa), Poziv na plaćanje (list 22-23 spisa), odgovor tuženika (list 24 spisa), izviješće o stanju duga (list 25 spisa).
7. Sud je također izvršio uvid u spis P-642/2016, i sve dokaze provedene u tom predmetnu, Potvrdu MUP-a (list 67 tog spisa), u nalaz i mišljenje vještaka Veronike Laušin od 13. veljače 2019. (list 86-88 tog spisa), u očitovanja vještaka od 18. ožujka 2019. (list 99 tog spisa) i 29. ožujka 2019. (list 100 tog spisa), u nalaz i mišljenje vještaka Azre Huršidić Radulović od 07. rujna 2020. (list 123 -130 tog spisa), te uvid spis Pn-1638/04 priklopljen ovom spisu.
8. Dakle, presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-1638/04 od 22. ožujka 2012. naloženo je tuženiku s osnove naknade štete isplatiti tužitelju BM iznos od 34.600,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i parničnim troškovima u iznosu od 18.800,00 kn sa zateznim kamatama. Iz obrazloženja citirane presude proizlazi da je tužitelj, BM pretrpio tjelesne ozljede tijekom radnog vremena kod tuženika dok je obavljao poslove čuvara skladišta unutar prostora koji je bio dužan čuvati. Sud je u istom predmetu utvrdio odgovornost tuženika kao poslodavca prema odredbi čl. 21. st. 1. Zakona o radu koja propisuje da je poslodavac dužan pribaviti i održavati postrojenja, opremu, mjesto i pristup rada te organizirati rad na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja zaposlenika, a u konkretnom slučaju tuženik nije osigurao tužitelju takve uvjete rada, tj. nije mu osigurao niti standardnu telefonsku vezu radi pozivanja policije već je tužitelj bez svog doprinosa nastradao na radu. Sud je dosudio naknadu štete tužitelju BM nakon provedenih medicinskih vještačenja na ime straha, tuđe pomoći i njege, trajnih posljedica nakon ozljeđivanja u ukupnom omjeru od 15 %, psihičkih povreda i daljnjih pojačanih napora u svakodnevnim životnim aktivnostima. Prema nalazu i mišljenju vještaka o invalidnosti dr. PM koji je proveden u upravnom postupku kod tužitelja na temelju pregleda osiguranika obavljenog 10. veljače 2011. proizlazi da je uzrok invalidnosti ozljeda izvan rada 60 % i bolest 40 %, a datum nastanka invalidnosti je 11. studenoga 2008. te je kod osiguranika nastupio trajni gubitak radne sposobnosti. Stručno povjerenstvo za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti potvrdilo je nalaz i mišljenje navedenog vještaka dana 16. veljače 2011. Pravomoćnim rješenjem HZMO od 28. rujna 2011. osiguraniku BM kod kojeg je zbog ozljede na radu 60 % i bolesti 40 % nastala opća nesposobnost za rad priznato je pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 2.090,15 kn mjesečno s pripadajućim dodatkom na mirovinu.
9. Obzirom da je među strankama sporan uzrok invalidnosti u predmetu P- 642/2016 provedeno je medicinsko vještačenje radi utvrđenja sporne činjenice koliko je ozljeda na radu utjecala na stanje invalidnosti i uzroka invalidnosti osiguranika BM te koliko na to utjecalo njegovo prijašnje loše zdravstveno stanje.
10. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka dr.med.spec. medicine rada Veronike Laušin od 13. veljače 2019., utvrđeno je da su povrede koje je osiguranik tužitelja doživio na radnom mjestu izazvale privremenu spriječenost za rad, a ne trajnu nesposobnost. Međutim one su bile pokretač za intenzivnije bavljenje ranije evidentiranim zdravstvenim problemima i to zbog šećerne bolesti, degenerativnih promjena kralježnice, povišenog krvnog tlaka, a koji nisu bili stavljeni pod nadzor ni prije 2001. godine. Ozljede koje je osiguranik tužitelja doživio za vrijeme radnog vremena koje je i ordinirajući kirurg ocijenio kao lakše tjelesne ozljede minimalno su utjecale na nastanak invalidnosti s najviše 20 %. Ostale bolesti i stanja od kojih je liječen i prije ožujka 2001. značajno su utjecale na nastanak invalidnosti i opće radne nesposobnosti u omjeru od 80 %. Naime, osiguranik tužitelja je imao smetnje s kralježnicom i šećernom bolesti prije nego što je doživio napad za vrijeme radnog vremena. Smetnje na planu duševnog zdravlja po tipu anksio depresivnog sindroma i psiho organskog sindroma ne mogu se dovesti u vezi s traumom od 25. ožujka 2001., a istog mišljenja je i sudski vještak psihijatar. Dijagnostika i liječenje provedena je samo kroz izvanbolničku specijalističko konzilijarnu zdravstvenu zaštitu i jedan kraći boravak tijekom 2002. godine na odjelu neurologije tadašnje OB Sveti duh. Nadalje, ozljeda koju je doživio na radnom mjestu 25. ožujka 2001. nije priznata ozljedom na radu. Provedeno je više ocjena radne sposobnosti kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje s različitim ocjenama i s različitim dijagnozama koja se označavaju kao glavna bolest.
