REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1153/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Lešnjakoviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], zastupanog po punomoćnivi Silviji Pejak Kolarić, odvjetnici iz Valpova, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Pn-159/2023-15 od 19. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Pn-159/2023-15 od 19. lipnja 2024.

II.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u točki I. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju s naslova pravične novčane naknade iznos od 2.700,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i zahtjev tužitelja da mu tuženik nadoknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Točkom II. naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.800,00 EUR u roku od 15 dana.

2. Tu presudu u cijelosti pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23.– dalje: ZPP). U žalbi, u bitnom, navodi da prvostupanjski sud u opravdanju donesene odluke izlaže i obrazlaže određene okolnosti koje uopće nisu pravno odlučne za donošenje odluke po pitanju predmetnog tužbenog zahtjeva s obzirom na osnov na kojem se zasniva - da je tužitelj bio izložen iznošenju i prenošenju navoda pred više osoba kojim se svjesno daje izjašnjenje u negativnom pogledu o osobi tužitelja pred više osoba (da je iskazao nasilničko ponašanje u obitelji) te da je u tom smislu izvan okvira postavljenog tužbenog zahtjeva utvrđivao da li je riječ o neistinitim navodima, odnosno da li je tužitelj počinio nasilje u obitelji, dok protivno tome nije imao u vidu da je prema izloženim navodima iz tužbe osnov tužbenog zahtjeva predstavlja isključivo okolnost da je tuženik za tužitelja pred više osoba iznosio/prenosio nešto iz osobnog i obiteljskog života što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, odnosno u pravcu kako je to opisano u tužbi zbog kojeg postupanja je došlo do povrede prava osobnosti tužitelja pa da u tom pogledu nije relevantno da li su ti navodi istiniti ili ne, već isključivo da li odnosni navodi po svojoj naravi predstavljaju povredu prava osobnosti na ugled, čast, ime i dostojanstvo, odnosno privatnost osobnog i obiteljskog života. Ukazuje da je sud proizvoljno utvrdio postojanje odnosnih pravno odlučnih činjenica koje ne proizlaze niti iz jednog dokaza, osim iskaza tuženika na osnovu kojeg je sud prvog stupnja jedino i isključivo zasnovao pobijanu presudu. Navodi da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 8. ZPP kao i povreda iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP. Smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 19. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. – dalje: ZOO) u vezi s čl. 1100 st.1. ZOO. Pobija i odluku o parničnom trošku. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti a podredno da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje i odlučivanje.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st. 1. ZPP.

3.1. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu koju mu je prouzročio time što je pred više osoba u odnosu na njega neistinito iznosio da je „ … ispičkao svoju ženu …", dakle iznošenjem i prenošenjem neistinitih navoda kojim ga tuženik prikazuje nasilnom osobom, odnosno osobom koja je počinila obiteljsko nasilje, odnosno u tom pravcu izražavanjem negativnog vrijednosnog suda o njemu kao osobi a kojim postupanjem mu je povrijedio ugled i čast, odnosno dostojanstvo i privatnost osobnog i obiteljskog života čime mu je prouzročena značajna povreda prava osobnosti.

6. Tijekom postupka prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj spor, pravno relevantnih činjenica utvrdio;

- da je supruga tužitelja SČ policijskoj postaji podnijela prijavu protiv tužitelja kao supruga zbog počinjenja prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji zbog čega je protiv tužitelja pokrenut prekršajni postupak koji se vodio kod Prekršajnog odjela Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu pod brojem Pp J-397/2020 u kojem je postupku presudom toga suda posl. br. Pp J- 515/2019 od 13. svibnja 2019. tužitelj kao okrivljenik proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te mu je na osnovi te odredbe uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 4.500,00 kn;

- da je na navedenu presudu posl.br. Pp J-515/2019-11 od 13.5.2019. žalbu uložio tužitelj i oštećenica SČ te je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem od 9. travnja 2020. prihvatio žalbe tužitelja i oštećenice, ukinuo predmetnu presudu i predmet vratio tom sudu na ponovno odlučivanje;

