REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-209/2020-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Iris Juzbašić Gabron, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jasne Bašić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog OJ, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu (sada Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, dalje u tekstu: OKDO Zagreb) broj K-DO-1594/18 od 28. svibnja 2019., nakon održane javne rasprave 8. travnja 2025. i 20. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenice OKDO Zagreb EJ, oštećene i optuženog, dana 20. svibnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi OJ, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin O i GJ rođene E, rođen **.**.1964. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] i boravištem na [adresa], državljanin RH, sa završenom Višom pomorskom školom, nautičar- časnik, umirovljenik s mirovinom od 400,00 eura, vlasnik kuće na adresi prebivališta, vlasnik osobnog auta Peugeot 206 godište 2004., rastavljen, otac jednog maloljetnog djeteta, dragovoljac Domovinskog rata od 1991. do 1995., bez čina i odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, kazneno neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

- 18. ožujka 2018. oko 19,55 sati u Zagrebu, upravljao osobnim automobilom marke "Opel Karl" reg. oznake [registarska oznaka], zapadnom kolničkom trakom Savske ceste, desnom prometnom trakom – zapadnim tramvajskim tračnicama, dijelom kolnika koji je namijenjen za promet vozila i javnog prijevoza putnika u smjeru jugozapada te dolaskom do raskrižja sa [adresa] gdje se u južnom dijelu navedenog raskrižja nalazi vidno obilježen pješački prijelaz na kojem se prometom ne upravlja uređajima za davanje prometnih svjetala ni znacima ovlaštene osobe, suprotno članku 134. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, olako smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, propustio se navedenom pješačkom prijelazu približavati sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožava pješake odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo da bi propustio pješake koji su već stupili na pješački prijelaz te je uslijed takve vožnje u nastavku kretanja lijevom bočnom stranom vozila okrznuo pješakinju ZJ koja je prelazila kolnik Savske ceste u smjeru zapada u smjeru istoka krećući se navedenim obilježenim pješačkim prijelazom na koji je prethodno stupila sa zapadnog nogostupa nalazeći se u trenutku nesreće između lijeve i desne prometne trake zapadne kolničke trake Savske ceste dolazeći vozaču osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] s njegove desne strane uslijed kojeg naleta je ZJ pala na kolnik te je zadobila višestruke kontuzijske otiske na glavi, ranu razderotinu nosa, ranu razderotinu iznad lijevog oka, natučenje lijevog oka s krvarenjem u spojnicu i površinskim defektima rožnice, prijelom luka lijeve jagodične kosti s manjim pomakom, prijelom dna lijeve očne šupljine, prijelom prednjeg i medijalnog zida lijevog maksilarnog sinusa s krvarenjem u sinus, prijelom lijevog pterigoidnog nastavka leptiraste kosti, prijelom 3. - 5. lijevog rebra i prijelom trupa 1. slabinskog kralješka, kompresivnog tipa, a koje ozljede u ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu,

- dakle, iz nehaja, kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj je druga osoba teško tjelesno ozlijeđena,

-čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano u članku 227. stavak 1. i 2. KZ-a, a kažnjivo po članku 227. stavku 2. KZ-a.

II. Temeljem članka 227. stavak 2. KZ-a optuženi OJ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI.

III. Temeljem članka 56. KZ-a optuženom se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP) optuženi je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura, te troškove provedenog sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 298,63 eura (dvjestodevedesetosameuraišezdesettricenta) i prometnog vještačenja u iznosu od 379,06 eura (tristosedamdesetdeveteuraišestcenti), a koje troškove je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. OKDO Zagreb podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. i 2. KZ-a.

1.1. Oštećena ZJ navela je kako u predmetnom postupku ne postavlja imovinskopravni zahtjev.

2. Optuženi pozvan da se očituje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka ispitana je oštećena ZJ i vještak dr. Davor Mayer, a uz suglasnost stranaka pročitano je i razgledano: obrana optuženog s raspravnog zapisnika od 24. svibnja 2022. (list 128-129 spisa), bolnička prijava na ime ZJ od 18. ožujka 2018. (list 2 spisa), bolnička prijava na ime ZJ od 19. ožujka 2018. (list 3 spisa), zapisnik o očevidu od 18. ožujka 2018. (list 4 do 5 spisa), skica mjesta događaja (list 6 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika OJ s audio video snimkom od 11. svibnja 2018. (list 18 do 21 spisa), fotografski elaborat od 18. ožujka 2018. (list 23 do 26 spisa), medicinska dokumentacija na ime ZJ (list 39 do 55 spisa), nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka od 30. travnja 2019. (list 69-71 spisa), nalaz i mišljenje prometnog vještaka od 10. svibnja 2019. (list 75-81 spisa), te očitovanje optuženog na nalaz i mišljenje vještaka (list 162 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je i izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (143 i 138 spisa).