11. Obzirom da se u podnesku od 25. veljače 2019. u tom predmetu tužitelj djelomično protivio nalazu vještaka koji se odnosi na utvrđenje omjera invalidnosti od 20% jer su imenovani medicinski vještaci u upravnom postupku pravomoćno utvrdili da sporna ozljeda sa 60% sudjeluje u invaliditetu, a da je tuženik u podnesku od 14. ožujka 2019. predložio da vještak dopuni nalaz da se odredi točno mogući uzrok pretrpljenih ozljeda na radu na nastanak invalidnosti unutar moguće granice od 0 do 20 %., vještak u podnesku od 18. ožujka 2019. povodom primjedbi tužitelja na nalaz i mišljenje, ističe da je pomnom analizom opsežne medicinske dokumentacije u spisu i zdravstvenog kartona osiguranika evidentno da dominantni zdravstveni problemi nisu ni na koji način povezani s ozljedom koju je doživio na radnom mjestu 25. ožujka 2001., a osim toga osiguranik tužitelja se nije pridržavao uputa i savjeta liječnika radi sprečavanja daljnjih komplikacija. Nastavno ističe da su vještaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranja za istog osiguranika po istoj medicinskoj dokumentaciji s istim zdravstvenim stanjem donijeli različitu ocjenu o uzroku invalidnosti, dok je u ovom postupku donijeto nepristrano mišljenje nakon procjene zdravstvenog stanja, vremena nastanka bolesti, razvoja bolesti i određenih sindroma, ukupnog zdravstvenog stanja te stupnja funkcionalne onesposobljenosti po svakom somatskom sustavu, a u odnosu na prijedlog tuženika za dopunom vještačenja vještakinja u podnesku od 29. ožujka 2019. navodi da je u konačnoj ocjeni uzroka invaliditeta utjecaj ozljeda od 25. ožujka 2001. minoran te su ozljede doprinijele invalidnosti ne više od 20% niti manje od 15%.
12. Prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja vještakinja dr. Veronika Laušin je ostala kod danog nalaza i mišljenja te očitovanja na nalaz i mišljenje od 18. ožujka 2019. i 29. ožujka 2019.
13. Tužitelj je ustrajao kod primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka ističući da su navodi vještaka u kontradikciji sa sadržajem dokumentacije na koju se poziva jer je učešće ozljede i njegova visina istovjetna u oba nalaza vještaka u upravnom postupku kod tužitelja te je povodom uvažene žalbe osiguranika tužitelja ozljeda bila definirana kao ozljeda na radu, a ne izvan rada. Po prijedlogu tužitelja sud je u tom predmetu odredio novo vještačenje temeljem odredbi čl. 261. ZPP-u radi otklanjanja dijela nedostataka u navedenom nalazu koji se nisu otklonili ponovnim saslušanjem vještaka s istim zadatkom, a za vještaka je imenovana Azra Huršidić-Radulović.
14. Iz nalaza i mišljenja vještaka prim.dr.sc. Azre Huršidić-Radulović, dr. med. od 07. kolovoza 2020., ozljede koje su se dogodile za vrijeme rada minimalno su utjecale na invalidnost osiguranika BM te su u manjem udjelu mogle doprinijeti bržem razvoju niza kroničnih bolesti. Posljedice ozljeda koje je osiguranik tužitelja zadobio u štetnom događaju mogle su utjecati na uzrok invalidnosti i opću nesposobnost za rad od maksimalno 20 %. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz ovog vještaka navodeći da prema sudskoj praksi sudovi nisu vezani utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima i omjeru tih uzroka nastanku profesionalne nesposobnosti za rad i posljedično tome priznanje prava na invalidsku mirovinu, a obzirom da je tužitelj i dalje imao primjedbi na nalaz i mišljenje ovog vještaka , u podnesku od 24. ožujka 2021. vještak dr. sc. Azra Huršidić-Radulović je navela da ukoliko se njen nalaz i mišljenje u velikom dijelu podudara je iz razloga što su vještačenje sačinile prema činjenicama, algoritmima i pravilima medicinske struke u kojoj imaju desetljetno iskustvo. Također navodi da je za potrebe vještačenja koristila presliku zdravstvenog kartona koji se nalazi u spisu.
15. Prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja oba vještaka dr. Veronika Laušin i dr. Azra Huršidić-Radulović na ročištu od 31. ožujka 2022. su ostali kod ranije danih nalaza i mišljenja te dodatnih očitovanja po pitanjima tužitelja i tuženika te su dali ista mišljenja u odnosu na omjer uzroka nastanka profesionalne nesposobnosti za rad, tj. da su povrede koje je osiguranik tužitelja zadobio prilikom štetnog događaja mogle najviše utjecati do 20 %.