- da je u ponovljenom prekršajnom postupku supruga tužitelja izmijenila svoj iskaz u odnosu na podnijetu prekršajnu prijavu i dane izjave na zapisnik o ispitivanju svjedoka u PP Belišće od 14. ožujka 2019. radi čega je tužitelj presudom br. Pp J- 397/2020-36 od 28. listopada 2020., koja je postala pravomoćna 9. studenog 2020., oslobođen od optužbe za psihičko i fizičko nasilje nad suprugom;

- da je ODO u Osijeku pod br. K-DO-213/2021-1 od 25. ožujka 2021. podiglo optužnicu protiv supruge tužitelja radi davanja lažnog iskaza iz čl. 305. st. 2. KZ kojim iskazom pred sudom je pogodovala tužitelju kako bi bio oslobođen od optužbe u prekršajnom postupku;

- da je sud u ovom predmetu rješenjem pod br. Pn-26/2021-30 od 19. rujna 2022. odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka pred Općinskim sudom u Osijeku pod br. K-392/2021;

- da je tužitelj protiv tog rješenja o prekidu postupka uložio žalbu koju je Županijski sud u Splitu svojim rješenjem pod br. Gž-50/2023-2 od 1. veljače 2023. odbio kao neosnovanu zauzevši stav da je pravomoćno okončanje kaznenog postupka protiv SČ od utjecaja na donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva radi naknade štete;

- da je SČ u kaznenom postupku kod Općinskog suda u Osijeku broj K-392/2021 od 29. svibnja 2023. povodom navedene optužnice ODO u Osijeku, proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 305.st.2. KZ te po čl. 305.st.1. KZ osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci zamijenjena radom za opće dobro računajući jedan dan zatvora s dva sata rada;

- da je SČ povodom navedene presude izvršavala rad za opće dobro do rujna 2024.;

- da su tužitelj i tuženik u vrijeme podnošenja tužbe kao i sada članovi Lovačkog društva "Jelen" Zelčin;

- da su tuženik kao lovnik i JČ kao ekonom po pozivu lovca OČ došli u obiteljsku kuću RČ, oca OČ, radi izdavanja Potvrde o odstrjelu divljači sukladno Zakonu o lovstvu i sačinjavanje zapisnika o izvršenom lovu dana 6. veljače 2020. u [adresa] u [adresa] u kojoj kući je bio prisutan i tužitelj;

- da je iz iskaza svjedoka HČ, RČ, UČ i JČ utvrđeno da je tuženik tužitelju 6. veljače 2020. u kući RČ u [adresa] izrekao navedene riječi da je "ispičkao" svoju suprugu;

- da je iz izvršenog uvida u prekršajni spis i presudu K-392/2021, razvidno da je tužitelj doista počinio nasilje u obitelji na način opisan u činjeničnim opisima u tim predmetima tako da su netočni navodi tužitelja da je tuženik iznio neistinite riječi;

- da je tužitelj počinio nasilje prema supruzi SČ već se znalo u selima [adresa] i [adresa], a znali su i članovi lovačkog društva čiji je član i tužitelj;

- da je razlog zbog kojeg se tuženik tužitelju obratio navedenim riječima taj što je tužitelj vrijeđao i prijetio otkazima policijskim službenicima kojima pripada i tuženik, a zbog obavljenih razgovora policijskih službenika u odnosu na obiteljsko nasilje počinjeno od strane tužitelja prema supruzi SČ;

- da je iz podataka Lovačkog društva razvidno da su kritične zgode tuženik i JČ išli na popis ustrijeljene divljači kod OČ koji živi u obiteljskoj kući svoga oca RČ iz čega proizlazi da tužitelj ni u kojem slučaju nije namjerno ili krajnjom nepažnjom, želio uvrijediti tužitelja a to naročito stoga što su dugogodišnji lovci istoga lovačkog društva;

