Poslovni broj: Us I-3413/2023-14

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja pod 1. GR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. G [adresa], 92100 Boulogne-Billancourt, Francuska, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3. VR, 2 Residence de Vieux Moulim, 77370 Fontains, Francuska, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 4. OR, 36 Rue Du Halage, 78360 Montesson, Francuska, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 5. ŠR, 52 Ter Rue de la Paix, 78500 Sartouville, Francuska, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 6. BR, 7 Rue Jean Falconnier, 78340, Les Clayes-Sous-Bois, Francuska, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 7. JR, 328 Rue Jean Moulin, 84870 Loriol du Comtat, Francuska, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 8. Blandine Souvay, 33 Avenue St. Sebastien, 54600 Villers Les Nancy, Francuska, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 9. SR, 2 Parc Nalle - Pont Couloufant, 29170 Pleuven, Francuska, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 10. KR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 11. MR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelji pod 1. do pod 11. zastupani po opunomoćenici Gini Brnić, odvjetnici u Zagrebu, Smičiklasova 23/III, protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova 2, OIB: 02433307419, radi utvrđivanja svojstva kulturnog dobra, nakon javne rasprave zaključene 24. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenice tužitelja Antona Luke Pivca, odvjetnika u Splitu i opunomoćenice tuženika (službene osobe) GRR, objavljene 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture, KLASA: UP/II-612-08/23-02/0080, URBROJ: 532-02-03-02/1-23-3 od 30. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-612-08/23-02/0080, URBROJ: 532-02-03-02/1-23-3 od 30. listopada 2023. odbijena je žalba uvodno označenih tužitelja, izjavljena protiv rješenja Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, KLASA: UP/I-612-08/22-06/0123, URBROJ: 532-06-02-02/1-22-1 od 19. srpnja 2022.

2. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom 1. utvrđuje se kako Stambeno - gospodarski sklop Bosdari na Gornjem Konalu u Dubrovniku, Gornji kono 43, na k. č. [katastarska čestica] (zk. č. zgr. [katastarska čestica], zk. č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška]), k. č. [katastarska čestica] (zk. č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška]) te k. č. [katastarska čestica] (zk. č. zem [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška]), sve K. O. [katastarska općina], ima svojstvo kulturnoga dobra. Pod točkom 2. je utvrđeno kako su granice kulturnoga dobra iz točke I. izreke rješenja određene: k. č. [katastarska čestica] (zk. č. zgr. [katastarska čestica], zk. č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška]), k. č. [katastarska čestica] (zk. č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška]) te k. č. [katastarska čestica] (zk. č. zem [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška]), sve K. O. [katastarska općina], kao i da kopija Izvoda iz katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Klasa: 935-06/19-01/1105, Urbroj: 541-2802/7-19-3 u mjerilu 1:1000 s ucrtanim granicama kulturnoga dobra je sastavni dio tog rješenja. Pod točkom 3. izreke je utvrđen sustav mjera zaštite kulturnoga dobra iz točke 1. i 2. tog rješenja: - zaštitni i drugi radovi na kulturnome dobru iz točke 1. unutar granice iz točke 2. izreke tog rješenja mogu se poduzeti samo uz prethodno odobrenje nadležnoga tijela; - sustavom zaštite mjera uvjetuje se cjelovita zaštita i očuvanje kulturno- povijesnih vrijednosti uz poštivanje izvornog sustava gradnje, funkcije prostora i sadržaj. Postojeće građevine čuvaju se u zatečenim tlocrtnim i visinskim gabaritima, uz mogućnost prilagodbe suvremenim potrebama, no bez izmjene bitnih svojstava i oblikovanja vanjštine. Potrebno je očuvati suzdržanost u oblikovanju arhitekture karakterističnu za dubrovačku gradnju kasnoga 18. stoljeća; - u vrtnom prostoru čuva se terasasta organizacija vrta na padini s kamenim podzidima, šetnicom i ostalim arhitektonskim elementima koji su sastavni dio povijesnoga vrtnog uređenja karakterističnog za dubrovačko ladanje. Ogradni zidovi vrta predstavljaju sastavni dio sklopa te ih je potrebno održavati i prema potrebi rekonstruirati u istim gabaritima. Rekapitulaciju vrtnih površina je potrebno temeljiti na projektu hortikulturnog uređenja;

- vlasnik kako i drugi imatelj kulturnoga dobra dužan je provoditi sve mjere zaštite koje se odnose na održavanje predmetnoga kulturnog dobra, a koje odredi nadležno tijelo,

- predmetno kulturno dobro ili njegovi dijelovi mogu biti predmet kupoprodaje samo pod uvjetima iz članka 36. - 40. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj 69/99, 151/03, 157/03, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20 i 117/21). Pod točkom 4. određen je upis u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske - Listu zaštićenih kulturnih dobara pod brojem Z- 7586, a pod točkom 5. je određena dostava predmetnog rješenja nadležnom katastru i sudu radi zabilježbe u katastru i zemljišnoj knjizi. Pod točkom 6. je riješeno kako žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja.