16. Sud prihvaća kao opravdanu i svrsishodnu odluku suca u ovom predmetu kojom je odbio dokazni prijedlog tužitelja radi provođenja novog vještačenja jer nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 261. Zakona o parničnom postupku. Naime, prema uvodno citiranom propisu ako se podaci vještaka po njihovom nalazu bitno razilaze, ili ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima.
17. Nalazi oba vještaka dr. Veronike Laušin i dr. Azre Huršidić-Radulović su u odnosu na spornu činjenicu koja je bila predmet zadatka vještačenja, tj. utvrđenje utjecaja ozljede na radu na stanje invalidnosti osiguranika tužitelja te omjera uzroka invalidnosti i utjecaja prijašnjeg lošeg zdravstvenog stanja na stanje invalidnosti su bili usklađeni te su oba vještaka utvrdila da je ozljeda na radu utjecala na stanje invalidnosti u omjeru od 20 %. Oba vještaka su na temelju medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona osiguranika tužitelja BM sačinili nalaz i mišljenje u skladu sa zadatkom vještačenja određenim rješenjem suda. Ponovnim saslušanjem vještak dr. Veronika Laušin je na ročištu od 31. ožujka 2022. otklonila prethodne nejasnoće u pogledu korištenja medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona osiguranika tužitelja tako da daljnje primjedbe tužitelja na njen nalaz nisu bile osnovane.
18. Sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je potraživanje tužitelja djelomično osnovano.
19. Nadalje, prema pravnom shvaćanju ovog suda tužitelj ima pravo na naknadu štete prema onom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a šteta je za tužitelja nastala prilikom isplate svake invalidske mirovine pa se stoga za isplate koje se odnose na razdoblje od 01. siječnja 2016. do 30. studenog 2017. primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, dalje: ZOMO '13).
20. Sukladno odredbi čl. 161. ZOMO '13 tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, s time da naknada stvarne štete koju tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to uz ostalo i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. Zahtjevom za naknadu štete tužitelj može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina). Isto tako, u smislu odredbe čl. 162. ZOMO '13. Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, za koju štetu odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana. U skladu s čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju za utuženo razdoblje tužitelj ima pravo na naknadu isplaćenih svota mirovine u punom iznosu prema navedenom zakonu koji se primjenjuje od 1. siječnja 2014.
21. Visina naknade isplaćene mirovine utvrđena je na temelju ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja i transakcija.
22. Kako je provedenim dokazima utvrđeno da je ozljeda na radu na ukupnu invalidnost utjecala u omjeru od 20 % to bi tužitelju od ukupno isplaćene mirovine u iznosu od 66.661,66 KN / 8.847,52 EUR za razdoblje od 01. siječnja 2016. do 30. studenog 2017. pripadao iznos od 1.769,50 EUR / 13.332,33 kn, a ne utuženi iznos od 5.308,51 EUR / 39.997,00 kn. Sud je odbio tužitelja preko dosuđenog iznosa od 1.769,50 EUR / 13.332,33 kn za iznos od 3.539,01 EUR / 26.664,67 kn, stoga je odlučeno kao u točki I. i II. izreke, iz čega nadalje proizlazi da je tužitelj uspio u ovom sporu u omjeru od 33%, a tuženik u omjeru od 67%.
23. Odredbom čl 165. st. 3. ZOMO '13 propisano je da tužitelj ima pravo na zatezne kamate na iznos potraživanja na ime naknade štete koje teku od sljedećeg dana po isteku roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu, a tuženik je poziv na isplatu zaprimio 6. prosinca 2017. godine, stoga je osnovan njegov zahtjev kojim potražuje zatezne kamate tekuće od 22. prosinca 2017., kako mu je to i dosuđeno i to po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO koja se odnosi na ostale odnose.
24. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a, prema uspjehu u sporu. Tuženik je u ovom sporu uspio sa 67%, a tužitelj sa 33% (67%- 33%=34%), a trošak je obračunat sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018, 51/2023, dalje: ZSP) i zahtjevu tuženika iz troškovnika koji je dostavio u spis (list 682 spisa), pa je sud tuženiku dosudio trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), trošak podneska od 21. kolovoza 2018. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima dana 09. lipnja 2020., 19. ožujka 2025. i 14. travnja 2025., u iznosu od po 200,00 EUR, svako (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu dana 06. listopada 2020. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9.2. Tarife), dakle ukupno 1.100,00 EUR, što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 1.375,00 EUR, a obzirom da tuženik ima pravo na 34% dosuđenog troška (467,50 EUR), odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.
25. Tuženiku nije dosuđen dio zatraženog troška za ročište od 06. listopada 2020. u iznosu od 125,00 EUR s uračunatim PDV-om, je za navedeno ročište tuženik ima pravo na naknadu po Tbr. 9.2. Tarife kako mu je to i dosuđeno, stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke
U Zagrebu, 20. svibnja 2025.
SUDAC:
Marija Krajnović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
-Tužitelju
-Tuženiku po odvj.
