REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-428/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Iris Juzbašić Gabron, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jasne Bašić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog PZ, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici broj KO-DO-75/2023 od 1. veljače 2023., koja je preuzeta po Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu (dalje u tekstu: OKDO Zagreb) pod brojem KO-DO-282/2023, nakon održane javne rasprave 10. travnja 2025. i 20. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenice OKDO Zagreb JZ, optuženog, te odvjetnice Irene Rada, koja je pristupila u zamjenu za branitelja po službenoj dužnosti optuženog, odvjetnika Zlatka Mičina, dana 20. svibnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi PZ, zvani " P", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin J i FZ rođene F, rođen **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom, elektrotehničar, nezaposlen, bez imovine, rastavljen, otac petero djece od čega je troje maloljetno, bez čina i odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, osuđivan,

k r i v  j e

što je:

dana 20. listopada 2021., oko 08:15 sati, u [adresa], u nakani da ustraši HZ i SZ, sa svog mobitela pozivnog broja: [broj telefona] nazvao SZ na njegov broj mobitela pozivnog broja: [broj telefona], a na koji poziv se javila HZ kojoj je rekao: "Ubit ću ti muža, poslat ću vam nekoga da vas riješi", a koje je riječi čuo i SZ, što je kod HZ i SZ izazvalo osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost, d a k l e , drugima ozbiljno prijetio da će ih usmrtiti,

čime je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisana i kažnjiva po članku 139. stavku 2. KZ-a.

II. Temeljem članka 139. stavak 2. KZ-a za svako kazneno djelo optuženom PZ se

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca.

III. Temeljem članka 51. KZ-a optuženi PZ se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI.

IV. Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP) oštećeni SZ s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom se u cijelosti upućuje u parnicu.

V. Temeljem članka 148. stavka 6. ZKP-a optuženi se oslobađa u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-a te nužnih izdataka i nagrade postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. OKDO Zagreb preuzelo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 2. KZ-a.

1.1. Oštećeni SZ postavio je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 6.000,00 kuna i 300,00 eura.

2. Optuženi pozvan da se očituje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret te da nije suglasan s postavljenim imovinskopravnim zahtjevima.

3. Tijekom dokaznog postupka ispitani su oštećeni SZ i oštećena HZ, te kao svjedok MZ, a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 120-122 i 118 spisa).

4. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi PZ naglasio je kako on terećena kaznena djela nije počinio te se zato niti ne osjeća kriv. H su njegovi susjedi koje je on viđao svaki dan te su zajedno pili kave. Rekao je MZ (ispitanom svjedoku) da oštećenima vrati auto te su se oni u Čučerju na autobusnoj stanici našli, no Budakovi auto nisu htjeli uzeti natrag. Na raspravi je gospođa HZ rekla da joj je prijetio, dok je onda SZ rekao da ne vjeruje da joj je on (optuženi) prijetio, da bi onda još oštećena rekla da suprug nije ni bio pored nje, tako da čak nisu mogli usuglasiti niti svoje izjave. Ponovio je da nije kriv jer nije takav čovjek, nikada nikome nije prijetio, a niti je oštećene ikada krivo pogledao.

4.1. Na upit zastupnice optužbe odgovorio je da je njega gospođa SZ zvala i to 20 puta dnevno, što mu je naravno smetalo, no istoj nije prijetio, već joj je rekao da ga gospodin SZ može nazvati te su se nakon toga svi troje i našli na kavi, kojom prilikom nitko nije galamio, već su se dogovorili da će on podmiriti svoje obveze, no onda je završio u zatvoru te je to razlog zašto im nije dao novac, koji je je još ostao za auto. Prvi dan kada je preuzeo taj Peugeot pukao je kiler, nakon čega su počeli i problemi s elektronikom, a on je sam sve to popravio te je auto i registrirao, a onda ga je prodao jer mu je trebao novac da završi nešto na gradilištu, no međutim iako je znači u isti uložio novac bio je taj auto spreman S vratiti prije nego što je isti odlučio prodati. Nakon nekih dva mjeseca od kupovine auta s SZ je dogovarao povrat tog automobila, a upravo zbog svih tih nedostataka na autu, no SZ ga nije htio uzeti, a on ga je čak molio da uslijed navedenog malo i spusti cijenu. Rekao je kako zna da su u inkriminirano vrijeme H bili u lošoj financijskoj situaciji, a imaju i dijete, s time da je SZ majstor te je od njega dobivao dnevnicu od 500,00 kuna, a gospođa nije nikada radila na gradilištu, no također je dobivala dnevnicu od 500,00 kuna. Na upit što je razgovarao s gospođom SZ kada ga je zvala rekao je da joj je govorio da on s njom nije ništa dogovarao, već s njenim suprugom, no ista mu je prijetila da će on vidjeti kada će doći netko od njezinih iz policijske postaje u Dubravi.

