Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž-369/2022-3
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Matiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika NLB InterFinanz AG., OIB 43668676136, iz Švicarske, Zürich, Beethovenstrasse 48, zastupanog po odvjetnicima u OD Ilić, Orehovec i partneri u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1856/2017-41 od 3. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužitelja te se ukida presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1856/2017-41 od 3. siječnja 2022. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"1.Utvrđuje se da je ovrha određena ovosudnim rješenjem poslovni broj Ovr- 1648/2016 od 10. listopada 2016. godine nedopuštena.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.796,88 kn u roku od 15 dana."
1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi: "1. Zabranjuje se provedba ovrhe određena rješenjem Općinskog suda u Zadru pod posl. br. Ovr-1648/16 od 10. listopada 2017. na nekretnini upisnoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
2. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru pod posl. br. Ovr-1648/16 od 10. listopada 2017.
3. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu ove privremene mjere."
2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu pobijajući presudu i rješenje suda prvog stupnja u cijelosti pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) te predlaže pobijanu presudu i rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda i usvojiti tužbeni zahtjev te odrediti privremenu mjeru, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova postupka i žalbe.
2.1. Tužitelj u žalbi u bitnome ističe da je tuženik ovršni postupak pokrenuo nakon što je tužitelj već bio zaključio ugovor o darovanju sa NVK slijedom čega predmetna nekretnina više nije bila vlasništvo tužitelja pa je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora iz čl. 50. stavak 1. točka 7. (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje OZ). Također da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije pravovremeno istaknuo prigovor zastare tražbine iz ovršne isprave, zadužnice od 31.5.2010., na kojoj je ovjeren samo potpis tužitelja i koja nije solemnizirana, obzirom da je tužitelj još u žalbi protiv rješenja o ovrsi istaknuo i prigovor zastare ovršne isprave iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a. Stoga žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud trebao raspraviti prigovor zastare te istog usvojiti sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem se na tražbine iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika primjenjuje opći zastarni rok.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr- 1648/2016 od 10. listopada 2016.
6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:
- da nije sporno da je po prijedlogu tuženika doneseno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru posl. br. Ovr-1648/16-2 od 10.10.2016., na temelju ovršne isprave - izjave jamca platca/zadužnice tužitelja od 31.5.2010., čiji je potpis ovjeren kod javnog bilježnika Marijana Jurića iz Zagreba, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja,
- da je ovrha određena na nekretninama tužitelja kao ovršenika i to na 1/6 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] i 2/6 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, te ispražnjenjem i predajom predmetne nekretnine kupcu,
- da je protiv navedenog rješenja o ovrsi tužitelj, kao ovršenik, podnio žalbu navodeći kao žalbene razloga one iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 7., 8., 9., 10. i 11. OZ-a, povodom koje je Županijski sud u Zagrebu, poslovni broj Gž Ovr-82/17-2 od 2.5.2017. donio rješenje kojim je odbijena žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđeno rješenje o ovrsi, izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 7. i 9. OZ u odnosu na koje žalbene razloge je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj Ovr-1648/16 od 3.10.2017. uputio ovršenika u parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe,
- da je zemljišnoknjižnim rješenjem od 30.9.2016. dopuštena zabilježba pokretanja postupka ovrhe na suvlasničkim dijelovima ovršenika, ovdje tužitelja, upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a čije suvlasničko pravo je brisano nakon donošenja zabilježbe pokretanja postupka ovrhe,
- da činjenica što je tijekom ovršnog postupka došlo do promjene upisa u zemljišnoj knjizi, kojom je pravo suvlasništva tužitelja na nekretnini koja je predmet ovrhe preneseno na drugu osobu, nije od utjecaja na mogućnost provedbe ovrhe po pobijanom rješenju o ovrsi od 10.10.2016. te da isto ne čini ovrhu nedopuštenom pa je stoga prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan,
- da je zadužnicom od 31.5.2010., na kojoj je ovjerovljen potpis tužitelja po javnom bilježniku, tužitelj kao jamac platac preuzeo obvezu prema tuženiku kao vjerovniku, a koja isprava ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi i svojstvo ovršne isprave temeljem koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamca platca i na drugim predmetima ovrhe pa je stoga neosnovan prigovor tužitelja da sa tuženikom ne bi bio u obveznom odnosu,
- da je tijekom parničnog postupka tužitelj istakao prigovor zastare predmetnog potraživanja tuženika, ali tužitelj da nije bio upućen u ovu parnicu iz tog žalbenog razloga rješenjem Ovr-1648/16 od 3.10.2017. radi čega da nije dopušteno proširivati razloge nedopuštenosti izvan onih razloga zbog kojih je ovršenik upućen u parnicu,
- da iz spisa predmet posl. br. Ovr-1073/18 proizlazi da je tužitelj kao ovršenik, u tom ovršnom postupku istaknuo prigovor zastare u žalbi protiv rješenja od 28.12.2020., te je Županijski sud u Šibeniku, u obrazloženju rješenja posl. br. Gž Ovr- 109/21-2 od 18.3.2021. naveo da će po žalbi iz tog razloga prvostupanjski ovršni sud postupiti sukladno odredbama članka 53. do čl. 55. OZ.