3. Pravodobno podnesenom tužbom, koja je kod ovog suda pod gornjim poslovnim brojem zaprimljena 12. prosinca 2023. uvodno označeni tužitelji pobijaju osporeno rješenje tuženika, kao nezakonito i protuustavno, navodeći kako se istim zadire u osnovno ljudsko pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva zagarantirano odredbom članka 48. Ustava Republike Hrvatske, kao i članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, a također je povrijeđeno i pravo tužitelja na pravično suđenje zagarantirano člankom 6. Konvencije. Osporenim rješenjem kako se ograničava pravo vlasništva tužitelja i ostalih suvlasnika, umanjuje se vrijednost njihovog vlasništva te im se nameće prekomjeran teret, a bez ozbiljnog opravdanja i izraženog javnog interesa kako je propisano Ustavom. Nadalje, ističu kako tuženik u obrazloženju osporenog rješenja ističe kako čelnik uprave nadležan za zaštitu kulturne baštine rješenje o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra donosi na temelju stručnog vrednovanja nadležnog stručnog povjerenstva, međutim, da ne navodi kada se stručno povjerenstvo sastalo u ovom konkretnom slučaju, na kojoj sjednici i kojeg datuma je proveden postupak stručnog vrednovanja konkretnih nekretnina niti se poziva na neki zapisnik ili drugi dokument o toj sjednici. Također, ako je nadležno stručno povjerenstvo u tijeku prvostupanjskog postupka izvršilo vrednovanje predmetnih nekretnina i ako je o tome donijelo neko svoje mišljenje, da se postavlja pitanje zašto je tuženik trebao tražiti izradu stručnog nalaza i mišljenja od 26. rujna 2023. Navedeno kako pokazuje netransparentnost upravnog postupka, u kojem stranke nemaju mogućnost sudjelovati, niti se očitovati na ključne činjenice od kojih ovisi njihovo pravo, pogotovo u konkretnom slučaju kada im se zadire u bitno pravo – pravo vlasništva, a čime je povrijeđeno pravo stranaka na „jednakost oružja”, zajamčeno odredbom članka 29. stavak 1. Ustava RH te člankom 6. stavak 1. Konvencije. Tužitelji naglašavaju kako im nije omogućeno tijekom upravnog postupka očitovati se na vrednovanje stručnog povjerenstva niti na stručni nalaz i mišljenje koji je izrađen u tijeku drugostupanjskog postupka, neovisno o tome što bi se prema navodima tuženika radilo o internom aktu-dopisu djelatnika službenog tijela kojim djelatnik potvrđuje pravilnost prvostupanjskog rješenja, pri čemu dovode u pitanje svrsishodnost i opravdanost drugostupanjskog postupka. Nadalje, prigovaraju kako činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, jer da ni vrednovanje stručnog povjerenstva u prvostupanjskom postupku ni stručni nalaz i mišljenje u drugostupanjskom nisu donijeti na temelju stvarnih činjenica i opažanja, već na temelju opisa nekretnine iz rješenja o preventivnoj zaštiti iz 2003., dakle, od prije 20 godina, dok romantičarski pogled i opis stanja tog kompleksa iz 18. stoljeća ni po čemu ne korespondira s njegovom stvarnošću i stvarnim stanjem u 21. stoljeću. U pobijanim rješenjima kako se opisuje vrt tj. čestice u suvlasništvu tužitelja, oznake k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i ljetnikovac kako su izgledali u prošlosti, stoljeće ranije, a ne kako izgledaju danas. Ukazuju na rješenje tuženika KLASA: UP/II-612-08/17-02/0135 od 22. listopada 2018. u kojem je bila jasna uputa da se treba provesti stručno vrednovanje i utvrditi vrijednost predmetne nekretnine koji bi joj osigurao svojstvo kulturnog dobra te također prilikom donošenja rješenja bilo o preventivnoj bilo trajnoj zaštiti voditi računa o tome da li je to doista potrebno i razmjerno i da li će se time vlasnicima nametnuti prekomjeran teret, te navode kako ništa od toga nije napravljeno u ovom postupku, iako je tu uputu dalo isto to drugostupanjsko tijelo. Tužitelji dalje naglašavaju kako stambeno gospodarski sklop Bosdari na Gornjem Konalu u Dubrovniku nikada, a tamo je u ovom obliku od 18. stoljeća, nije imao svojstvo ni status kulturnog dobra, a predmetne nekretnine su od 1966. bile zaštićene samo kao dio kulturno povijesne urbanističke cjeline Dubrovnika, pri čemu revizijom zaštite od 10. rujna 2008. nisu ušle niti u zaštitu kulturno povijesne urbanističke cjeline. Također, u međuvremenu da je Uprava za zaštitu kulturne baštine donijela rješenje KLASA: UP/I-612-08/22-06/0123 od 14. lipnja 2023. kojim se utvrđuje da je česticama u vlasništvu tužitelja prestalo svojstvo kulturnog dobra u smislu sastavnog dijela zaštićene cjeline Grada Dubrovnika. Tužitelji dalje ukazuju kako su predmetne nekretnine prvi puta stavljene pod preventivnu zaštitu 2003., koja je istekla nakon tri godine, nakon čega nadležno tijelo nije poduzimalo ništa 14 godina, da bi 2017. donijelo protuzakonito rješenje o ponovnoj preventivnoj zaštiti, te nakon četiri godine od prestanka važenja tog rješenja, rješenje o trajnoj zaštiti. Tužitelji da su opravdano i legitimno očekivali da njihove nekretnine nakon isteka tri godine od prve preventivne zaštite 2003., kada nisu proglašene kulturnim dobrom, više neće biti niti pod preventivnom, niti pod trajnom zaštitom, a pogotovo su imali takvo opravdano očekivanje kad revizijom zaštite od 10. rujna 2008. godine nisu ušle čak niti u zaštitu kulturno povijesne urbanističke cjeline. Navedenim ponašanjem nadležnih tijela koje traje sada već preko 20 godina da je prekršeno svako načelo pravne sigurnosti i vladavine prava. Zaključno, ističu kako tuženik