Poslovni broj Gž-575/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužiteljice-predlagateljice osiguranja CK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Branko Kostić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika-protivnika osiguranja PK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Damir Đegerec, odvjetnik u Koprivnici, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-48/2024-15 od 22. siječnja 2025., 20. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-48/2024-15 od 22. siječnja 2025.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:

I. Utvrđuje se da je tuženik PK smetao tužiteljicu CK u posljednjem mirnom posjedu stana na I. katu i potkrovlju kuće u [adresa], sagrađene na zk.č.br. [katastarska čestica], Kuća i sipkovica iza [adresa] i dvorište, površine 329 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na način da je u razdoblju između 4. prosinca 2023. i 26. ožujka 2024., a za što je tužiteljica saznala 26. ožujka 2024.u 15.30 sati, postavio lanac s lokotom na vrata koja vode na balkon preko kojeg se prilazi stanu na prvom katu, te potkrovlju kuće, te je promijenio bravu na ulaznim vratima predmetnog stana na prvom katu, te se nalaže tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da preda ključeve postavljenog lokota i promijenjene brave tužiteljici, i zabranjuje mu se takvo ili slično smetanja tužiteljice u posjedu predmetne nekretnine, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku PK naknaditi tužiteljici CK troškove parničnog postupka u iznosu od 651,54 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika PK za naknadu troškova postupka.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se prijedlog tužiteljice CK za određivanje mjere osiguranja izdavanjem privremene mjere, a radi osiguranja gornje nenovčane tražbine iste, koja glasi:

„ I. Nalaže se protivniku osiguranja PK u roku od 3 dana od dana primitka ove mjere predati predlagateljici osiguranja CK posjed stana na prvom katu i potkrovlju kuće u [adresa], sagrađene na zk.č.br. [katastarska čestica], Kuća i sipkovica iza [adresa] i dvorište, površine 329 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

II. Ova privremena mjera ostaje na snazi sve do pravomoćnog dovršetka predmetnog parničnog postupka zbog smetanja posjeda."

2.Protiv tog rješenja žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi sa čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje ZPP) nalazi u tome što prvostupanjsko rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer izreka rješenja je nerazumljiva proturječi sama sebi i razlozima rješenja, odnosno razlozi rješenja su proturječni sa odlučnim činjenicama, koje su utvrđene u postupku i izrekom rješenja. Tvrdi da je tužiteljica dobrovoljno napustila predmetni stan i potkrovlje kuće u [adresa] još 2022., dakle, posjed joj je prestao, a otkad je otišla raditi u Austriju. Navodi da je obilazio predmetni stan u razdoblju 2022. pa do siječnja 2024. i nikoga nije zatekao u stanu. Navodi da je vlasnik predmetnog stana i potkrovlja kuće i kao takav ima pravo štiti svoj stan, postavljanjem lokota i lanaca na ulazna vrata, a i promijeniti bravu na vratima jer je to njegovo vlasništvo. Tvrdi da je bio u posljednjem mirnom posjedu već mnogo ranije od prosinca 2023., a što je tužiteljica znala, na način da je obilazio svoj stan, boravio u njemu te isti nesmetano koristio. Smatra da je sud pobijanom odlukom pogodovao tužiteljici pored nesporne činjenice da tužiteljica nema nikakvo pravo na posjed jer joj je isti otkazan još 18. siječnja 2016., nema sklopljen ugovor o najmu, ili slično a kao niti bilo kakav važeći ugovor o kupoprodaji ili darovanju nekretnine, a temeljem kojeg bi eventualno imala pravo na posjed. Na okolnost da je tužiteljica dobrovoljno napustila stan predložio je saslušanje svjedoka TK i RK, a što je prvostupanjski sud odbio. Prigovara i rješenju kojim je određena privremena mjera navodeći da predlagateljica ima nekretninu koju ne naslijedila njezina kćer AK iza pok. oca ŽK, tako da predlagateljica ima gdje stanovati pa joj ne prijeti nikakva opasnost ili nastanak nenadoknadive štete. Osim toga tvrdnju da je jednu mjesečnu najamninu u visini od 600,00 eura za istu platila crkva, predlagateljica ničim nije dokazala.

