Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo

Broj: Pp-135/2025-5.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sucu MIRKU KRIŠTO, nadležan u smislu članka 93. i 98. Prekršajnog zakona, uz sudjelovanje Silvije Bodakoš, kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice ĆR, radi prekršaja iz članka 53. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine RH broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24.) povodom Prekršajnog naloga Policijske uprave osječko-baranjske, Policijska postaja Našice, broj klase: 211-07/25-3/1341 i Urbroja: 511-07-29-25-1 od 22. siječnja 2025. godine, nakon održane i završene, glavne i javne rasprave u nazočnosti okrivljenice, a bez prisutnosti ovlaštenog tužitelja, temeljem članka 183. Prekršajnog zakona, nadnevka 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenice: ĆR, bez nadimka, kći Ć i Z, rođ. E, rođena **.**.1989. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], boravi u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, nacionalnost: H, OIB: [osobni identifikacijski broj], po zanimanju policijski inspektor, zaposlena, po vlastitom iskazu mjesečna primanja 900,00 kn, neudana, bez djece, pismena, završena visoka stručna sprema, lošeg imovnog stanja, po vlastitom iskazu kazneno neosuđivana, kaznu nije izdržavala, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, prekršajno nekažnjavana

k r i v a  j e

što je:

- dana 21. siječnja 2025. godine u 14,39 sati, u Budimcima, Ul. Bana J. Jelića bb, kao vozač vozila M1 marke "Opel", reg. oznake [registarska oznaka], upravljala navedenim vozilom iz smjera istoka u smjeru zapada, kroz naseljeno mjesto brzinom od 116 km/h, koja brzina je utvrđena korištenjem uređaja PUMA SE6 PROLINE br. 11167, a umanjena za 10 % sigurnosne razlike iznosi 104 km/h, dakle kretao se brzinom koja je za 54 km/h veća od dopuštene, na dionici ceste gdje je brzina prometnim pravilom ograničena na 50 km/h,

dakle, upravljala je vozilom brzinom koja je veća od dozvoljene,

II. čime je postupila protivno odredbi iz članka 53. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a što je kažnjivo po članku 53. stavak 3. istog Zakona,

III. pa joj se temeljem citiranog članka navedenog Zakona, uz primjenu članka 33. i 37. Prekršajnog zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA u iznosu od 400,00 € (četiristo Eura).

IV. Temeljem članka 33. stavak 10. Prekršajnog zakona okrivljenici se određuje plaćanje izrečene novčane kazne u vremenu do šest mjeseci u (6) šest obročnih otplata, tako da je svaki obrok dužna uplatit najkasnije do 25. dana u mjesecu u kojem obrok dospijeva do konačne otplate, od dana pravomoćnosti ove presude.

V. Temeljem članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrat će se da je u cijelosti plaćena, ako okrivljenica u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti ove presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

VI. Ako okrivljenica ne plati izrečenu novčanu kaznu u danom roku, ista će se temeljem članka 34. stavak 1. Prekršajnog zakona naplatiti prisilnim putem.

VII. Temeljem članka 138. stavka 2. točka 1. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužan snosit trošak tužitelja u iznosu od 66,36 Eura (šezdeset šest Eura i trideset šest Centi), zatim trošak prekršajnog postupka ovog suda iz članka 138. stavka 2. točke 3.b istog Zakona u iznosu od 26,54 Eura (dvadeset šest Eura i pedeset četiri centa), u roku od 6 (šest) mjeseci, po primitku ove presude.

Obrazloženje

1. Kod ovog Suda pokrenut je prekršajni postupak povodom optužnog prijedloga gore ovlaštenog tužitelja, a protiv imenovane okrivljenice, radi prekršaja pobliže opisanog u izrijeku ove presude.

2. Okrivljenica ĆR je u svojoj obrani navela da prekršajno djelo koje joj se stavlja na teret je na Zakonu opravdan, isto priznaje, spremna je prekršajno odgovarati, čak što više nije ni znala da je isti počinila, jer je učinjen u večernjim satima, pa joj nije jasno da je prebrzo vozila, iako joj se činilo da je vozila u granicama normale, kako je bila noć nije vidjela prometni znak što je bilo za posljedicu da je brzina bila veća od dozvoljene što u konačnici znači da joj nije nakana i cilj bila da krši Zakon, a niti prometni znak, glede kazane brzine koja joj se stavlja na teret da je počinila prekršaj iz čl. 53. st. 1. pomenutog Zakona, nakon uvida u spis potvrđuje da se radi o njezinom vozilu i da je kritične zgode upravljala i prihvaća odgovornost sa zamolbom ako je moguće iz gore navedenih razloga kaznu ublaži uz minimalan trošak postupka s mogućnošću plaćanja kazne na dulji rok, budući joj je ovo prvi sukob sa Zakonom, zamolila je ako je moguće da Sud uvaži njezinu zamolbu u ne izricanju zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije budući joj je ista potrebna jer obavlja specifičan posao, inspektorica je i bez vozačke dozvole ne bi mogla raditi svoju službu, s tim u svezi budući je izrazila priznanje i kaje se, ističe žal za počinjenim djelom i vjeruje da će Sud uvažiti njezinu obranu i donijeti konačnu odluku upravo na gore opisani način i obećala je da se to više neće ponoviti.

3. U dokaznom postupku, Sud je izvršio uvid u pisane dokaze, točnije:

Prigovor na Prekršajni nalog, preslika Povratnice, Obavijest o počinjenom prekršaju, Fotografija, 3x, prekršajna evidencija za okrivljenika.

4. Temeljem slobodne ocjene dokaza, dane pisane obrane okrivljenice uz savjesnu ocjenu svih naznačenih dokaza, isto tako utvrđenih činjenica tijekom postupka radi donošenja zakonite i pravilne sudske odluke u smislu članka 88. Prekršajnog zakona, Sud je sa sigurnošću izveo zaključak da je okrivljenica ĆR doista postupila protivno odredbi iz članka 53. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na način da je upravljala motornim vozilom brzinom većom od dopuštene.

5. Optužni prijedlog tužitelja je na zakonu utemeljen.

6. Naime, okrivljenica ĆR je svojom obranom potvrdila istinitost navoda optužnog prijedloga, k tomu i biće djela koje joj se stavlja na teret, potom u odnosu na isto u cijelosti preuzela krivnju i prekršajnu odgovornost.

7. Stoga, imajući u vidu konkretni slučaj, dokazano je, ovo zato što imenovana okrivljenica ničim nije porekla djelo koje joj se stavlja na teret, da je kritične zgode doista upravljala motornim vozilom brzinom većom od dopuštene, a da je tomu tako upravo potvrđuje dana obrana iste, kao i gore sve navedene okolnosti, to cijeneći istaknuto uz obranu okrivljenice ovaj Sud nije našao niti jedan uvjerljivi razlog što bi ju oslobodilo prekršajne odgovornosti.

8. Dakle, s obzirom na iznijeto, okrivljenica odgovara za svjesni nehaj, jer je bila svjesna da će njezinim činjenjem protupravne radnje nastupiti zabranjena posljedica, držeći se olako da ona neće nastupiti, to Sud temeljem po načelu “krivnje” istu proglasio krivom, potom uz primjenu čl. 37. st. 1. toč. 3., u svezi čl. 33. st. 3. PZ- a u odnosu na opisni prekršaj izreke izrekao joj ublaženu novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimuma, a opisano u izrijeku ove presude.

9. Određujući vrst i visinu novčane kazne okrivljenici ĆR na strani okrivljenice kao olakotnu okolnost uzeo je njezino okolnosno priznanje i iskreno kajanje počinjenog prekršaja, dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost za ovakav prekršaj, kao i odlučne okolnosti iz čl. 36. st. 2. PZ-a, to s obzirom na težinu i način činjenja rečenog prekršaja i stupanj odgovornosti, Sud je mišljenja da će se i ovako izrečenom novčanom kaznom, postići svrha kažnjavanja i prevencije iz čl. 32. PZ-a, budući svaka druga odluka ne bi imala svoju svrhu bez obzira na okolnost da je za učinjeni propust predviđena znatno stroža kazna od dosuđene.

10. Osim toga, uz mogućnost obročnog otplaćivanja izrečene novčane kazne, sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona ukoliko okrivljenica u danom roku izrečene novčane kazne plati dvije trećine od izrečene, smatra se da je ista podmirena u cijelosti.

11. Sud okrivljenici nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, imajući u vidu s jedne strane što će izrečena novčana kazna biti dostatna u pridonošenju osjećaja društvene discipline u poštivanju temeljnih načela međusobnih odnosa i ponašanja kao sudionika u prometu na cestama sve kako ne bi ponovo počinila ovakav ili sličan prekršaj, bez obzira što je ista zatečena u upravljanju motornog vozila brzinom većom od dozvoljene koji nije proizvelo štetnu posljedicu, dok s druge strane ista je uposlena i mjera bi ugrozila njezinu egzistenciju, a poštujući Ustav RH u zaštiti ravnoteže općeg interesa javnosti i zaštite temeljnih prava pojedinaca, a vodeći računa prakse ESLJP EU, sam prijedlog tužitelja svakako nije dovoljna niti nužna, niti je zakonom propisna kao obvezujuća, obzirom da dosada nije kazneno gonjena niti prekršajno kažnjavana, budući nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz čl.51.a PZ-a, jer je čl.16.st.2. najvišeg akta RH propisano da svako ograničavanje slobode mora biti u razmjeru naravi potrebe u svakom pojedinom slučaju.

12. Nastavno, s tim u svezi Sud nije zanemario da ista nije povratnik, a iskreno se pokajala i priznala terećeno djelo s obećanjem da se neće više ponoviti, pri čemu prijedlog tužitelja je nesvrhovit, nepotreban i u suprotnosti je iz gore svih obrazloženih razloga, uz uvjerenje Suda obzirom na njezine ekonomske prilike, da uz primjerenu izrečenu novčanu kaznu biti dostatna i bez izricanje navedene mjere koja nije uvijek osnovno pravilo cijeneći osobnost i karakter okrivljenice, doista kao lex superior nije nužan, budući čl. 50. st. 2. PZ-a daje Sudu slobodno uvjerenje i mogućnost jer počiniteljica nije u razmjeru s težinom i stupnjem opasnosti počinjenog navedenog djela i ne čini ga osobito teškim, ako uzme u obzir do sada nije bila u sukobu sa Zakonom niti kažnjavana.

13. Odluka o trošku je primjerena složenosti i vremenu trajanja postupka, te materijalnim prilikama okrivljenice.

14. Slijedom na iznijeto valjalo je riješiti kao u izrijeku.

U Đakovu, 20. svibnja 2025 godine.

Zapisničar

S U D A C

Silvija Bodakoš v.r.

Mirko Krišto v.r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude tužitelj može podnijeti žalbu u roku od 8 dana, računajući prvi naredni dan po prijemu iste, Visokom prekršajnom sudu Zagreb, putem Općinskog suda u Đakovu, dok temeljem čl. 179. st. 7., a u svezi čl. 204. st. 2. PZ-a protiv iste odluke okrivljenici nije dopuštena žalba.

DOSTAVITI:

1. Okrivljenici,

2. Tužitelju,

3. Pismohran.