nije proveo test razmjernosti prije donošenja pobijanog rješenja i nije utvrdio je li doista potrebno i u općem je interesu da se predmetne nekretnine proglase kulturnim dobrom i je li se time nameće nesrazmjeran i prekomjeran teret vlasnicima, budući da je tužiteljima znatno umanjena vrijednost njihovog vlasništva i nametnut im je prekomjeran teret u odnosu na javni interes. Naime, tužitelji ističu kako zemljište koje se nalazi u zoni gradnje, a proglašeno je kulturnim dobrom, te se traži da ostane i ima namjenu vrta, gubi drastično vrijednost jer se više neće u prometu tretirati kao građevinsko nego kao poljoprivredno. Ujedno, ističu kako im se kao vlasnicima nameće dužnost održavanja tog zemljišta u stanju u kakvom je bilo prije sto godina, dakle, održavanje vrta koji zadnja dva, tri desetljeća niti ne postoji jer se osim par stabala maslina tamo ništa ne obrađuje niti sadi. Također, da je iluzorno očekivati da će 16 vlasnika, koji svi redom žive u [adresa] i Francuskoj, moći održavati zemljište kako se u rješenju od njih zahtijeva pa će se to svesti opet na čisti formalizam – zemljište će biti zaštićeno kulturno dobro, ali neće služiti svrsi zbog koje je zaštićeno već će biti zaraslo u travu i draču, kao što je to i sada. Stoga da nije jasan opći interes da ih se proglasi kulturnim dobrom, pogotovo s obzirom na potpuno promijenjeno stanje tih nekretnina i u odnosu na vlasništvo, današnji izgled i okolinu te okolnosti u kojima se nalaze, a što niti jednom riječju nije obrazloženo u osporenom rješenju. Tužbenim zahtjevom traže da sud poništi osporeno rješenje tuženika, te potražuju trošak upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik osporava navode tužitelja kao neosnovane. Poziva se na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, a u pogledu prigovora tužitelja da im nije omogućeno sudjelovanje u postupku, ističe kako se prema odredbi članka 12. stavak 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara rješenje o utvrđivanju kulturnog dobra može donijeti bez prethodnog izjašnjavanja stanke. Pri tome tuženik ističe kako je tužiteljima pružena mogućnost izjašnjavanja o svim spornim i činjeničnim pitanjima kroz izjavljenu žalbu, i kroz sudjelovanje u ovom upravnom sporu (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi pod poslovnim brojem Us-1912/2010- 4), kako osoba koja je izradila stručno mišljenje nije bila dužna obavještavati stranku o istom (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama pod poslovnim brojevima Usž-1397/17-2 od 12. srpnja 2017., Usž-3168/22-2 od 2. prosinca 2022. i Usž-3974/22 od 17. siječnja 2023.), kao i da su tužitelji imali mogućnost razgledati spis predmeta. Nadalje, ističe kako je Stručno povjerenstvo za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra na sjednici od 5. srpnja 2022. utvrdilo kako Stambeno - gospodarski sklop Bosdari na Gornjem Konalu u Dubrovniku ima svojstvo kulturnog dobra; da se pod djelatnikom službenog tijela smatra član Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija koje je donijelo osporeno rješenje i koji nije radio na prvostupanjskog rješenju. Nadalje, ističe kako se prosudba o tome da li se dobra za koje se predmnijeva da imaju svojstvo kulturnog dobra trebaju zaštititi, temelji isključivo na stručnoj valorizaciji nadležnih konzervatorskih odjela, odnosno Ministarstva kulture, a postupak utvrđivanja svojstva kulturnog dobra se provodi u javnom interesu, u skladu sa stručnim spoznajama. Zaključno, ističe kako se time što je određena nekretnina stavljena pod režim zaštite kulturnih dobara, ne oduzima vlasništvo nad tom nekretninom, te pojašnjava kako se pobijanim rješenjem isključivo utvrđuje sustav mjera i zaštite kojih je vlasnik u cilju očuvanja kulturnog dobra dužan pridržavati se u izvršavanju vlasničkih ovlaštenja. Pored toga, ističe kako vlasnici mogu raspolagati zaštićenom nekretninom pod uvjetom da istu po tržišnim vrijednostima ponude nositeljima prava prvokupa, zatim mogu obavljati građevinske radove uz prethodno pribavljeno odobrenje za radove na kulturnom dobru, odnosno posebne uvjete zaštite kulturnog dobra u postupku izdavanja lokacijske dozvole i rješenja o uvjetima građenja. Donošenjem rješenja o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra kako se ne sprječavaju gospodarske aktivnosti tužitelja, već se stvarju pretpostavke za zaštitu kulturnih dobara. Zaključno, tuženik ističe kako je postupak proveden sukladno mjerodavnim zakonskim i podzakonskim odredbama, te je činjenično stanje pravilno utvrđeno.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U sporu je održana rasprava 27. lipnja 2024. (preotvorena rješenjem ovog suda od 5. srpnja 2024., radi dostave cjelokupnog spisa tuženika), odnosno 24. travnja 2025. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS), koji zakon je u skladu s odredbom članka 169. stavak 1. ZUS-a za primijeniti u konkretnom slučaju, dana mogućnost da se očituju o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, kojom prilikom je zamjenik opunomoćenice tužitelja predložio odgoditi raspravu, kako bi izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju, te je ujedno predložio provesti vještačenje po stalnom sudskom vještaku za arhitekturu Zvonimiru Franici, a na okolnosti sadašnjeg stanja nekretnine koja se stavlja pod zaštitu, te na okolnost je li s obzirom na to stanje takva zaštita potrebna i opravdana.