4.Predlaže pobijano rješenje preinačiti i odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao i prijedlog za određivanje privremene mjere u cijelosti podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

5. Odgovor a žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi s čl. 381. ZPP jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako i stanju spisa, tako da je rješenje moguće ispitati.

8. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih povreda.

9. U provedenom postupku je utvrđeno :

- da je tuženik vlasnik suvlasničkog dijela od ½ nekretnine nalazeće na zk.č.br. [katastarska čestica] – Kuća i sipkovica iza [adresa] i dvorište, površine 91 čhv ili 329 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što u naravi predstavlja stan na prvom katu i potkrovlje kuće u [adresa],

-da je tuženik postavio lanac s lokotom na vrata koja vode na balkon preko kojega se prilazi stanu na prvom katu te potkrovlju kuće, kao i promijenio bravu na ulaznim vratima stana na prvom katu, dakle poduzeo radnje za koje tužiteljica navodi da predstavljaju čin smetanja njezinog posjeda,

-da je tužiteljica saslušana kao stranka, a koji iskaz sud prvog stupnja prihvaća, u bitnom navela da se u posjedu predmetnog stana nalazi neprekidno od 2008. do 26. ožujka 2024. kada je došla iz Austrije i vidjela da je postavljen lokot s lancem a vratima prema balkonu i promijenjena brava na ulaznim vratima stana o čemu je odmah obavijestila policiju koja je izašla na lice mjesta te o tome napravila bilješku,

-da je tužiteljica također iskazala da je otišla na rad u Austriju u srpnju 2022., a s kojeg se vratila 7. listopada 2024., međutim time nije napustila posjed predmetnog stana u koji je dolazila i u tom razdoblju 4 do 5 puta godišnje, a prije spomenutog 26. ožujka 2024. tamo je posljednji put bila 4. prosinca 2023. kada je došla na ročište u sporu koji vodi protiv bivše supruge tuženika,

-da je iskazala i to da se u stanu nalaze sve njezine stvari i osim toga stana nema nikakav drugi smještaj, a s njom se nalazi i njezina 18-godišnja kćerka koja kao i tužiteljica nema nikakvih prihoda,

-da je čitanjem potvrde PU zagrebačke II. policijske postaje Zagreb od 7. svibnja 2024. klasa: 210-01/24-01/6196 utvrđeno da su 26. ožujka 2024. na temelju dojave tužiteljice, na adresi [adresa], službenici te postaje pružili intervenciju,

-da je pravomoćne presude br. Ps-185/16 od 30. studenoga.2016. utvrđeno da je odbijen tužbeni zahtjev tamo tužiteljice SK (bivše supruge ovdje tuženika od koje je isti i stekao spornu nekretninu) protiv tamo tuženice - ovdje tužiteljice CK za iseljenje i predaju u posjed predmetne nekretnine iz razloga što tužiteljica ima pravo koje je ovlašćuje na posjed i to u vidu prava zadržanja do isplate-povrata iznosa danog s osnova ispunjenja dijela obveze iz raskinutog ugovora o kupoprodaji stana od 22.studenoga 2008.,

-da je iz čitanjem raspravnog zapisnika od 4. prosinca 2023. u predmetu tog suda poslovni broj P-4185/20 utvrđeno da je tužiteljica prisustvovala tom ročištu, dok iz tužbe tamo tužitelja – ovdje tuženika PK protiv ovdje tužiteljice od 19.prosinca 2022. za isplatu naknade za korištenje predmetne nekretnine za razdoblje od veljače 2021. pa nadalje (postupak se vodi pred tim sudom pod br. P-7092/22) proizlazi da se isti temelji na navodima da je ovdje tuženik vlasnik te nekretnine, a ovdje tužiteljica bespravna posjednica,

-da je čitanjem izvoda iz centralnog registra prijava općine Schlierbach razvidno je da je ovdje tužiteljica imala prijavljeno prebivalište na adresu u toj općini u razdoblju od 14.travnja 2023. do 2. listopada 2024.,