- da tužitelj protiv tuženika zbog po njemu neistinito iznijetih riječi od strane tuženika nije pokretao kazneni postupak povodom privatne tužbe, niti da je protiv tuženika kao djelatnika policije vođen bilo kakav disciplinski ili drugi postupak;

- da je u svom iskazu tužitelj naveo kako je zbog izgovorenih riječi tuženika od 6. veljače 2020. osjećao nelagodu i sramotu, da nije bio potišten, nesiguran, a niti je bio kod obiteljskog liječnika niti uzimao bilo kakva sredstva za umirenje.

7. Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da su riječi koje je tuženik izrekao tužitelju „…da je ispičkao svoju ženu…“ (pri čemu se misli na počinjeno obiteljsko nasilje prema supruzi) istinite jer je uvidom u prekršajni spis i presudu K-392/2021 razvidno da je tužitelj doista počinio nasilje u obitelji na način opisan u činjeničnim opisima u tim predmetima, da pritom tuženik nije postupao u namjeri da povrijedi dostojanstvo, čast i ugled tužitelja, a što su bitni elementi za dosudu neimovinske štete, da tužitelj pokretanjem ovog postupka želi steći nepripadnu imovinsku korist, a to nije cilj kojem treba služiti dosuda pravične naknade a da sud mora voditi računa da se u ovom slučaju ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, da je tužitelj u svom iskazu u odnosu na pretrpljene duševne boli naveo da je zbog izgovorenih riječi tuženika osjećao nelagodu i sramotu te da nije bio potišten, nesiguran, a niti je bio kod obiteljskog liječnika niti uzimao bilo kakva sredstva za umirenje, pa kraj činjenice da je tužitelj je odustao od psihijatrijskog vještačenja, to nije moguće sa sigurnošću može utvrditi koje patnje i duševne boli se eventualno odnose na izrečene riječi po tuženiku, a koje na eventualne patnje ili boli koje je tužitelj trpio zbog činjenice da je protiv njega vođen prekršajni postupak zbog obiteljskog nasilja zbog kojega je njegova supruga morala ići u autonomnu kuću i koja je protiv njega podnijela prijavu te poslije odustala od iskaza i počinjenog nasilja zbog kojega bi zasigurno tužitelj bio proglašen krivim; zbog činjenice da je zbog davanja lažnog iskaza, supruga tužitelja proglašena krivom i osuđena na kaznu zatvora zamijenjenu radom za opće dobro koje i danas izvršava; te zbog činjenice da je tužitelju privremeno oduzeto oružje, a član je Lovačkog društva "Jelen" Zelčin koje ovisno o osudi tužitelja za obiteljsko nasilje može tužitelja isključiti kao člana iz Lovačkog društva, pa je posljedično tome pozivom na odredbu čl. 1045., 1049. 1100. st.1. i 2. ZOO te čl. 7., čl. 8., čl. 219. st.1. i čl. 221.a ZPP tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome

– dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

8.1. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj jer su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

8.2. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica, sukladno čl. 8. ZPP (prema kojoj ovlast ocjenjivati izvedene dokaze pripada sudu, a ne strankama), pri čemu je naveo razloge o tome koje je činjenice utvrdio kojim od izvedenih dokaza i kako ih je ocijenio, a žalbeni navodi kojima tužitelj zapravo ocjenjuju izvedene dokaze suprotno nego li je to učinio prvostupanjski sud, ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu u odnosu na odlučne činjenice, koje u cijelosti kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tako da nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 8. ZPP, na što neosnovano, u žalbi, ukazuje tužitelj.