Opunomoćenica tuženika se usprotivila dokaznom prijedlogu tužitelja, uz obrazloženje kako sudski vještak za arhitekturu ne raspolaže stručnim znanjima za vještačenje u ovom sporu, te se ujedno usprotivila odgodi rasprave.

Raspravnim rješenjem sud je odbio prijedlog tužitelja za odgodu rasprave, budući da je tuženik traženju suda udovoljio 7. kolovoza 2024., odnosno 26. veljače 2025., pa su tužitelji imali dovoljno vremena izvršiti uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu tuženika.

6. Zamjenik opunomoćenice tužitelja je popisao trošak upravnog spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe, te zastupanja na raspravi 27. lipnja 2024. i 24. travnja 2025., sve po 500 bodova, ukupno 1500 bodova, sve uvećano za 50% na ime zastupanja više osoba, odnosno ukupno 2250 bodova (1 bod=2,00 eura), odnosno 4.500,00 eura, sve uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, tijekom dokaznog postupka pregledana je i čitana dokumentacija sadržana u sudskom spisu, te je pregledana i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u spisu tuženika, dijelom dostavljena uz odgovor na tužbu, a dijelom uz dopise tuženika od 7. kolovoza 2024. i 26. veljače 2025.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim se utvrđuje da Stambeno - gospodarski sklop Bosdari na Gornjem Konalu u Dubrovnik ima svojstvo kulturnog dobra.

10. Odredbom članka 2. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisano je kako kulturna dobra su od interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu, te predstavljaju nacionalno blago.

11. Prema odredbi članka 3. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara kulturna dobra bez obzira na vlasništvo, preventivnu zaštitu ili registraciju uživaju zaštitu prema odredbama ovoga Zakona.

12. Odredbom članka 5. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisano je kako je svrha zaštite kulturnih dobara: zaštita i očuvanje kulturnih dobara u neokrnjenom i izvornom stanju, te prenošenje kulturnih dobara budućim naraštajima, stvaranje povoljnijih uvjeta za opstanak kulturnih dobara i poduzimanje mjera potrebnih za njihovo redovito održavanje, sprječavanje svake radnje kojom bi se izravno ili neizravno mogla promijeniti svojstva, oblik, značenje i izgled kulturnog dobra i time ugroziti njegova vrijednost, sprječavanje protupravnog postupanja i protupravnog prometa kulturnim dobrima te nadzor nad izvozom, iznošenjem, uvozom i unošenjem kulturnih dobara, uspostavljanje uvjeta da kulturna dobra prema svojoj namjeni i značenju služe potrebama pojedinca i općem interesu.