-da je tuženik saslušan kao stranka u svom iskazu potvrdio da je tužiteljica kroz cijelo razdoblje imala ključeve ulaznih vrata predmetnog stana koja vrata je sama dala postaviti prije 3-4 godine, kao i da je u stan iz Austrije dolazila otprilike dva puta godišnje, da je tuženik za ulazak u stan i poduzimanje gore opisanih radnji (postavljanja lokota s lancem, promjena brave na ulaznim vratima) odlučio zbog tuženičinog neplaćanja režijskih troškova koje sam morao podmirivati, a to je učinio 18. siječnja 2024. kada je u stanu zatekao i stvari tužiteljice u jednoj prostoriji, s tim da u stan nije provalio, već je ušao ključevima koje pribavio od osobe koja je po nalogu tužiteljice prethodno ugradila vrata na tom stanu

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da je tužiteljica imala faktičnu vlast na stanu, da je bila u posjedu stana. Takav zaključak sud je donio na temelju utvrđenja da je tužiteljica imala ključeve od stana i tamo je držala svoje stvari, te stan obilazila i koristila. Imajući u vidu navedene činjenice, sud prvog stupnja smatra da okolnost da je tužiteljica bila na radu u Austriji ne ukazuje na napuštanje posjeda stana, no prvostupanjski sud također smatra, da tuženik na kojemu je teret dokaza, nije dokazao da je posjed tužiteljice eventualno prestao.

11.Također, smatra neosnovan prigovor tuženika o prestanku prava tužiteljice na zaštitu prava posjeda, a obzirom da je tužiteljica za smetanje i počinitelja saznala 26. ožujka 2024., a što proizlazi iz policijske potvrde, iskaza tužiteljice te iskaza tuženika, dok je tužba podnesena 19. travnja 2024., dakle u roku od 30 dana propisanog odredbom čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/08., 153/09., 143/12. i 152/14. -dalje ZV). Stoga primjenom odredbe čl. 21. i čl. 22. ZV-a donosi pobijano rješenje.

12. U odnosu na prijedlog za određivanje privremene mjere, ističe da je tužiteljica učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine prema tuženiku, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjena konkretnog smetanja posjeda, dakle oduzimanja dugogodišnjeg posjeda nekretnine u kojoj se nalaze stvari tužiteljice i koja mora plaćanjem osigurati drugo mjesto stanovanja što zasigurno predstavlja štetu, sud prvog stupnja temeljem odredbe temeljem čl. 347. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20., 114/22, 06/24 - dalje OZ) zbog osiguranja pravnog reda odlučuje privremenom mjerom urediti sporni odnos među strankama i to nalaganjem tužitelju predaje spornog dijela nekretnine u posjed tužiteljici. Trajanje privremene mjere odredio je temeljem odredbe čl. 351. st. 1. OZ-a.

13.Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu tužiteljice i odredio privremenu mjeru.

14. Odredbom čl. 21. st. 1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Iz čl. 22. st. 1. ZV-a proizlazi da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevati da se utvrdi čin smetanja posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja te zabraniti takvo i slično smetanje ubuduće. Iz stavka 2. i 3. tog članka proizlazi da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju posjeda bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kavom društvenom, javnom ili sličnom interesu, a pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno. Dakle, tužiteljica da bi uspjela u postupku mora dokazati činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i nastavak smetanja.

15. Prethodno, ovaj sud smatra korisnim podsjetiti kako posjed predstavlja faktično stanje zaštićeno pravom te da unatoč zaštiti koji pravni poredak pruža posjedniku, posjed nije pravo, pa ni njegova pravna zaštita nije istovjetna pravnoj zaštiti vlasništva. Cilj posjedovne parnice je uspostaviti ono posjedovno stanje kakvo je postojalo prije smetanja. U toj je parnici rasprava ograničena na činjenicu posljednjeg posjeda i čina smetanja.