4. U svojoj obrani, koju je želio iznijeti odmah na početku dokaznog postupka, optuženi OJ naveo je kako se je u vrijeme inkriminiranog događaja bavio taksi prijevozom te je klijenta ostavio na zapadnom kolničkom traku Savske ceste u tako zvanoj žutoj traci, gdje prometuju tramvaji i gdje je dozvoljena vožnja taksi vozilima. Nakon što je gospodin izašao iz njegovog vozila, upalio je auto i svijetla te je krenuo. U trenu kada je došao do pješačkog prijelaza brzina kretanja je bila oko 20 km na sat, obzirom se radio o samom početku vožnje. Uočio je gospođu koja je pretrčavala pješački prijelaz, a u tom trenu je bio potpuni mrak, obzirom na tom dijelu nije bilo ulične rasvjete i padao je snijeg. Unatoč tome vidljivost je bila dobra, obzirom na svijetla od auta. U nastavku je rekao kako ne zna da li se gospođa poskliznula ili što se desilo, u svakom slučaju gospođa je pala na pješački prijelaz, obzirom je bilo sklisko, a očito je pokušavala pretrčati taj prijelaz prije nailaska njegovog automobila. Zaustavio se, upalio je sva četiri svijetla, izašao je iz auta i došao je do gospođe, a do nje je također došao i gospodin iz drugog automobila i s njim jedna žena. Taj čovjek je također skoro udario gospođu jer se i on vozio po Savskoj cesti, a ona je pretrčavala pješački prijelaz. Pozvao je hitnu pomoć i policiju, pomagao je gospođi da se digne, a ona je govorila da joj nije ništa. Svi zajedno su čekali hitnu pomoć koja je došla i gospođu odvezla, a došla je i policija na njihov poziv. Napomenuo je da njegov auto nije bio oštećen niti je na njemu bilo ikakvih udubljenja, a budući da ni do kakvog kontakta između njegovog automobila i osobe koja je cestu pretrčavala nije došlo. Jedino oštećenje na autu u tom trenu bilo je na retrovizoru, a radilo se o ogrebotini o zid, a da je stvarno automobilom udario gospođu retrovizor bi bio savinut, a u svakom slučaju bi se čuo tupi udarac.

4.1. Na pitanje optužbe koliko je oštećena zakoračila na pješački prijelaz odgovorio je da je zakoračila četiri do pet koraka, odnosno najviše do pola metra. Rekao je da se ne sjeća jesu li kod pješačkog prijelaza bila postavljena reflektirajuća svijetla, a ako su i bila padao je snijeg pa su bila pod snijegom. Automobil je zaustavio isti tren kada je uočio da je gospođa pala.

4.2. Dopunjujući kasnije u postupku obranu naveo je još kako svaki tjedan dva puta ide na dijalizu, obzirom je u postupku presađivanja bubrega te da radi toga radi pretrage. Jednako tako rekao je da je potpisao zapisnik o očevidu, no da nije vidio što je napisano da je provedeno.

5. U predmetnom postupku nije sporno da je 18. ožujka 2018. oko 19,55 sati optuženi je vozio automobil Savskom cestom dijelom kolnika namijenjenom za prolaz javnih vozila te da je došao do pješačkog prijelaza koji se nalazi na raskrižju s [adresa], kao i da je navedeni pješački prijelaz kao pješak u tom trenutku prelazila oštećena ZJ, koja je onda na istom pala te uslijed pada zadobila tešku tjelesnu ozljedu, budući da isto proizlazi kako iz iskaza oštećene, provedenih vještačenja, iskaza vještaka, obrane optuženog, tako i iz pročitane materijalne dokumentacije. Ono što je bilo sporno u ovom postupku jest da li je oštećena pala uslijed naleta automobila optuženog na nju ili se poskliznula i pala radi toga.

6. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu vezu te u vezu s obranom optuženog, ovaj sud je utvrdilo da je optuženi počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. i 2. KZ-a i to upravo na način kako mu je stavljeno na teret citiranom optužnicom OKDO Zagreb.

7. Naime, iz iskaza oštećene ZJ proizlazi da se sjeća da je taj inkriminirani dan bilo predvečerje, odnosno bio je sumrak te su svjetla radila. Izašla je iz Knežije te je došla do Savske ulice i imala je ruksak na leđima te je došla do dijela ceste koji nije obilježen crtama kao pješački prijelaz, već ima dva reda treptajućih svjetala, te je provjerila da li može prijeći pješački prijelaz, a kako je procijenila da su dva automobila koja je vidjela na dovoljnoj udaljenosti, to je krenula prelaziti taj pješački prijelaz. Taman kada je prešla tramvajsku prugu auto koji se vozio po tramvajskoj pruzi ju je udario u ruksak te se od tog trenutka onda više ništa nije sjećala jer je izgubila svijest. Tada su taman počele padati male pahulje snijega. Sjeća se da ju je neka gospođa otpeljala na stranu jer je čula jedan ženski glas i jedan muški glas koji je pitao da li je pozvana hitna, a ta gospođa joj je stavila maramicu na oko, s time da na oko nije ništa vidjela. Kada je došla hitna tada je vidjela bijelu crtu na cesti te je skinula tu maramicu s oka i vidjela da je skroz krvava. Rekla je da ne zna tko ju je udario s autom niti je nakon udarca s tom osobom razgovarala.

7.1. Na poseban upit optužbe odgovorila je da je zadobila puknuće tri rebra i to u potpunosti, donji dio kičme joj je stradao, zadobila je frakturu oka sa spuštanjem sinusa, izbijeni su joj zubi, spustilo joj se nepce, te od inkriminiranog događaja ima suženo vidno polje. Naknadu štete je ostvarila od osiguravajućeg društva i to prvotno 24.000,00 ili 26.000,00 kuna, a potom 3.500,00 eura. Osoba koja ju je udarila nikada ju nije posjetila u bolnici, odnosno istoga nikada nije vidjela. Prije udara se normalno kretala hodajući, a na leđima je imala ruksak koji je bio težak oko devet kila jer su se u istom nalazile dvadesetdvije konzerve po četiristo grama. Inkriminirane zgode nije konzumirala alkohol, s time da uopće ne pije alkohol, a isto tako nije pila niti lijekove, osim redovne terapije za tlak, srce i alergiju. Nije uočila da bi bilo drugih pješaka tada na cesti, a nije primijetila niti kod mosta druge automobile. Na poseban upit optuženog da li se sjeća tko ju je podigao sa ceste odgovorila je da se sjeća da ju je za zapešće primila jedna muška osoba i to zna isključivo po glasu, dok se sjeća da ju je držala ženska osoba, koju je ranije spomenula. Ne sjeća se da bi toj muškoj osobi nešto rekla.

8. Iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka dr. Davora Mayera proizlazi da je ZJ predmetne zgode zadobila višestruke kontuzijske otiske na glavi, ranu razderotinu nosa, ranu razderotinu iznad lijevog oka, natučenje lijevog oka s krvarenjem u spojnicu i površinskim defektima rožnice, prijelom luka lijeve jagodične kosti s manjim pomakom, prijelom dna lijeve očne šupljine, prijelom prednjeg i medijalnog zida lijevog maksilarnog sinusa s krvarenjem u sinus, prijelom lijevog pterigoidnog nastavka leptiraste kosti, prijelom 3. - 5. lijevog rebra i prijelom trupa 1. slabinskog kralješka, kompresivnog tipa. Prijelomi kostiju lica (jagodična kost, gornja čeljust u području zida očne šupljine i maksilarnog sinusa, kao i leptirasta kost) čine jednu cjelinu koja predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Prijelomi tri susjedna rebra zajedno s dijagnozom natučenja prsnog koša čine jednu cjelinu koja predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Prijelom trupa slabinskog kralješka zajedno s dijagnozom natučenja donjeg dijela leđa čini jednu cjelinu koja predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Ozljede struktura lijevog oka čine jednu cjelinu koja predstavlja tjelesnu ozljedu. Površinske ozljede u vidu kontuzijskih otisaka i rana razderotina predstavljaju svaka za sebe tjelesnu ozljedu. Zaključno, sve utvrđene ozljede oštećene u ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu te stoje u uzročnoposljedičnoj vezi s ozljeđivanjem u predmetnoj prometnoj nesreći, a mehanizmom nastanka se uklapaju u dinamiku nesreće opisanu u nalazu kombiniranog vještačenja.

9. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašića proizlazi da se nalet na oštećenu odvijao po tipu bočnog okrznuća. Primarni kontakt uspostavljen je između vanjskog lijevog ogledala vozila optuženog i lijeve strane prsnog koša oštećene, sa ruksakom, kojeg je oštećena nosila na leđima, krećući se vozilu optuženog od desna ulijevo. U nastavku je oštećena odbačena ulijevo od vozila, pri čemu je pala na kolnik. Za slučaj kretanja vozila sredinom krajnje zapadne prometne trake i oštećene sredinom pješačkog prijelaza, od zapada prema istoku, proizlazi da je do naleta vozila optuženog na oštećenu uslijedilo u položaju oštećene na oko 2,4 m istočno od zapadnog ruba kolnika. Do trenutku nesreće oštećena je prelazila kolnik po pješačkom prijelazu u vremenu od 1,85 sekundi. Ukoliko je optuženi upravljao svojim vozilom iskazanom brzinom od 25 km/h mogao je intenzivnim kočenjem zaustavljati svoje vozilo na kolniku prekrivenom mokrom sitnom granitnom kockom, sa prosječnim usporenjem od oko 6 m/sek². Ukupan zaustavni put vozila optuženog pri iskazanoj brzini kretanja od 25 km/h iznosi 8,9 metara. U trenutku stupanja oštećene na kolnik, vozilo optuženog nalazilo se sjevernije od mjesta naleta na oštećenu za oko 12,8 metara na kojem je razmaku optuženi mogao i prikočivanjem izbjeći nalet na oštećenu, pri brzini kojom se je kretao, reagirajući kočenjem u trenutku stupanja oštećene na kolnik. Ukoliko se oštećena kretala iza metalnog stupa željezničkog nadvožnjaka oštećena se pojavila ispred stupa nadvožnjaka u vidnom polju optuženog u položaju vozila optuženog udaljenog od mjesta na oštećenu za oko 21 metar, na kojoj je udaljenosti optuženi mogao opaziti oštećenu i tijekom daljnjeg kretanja izbjeći nalet na oštećenu prikočivanjem, pri iskazanoj brzini kretanja. Jednako tako navedeno je kako je vozilu u nesreći lakše ostrugan prednji dio lijevog retrovizora, kao i da je pronađen trag struganja na ruksaku oštećene, kojeg je oštećena nosila na leđima.

10. Prilikom iskazivanja na raspravi vještak dr. Davor Mayer izjavio je da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja koji je dao u pisanom obliku. Na poseban upit optužbe je li moguće da su ozljede na strani oštećene nastale padom bez kontakta s vozilom optuženog, a obzirom na obranu optuženog, odgovorio je da je glavnina ozljeda oštećene doista mogla nastati padom uz udar dijelovima tijela o površinu kolnika i u tom dijelu da može prihvatiti teze iz obrane optuženog. Međutim, iz nalaza i mišljenja provedenog kombiniranog vještačenja jasno proizlazi da je padu prethodio kontakt oštećene kao pješakinje i vozila. Radilo se o kontaktu tipa bočnog okrznuća koji je uspostavljen između lijevog vanjskog osvrtnog ogledala (retrovizora) i najvjerojatnije ruksaka kojeg je oštećena nosila na leđima. Posljedično ovom kontaktu nastale su brisotine na retrovizoru. Kontakt je rezultirao odguravanjem oštećene, njezinim gubitkom ravnoteže i posljedičnim padom. Zaključno je naveo da prema tome teza optuženog da bi pad nastao neovisno o kretanju njegovog vozila nije prihvatljiva. Nadalje je rekao da teza optuženog da bi uslijed takvog kontakta nužno došlo do preklapanja retrovizora i oštećenja istog također nije prihvatljiva.

11. U potpunosti je prihvaćena materijalna dokumentacija pročitana i razgledana tijekom dokaznog postupka, obzirom ista nije ničim dovedena u pitanje.

12. Jednako tako u potpunosti su prihvaćeni kao istiniti i nalazi i mišljenja vještaka, kao i iskaz vještaka na raspravi, obzirom su dani od strane stručnih osoba, nezainteresiranih za ishod ovog kaznenog postupka.

13. Sud je u cijelosti prihvatio i iskaz oštećene kao vjerodostojan, istinit, dosljedan i uvjerljiv obzirom je na životan i logičan način opisala dinamiku cijelog događaja, kao i ozljede koje je zadobila uslijed naleta optuženog na nju. Naime, oštećena je detaljno opisala cijeli događaj, vremenske uvjete navedenog dana, kao i ono što je prethodilo samom naletu te svoj prijelaz na pješačkom prijelazu noseći težak ruksak na leđima nakon što je procijenila da je optuženi u automobilu dovoljno udaljen.

14. Nasuprot tome, sud je prihvatio obranu optuženog samo u dijelu da je inkriminiranog dana se vozio Savskom ulicom skroz desnom prometnom trakom kao i da je počeo padati snijeg, obzirom su ti dijelovi iskaza u suglasnosti s iskazom oštećene, vještaka te sa pročitanom i razgledanom materijalnom dokumentacijom. Sud nije prihvatio dio obrane optuženog da je inkriminirane zgode oštećena pretrčavala kolnik kao i da se ista poskliznula prije nailaska automobila optuženog, odnosno da nije uopće došlo do kontakta vozila optuženog i oštećene. Ovakva obrana je neživotna i potpuno neuvjerljiva jer optuženi pokušava uvjeriti sud da je oštećena rođena 1950. pretrčavala ulicu po skliskom kolniku s teškim ruksakom na leđima. Taj dio obrane sud ne prihvaća, te ga smatra isključivo usmjerenim k otklanjanju kaznene odgovornosti iz razloga što je u suprotnosti s iskazom oštećene, koji iskaz je sud, kako je već navedeno, u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan, kao i provedenim kombiniranim vještačenjem, koje je u potpunosti pobilo ovakvu obranu.

15. Dakle, iz iskaza oštećene ZJ koji je potkrijepljen materijalnim dokazima u spisu, prvenstveno zapisnikom o očevidu, skicom mjesta događaja, fotoelaboratom, medicinskom dokumentacijom, te posebice sudsko medicinskim i prometnim vještačenjem, nedvojbeno proizlazi da je predmetne zgode optuženi uslijed nepropisne vožnje na pješačkom prijelazu naletio na oštećenu ZJ, koja je pritom zadobila tešku tjelesnu ozljedu. Upravo iz provedenih vještačenja kao i iz iskaza vještaka nedvojbeno proizlazi da je padu oštećene prethodio kontakt oštećene kao pješakinje, odnosno njezinog ruksaka i vozila, to jest retrovizora vozila, koji je ostrugan, kao i ruksak oštećene, a što onda potvrđuje kontakt, iako optuženi isto negira i pokušava sud uvjeriti da do nikakvog kontakta nije došlo.

16. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog koji kršenjem propisa tako ruši oštećenu koja je zbog toga teško tjelesno ozlijeđena ostvarila objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela te je ostvario i subjektivna obilježja predmetnog kaznenog djela postupajući s oblikom krivnje – svjesnim nehajem, budući da je bio svjestan da se na navedenom pješačkom prijelazu mora približavati sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožava pješake, a što očito nije učinio, uslijed čega je došlo do naleta njegovog automobila na oštećenu pješakinju, a što je dovelo do nastanka teške tjelesne ozljede.

17. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 227. stavka 2. KZ-a.

18. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

19. Olakotno je cijenjeno korektno držanje pred sudom, očinstvo malodobnog djeteta, sudjelovanje u Domovinskom ratu, narušeno zdravstveno stanje vezano za probleme s bubrezima, te kaznena neosuđivanost, dok je otegotno cijenjena prekršajna kažnjavanost u dva navrata radi prekršaja vezanih uz promet, no nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela.

20. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 227. stavak 2. KZ-a, a pri tome je cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s oblikom krivnje koji se naziva svjesni nehaj.

20.1. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, kao i nastale posljedice, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud je pri tome vodio računa da je optuženi kazneno neosuđivana osoba, što ukazuje kako je njegov dosadašnji život u dobi od 61 godinu bio usklađen s pozitivnopravnim propisima i općeprihvaćenim normama ponašanja, tako da se ovo djelo može smatrati još uvijek incidentom u njegovom životu, a ne uobičajenim obrascem njegovog ponašanja, iako je 2023. prekršajno kažnjen zbog prebrze vožnje u naselju, slijedom čega je ocjena suda da kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje. Stoga sud smatra da je spomenuti rok kušnje, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da se ubuduće ponaša na način da u potpunosti poštuje sve prometne propise, te će imati priliku pokazati da je na vrijeme shvatio neprimjerenost ovakvog načina postupanja, odnosno olakog postupanja i držanja da kršenjem propisa neće doći do štetnih posljedica po druge sudionike u prometu, odnosno imat će priliku opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti.

21. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP-a optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, kao i troškove provedenih vještačenja u iznosu od 298,63 eura i 379,06 eura, koje troškove je dužan platiti u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude. Ocjena je da plaćanjem navedenih iznosa neće biti dovedena u pitanje osnovna životna egzistencija optuženog, kao i djeteta koje je dužan uzdržavati, imajući pri tome na umu imovinu s kojom raspolaže te mirovinu koju ostvaruje.

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Sutkinja:

Iris Juzbašić Gabron

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj K-DO-1594/18

2. optuženom OJ, [adresa]

3. oštećenoj ZJ, [adresa] – nakon pravomoćnosti

4. punomoćniku oštećene, odvjetniku Vjekoslavu Bušiću – nakon pravomoćnosti