6.1. Slijedom prednjih utvrđenja prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja na proglašenje ovrhe određene rješenjem poslovni broj Ovr- 1648/2016 od 10.10.2016. nedopuštenom kao i prijedlog za određivanje privremene mjere zabranom provedbe ovrhe jer da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine te obvezuje tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženiku temeljem članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a i odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano upire u žalbi tužitelj obzirom da pobijana presuda nema takve nedostatke zbog kojih ju nije moguće pravno ispitati.
8. Međutim, tužitelj u žalbi osnovano ističe da je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe članka 355. ZPP- a jer zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije raspravio odlučne činjenice u svezi istaknutog prigovora zastare kao žalbenog razloga iz čl. 50. stavak 1. točka 11. OZ-a.
9. Pravilno je utvrđenje suda da je u žalbi izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-1648/16-2 od 10.10.2016. tužitelj kao ovršenik naveo žalbene razloge iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 1., 7., 8., 9., 10. i 11. OZ- a, dakle i prigovor zastare potraživanja tuženika iz predmetne ovršne isprave, zadužnice tužitelja kao jamca-platca od 31.5.2020., na kojoj je ovjeren potpis tužitelja od strane javnog bilježnika.
9.1. Nadalje je rješenjem Općinskog suda u Zadru od 3.10.2017., poslovni broj Ovr-1648/2016, tuženik kao ovršenik upućen u parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe u ovom predmetu.
9.2. Odredbom članka 55. stavak 3. OZ-a propisano je: "Tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu."
9.3. Dakle, tužitelj je kao ovršenik pravovremeno u žalbi istaknuo prigovor zastare tražbine tuženika kao ovrhovoditelja, a kako se radi o materijalnopravnom prigovoru isti se nije niti mogao raspraviti bez upućivanja ovršenika u parnicu. Budući da se tužitelj u ovom parničnom postupku radi nedopuštenosti ovrhe pozvao na prigovor zastare iz čl. 50. stavak 1. točka 11. OZ-a kojeg je kao žalbeni razlog istaknuo u žalbi protiv rješenja o ovrsi u povodu koje je upućen sudskim rješenjem u parnicu radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom sukladno prednje citiranoj odredbi čl. 55. st. 3. OZ- a, to se ne može prihvatiti kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da bi u odnosu na prigovor zastare bilo nedopušteno proširivati razloge nedopuštenosti ovrhe jer da tužitelj rješenjem nije bio upućen u ovu parnicu iz tog razloga.
10. Kako zbog pogrešne pravne prosudbe da tužitelj nije pravovremeno istaknuo prigovor zastare potraživanja tuženika kao ovrhovoditelja iz predmetne ovršne isprave – zadužnice od 31.5.2010. iz odredbe čl. 50. st. 1. točka 11. OZ-a, prvostupanjski sud nije raspravio odlučne činjenice u svezi prigovora zastare posljedično čemu ovaj sud nije mogao ispitati pravilnost odluke prvostupanjskog suda o nedopuštenosti ovrhe kao i odluke o prijedlogu za određivanje privremene mjere.
11. Protivno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno izveo zaključak o neosnovanosti istaknutih prigovora iz članka 50. stavak 1. točka 7. i 9. OZ- a, temeljenim na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju koje proizlazi iz dokumentacije čiju vjerodostojnost stranke ne dovode u pitanje.
12. Slijedom izloženog, prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku na nedvojben i jasan način utvrditi sve odlučne činjenice glede istaknutog prigovora zastare, isključivo u okviru dokaznih prijedloga stranaka, te će potom donijeti novu, zakonitu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva kao i ispunjenosti zakonskih pretpostavki za određivanje predložene privremene mjere te odlučiti o svim troškovima postupka sukladno članku 166. stavak 3. ZPP-a.
13. Iz navedenih razloga valjalo je uvažiti žalbu tužitelja te pozivom na odredbu članka 370. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci 20. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Lidija Oštarić Pogarčić