16.Neosnovano tuženik ustraje i u prigovoru prekluzije glede podnesene tužbe za smetanja posjeda jer je, sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 8. ZPP utvrdio kada je počinjeno smetanje i kada je tužitelj za isto saznao.

17.Odredbom čl. 21. st. 3. ZV-a propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Kako je smetanje počinjeno 18. siječnja 2024. , a tužiteljica je za isto za to isto saznala 26. ožujka 2024. i tužbu podnijela 19. travnja 2024., to je ta tužba podnesena u zakonskom roku.

17.1. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio na temelju naprijed navedenih činjenica da tužiteljica u vrijeme radnji izvršenih po tuženiku za koje je saznala 26. ožujka 2024. i koja je označila kao čin smetanja posjeda na predmetnom stanu, bila u posjedu tog stana, te je u stanu imala svoje stvari, pa takve radnje tužiteljice nemaju obilježja napuštanja iz stana i time prestanka njezinog posjeda na istom u smislu odredbe čl. 28. st. 1. ZV-a.

18. Tužiteljica nije, kako to pogrešno smatra tuženik izgubila posjed stana samo činjenicom da stan nije koristila za stanovanje u situaciji kada je imala ključeve stana i isti imala mogućnost koristiti, u stanu imala svoje stvari te kada je u stan i dolazila dva puta godišnje, u čemu je spriječena ponašanjem tuženika.

19. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je tužiteljica odlaskom u Austriju napustila posjed stana odnosno da je tuženik bio u posjedu stana u razdoblju od prosinca 2023.

20. Navedeno iz razloga što je tuženik saslušan kao stranka potvrdio da je tužiteljica imala ključeve predmetnog stana, da je dolazila iz Austrije u predmetni stan dva puta godišnje, te da se u stanu nalaze neke stvari tužiteljice. Uz navedeno, tuženik saslušan kao stranka je iskazao da tužiteljica ne plaća račune odnosno troškove stanovanja, pa je odlučio je 18. siječnja 2024. jednostavno ući u stan i to ključevima koje je pribavio od čovjeka koji je ugradio vrata. Dakle, sam tuženik tvrdi da je tužiteljica u spornom razdoblju dolazila u predmetni stan, imala ključeve stana i držala u stanu svoje stvari.

21. Što se tiče žalbenih navoda tuženika da sud nije proveo sve predložene dokaze, valja odgovoriti da je pravilno sud prvog stupnja odbio dokazne prijedloge za saslušanje predloženih svjedoka ŠK i IK kao nepotrebne, s obzirom na iskaz samog tuženika iz kojeg nedvojbeno proizlazi da tužiteljica odlaskom na rad u Austriju nije napustila posjed predmetnog stana.

22.Neosnovano tuženik ustraje i u opravdanju svojeg postupanja primjenom odredbe čl. 30 st. 1. ZV-a. Naime, u parnicama zbog smetanja posjeda raspravljanje se ograničava samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, pa je isključeno raspravljanje o pravu na posjed. Stoga, neosnovno tuženik ističe da je imao pravo poduzeti radnje na nekretnini u svojem vlasništvu.

23. Pravilno je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja jasno naveo da je tužiteljica tijekom postupka učinila vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine, učinila vjerojatnim da je određivanje privremene mjere potrebno da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete, i to s obzirom na utvrđenu činjenicu da tužiteljica do čina smetanja posjeda boravila u predmetnom stanu u kojem se i danas nalaze njezine stvari.

24. Pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 347. st. 2. OZ-a odredio predmetnu privremenu mjeru jer je tužiteljica učinila vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine, a obzirom da se radi o oduzimanju posjeda nekretnine – stana u kojem se nalaze stvari tužiteljice i koja mora uz plaćanje osigurati drugo mjesto stanovanja, postoji važan razlog da se radi osiguranja pravnog reda odredi mjera kojom će se privremeno urediti sporni odnos među strankama nalaganjem tuženiku predaje spornog dijela nekretnine u posjed tužiteljici

25. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao nenosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci, 20. svibnja 2025.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara

.