13. Prema odredbi članka 7. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara nepokretno kulturno dobro može biti: - grad, selo, naselje ili njegov dio, - građevina ili njezini dijelovi, te građevina s okolišem, - elementi povijesne opreme naselja, - memorijalno područje, mjesto, spomenik i obilježje u svezi s povijesnim događajima i osobama, - arheološko nalazište i arheološka zona, uključujući i podvodna nalazišta i zone, - područje i mjesto s etnološkim i toponimskim sadržajima, - krajolik ili njegov dio koji sadrži povijesno karakteristične strukture, koje svjedoče o čovjekovoj nazočnosti u prostoru, - vrtovi, perivoji i parkovi, - tehnički objekt s uređajima i drugi slični objekti.

14. Odredbom članka 12. stavak 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisano je kako svojstvo kulturnoga dobra, na temelju stručnog vrednovanja, utvrđuje Ministarstvo kulture rješenjem koje se može donijeti bez prethodnog izjašnjavanja stranke. Stavkom 2. citirane zakonske odredbe propisano je kako se rješenjem iz stavka 1. ovoga članka obvezno utvrđuju prostorne međe kulturnoga dobra koje se zaštićuje, a dostavlja se nadležnom katastru i sudu radi zabilježbe u katastru i zemljišnoj knjizi svojstva kulturnoga dobra i prostornih međa kulturnoga dobra na katastarskim česticama utvrđenim ovim rješenjem, te lučkoj kapetaniji kada se rješenje o utvrđivanju svojstva kulturnoga dobra odnosi na podvodno arheološko nalazište.

15. Postupak utvrđivanja svojstva kulturnoga dobra propisan je Pravilnikom o obliku, sadržaju i načinu vođenja Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 89/11, 130/13 i 90/2018, 19/2023, dalje Pravilnik), kojeg je za primijeniti u konkretnom slučaju, te kojim je u članku 16. stavak 1. Pravilnika propisano kako čelnik/ica ustrojstvene jedinice utvrđuje svojstvo kulturnoga dobra na temelju pripremljenog prijedloga i priložene dokumentacije nadležnog tijela, te stručnog vrednovanja i konačnog prijedloga stručnog povjerenstva.

16. Prema odredbi članka 17. stavak 1. Pravilnika prijedlog za utvrđivanje svojstva kulturnoga dobra priprema nadležno tijelo na temelju prijave podnesene u skladu sa člankom 4. stavkom 3. Zakona ili po službenoj dužnosti. Stavkom 2. citirane zakonske odredbe propisan je sadržaj obavezne dokumentacije uz prijedlog za utvrđivanje svojstva kulturnoga dobra.

17. Odredbom članka 20. stavak 1. Pravilnika propisano je kako rješenje o utvrđivanju svojstva kulturnoga dobra, na osnovi prijedloga stručnog povjerenstva iz članka 16. ovoga Pravilnika, donosi čelnik/ica ustrojstvene jedinice.

18. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi kako je prvostupanjskim rješenjem određeno kako Stambeno - gospodarski sklop Bosdari na Gornjem Konalu u Dubrovniku, Gornji kono 43 ima svojstvo kulturnoga dobra, te su određene prostorne međe toga kulturnog dobra navođenjem katastarskih čestica koje ju čine. Navedenim rješenjem, predmetni sklop je valoriziran kao povijesni dubrovački posjed visokog stupnja integriteta i autentičnosti, kao izniman primjer kontinuiteta življenja od renesanse do današnjih dana, što se prostornim i funkcionalnim kvalitetama opire degradacijama širega dubrovačkog urbanog prostora.

19. Predmetno prvostupanjsko rješenje potvrđeno je rješenjem tuženika, pri čemu je u žalbenom postupku pribavljeno očitovanje Konzervatorskog odjela u Dubrovniku na navode tužitelja iz žalbe, u kojem se navodi kako je ladanjsko gospodarska stambena cjelina Bosdari na Gornjem Konalu u neposrednoj blizini povijesne jezgre Dubrovnika, jedan od vrjednijih ladanjskih kompleksa područja Gornjeg Konala koji sadrži elemente vrtne strukture iz 15/16 stoljeća. Jedan je od brojnih ljetnikovaca s terasastim vrtnim prostorima korisne i ugodne namjene, koji se nižu smješteni uz put Gornji Kono, na padinastom terenu brda Srđ uz Onofrijev vodovodni kanal. Njihovi posjedi se kaskadno spuštaju od Puta Gornji Kono, do Puta Srednji Kono. Ladanjska kuća, odnosno stambeni objekt unutar velikih gospodarskih posjeda je manji veličinom i bio je jednostavne izvedbe, upravo zato jer je naglasak bio na gospodarskoj namjeni i uživanju vrtnog prostora. Cjelina Bosdari da spada u one prigradske posjede kojima je naglašena gospodarska funkcija i korištenje vrta, te je jedinstveni ogledni primjer koji potvrđuje da je predio Konala bio prije svega vrtno područje. Ovaj prigradski sklop i danas nastavlja povijesno započetu namjenu, uspio je sačuvati cjelovitost svoje površine od 5200 m2, oblikovnu strukturu, vrtnoarhitektonske komponente i ladanjske elemente. Cjelina Bosdari da najbolje svjedoči o kontinuitetu kvalitetne ladanjsko gospodarske izgradnje na prigradskom području Gornjeg Konala, povijesnog, kontaktnog područja grada. Cjelina Bosdari kako je imala svojstvo kulturnog dobra i bila zaštićena kao sastavni dio rješenja o trajnoj zaštiti Urbane cjeline grada Dubrovnika i njene neposredne okoline, broj registra: RST 1301 (Klasa: UP/12-8/3-66) iz 1966. Iako je revizijom zaštite iz 1966., doneseno izmijenjeno rješenje Ministarstva kulture o trajnoj zaštiti za Povijesnu cjelinu Grada Dubrovnika i njenu neposrednu okolinu (Klasa: UP/I-612-08/08-06/0438 od 10. rujna 2008., upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod brojem Z-3818), kojim katastarske čestice cjeline Bosdari nisu više uključene u obuhvat zaštite cjeline, ali da nisu izgubile svojstvo kulturnog dobra. Cjelina Bosdari da ostaje u evidenciji K. O. [katastarska općina]. S vremenom da je pokrenuta i zaštita ove cjeline i rješenjima o preventivnoj zaštiti kao pojedinačnog kulturnog dobra. Kulturno povijesne vrijednosti cjeline Bosdari da nisu narušene, te je s vremenom usvojeno i rešenje o trajnoj zaštiti i katastarske čestice su proglašene kulturnim dobrom i upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske

– Listu zaštićenih kulturnih dobara. Katastarske čestice Bosdari nalaze se unutar obuhvata proširene kontaktne zone svjetskog dobra Starog grada Dubrovnika. Prema Konzervatorskoj podlozi za kontaktnu zonu svjetskog dobra Starog grada Dubrovnika (Ministarstvo kulture i medija, Zagreb, rujan 2020.), predmetne katastarske čestice su dio područja zajedničkih obilježja 1.2. Povijesno predgrađe – Vrtni grad – Gornji Kono.

