Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž R-125/2025-2
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Domagoj Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Dom zdravlja Metković, Ante Starčevića 12, Metković, OIB: 61379095102, koga zastupa zz AI, ravnatelj, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr-3/2025-13 od 16. travnja 2025., 20. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr-3/2025-13 od 16. travnja 2025. u točki II. izreke.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke utvrđeno je da je tužba povučena, dok je točkom II. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.
2. Protiv tog rješenja u točki II. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači i tužitelju dosudi zatraženi parnični trošak, uz naknadu žalbenog troška u iznosu od 1.562,50 eur.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke kojom je utvrđeno da je tužba povučena postalo je pravomoćno, budući da tužitelj u žalbi izričito navodi da rješenje pobija samo u točki II. izreke.
6. U ovom žalbenom postupku sporno je je li prvostupanjski sud pravilno točkom II. izreke odbio prijedlog tužitelja za naknadu parničnog troška u primjeni odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a.
7. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
8. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužitelj opisno u žalbi ukazuje kada navodi da rješenje u pobijanom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer da u obrazloženju rješenja nisu dani razlozi o odlučnim činjenicama, a da dani razlozi ne odgovaraju stvarnom stanju stvari i materijalnom pravu, odnosno da sud nije naveo razloge zbog čega sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška jer suprotno žalbenim navodima, razlozi o odlučnim činjenicama koje sud navodi u obrazloženju rješenja korespondiraju sa stanjem u spisu, razlozi rješenja zbog kojih je sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u primjeni odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a su jasni, te rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.
9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:
-da je tužitelj 5. prosinca 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate neisplaćenih dnevnica u periodu od 1. studenog 2022. do 5. prosinca 2023., s time da je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu jer da ne raspolaže podacima o visini neisplaćenih bruto dnevnica,
-da je tuženik, u pisanom odgovoru na tužbu koji je zaprimljen kod prvostupanjskog suda 21. veljače 2024. obavijestio sud da je tužitelju isplaćen cjelokupni tuženi iznos,
-da je zz tuženika na pripremnom ročištu od 24. travnja 2024. priložio u spis izjavu datiranu s 15. veljače 2024. za koju tuženik tvrdi da je tužitelj potvrdio kako je vidio isplatnice i da mu je sve isplaćeno; da je punomoćnik tužitelja na održanom pripremnom ročištu naveo kako nije imao saznanja o ovim okolnostima, te predložio odgodu pripremnog ročišta kojem prijedlogu tužitelja je sud udovoljio te zakazao novo pripremno ročište za 13. svibnja 2024. na kojem ročištu je punomoćnik tužitelja ostao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva predlažući da se utvrdi u kojem je iznosu tuženik podmirio svoju obvezu te predložio provođenje knjigovodstveno-financijskog, kao i grafološkog vještačenja kao i saslušanje stranaka, koje dokazne prijedloge je prvostupanjski sud odbio kao neosnovane, pozvao je tužitelja na uređenje tužbenog zahtjeva nakon čega je glavnu raspravu zaključio te na ročištu za objavu presude 29. svibnja 2024. donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja iz stupnjevite tužbe, bez naznake visine neisplaćenih iznosa dnevnica,
-da je povodom žalbe tužitelja citirana prvostupanjska presuda ukinuta rješenjem ovog drugostupanjskog suda broj Gž R-221/2024-3 od 13. ožujka 2025. s time da je u obrazloženju ukidnog rješenja između ostalog navedeno da je u opisanim okolnostima punomoćnik tužitelja trebao urediti (precizirati) tužbeni zahtjev,
-da su na ročištu od 16. travnja 2025. punomoćnik tužitelja kao i zz tuženika ostali kod navoda, tužitelj iz tužbe i tijekom postupka, a zz tuženika kod odgovora na tužbu s time da je tuženik na tom ročištu u spis predao podnesak iz kojeg proizlazi da je Povjerenstvo tuženika za provedbu kontrole obračuna i isplata dnevnica za tuženo razdoblje od 1. studenog 2022. do 5. prosinca 2023. utvrdilo da su tužitelju bile isplaćene sve obveze po osnovi dnevnica iz putnih naloga u ukupnom iznosu od 398,33 eur, navođenjem brojeva isplatnica, datuma isplatnica i iznosa koji su isplaćeni s time da posljednja isplatnica broj 130 datira od 29. prosinca 2023. na iznos od 13,28 eur,
-da je punomoćnik tužitelja, nakon primitka rečenog podneska naveo da tužbeni zahtjev precizira u iznosu od 398,33 eur, uz daljnji navod da tužitelj potvrđuje da mu je taj iznos plaćen u gotovini od strane sada već bivšeg djelatnika tuženika BI, ali nakon podnošenja tužbe sukladno izjavi koju je tuženik priložio u spis (list 13), da je tužitelj učinio neprijepornim da je odobrio isplate potpisane po BI, da je cjelokupan dužni iznos zaprimio čime da je tužbenom zahtjevu u cijelosti udovoljeno, slijedom čega da povlači tužbu, ali traži naknadu parničnog troška u smislu odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a,
-da se tuženik na tom ročištu nije protivio povlačenju tužbe, ali se usprotivio zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška uz navode da je tuženik obavijestio tužiteljeva punomoćnika kako je tužitelj izjavio da su mu isplaćene sve dnevnice i potpisao izjavu pred tročlanim povjerenstvom, dok da mu je novac stvarno isplaćen ranije.
10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći sadržaj odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a koja propisuje da iznimno od stavka 1. ovoga članka ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.
11. Prvostupanjski sud je ocijenio da bez obzira na okolnost da je tuženik nakon primitka tužbe u veljači 2024. podmirio dug tužitelju, da tužitelj nakon udovoljenja njegovu zahtjevu tužbu nije odmah povukao, pa je stoga zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbio kao neosnovan.
12. Tužitelj u žalbi, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda osporavajući navode suda da nije odmah povukao tužbu, navodi kako njegov punomoćnik na pripremnom ročištu na kojem je tuženik naveo da je tužitelju u cijelosti isplatio utuženi iznos nije o tome imao saznanja, odnosno je li to tako pa da zbog tih razloga nije odmah povukao tužbu. Također navodi da odredbu čl. 158. st. 2. ZPP-a treba tumačiti na način da tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova za radnje koje su poduzete do dana kada je tuženik ispunio svoju obvezu.
13. Iz opisanog stanja u spisu te dijela žalbenih navoda u kojima se ističe da punomoćnik tužitelja na održanom pripremnom ročištu nije imao saznanja je li tuženik u cijelosti isplatio tužitelju utuženi iznos zapravo proizlazi da je između tužitelja, kao stranke i njegova punomoćnika u vezi navedenih odlučnih činjenica izostala potrebna komunikacija, u kojoj je tužitelj propustio obavijesti punomoćnika da mu je tuženik isplatio neisplaćene dnevnice, a punomoćnik tužitelja, u kontaktu s tužiteljem propustio utvrditi jesu li ove činjenice točne, te kada je i u kojem iznosu tuženik isplatio tužitelju utužene dnevnice za period od 1. studenog 2022. do 5. prosinca 2023.
14. Tuženik je već u odgovoru na tužbu naveo da je tužitelju sve utužene iznose platio u vezi čega je u spis priložio potpisanu izjavu (list 13) koja datira s 15. veljače 2024. U takvim okolnostima, prema opisanom stanju u spisu, punomoćnik tužitelja, propuštajući kontaktirati s tužiteljem, kao strankom inzistira na provođenju financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, te na grafološkom vještačenju potpisa koji se nalazi na izjavi, te i nakon toga, na ročištu od 13. svibnja 2024. ne precizira visinu tužbenog zahtjeva, iako je visina iznosa po osnovi dnevnica koje je tuženik isplatio tužitelju, tužitelju bila poznata i dnevnice su mu isplaćene.
15. Na ovakvo (ne)postupanje punomoćnika tužitelja ukazano je i u ukidnoj rješidbi ovog suda. Iz stanja u spisu dalje slijedi da je punomoćnik tužitelja na ročištu od 16. travnja 2025. koje je sud održao nakon donošenja ukidnog rješenja i nadalje ustraje kod svih navoda iz tužbe i tijekom postupka, mada je tužitelju, kao stranci vrlo dobro bilo poznato da mu je tuženik već odavno isplatio utužene dnevnice o čemu opet tužitelj propušta obavijestiti svog punomoćnika, a isto tako i punomoćnik propušta u nužno potrebnoj komunikaciji s tužiteljem utvrditi sve ove činjenice. Prema stanju u spisu na održanom ročištu od 16. travnja 2025. zz tuženika u spis je priložio podnesak (list 35) u kojem je određeno naveo da je tužitelju po osnovi dnevnica u utuženom periodu isplatio ukupan iznos od 398,33 eur navodeći iznose isplatnica, datume njihova izdavanja i iznose koji su isplaćeni s time da posljednja isplatnica broj 130 datira s 29. prosinca 2023. na iznos od 13,28 eur, a sve ostale isplatnice, njih ukupno četiri, datirane počevši od 30. studenog 2022., do 29. rujna 2023., što je sve prije podnošenja tužbe sudu.
16. U takvim okolnostima pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj odmah nakon udovoljenja njegovom zahtjevu od tuženika, nije povukao tužbu, što u smislu citirane odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a znači da tužitelj nema pravo na naknadu parničnog troška od tuženika.
17. Slijedom obrazloženog te primjenom odredbi čl. 380. toč. 2, čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
18. Prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.
U Rijeci 20. svibnja 2025.
Sudac
Duško Abramović
