REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-958/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupanog po generalnoj punomoćnici RK dipl.iur, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje d.d., Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1166/2023-41, od 23. studenog 2023., u sjednici vijeće održanoj dana 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1166/2023-41, od 23. studenog 2023.

II. Tuženik Hrvatski ured za osiguranje d.d., odbija se sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 1166/2023-41, od 23. studenog 2023., presuđeno je:

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje d.d. da isplati tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iznos od 9.481,07 eur/ 71.435,12 kn sa zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2020. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE platiti tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje troškove parničnog postupka u iznosu od 1.712,37 eur / 12.901,85 HRK1 sa zateznim kamatama tekućim od 23. listopada 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

2. Protiv ove presude žalbu je uložio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, ili presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. U sadržaju žalbe tužitelj ponavlja i dodatno elaborira svoj stav koji je iznosio i tijekom prvostupanjskog postupka da se u ovoj pravnoj stvari radi o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila i da se postojanje, opseg i visina obveze tuženika kao osiguratelja motornog vozila mora utvrđivati i odluka donijeti primjenom Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, jer se odredbe tog zakona ne odnose na tuženika.

3. U odgovoru na žalbu tuženik ističe da je Hrvatski ured za osiguranje je u potpuno istoj pravnoj poziciji kao i osiguratelj vozila odnosno „društvo za osiguranje“, pri čemu isti omogućava samo pojednostavljenje postupka ostvarivanja naknade štete oštećenicima u odnosu na inozemno društvo za osiguranje, pa se odredba čl. 27 ZOOP-a odnosi i na Hrvatski ured za osiguranje, stoga tuženik predlaže da se žalba odbije, a tužitelja obveže na naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 200 € uvećano za PDV i pristojbu po pozivu suda 141,26 € .

4. Žalba nije osnovana.

5 Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, kako glede glavne stvari, tako i glede troškova postupka.

6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja radi isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja u razdoblju od 1. studenog 2017. do 31. prosinca 2019. u ukupnom iznosu od 9.481,07 eura / 71.435,12 kuna.

8. U drugostupanjskom kao i u prvostupanjskom postupku nije sporna aktivna legitimacija, kao i nastanak štetnog događaja, te odgovornost za isti, a sporno je da li postoji odgovornost tuženika za povrat isplaćenih iznosa. Konkretno, sporna je primjena materijalnog prava odnosno, da li se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14,-dalje ZOOP) ili odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13)., te da li se odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu u konkretnom slučaju primjenjuju i na tuženika.

9. Ključne činjenice važne za primjenu materijalnog prava sadržane su u dokumentaciji u spisu iz kojih proizlazi:

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu broj 543991 od 21. ožujka 2007., osiguraniku tužitelja KK, priznato je pravo na invalidsku mirovinu, zbog invalidnosti od 100% nastale kao posljedica ozljede na radu uslijed prometne nezgode.

- da je iz obračuna isplate proizlazi da je KK na ime mirovine u utuženom razdoblju od 1. studenog 2017. do 31. prosinca 2019. isplaćen iznos od 71.435,12 kuna.

- da je TK **.**.2015. navršio 65 godina starosti.

10. Pravni okvir ovoga spora odnosi se:

- na primjenu odredbi članka 161. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 57/13, 151/14, 33/15, 93/15,120/16,- dalje ZMO) prema kojima tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

- na primjenu odredbe članka 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 115/18. – dalje: ZIDZOMO) koja se primjenjuje od 1.1.2019., a kojom je promijenjena odredba čl. 161. st. 2. ZOMO-a, i propisano da naknada stvarne štete koju tužitelj ima pravo zahtijevati između ostaloga obuhvaća novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

- na primjenu odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), kojom je u stavku 1. propisano da je društvo za osiguranje obvezno Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, prema stavku 2. stvarnom se štetom u smislu stavka 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, prema stavku 3. razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, prema stavku 4. odredbe ranijih stavaka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog rentnog ili sličnog osiguranja, a prema stavku 5. istog članka obvezu iz stavka 1. prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu sa odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

11. Drugostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji se odnosi na „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“ i prema kojima obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.

12. Stav drugostupanjskog suda, kao i pravni stav prvostupanjskog suda sukladan je stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-x 388/18, Rev 12/2022, te nizu drugih odluka, kao i u premetu Rev 444/2023-2, koji se odnosi na predmetni slučaj, u kojima je zauzet stav da je sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO- u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.

13. Kako je u ovom konkretnom slučaju rješenjem tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu broj 543991 od 21. ožujka 2007., osiguraniku tužitelja KK, priznato je pravo na invalidsku mirovinu, zbog invalidnosti od 100% nastale kao posljedica ozljede na radu uslijed prometne nezgode, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, pa kako se invalidska mirovina u isplaćuje na temelju povrede na radu, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ne postoji razlika u visini mirovine koju bi tuženik eventualno bio dužan isplatiti tužitelju.

14. Što se tiče prigovora da se odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ne odnosi na tuženika, već samo na Društva za osiguranje, drugostupanjski sud smatra takav prigovor neosnovanim, jer Hrvatski ured za osiguranje, sukladno zakonu za Društva za osiguranje u njihovo ime i račun vrši obradu odštetnog zahtjeva i isplaćuje naknadu štete.

15. Nije osnovana žalba tužitelja ni glede odluke o troškovima postupka, koja se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona.

15.1. Troškovi postupka pravilno su priznati i sastoje se od troškova zastupanja tuženika po punomoćniku i određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 , 126/22, - dalje Tarifa), prema vrijednosti spora, a odnose se na sastav odgovora na tužbu, trošak ročišta 4.3.2021., 25.5.2022. i 15.11.2023. u iznosima svaki od po 248,75 eur / 1.874,21 kn s PDV-om, trošak sastava podneska od 26.5.2021. u iznosu od 62,21 eur/ 468,72 kn s PDV-om te trošak sastava žalbe u iznosu od 248,45 eur/ 1.874,96 kn, troška pristojbe na žalbu u iznosu od 141,26 eur/ 1.064,32 kn i trošak provedenog vještačenja u iznosu od 265,45 eur/ 2.000,00 kn, odnosno, ukupno 1.712,37 eura

15.2. Troškovi odgovora na žalbu nisu priznati tuženiku, jer navodi odgovora nisu bili relevantni za odluku drugostupanjskog suda.

16. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Požegi 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić