REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000, Split

Poslovni broj: P-3035/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Hrvatska poštanka banka d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 1. travnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Srđana Kalebote, odvjetnika u Splitu, a u izočnosti tuženika, na ročištu za objavu dana 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 218503 od 8.7.2008. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 18.604,74 CHF, po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, članak 4., kojim je ugovoreno kako se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti, članak 8., u dijelu u kojem kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu 270,11 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB devize važećem na dan dospijeća.

II Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 218503 od 8.7.2008. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu 2.1. u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom o kamatama i naknadama kreditora.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 4.209,25 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.god.pa do 30. prosinca 2023. u visini stope zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

na iznos od

- 0,08 EUR 1.10.2008.

- 13,96 EUR 30.10.2008.

- 3,77 EUR 1.12.2008.

- 15,08 EUR 5.1.2009.

- 16,62 EUR 2.2.2009.

- 17,39 EUR 2.3.2009.

- 15,56 EUR 1.4.2009.

- 15,29 EUR 29.4.2009.

- 12,41 EUR 28.5.2009.

- 9,88 EUR 26.6.2009.

- 10,76 EUR 31.7.2009.

- 12,64 EUR 1.9.2009.

- 15,30 EUR 1.10.2009.

- 14,23 EUR 2.11.2009.

- 16,68 EUR 1.12.2009.

- 19,00 EUR 30.12.2009.

- 21,44 EUR 1.2.2010.

- 20,81 EUR 25.2.2010.

- 24,92 EUR 1.4.2010.

- 23,87 EUR 3.5.2010.

- 25,93 EUR 1.6.2010.

- 37,58 EUR 1.7.2010.

- 34,93 EUR 2.8.2010.

- 44,87 EUR 1.9.2010.

- 39,63 EUR 1.10.2010.

- 35,69 EUR 2.11.2010.

- 47,68 EUR 1.12.2010.

- 55,10 EUR 3.1.2011.

- 49,72 EUR 1.2.2011.

- 50,51 EUR 1.3.2011.

- 46,65 EUR 1.4.2011.

- 47,84 EUR 2.5.2011.

- 60,97 EUR 1.6.2011.

- 62,82 EUR 1.7.2011.

- 77,36 EUR 1.8.2011.

- 72,09 EUR 1.9.2011.

- 63,85 EUR 3.10.2011.

- 63,65 EUR 2.11.2011.

- 62,75 EUR 1.12.2011.

- 65,73 EUR 2.1.2012.

- 69,02 EUR 1.2.2012.

- 69,11 EUR 1.3.2012.

- 67,05 EUR 2.4.2012.

- 67,89 EUR 2.5.2012.

- 69,12 EUR 1.6.2012.

- 67,80 EUR 29.6.2012.

- 67,91 EUR 1.8.2012.

- 66,68 EUR 4.9.2012.

- 64,41 EUR 1.10.2012.

- 67,18 EUR 2.11.2012.

- 68,18 EUR 30.11.2012.

- 67,78 EUR 2.1.2013.

- 63,74 EUR 1.2.2013.

- 66,54 EUR 1.3.2013.

- 67,18 EUR 2.4.2013.

- 65,93 EUR 2.5.2013.

- 62,21 EUR 3.6.2013.

- 59,89 EUR 2.7.2013.

- 61,94 EUR 1.8.2013.

- 63,35 EUR 2.9.2013.

- 66,96 EUR 1.10.2013.

- 64,98 EUR 4.11.2013.

- 65,86 EUR 2.12.2013.

- 66,59 EUR 2.1.2014.

- 67,97 EUR 30.1.2014.

- 69,42 EUR 3.3.2014.

- 68,67 EUR 1.4.2014.

- 67,23 EUR 2.5.2014.

- 66,58 EUR 2.6.2014.

- 66,87 EUR 1.7.2014.

- 68,68 EUR 1.8.2014.

- 70,55 EUR 1.9.2014.

- 70,38 EUR 1.10.2014.

- 71,32 EUR 3.11.2014.

- 72,67 EUR 1.12.2014.

- 72,12 EUR 2.1.2015.

- 72,87 EUR 2.2.2015.

- 72,87 EUR 27.2.2015.

- 72,87 EUR 26.3.2015.

- 73,05 EUR 28.4.2015.

- 73,05 EUR 28.5.2015.