20. Nadalje, za potrebne provođenja drugostupanjskog postupka, temeljem odluke Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, izrađen je stručni nalaz i mišljenje, i to dana 26. rujna 2023. KLASA: UP/II-612-08/23-02/0080, URBROJ: 399/01-23-2 od 26. rujna 2023., u kojem se navodi kako se Stambeno-gospodarski sklop Bosdari na Gornjem Konalu, na k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], nalazi 1 km sjeverozapadno od povijesne jezgre Grada Dubrovnika u prigradskom predjelu u kojem su izgrađeni brojni ljetnikovci plemenitih gradskih obitelji. Stambeno-gospodarski sklop Bosdari kako je smješten južno uz put Gornji Kono, koji ga dijeli od ljetnikovca [adresa] na sjeveru, dok zapadnim ogradnim zidom graniči s ladanjskim posjedom Zuzorić. Sklop je smješten na padini brda Srđ uz Onofrijev vodovodni kanal, te se terasasto spušta od Gornjeg do Srednjeg Konala. Pristupa mu se sa sjeverne i južne strane vratima u visokom kamenom ogradnom zidu koji ograđuje čitav sklop. U prostornoj cjelini ladanjskog sklopa Bosdari, tlocrtne osnove nepravilnog četverokuta, prepoznaje se horizontalna i vertikalna raščlamba prostora u šest većih terasa nanizanih jedna iznad druge, međusobno povezanih središnjim stubištem u istočnom dijelu sklopa. Širina i visina vrtnih terasa da varira i ovisi o nagibu terena, a podzidane su suhozidima ili prirodnom stijenom. U vrtu sklopa, na mjestu izvorne ladanjske zgrade, nalazi se katnica stambene namjene iz 18. stoljeća, pravokutnog tlocrta, dvostrešnog krovišta i tradicionalne prostorne organizacije. Na glavnom južnom pročelju su tri prozorske osi s vratima u središnjoj osi. Svi otvori imaju neprofilirane kamene otvore i vijence jednostavne profilacije. Pročelje kuće završava neprofiliranim kamenim olukom koji leži na konzolama. Uz začelje kuće je recentno prigrađena katnica ravnog krova. Pred kućom je šetnica popločena kamenim klupama. Šetna staza je omeđena stupovima na niskim zidovima. Gusta kolonada proteže se od glavnog stubišta do zapadnog ruba parcele gdje se uz ogradni zid nalazi manji gospodarski objekt. Riječ je o zgradi pravokutnog tlocrta koja je pokrivena jednostrešnim krovištem. Uz glavno pročelje ugrađeni su sekundarno upotrijebljeni okviri renesansnih profilacija. Iako je V stradao u potresu 1667. njegova se pripadnost renesansom sloju ladanjske izgradnje i dalje ogleda u prostornoj organizaciji sklopa koja je sačuvala izvorni perimetar i strukturu posjeda iz razdoblja 15. i 16. stoljeća. Izvorna ladanjska kuća kako je obnovljena u izvornim tlocrtnim i visinskim gabaritima. Recentna prigradnja uz sjeveroistočno pročelje da bitno ne narušava integritet povijesne cjeline. Nadalje se pojašnjava kako se vlasništvo na kulturnom dobru, temeljem odredbe članka 27. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, može ograničiti glede posjeda, upotrebe i prometa kulturnim dobrom u cilju zaštite i očuvanja kulturnog dobra. Uporaba kulturnog dobra, na temelju odredbe člana 28. stavak 2. navedenog Zakona da se može ograničiti radi sprječavanja promjene namjene kojom se kulturno dobro dovodi u izravnu opasnost. Činjenica što ljetnikovac i vrt nisu u vlasništvu istih osoba da nije od utjecaja u postupku utvrđivanja spomeničkih svojstava kulturnog dobra. Ljetnikovac i vrt integralni su dijelovi povijesno stambeno- gospodarskog sklopa Bosdari, a u pogledu povijesne vrijednosti, zaštite i očuvanja kulturnog dobra, čine jedinstvenu cjelinu. Sklop Bosdari, da je prvostupanjskim rješenjem valoriziran kao povijesni dubrovački posjed visokog stupnja integriteta i autentičnosti, kao izniman primjer kontinuiteta življenja od renesanse do današnjih dana. Navedeni prigradski stambeno-gospodarski sklop je sačuvao svoju izvornu površinu, oblikovnu strukturu i vrtnoarhitektonske komponente. Također se pojašnjava kako čelnik uprave nadležne za zaštitu kulturne baštine rješenje o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra donosi na temelju stručnog vrednovanja nadležnog stručnog povjerenstva čiji se članovi biraju iz redova odgovarajućih struka iz područja zaštite kulturne baštine. Na sjednicama Stručnog povjerenstva za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra svi prijedlozi za utvrđivanje svojstva kulturnog obra prolaze postupak stručnog vrednovanja. Navedeno povjerenstvo, temelju podnesenog prijedloga i dokumentacije koju je pripremila Uprava za zaštitu kulturne baštine, nakon provedenog postupka stručnog vrednovanja da je utvrdilo kako stambeno-gospodarski sklop Bosdari ima svojstvo kulturnog dobra.

21. Slijedom iznijetog, sud cijeni kako osporena rješenja javnopravnih tijela sadrže stručno obrazložene razloge iz kojih proizlazi opravdanost stavljanja pod zaštitu predmetnog stambeno-gospodarskog sklopa Basdari, dok prigovori tužitelja nisu osnovani, te nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog suda.

22. Naime tužitelji prvenstveno prigovaraju kako se u konkretnom slučaju radi o zadiranju u osnovno ljudsko pravo na mirno uživanje vlasništva zagarantirano odredbom članka 48. Ustava Republike Hrvatske, kao i člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, te ujedno ističu kako im je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje zagarantirano odredbom članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, s tim u vezi za istaći je kako članak 1. Protokola uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Protokol broj 1.) u stavku 2. omogućuje da se nacionalnim zakonom uredi upotreba vlasništva u skladu s općim interesom. U konkretnom slučaju rješenja upravnih tijela zasnovana su, između ostalog, na i u skladu s odredbama članka 3. i 5. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, pa nije osnovan prigovor tužitelja o povredi Konvencije.