5. U ovom postupku nije sporno da je inkriminiranog dana optuženi razgovarao s oštećenom HZ na telefon, obzirom isto proizlazi kako iz obrane optuženog tako i iskaza oštećenih. Ono što je sporno jest da li je optuženi tijekom razgovora izrekao i inkriminirane riječi prijetnje, koje je čuo i SZ, a koje su onda kod oštećenih izazvale osjećaj straha za život i sigurnost.

6. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu vezu te u vezu s obranom optuženog, ovaj sud je utvrdilo da je optuženi počinio kaznena djela protiv osobne slobode, prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ-a na način kako mu je stavljeno na teret citiranom optužnicom.

7. Naime, iz iskaza oštećenog SZ proizlazi da je preko prijatelja došao u kontakt s optuženim, a kako bi mu radio neke građevinske radove, s time da je prvih osam do deset dana plaćanje uredno išlo na ruke, da bi onda počelo malo kašnjenje, a nakon čega optuženi više nije htio dati novac. U to doba je imao Peugeot 206 cabrio te je bilo govora o tome da bi optuženom dao auto, a da će mu optuženi mjesečno za isti plaćati 1.500,00 kuna. U dva puta mu je isplatio ukupno 3.000,00 kuna, s time da je bilo dogovoreno ukupno za auto 9.000,00 kuna, a ostao mu je još optuženi dužan i 300,00 eura na ime izvođenja građevinskih radova. Naveo je da su tu počela nagovaranja kada će mu dati ostatak novca te se tako jednom njegova supruga javila na telefon te su se oni glasno prepirali, odnosno njegova supruga je optuženom rekla da je vrijeme da donese novac, te se je onda on javio, budući da je stajao kraj telefona te je bio nervozan i rekao da donese novac, na što mu je optuženi rekao da je otvorio Pandorinu kutiju i da će ga ubiti, a nakon čega je supruga otišla na policiju. Nakon toga, vezano za registraciju tog vozila ili tablica je bio u jednom kafiću u Dubravi i to zajedno s optuženim i MZ, kojom prilikom je prepisao taj automobil na MZ i to iz razloga jer je optuženi tako htio jer je naveo da ne može imati imovinu na sebi. Naveo je da je bio glup i naivan te je povjerovao da će sve biti u redu te je zato to prepisao na MZ, s time da je dug tada iznosio još uvijek 6.000,00 kuna za auto. Kako njemu novac nije bio plaćen zvao je MZ, no isti mu je rekao da ga više ne zove. Rekao je da mu je teško gledati optuženog u lisicama, no da samo želi da mu optuženi isplati novac koji mu duguje, odnosno ako mu optuženi isplati novac, rekao je da ga onda ovaj postupak više ne zanima.

7.1. Na upit zastupnice optužbe odgovorio je da je vezano za inkriminaciju optuženi uputio poziv na njegov broj mobitela, a na isti se javila supruga, s time da ono što je rekao optuženi misli da je išlo njega, jer ne vjeruje da bi to rekao njegovoj supruzi. Kada je svjedoku radi ne sjećanja i različitosti u iskazu predočen dio iskaza dan pred policijom odgovorio je da je točno ono što je tada naveo pred policijom, to jest da je tada optuženi nazvao njega na njegov mobitel, na koji se javila supruga te da joj je optuženi počeo vičući prijetiti:“ Ubit ću ti muža, poslat ću vam nekoga da vas riješi“, a što je čuo pošto je bio pored supruge kada je optuženi zvao i izrekao navedeno. Na upit obrane odgovorio je da je na telefonu inkriminiranog dana na zaslonu mobitela njegova supruga vidjela da zove optuženi te je zato zgrabila mobitel prije nego što se je on stigao javiti na svoj mobitel. Naveo je da nije siguran, no misli da je on prije tog poziva optuženom tog dana pisao poruke u kojima je tražio povrat svog novca. Ne sjeća se točnih riječi razgovora između optuženog i njegove supruge, no kratko je trajalo, a sjeća se da je supruga rekla da će ići na policiju, no njegova supruga nije spominjala da bi oni imali ikakve prijatelje na policiji. Napomenuo je da su i supruga i njegova šogorica sudjelovale u izvođenju građevinskih radova kod optuženog, a o čemu postoji i slika da su radile. S optuženim nikakav pisani ugovor o kupoprodaji auta nije sklopio, već kako je ranije naveo pisani ugovor je naknadno sklopio s MZ, a to je bio prije inkriminiranog događaja, dok je još i obavljao građevinske poslove kod optuženog, odnosno kada je sve bilo još u redu. Koliko zna optuženi nije imao primjedbi na izvođenje radova. Poslije inkriminiranog događaja nikakve komunikacije s optuženim više nije bilo. Na upit optuženog rekao je da se ne sjeća da bi njemu bilo MZ bilo optuženi nudili povrat tog automobila, a možda da PZ i je rekao MZ da mu vrati auto, no njemu auto nije vraćen. Nakon što mu je predočen i dio ranijeg iskaza u kojem je naveo da je njegova supruga inkriminiranog dana sa svojeg mobitela, neposredno prije nego što je onda optuženi nazvao na njegov mobitel i prijetio, poslala optuženom SMS poruku da više nemaju o čemu razgovarati, da je lagao iz dana u dan da će dati ostatak novca koji duguje i da će optuženom doći s policijom doma, rekao je da je to točno, odnosno da je to izjavio na policiji te da je tako i bilo.

8. Oštećena HZ navela je da su oni radili kod optuženog i da je bilo sve dosta dobro u početku, s time da je prvo išao raditi muž pa tek onda ona. Nakon nekog vremena optuženi je prestao plaćati pa ga je znala zvati kako bi im platio, a optuženi je govorio da bude sutra, da bude idući tjedan, no samo je lagao i varao ih. Poslao joj je čak u jednom navratu preko WhatsApp-a sliku s punim novčanikom novca na što sam mu je onda rekla da ako ima novac neka im plati, no isti im nije platio te mu je rekla da će ga prijaviti policiji. Optuženi joj je na to rekao da mu ne može ništa, da se on ne boji niti policije niti suda, da bi onda nazvao na mužev mobitel te je počeo prijetiti da će ih ubiti te da je otvorila Pandorinu kutiju. Budući da je radila na suncu na četrdeset stupnjeva, a da je optuženi samo lagao da će im platiti, zato želi novac koji im optuženi duguje. Navela je da je s njima radila i njezina sestra. Tom prilikom kada je optuženi nazvao rekla je da se je jako derao te se jako čulo. Nakon inkriminiranog događaja, već nakon što ga je prijavila policiji optuženi je ponovno nazvao te se derao na nju te je prijetio na način da je rekao da ovo neće dobro završiti, s time da se radi o par dana razlike nakon inkriminiranog događaja, a nije joj bilo svejedno izaći niti u dućan niti bilo gdje jer doma imaju maloljetno dijete.