- 79,74 EUR 2.7.2015.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.116,08 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj ovom sudu 18. veljače 2020. tužitelj navodi kako je s prednikom tuženika dana 8. srpnja 2008. zaključio Ugovor o kreditu broj 218503, temeljem kojeg ugovora je tuženik, kao kreditor, odobrio tužitelju kao korisniku kredita iznos od 18.604,74 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za devize na dan isplate. Tuženik da je u gore navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru, i to u čl. 1. i čl. 4. Ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, otplatu kredita je u čl. 8. Ugovora vezao uz ovu valutu te je u čl. 2. naveo visinu kamatne stope u iznosu 5,90% godišnje ugovorivši u istom članku kako je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke („u skladu s odlukom o kamatama“) bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik da je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te, protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja.

Slijedom navedenoga predlaže donošenje presude kojim će se takve odredbe ugovora utvrditi ništetnim uz nalaganje tuženiku isplate više uplaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi ugovora.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je najprije istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti suda, navodeći kako su stranke u Ugovoru ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora i prigovor zastare potraživanja. Nadalje, navodi kako je predmetnim presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske priznato pravo potrošačima, međutim, na svakom pojedinom potrošaču je da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da je istome prilikom sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno da dokaže da bi pojedine odredbe ugovora bile ništetne. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske nije u predmetnim postupcima utvrđivao valjanost svakog pojedinog ugovora odnosno ugovorne odredbe, već je tek stvorio kriterije pomoću kojih će sudovi u pojedinim postupcima prosuđivati da li su pojedine odredbe ugovora ništetne ili ne. Da bi sudovi to mogli učiniti, obveza da je svakog potrošača, pa tako i tužitelja u ovom postupku, da sukladno mjerodavnim odredbama ZPP-a istaknu određene činjenice za koje smatraju da im idu u prilog, predlože odgovarajuće dokaze i postave određeni tužbeni zahtjev. U vezi s navedenim tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF) tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da je o svemu što mu nije bilo jasno tužitelj mogao informirati kod službenika banke i tražiti pojašnjenja. Stoga da tužitelj nije ničim dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. im navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Također ističe kako tuženik, unatoč svojoj pažnji i stručnosti nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja CHF. Također, prigovara samostalnom izračunu visine navodnog potraživanja budući da se ista može utvrditi samo vještačenjem po vješatku odgovaraujće struke. Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

3. Valja kazati kako je tužitelj tužbu u ovom postupku podnio tzv. stupnjevitu tužbu, u smislu odredbe članka 186.b ZPP-a, te je sud, temeljem odredbi čl. 186.b st. 1. i 2. ZPP-a, rješenjem od 14. svibnja 2024. naložio tuženiku dostavu dokumentacije. Podneskom od 6. veljače 2025. tužitelj je, po provedenom vještačenju, konačno uredio tužbeni zahtjev.

4. Potrebno je navesti kako je tužba podnesena protiv tuženika Sberbank d.d., a koji je bio pravni slijednik Volksbank d.d. Zagreb, banke koja je sa tužitelj sklopila ugovor o kreditu. S obzirom da je tijekom postupka došlo do statusnih promjena u odnosu na Sberbank d.d., sud je rješenjem donesenim 14. studenog 2024. utvrdio prekid postupka te postupak nastavio u odnosu na tuženika Hrvatsku posštanku banku d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4 kao pravnog slijednika ranijeg tuženika.

5. U odnosu na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti tuženiku je za navesti kako je na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020. doneseno pravno shvaćanje prema kojem prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.

5.1. S obzirom da tijekom postupka nije bilo sporno da tužitelj prebiva u [adresa], a imajući u vidu udaljenost između mjesta prebivališta tužitelja/potrošača i sjedišta banke (Zagreb) te mogućnost dolaska tužitelja/potrošača na sud, ovaj sud drži kako ista uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, slijedom čega je ništetna pa je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti valjalo odbiti kao neosnovan, a kako je i odlučeno u točki I. izreke rješenja.

6. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: otplatnog plana, Ugovora o kreditu, prometne kartice po kreditu broj 218503, otplatne tablice po kreditu, te je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ines Lozić.

6.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem tužiteljice koja na ročište, iako uredno pozvana, nije pristupila, a svoj nedolazak nije opravdala. Još je za navesti kako je na tom ročištu punomoćnik tužiteljice predložio zaključiti raspravljanje.

7. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanih u čl. 1., 2. i 4. Ugovora o kreditu broj 218503 koji je sklopljen između stranaka, kao i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.209,25 eura s osnova promjene tečaja valute i promjene kamatne stope zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose.

9. U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).

10. Među parničnim strankama nije sporno da su 8. srpnja 2008. prednik tuženika kao kreditor, i tužitelj kao korisnik kredita sklopile namjenski Ugovor o kreditu broj 218503, kojim je tužena banka odobrila tužitelji kao korisniku iznos kredita od 18.604,74 CHF u protuvrijednosti u kunama po kupovnom tečaju tuženika za devize rok otplate 84 mjeseca, redovna kamatnu stopu koja je promjenjiva sukladno odlukama tuženika, a na dan zaključenja ugovora iznosi 5,90 % godišnje, te da je Ugovorom određeno kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF važećem na dan dospijeća.

11. Sporno u postupku je utvrditi jesu li predmetne odredbe članka 1.,2. i 4. ništetne, odnosno posljedično tome je li osnovano novčano potraživanje tužitelja s osnove razlike zbog promjene tečaja CHF i kamatne stope u tijeku otplate kredita.

12. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici, a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 dalje: ZZP/03), dok su za razdoblje od 6. kolovoza 2007. mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/07, 75/09, 79/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 dalje ZZP/07.).

13. Čitanjem Ugovora o kreditu 218503 od 8. srpnja 2008., kao i popratne dokumentacije, sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik sklopili namjenski ugovor o kreditu na iznos od 18.604,74 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate, da se radi o tipskom ugovoru o kreditu kojeg je tuženik sklapao sa potrošačima. Nadalje je utvrđeno da je člankom 2. ugovorena redovna kamata stopa u visini od 5,90% koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, dok je čl. 4. Ugovora ugovoreno kako je kredit vezan uz valutnu klauzulu, s isplatom po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća (čl. 8 Ugovora). Daljnjim pregledom i čitanjem Ugovora o kreditu, sud je utvrdio kako se isti sastoji od četiri lista papira formata A4, ukupno šest stranica teksta, da je ispisan te da s obzirom na njegovu formu predstavlja formulirani ugovor-obrazac pripremljen od strane tuženika.

13.1. S obzirom da je prema utvrđenjima suda predmetni ugovor bio unaprijed pripremljen i formuliran od strane tuženika te predstavljao njegov formulirani standardni ugovor sud, sukladno odredbi članka 96. st. 2. ZZP-a, smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo te da tužitelj, kao potrošač, nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a tuženik, na kojem je teret dokaza, osim paušalnih navoda na okolnost informiranosti i mogućnosti pregovaranja tužitelja o pojedinim odredbama predmetnog ugovora sudu nije predložio niti jedan dokaz.

14. Odredbom članka 81. stavka 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz članka 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, odredbom članka 87. stavka 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

15. Ove odredbe ZZP se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

16. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je, između ostalog, presuđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, da je naloženo tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće.

17. Pitanje ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli se pravomoćno okončalo u predmetu poslovni broj Pž-6632/17 na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

18. Članak 118. ZZP određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

19. Sukladno odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako pravno shvaćanje izrađeno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018).

20. U navedenoj odredbi članka 502.c ZPP riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava – samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženika (secundum eventumlitis). Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni htjeli zaštititi. Nadalje, kad se u Zakonu govori o naknadi štete; misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Taj kompenzacijski zahtjev obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Naime, u potrošačko-pravnoj terminologiji povrijeđeni potrošač redovito ima prema trgovcu neki odštetni zahtjev u užem smislu te riječi. Međutim, nezamislivo je da bi sud u konkretnoj parnici bio vezan utvrđenjem iz kolektivne presude u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin naknade štete iz odredbe 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu tj. u smislu, duhu i cilju te odredbe. Uostalom, presuda iz kolektivne parnice, uza sve svoje posebnosti, djeluje na druge sporove, i druge sudove, ponajprije snagom uvjerljivosti i obrazloženosti svojih stajališta.

21. Osim toga, treba reći da je na temelju odredbe članka 81.stavka 4. ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81.stavak 1. i članak 82. alineja 11. u vezi s člankom 87.stavkom 1. ZZP/07), a jednako tako tuženik nije dokazao da je postojao "valjan, ugovorom predviđen razlog" za promjenu kamatne stope jer je ugovor po tom pitanju sastavljen vrlo šturo.

22. Odredbom članka 323. ZOO, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj, temeljem izvršenih isplata s osnove vezane za promjenjivost valute CHF koja je odredba Ugovora u ovom postupku utvrđena ništetnim potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO).

23. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, u kojem pravnom shvaćanju je zaključeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

24.1. Nadalje, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-808/2023, zastara potraživanja potrošača prema Novoj hrvatskoj banci d.d. kao pravnom sljedniku Sberbank d.d., ranije Volksbank d.d., po osnovi preplaćenih iznosa anuiteta zbog promjena kamatnih stopa iz njihovog kreditnog odnosa koji je predmetom kolektivne zaštite iz postupaka koji su se vodili pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P1401/2012 i Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017 počinje teći pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

24.2. Pozivajući se na gore navedena shvaćanja te imajući u vidu da je pravomoćno okončan spor pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018., kao i to da je zastarni rok po stjecanju bez osnove pet (5) godina, te da je dok je tužba u ovom predmetu podnesena 18. veljače 2020. to je jasno da nije nastupila zastara tužiteljevog potraživanja radi čega je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

25. Slijedom navedenog tužiteljica se ispravno pozvala na naprijed navedene presude u tzv. "Parnici Potrošač", a sud je u sporovima individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama vezan za utvrđenja u gore navedenoj parnici.

26. Stoga ovaj sud smatra da su ništene utužene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na vezanje uz valutu švicarski franak, kao i odredbe vezane za promjenjivost kamatne stope, smatrajući da je došlo do znatne neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja te je stoga vezano uz samu valutu u valutnoj klauzuli kao i promjenjivost kamatne stope sud utvrdio ništavim pojedine odredbe predmetnog Ugovora, a što je sud izrekom ove presude u točki I. i II. izreke.

27. Kada je sud dakle, kao prethodno utvrdio da su ništetne odredbe ugovora u članku 1., 2. i 4. Ugovora valjalo je odlučiti o osnovanosti potraživanja isplate utuženih iznosa po osnovi stjecanja bez osnove onoga što je isplaćeno po utvrđenim ništetnim odredbama.

28. Vezano uz visinu tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je pročitao nalaz i mišljenje koje je izradio stalni sudski vještak za financije Ines Lozić.

29. Nakon provedenog financijskog vještačenja, stalni sudski vještak za financije Ines Lozić iznijela je sudu i strankama svoj nalaz i mišljenje u kojem je istaknula da je na temelju zadatka Suda, dokumentacije koja joj je bila na raspolaganju i podataka navedenih u svojoj tablici priloženoj u nalazu i mišljenju, iskazala razlike anuiteta, ugovornih kamata, te razlike tečaja po osnovi promjena CHF za razdoblje otplate kredita. Tako je dala svoje mišljenje da je ukupna razlika anuiteta iskazanih u kunama, u koje razlike su uključene razlike po osnovi navedenih ugovornih kamata iznosi 320,02 eura, dok razlika anutitete po tečaju CHF u odnosu na HRK iznosi 3.889,23 eura.

29.1. Stranke nisu imale prigovora na sačinjeni nalaz i mišljenje, a sud ga je u cijelosti prihvatio s obzirom na to da je nalaz dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima financijske znanosti.

29.2. Treba kazati kako je vještak u svojem nalazu i mišljenju izrazio i tzv. "negativne razlike", odnosno periode u kojima je tužiteljica plaćala manje iznose od onih utvrđenih početnim uvjetima, međutim glede navedenog tuženik je propustio istaknuti prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, a sud nije ovlašten sam svojevoljno odbijati kamatne i tečajne razlike za vrijeme dok su one bile niže od prvotno utvrđenih.

30. Što se tiče pitanja tijeka kamata na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta, a odluka o kamatnoj stopi na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF temelji se na odredbi članka 277. ZOO, Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04) , kao i na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO.

31. Stoga je, odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP.

33. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora, te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

34. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife),

- sastav žalbe od 20. ožujka 2020. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 10/4 Tarife)

- sastav žalbe od 26. veljače 2021. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 10/4 Tarife)

- sastav podnesak od 3. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife)

- zastupanje na ročištima od 14. svibnja 2024., 13. rujna 2024., 14. studenog 2024. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife),

- pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife) 34.1. Tako obračunati trošak u iznosu od 1.300,00 eura valjalo je uvećati za zatraženi PDV od 25%, čime se dolazi do iznosa od 1.625,00 eura.

34.1. Nadalje, tužitelju je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) priznat trošak uplaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,54 eura (Tar.br. 1. stavak 2. i Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi), te trošak vještačenja u iznosu od 464,54 eura.

35. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podnesak od 1. travnja 2025. jer navedeni podnesak sud ne nalazi u spisu.

36. Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.116,08 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a kako je i zatraženo u tužbenom zahtjevu.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Splitu, 20. svibnja 2025.

Sudac

Tihana Lovrić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- u spis