8.3. Kako nije nađena ni jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP, nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

9. Odredbom čl. 19. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, da se pod pravima osobnosti u smislu tog zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Nadalje je odredbom čl. 1045. ZOO propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je čl. 1046. ZOO propisano da je šteta među ostalim i povreda prava osobnosti. Odredbom članka 1100. ZOO propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

10. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno pristupio utvrđivanju pravno odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari te da je izvan okvira postavljenog tužbenog zahtjeva utvrđivao je li riječ o neistinitim navodima odnosno da li je tužitelj počinio nasilje u obitelj jer da nije pravnorelevantno da li su ti navodi istiniti ili ne. Naime, žalitelju valja ukazati da je sud vezan činjeničnim supstratom tužbe, a koji određuje tužitelj, odnosno činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima, a koje tužitelj može isticati i nakon podnošenja tužbe u okviru ovlaštenja propisanih ZPP. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev, prema činjeničnim navodima iz tužbe i tijekom postupka, temelji na tvrdnji da je tuženik za njega neistinito iznosi da je „….ispičkao svoju ženu…“ pri čemu među strankama nije sporno da se pritom mislilo na to da je tužitelj počinio nasilje u obitelji prema svojoj supruzi, pa je stoga pravilno prvostupanjski sud pristupio utvrđenju odlučnih činjenica odnosno utvrđenju (ne)istinitosti tih navoda te je na temelju činjenica utvrđenih uvidom u prekršajni spis i presudu K-392/2021, pravilno zaključio da je tužitelj doista počinio nasilje u obitelji na štetu supruge na način opisan u činjeničnim opisima u tim predmetima pa su posljedično tome neosnovane tvrdnje tužitelja da je tuženik izgovaranjem spornih riječi u odnosu na njega iznio neistinite navode, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

11. Jednako tako, prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog suda drugog stupnja pravilno ocijenio iskaz tuženika sukladno čl. 8. ZPP u kontekstu svih dokaza i ukupnog tijeka postupka kada je zaključio da tuženik nije imao namjeru povrijediti dostojanstvo, čast i ugled tužitelja, kada mu se obratio spornim riječima, već da je to bila reakcija na prethodno tužiteljevo prozivanje državnih institucija – suda, socijalne službe i policijskih službenika koje su ga „obrađivale“ zbog optužbi njegove supruge za obiteljsko nasilje te su mu uslijed prijave za obiteljsko nasilje djelatnici PP Belišće tužitelju privremeno oduzeli oružje i protiv njega podnijeli prekršajnu prijavu zbog nasilja u obitelji. Imajući u vidu okolnosti u kojima su sporne riječi izrečene, prilikom popisa ustrijeljene divljači koju je tuženik kao lovnik došao popisati kod OČ u obiteljsku kuću njegova oca RČ, da su i tužitelj i tuženik dugogodišnji članovi istog lovačkog društva te da isti od ranije nisu bili u zavadi, to su životno nelogične tvrdnje žalitelja da je tuženik kritične zgode izgovarajući sporne riječi postupao jedino i isključivo s namjerom omalovažavanja tužitelja kako to u žalbi navodi žalitelj. Konačno, sam tužitelj u iskazu navodi kako mu je rečeno „….pljuješ po nama svima kao da smo ti mi krivi što si ispičkao ženu….“ stoga je i po ocjeni ovog suda drugog stupnja prvostupanjski sud pravilno ocijenio da tuženikove riječi predstavljaju reakciju na tužiteljevo prozivanje rada policijskih službenika, a ne namjeru tuženika da ga osobno povrijedi, pa je stoga žalba tužitelja i u tom dijelu neosnovana.

12. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je tuženik do saznanja o postojanju sudskog postupka koji se vodio protiv njega došao zlouporabom vlastitog položaja i ovlasti policijskog službenika navesti je kako navedene okolnosti, na koji je način tuženik došao do saznanja o optužbama supruge tužitelja za nasilje u obitelji, nisu odlučne za odluku o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