23. Također, privatno vlasništvo nije zapreka za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra, budući da je odredbom članka 20. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisano kako je vlasnik kulturnog dobra obvezan: postupati s kulturnim dobrom s dužnom pažnjom, a osobito ga čuvati i redovito održavati; provoditi mjere zaštite utvrđene ovim Zakonom i drugim propisima; o svim promjenama na kulturnom dobru, oštećenju ili uništenju, te o nestanku ili krađi kulturnoga dobra, odmah, a najkasnije sljedećeg dana obavijestiti nadležno tijelo; dopustiti stručna i znanstvena istraživanja, tehnička i druga snimanja, kao i provedbu mjera tehničke zaštite; omogućiti dostupnost kulturnoga dobra javnosti; očuvati cjelovitost zaštićene zbirke pokretnih kulturnih dobara; izvršavati sve druge obveze propisane ovim Zakonom i drugim propisima. Time što je nekretnina stavljena pod režim zaštite kulturnih dobara, ne oduzima se vlasništvo nad tom nekretninom, a vlasnici mogu raspolagati zaštićenom nekretninom pod uvjetom da istu po tržišnim načelima ponude nositeljima prava prvokupa propisanima odredbom članka 37. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, te mogu obavljati građevinske radove ako su pribavili prethodno odobrenje za radove na kulturnom dobru iz članka 62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturni dobara, odnosno posebne uvjete zaštite kulturnog dobra u postupku izdavanja lokacijske dozvole i rješenja o uvjetima građenja, a sukladno članku 60. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturni dobara Zakona, a kako je to istaknuo i tuženik kako u obrazloženju osporenog rješenja, tako i u odgovoru na tužbu.

24. Tužitelji dalje prigovaraju kako im tijekom postupka u kojem je utvrđivano svojstvo kulturnog dobra nije omogućeno sudjelovanje, međutim, s tim u vezi prvenstveno je za istaći kako je odredbom članka 12. stavka 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara utvrđeno pravo tuženika da na temelju stručnog vrednovanja rješenjem utvrdi svojstvo kulturnog dobra bez prethodnog izjašnjavanja stranke. Ovom posebnom odredbom izražena je intencija zakonodavca da se svojstvo kulturnog dobra utvrđuje na temelju stručnog vrednovanja, koje ne ovisi o volji ili mišljenju tužitelja, dok je tužiteljima kroz žalbu, a potom i tužbu, dana mogućnost da se očituju na okolnosti utvrđenja svojstva kulturnog dobra.

25. Nadalje je za istaći kako osporena rješenja tuženika sadrže stručno obrazložene razloge zbog čega predmetni stambeno-gospodarski sklop treba utvrditi kulturnim dobrom, radi njegove zaštite i očuvanja, između ostalog, jer se radi o vrijednom povijesnom ljetnikovcu sa sačuvanim vrtom, koji je uspio sačuvati izvorni perimetar i strukturu posjeda iz razdoblja 15. i 16. stoljeća (cjelovitost površine od 5200 m2), te je izniman prijem življenja od renesanse do današnjih dana. U pogledu same stambene zgrade (ljetnikovca), naglasak je stavljen na njezin tlocrtni i visinski gabarit, te se ujedno naglašava kako je ista, nakon potresa 1667., obnovljena u izvornim tlocrtnim gabaritima, kao i da dogradnja ne narušava integritet povijesne cjeline. Također, prvostupanjsko rješenje je doneseno na temelju stručnog vrednovanja Stručnog povjerenstva za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra, na sjednici održanoj 5. srpnja 2022.

26. Slijedom navedenog, sud je ocijenio kako su nadležna tijela u skladu s odredbom članka 5. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP) svoje odluke donijeli u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje im je ovlast dana, pri čemu su svoju odluku valjano obrazložili. Nadalje, a imajući u vidu tijekom upravnog postupka utvrđeno činjenično stanje, zatim stručno mišljenje izrađeno od strane stručne osobe iz područja zaštite i očuvanja kulturnih dobara, sud je pozivom na odredbu članka 49. stavak 3. ZUS-a odbio provoditi predloženo vještačenje po stalnom sudskom vještaku arhitekti (predložen je Zvonimir Franica) kao nepotrebno. Naime, u konkretnom slučaju građevinski i arhitektonski oblik predmetnog stambeno-gospodarskog sklopa nisu sporni, te su detaljno opisani u rješenju upravnih tijela i vidljivi na priloženim fotografijama (starim i novim) u spisu tuženika, kao i na katastarskim mapama, međutim, sporna je ocjena javnopravnog tijela prema kojoj predmetni sklop stječe svojstvo kulturnog dobra, koje svojstvo je sukladno članka 12. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, nakon stručnog vrednovanja, ovlašteno donijeti prvostupanjsko tijelo.

27. Slijedom sveg navedenog, sud je pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako su tužitelji u cijelosti izgubili spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 20. svibnja 2025.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljima pod 1. do pod 11. putem Gine Brnić, odvjetnice u Zagrebu, Smičiklasova 23/III

2. Povjerenstvo za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova 2

3. u spis