8.1. Na upit zastupnice optužbe kada je točno bio inkriminirani događaj odgovorila je da se točno sada ne može sjetiti datuma, no da joj se čini da je bio rujan ili listopad 2021., odnosno da je to bilo nakon što se je vratila s mora jer joj je dok je bila na moru optuženi poslao onu sliku s novcem u novčaniku. Kada je svjedokinji radi ne sjećanja predočen dio iskaza dan pred policijom navela je da je bilo upravo onako kako je rekla pred policijom, to jest da se 20. listopada 2021. u jutarnjim satima nalazila na svojoj kućnoj adresi i da je sa svog mobitela u 08:16 poslala SMS poruku optuženom na njegov broj mobitela, a napisala mu je da više nemaju o čemu pričati, da je lagao iz dana u dan da će im dati novac i da će mu doći s policijom doma, da bi onda nakon nekoliko minuta optuženi nazvao na suprugov mobitel, na koji se ona javila, a optuženi je počeo vikati i prijetiti riječima: Ubit ću ti muža, poslat ću vam nekoga da vas riješi!“ i slično, uslijed čega je od straha prekinula razgovor. Na upit obrane rekla je da se ona inkriminiranog dana javila na suprugov mobitel jer je mobitel bio na punjaču, a suprug je bio na dvorištu ili negdje oko kuće, s time da ne zna da li je suprug bio prisutan u trenutku kada se je ona javila jer se je jako uzrujala kada je vidjela da optuženi zove, a misli da njen suprug nije bio prisutan tijekom tog njenog razgovora s optuženim. Navela je da optuženom nije spominjala nikakve prijatelje u policiji, odnosno da ne zna tko će joj dati prijatelje u policiji. Zna da je optuženi uzeo od njih auto, odnosno da ih je prevario te da je isti onda prepisao na svog kolegu, a njen je suprug s tim bio suglasan jer je bio naivan kao i ona, a optuženi nije spominjao da bi se auto pokvario. Na upit zastupnice optužbe da li je sigurna da prilikom inkriminiranog događaja, kada je optuženi nazvao, njen suprug nije bio prisutan pored nje odgovorila je da ne zna, odnosno da se ne sjeća da li je bio prisutan, budući da se je, kao što je već rekla, toliko uzrujala kada je vidjela da optuženi zove da onda na isto nije obraćala pažnju.

9. Svjedok MZ naveo je da je gospodin HZ povremeno radio za PZ te da je HZ imao jedan Peugeot CC, kao i da se HZ dogovorio s PZ da uzme taj auto i da mu isti plaća na rate. On (svjedok) je taj auto dobio kao kompenzaciju za svoj rad kod optuženog te je isti prenio na svoje ime i upotrebljavao isti, a kako je na istome otišao akumulator, kupio je novi. Kako je PZ trebao novac, PZ je prodao auto, a on je onda trebao dobiti povrat tog novca od PZ. Prije nekih šest mjeseci imao je određenih zdravstvenih problema tako da ima problema s pamćenjem, a sve što i zna, zna iz priča koje mu je PZ rekao, odnosno da su ga zivkali H, dok ništa ne zna o nikakvim eventualnim prijetnjama.

9.1. Na upit obrane odgovorio je da je auto osim problema s akumulatorom imao i što se krov nije mogao podići, no njemu isto nije bilo bitno jer je njemu taj auto služio samo za prijevoz. Nikakve upute od PZ za taj auto nije dobio, a vjerojatno rate za auto nisu plaćene. Rekao je da je sklopio ugovor o kupoprodaji s SZ te je isto tako on (svjedok) onda sklopio ugovor o prodaji tog auta dalje trećoj osobi. Na poseban upit optuženog odgovorio je da ga optuženi nije tražio da se SZ taj auto vrati. Na upit obrane rekao je da nikada nije vidio niti čuo da bi PZ prijetio S, no optuženi je bio uzbuđen te je bio ljut što ga isti zovu, a rekao mu je da ga zovu zbog tog automobila. Potom je naveo kako se je sjetio da ga je PZ molio da on ipak taj auto vrati S, no oni ga nisu htjeli uzeti, dok tada nisu pričali kako će njega onda PZ obeštetiti za njegov novac. Na upit zastupnice optužbe odgovorio je da misli da je PZ komunicirao s SZ, a misli da se možda javljala i Josipova žena na telefon.

10. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je u cijelosti prihvatio iskaze oštećenih kao vjerodostojne, istinite, bitno dosljedne i uvjerljive, obzirom su na životan i logičan način opisali kako dinamiku cijelog događaja čija je podloga u neriješenim imovinskim odnosima s optuženim, tako i prijetnje koje im je inkriminirane prigode uputio optuženi. Naime, oštećeni su opisali kako su počeli raditi građevinske radove za optuženog, da su s optuženim dogovorili prodaju automibila na rate, da je isti prestao plaćati rate, da su ga onda podsjećali na dug, da bi isto onda završilo prijetnjama koje im je optuženi uputio. Između optuženog i oštećenih očito postoje neriješeni imovinski odnosi, koje optuženi u biti niti ne osporava, obzirom je naveo kako je mislio istima isplatiti dugovani novac, no da isto nije učinio jer je završio u zatvoru. Proizlazi da je optuženom dosadilo traženje isplate dugovanog novca te da je svoje nezadovoljstvo radi istoga odlučio ispoljiti verbalnim nasiljem prema oštećenima, što je dovelo do toga da su isti zbog izrečenih prijetnji podnijeli kaznene prijave protiv optuženog. Sud ne nalazi razloga zbog kojih bi oštećeni podnosili kaznene prijave protiv optuženog da se događaj nije odvio upravo onako kako su to opisali u svojim iskazima. U odnosu na navode oštećene SZ s rasprave kako više nije sigurna da li je u trenutku poziva optuženog suprug bio kraj nje, valja napomenuti kako je oštećena jasno navela da se toliko uzrujala kada je vidjela da optuženi zove da onda nije obraćala pažnju gdje se nalazi suprug, u što sud vjeruje, obzirom je životno da je osoba u šoku kada čuje riječi prijetećeg sadržaja. Međutim, oštećeni SZ jasno je i nedvosmisleno potvrdio kako se nalazio kraj supruge kada je optuženi inkriminiranog dana nazvao te da je čuo izgovorene prijetnje. Ono što je za ovaj postupak bitno jest da su oboje oštećenih nesporno potvrdili riječi koje je inkriminirane prigode optuženi izgovorio, a što se tiče razlika u ostalim pojedinostima isti su objasnili, to jest potvrdili su svoje navode koje su rekli na policiji mjesec i pol nakon događaja, kada su se događaja očito bolje sjećali, dok je normalno da se četiri godine nakon istog svih pojedinosti više dobro ne sjećaju, odnosno da se istih lošije sjećaju, a iz kojeg razloga je onda i došlo do različitosti u iskazima.

11. Iskaz svjedoka MZ, sud je također u cijelosti prihvatio kao istinit i vjerodostojan, s time da se radi o svjedoku koji nema neposrednih saznanja o samom događaju. Ono što je sudu bilo bitno iz ovog iskaza jest okolnost da je svjedok potvrdio kako je optuženi bio ljut što ga oštećeni zovu i traže svoj novac.

12. Nasuprot tome, sud je prihvatio obranu optuženog samo u dijelu da je između njega i oštećenih postajao problem oko kupljenog automobila, da auto nije bio skroz ispravan, kao i da su ga oštećeni u više navrata kontaktirali radi dugovanog novca, obzirom su ti dijelovi iskaza u suglasnosti s iskazom oštećenih i ispitanog svjedoka. Sud nije prihvatio dio obrane optuženog da predmetnog dana oštećenima nije prijetio. Taj dio iskaza sud ne prihvaća, te ga smatra isključivo usmjerenim k otklanjanju kaznene odgovornosti iz razloga što je u suprotnosti s iskazom oštećenih, koje iskaze je sud u cijelosti prihvatio kao istinite i pouzdane. Nadalje, optuženi pokušava sud uvjeriti kako on oštećenima nikada ne bi prijetio jer jednostavno nije takav čovjek, no sud nije uspio uvjeriti u isto, jer da je tome tako oštećeni, za koje sam navodi da je s istima bio u dobrim odnosima i da je s istima pio kavu, ga zasigurno ne bi prijavili za kazneno djelo da od istoga nisu osjećali strah. Dakle, ocjena je suda kako je motiv optuženog bio isključivo ispoljavanje verbalnog nasilja prema oštećenima zbog nezadovoljnosti opetovanog traženja novca koji im duguje, a kojom prigodom je onda istima uputio inkriminirane riječi prijetnji, upravo kako su to oštećeni naveli u svojim iskazima.

13. Da se u konkretnom slučaju radi o ozbiljnim prijetnjama proizlazi iz riječi koje je uputio optuženi oštećenima. Ozbiljnost prijetnje se ocjenjuje ne samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Tako izgovorene riječi popraćene ranijim sukobom oko novca u svakom slučaju predstavljaju ozbiljne prijetnje oštećenima da će ih usmrtiti. Radi se o ozbiljnim prijetnjama koje su po svom karakteru i s obzirom na okolnosti objektivno prikladne da kod osoba kojima su upućene izazovu osjećaj straha, uznemirenosti i zabrinutosti za život, što se u konkretnom slučaju i dogodilo kod oštećenih koji su u svojim iskazima naveli kako su osjetili strah, a oštećena SZ je još dodatno napomenula da je od straha prekinula razgovor s optuženim te da joj nije bilo svejedno. Da su oštećeni uslijed izgovorenih prijetnji osjetili uznemirenost i zabrinutost za život potvrđuje i činjenica da su nakon događaja odmah o istima obavijestili policiju.

14. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog koji oštećenima upućuje inkriminirane riječi stekla sva objektivna obilježja kaznenih djela prijetnji, upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim, a optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera, što znači da je bio svjestan djela, te da je htio radnju počinjenja istih, vršeći i želeći predmetna djela kao takva i kao svoja. Naime, sam optuženi je, s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo, kao i raniju kaznenu osuđivanost, bio svjestan da riječi koje izgovara kod oštećenih moraju izazvati strah, uznemirenost i zabrinutost za život, a radi se o riječima koje su i objektivno podobne izazvati osjećaj straha, uznemirenosti i zabrinutosti za život, te je upravo optuženi i postupao s namjerom da ustraši oštećene te je isto želio učiniti. Radi se o ciljanom i namjernom ponašanju usmjerenom na zastrašivanje i uznemiravanje adresata.

15. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ-a.

16. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

16.1. Kao otegotne okolnosti sud je cijenio prekršajnu i višestruku kaznenu osuđivanost optuženog, dok je olakotno cijenio korektno držanje pred sudom, i očinstvo petero djece, od kojih je troje malodobno.

17. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ-a, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kaznena djela počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

17.1. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima su djela počinjena optuženom utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od četiri mjeseca za svako kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ-a, te ga primjenom pravila o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, vodeći računa o pravilima za odmjeravanje kazne za djela počinjenja u stjecaju, gdje se jedinstvena kazna sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni, niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora, a za koju kaznu sud smatra da će ostvariti svoju svrhu u vidu opće i specijalne prevencije, odnosno da će se izrečenom kaznom zatvora utjecati na optuženog, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje s društveno priznatim normama, da će ovakvom kaznom biti zapravo posebno izražena društvena osuda optuženom za počinjena djela i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Naime, višestruka kaznena osuđivanost optuženog uz primjenu uvjetnih kazni i izricanje bezuvjetnih kazni zatvora, odnosno izdržane kazne zatvora, očito nisu utjecale na optuženog da svoje ponašanje uskladi s opće prihvaćenim društvenim normama i suzdrži se od daljnjeg protupravnog postupanja. Obzirom se ranije izrečenim kaznama nije uspjelo adekvatno utjecati na optuženog razvidno je da se bilo kojom drugom kaznenopravnom sankcijom, osim bezuvjetne kazne zatvora ne bi mogla postići svrha kažnjavanja. Zbog svega navedenog, jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci po ocjeni suda je primjerena i dostatna za ispunjenje svoje svrhe, budući da optuženi do sada nije osuđivan zbog kaznenih djela s elementima nasilja, a iz kojeg razloga se onda sud odlučio upravo na izrečenu kaznu.

18. Oštećeni je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevima upućen u parnicu, obzirom se predmetni postupak vodio samo za kaznena djela prijetnje, a imovinskopravni zahtjev je postavljen u odnosu na dugovanje vezano za automobil i radove koje je oštećeni obavljao za optuženog.

19. Iako je optuženi proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela, sud ga je temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP-a u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-a te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, obzirom je isti nezaposlen, bez imovine, a i nalazi se na izdržavanju kazne zatvora po drugom predmetu, slijedom čega je ocjena suda da nije u mogućnosti podmiriti trošak postupka bez opasnosti po vlastito uzdržavanje i uzdržavanje djece koje je dužan uzdržavati.

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Sutkinja:

Iris Juzbašić Gabron

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-282/2023

2. optuženom - putem Kaznionice u Lepoglavi

3. branitelju po službenoj dužnosti, odvjetniku Zlatku Mičinu

4. oštećenom SZ, [adresa]

5. oštećenoj HZ, [adresa] – nakon pravomoćnosti