13. Naime, neimovinska šteta zbog pretrpljenih duševnih bolova, a zbog povrede ugleda, časti, dostojanstva, povrede osobnog i obiteljskog života predstavlja štetu koju oštećenik trpi zbog napada na njegovu osobnu sferu, koja za njega predstavlja područje njegove subjektivne vrijednosti, priznate mu od strane određene društvene sredine u kojoj živi i čiji je član. Očigledno je da se objektom povrede mora smatrati ono osobno materijalno dobro koje se sastoji u ukupnosti onih moralnih vrijednosti čovjeka koje on uživa kao član određene društvene sredine u odnosu na njegovo poštenje, njegovu prošlost, znanje i sposobnost, kao i u odnosu na druge njegove moralne vrijednosti. Da bi oštećenik imao pravo na naknadu štete zbog povrede ugleda, časti, dostojanstva, povrede osobnog i obiteljskog života mora postojati određena štetna radnja štetnika, protupravnost, te uzročna veza između štetne radnje i trpljenja duševnih bolova kao njezine posljedice.

13.1. Dosuđenje naknade štete s osnove trpljenja duševnih bolova zbog povrede ugleda i časti, dostojanstva, osobnog i obiteljskog života ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, o trajanju i jačini duševnih bolova koji moraju opravdavati dosudu pravične novčane satisfakcije.

13.2. Međutim, opće je prihvaćeno načelo da se naknada neimovinske štete za povredu ugleda i časti priznaje samo iznimno u slučaju kada je ta povreda izrazito teška, tako da je kod povrijeđenoga opravdano mogla izazvati intenzivnu duševnu bol, što znači da je ovaj vid naknade štete ograničen na iznimno jake napade, koji po svom intenzitetu, trajanju i prilikama sredine, uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda, a što ovdje ne bi bio slučaj.

13.3. Naime, iz provedenog dokaznog postupka ne može se zaključiti da bi tužitelj upravo zbog, po tuženiku izrečenih riječi uživao manji ugled u svojoj životnoj sredini od onog koji je uživao prije.

14. Osim toga, tužitelj je u svom iskazu saslušan na okolnost pretrpljenih duševnih boli, kazivao da je zbog izgovorenih riječi tuženika osjećao nelagodu i sramotu, ali da nije bio potišten, nesiguran, da nije bio kod obiteljskog liječnika niti je uzimao bilo kakva sredstva za umirenje, pa kraj činjenice da je tužitelj odustao od predloženog dokaza psihijatrijskog vještačenja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju ne može sa sigurnošću utvrditi da li je eventualne duševne boli tužitelj trpio upravo zbog spornih riječi ili zbog činjenice da je protiv njega vođen prekršajni postupak zbog obiteljskog nasilja prema supruzi zbog kojega je ona morala ići u autonomnu kuću i/ili zbog činjenice da je zbog davanja lažnog iskaza, supruga tužitelja proglašena krivom i osuđena na kaznu zatvora zamijenjenu radom za opće dobro i/ili zbog činjenice da mu je privremeno oduzeto oružje, a član je Lovačkog društva "Jelen" Zelčin koje ovisno o osudi tužitelja za obiteljsko nasilje može tužitelja isključiti kao člana iz Lovačkog društva.

15. Prema tome, kako tužitelj nije dokazao protupravnost u postupanju tuženika (jer tuženi nije iznio neistinu niti je postupao s namjerom omalovažavanja tužitelja i s ciljem da tužitelja prikaže nasilnom osobom) kao ni neimovinsku štetu koja mu je zbog spornih riječi navodno nastala pravilno je prvostupanjski sud zahtjev tužitelja za naknadu štete ocijenio neosnovanim, pa je, odbivši tužbeni zahtjev tužitelja, pravilno primijenio materijalno pravo.

16. I odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita, jer je po svojoj osnovi pravilno utemeljena na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP a po svojoj visini pravilno je odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.).

17. Slijedom navedenog, niti jedan od žalbenih razlog zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu ne može se prihvatiti osnovanim, pa je njegovu žalbu kao neosnovanu valjalo odbiti i potvrditi presudu prvostupanjskog suda temeljem odredbe čl. 368 st. 1 ZPP.

18. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

Pula - Pola, 20. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković