Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-504/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GI, G, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Leopoldini Špicer, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika KI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasni Špiranović, odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-446/2022-42 od 13. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-446/2022-42 od 13. veljače 2025. potvrđuje.
Obrazloženje
1. Navedenom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.200,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 24. srpnja 2021. do isplate po stopi i za razdoblje kako je to navedeno u izreci, dok mu je točkom II. naloženo naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.305,62 eur sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, odnosno tužba odbaci, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za povrat iznosa od 7.200,00 eur na ime zajma koji je tuženiku dao sada pok. otac tužiteljice tako da je i u fazi žalbenog postupka prijeporna osnova i visina navedenog iznosa.
6. Sud prvog stupnja utvrđuje te proizlazi i iz sadržaja spisa sljedeće:
-tuženik i pok. otac tužiteljice ĐI bili su poznanici i u 2019. isti je tuženiku dao u zajam iznos od 7.700,00 eur,
-u evidenciji rokovnika koji je vodio ĐI navedeno je da je dat tuženiku zajam u tom iznosu te da mu je vratio iznos od 500,00 eur, dok povrat eventualno drugih iznosa nije naveden,
-iza njegove smrti proveden je ostavinski postupak i doneseno rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-1123/22-6 od 25. travnja 2023. kojim je njegovom nasljednicom proglašena tužiteljica kao njegova kćerka u cijelosti, kao i na naknadno pronađenoj imovini, odnosno pravima u kojima je navedeno i novčano potraživanje prema tuženiku u točno neutvrđenom iznosu.
7. Sud prvog stupnja analizirajući sadržaj priložene dokumentacije, iskaze svjedoka OI, EI i TI te iskaze stranaka zaključuje kako ne prihvaća iskaze tuženika i svjedoka OI u dijelu u kojem tvrde da je dugovani iznos u cijelosti podmiren povremenim otplatama 100,00, 200,00 ili 500,00 eur ovisno o mogućnostima, tako da je do smrti pok. CI taj iznos u cijelosti vraćen. Ovo osobito iz razloga što njihovi navodi o tome kada je vraćena zadnja rata nisu suglasni te što su u suprotnosti sa iskazima tužiteljice i svjedoka TI o tome do kada je pok. ĐI živio u svojoj obiteljskoj kući, a oni tvrde da su mu tamo donosili na vraćanje pojedine iznose. Povezujući iskaze stranaka i svjedoka sa sadržajem priložene dokumentacije, odnosno bilješki iz rokovnika koji je sačinio pok. ĐI zaključuje da je preostalo dugovanje u iznosu od 7.200,00 eur pa prihvaća tužbeni zahtjev osnovanim. Pri tome otklanja kao neosnovan prigovor zastare tražbine utvrđujući da je ugovor o zajmu sklopljen 1. rujna 2019. pa do podnošenja tužbe 17. kolovoza 2022. nije protekao petogodišnji rok zastare propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO).
8. Ujedno obvezuje tuženika tužiteljici isplatiti zakonske zatezne kamate od 24. srpnja 2021. do isplate utvrđujući iz iskaza tužiteljice i svjedoka TI da je prednik tužiteljice ĐI tuženika pozvao na vraćanje duge u srpnju 2021., da mu je 23. srpnja 2021. vratio iznos od 500,00 eur, pa ga obvezuje od 24. srpnja 2021. isplatiti tužiteljici i zakonske zatezne kamate cijeneći da je od navedenog dana u zakašnjenju za povrat preostalog iznosa duga.
9. Odluku o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa) dosuđujući tužitelju na ime zastupanja i sudskih pristojbi iznos naveden u točki II. izreke presude.
10. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da je njenim donošenjem počinjena koja od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika nije počinjena niti apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je sud prvog stupnja u obrazloženju presude iznio jasne razloge u odnosu na sve odlučne činjenice tako da je presudu moguće ispitati.
11. Nisu osnovane niti žalbene tvrdnje tuženika kojima sadržajno ukazuje na počinjenu relativno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a jer je sud prvog stupnja analizirao svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka izveo zaključke o činjenicama koje su odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Nadalje, nije počinjena niti relativno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 299. ZPP-a na koju također sadržajno tuženik ukazuje u žalbi tvrdnjama da je sud provodio dokaze i utvrđivao one činjenice koje su stranke iznijele, odnosno konkretno tužiteljica tijekom glavne rasprave, odnosno da je njen prednik od srpnja 2021. bio smješten u ustanovi za starije i nemoćne. Iz sadržaja spisa proizlazi da su stranke do zaključenja prethodnog postupka predložile dokaze i to saslušanjem svjedoka, uvidom u priloženu dokumentaciju i saslušanje stranaka koje je sud prvog stupnja i proveo. Navodi iz iskaza tužiteljice kojima se očituje na navode tuženika u odnosu na povrat utuženog iznosa jer ona tvrdi da isti nije vraćen, dok tuženik tvrdi da je povremenim otplatama u cijelosti vraćen i da je njenom ocu iste donosio u njegovu obiteljsku kuću, očitovanjem da je u razdoblju u kojem tuženik navodi da je izvršio povrat zajma, njen prednik bio smješten u navedenu ustanovu, ne predstavljaju nove činjenice niti nove dokaze. Takvim tvrdnjama dodatno je obrazložila činjenične navode na kojima temelji zahtjev da tuženik nije vratio utuženi iznos.
12. Žalbeni navodi tuženika u bitnom se svode na daljnje tvrdnje da je sud prvog stupnja neosnovano prihvatio iskaze tužiteljice i svjedoka njenog sina TI, dok bez osnove kao vjerodostojne nije prihvatio njegove navode te iskaze njegove supruge i sina koji su potvrdili da je dug u cijelosti vratio. U odnosu na navedeno valja odgovoriti da je analizirajući iskaze stranaka i svjedoka ocjenu vjerodostojnosti tih iskaza cijenio i kroz sadržaj priložene dokumentacije. Tako sud prvog stupnja utvrđuje da je o zajmu sačinjena bilješka prema čijem sadržaju je 1. rujna 2019. tuženik od prednika tužiteljice primio 7.700,00 eur koje su oboje potpisali, a da je na poleđini istog navedeno (istim rukopisom) da je 23. srpnja 2021. tuženik dao 500,00 eur. Iako su tuženik te njegova supruga i sin saslušani kao svjedoci tvrdili da je tuženik predniku tužiteljice osim navedenog iznosa vraćao različite iznose (100,00, 200,00 ili 500,00 eur) tako da je smrti otplatio cjelokupno dugovanje s obzirom na sadržaj priložene dokumentacije i ostale navode stranaka i svjedoka, i prema mišljenju ovoga suda pravilno sud prvog stupnja te iskaze cijeni neuvjerljivim. Kao što je tuženik i naveo radi se za njega i objektivno znatnom iznosu pa je unatoč tome što bi proizlazilo da su se on i pok. ĐI poznavali i bili u dobrim odnosima, što bi podrazumijevalo međusobno povjerenje, bilo logično da su tuženik i njegova supruga tražili da se evidentira povrat pojedinih iznosa, osobito jer je znao da je pismeno potpisao da je navedeni iznos primio. Ovo posebno iz razloga što je prednik tužiteljice bio osoba visoke životne dobi (rođen 1930.) pa je bilo za pretpostaviti da za slučaj njegove smrti dođe do situacije kao što je konkretna, odnosno da njegova nasljednica kada dođe u posjed te dokumentacije traži isplatu ostatka iznosa. Osim toga, oni su tvrdili da su mu do kraja 2021., odnosno početka 2022. vratili cjelokupni iznos i da su mu pojedine iznose donosili u njegovu obiteljsku kuću, a iz iskaza tužiteljice i svjedoka, koje navode tuženik nije porekao, proizlazi da je isti od rujna 2021. bio smješten u ustanovu za starije i nemoćne osobe. Uz to, prema mišljenju ovoga suda bilo bi logično da je tuženik kada je već tako veliki iznos vraćao povremenim manjim uplatama, vodio za sebe posebnu evidenciju o iznosima i datumu pojedinih uplata kako bi i sam vodio evidenciju o stvarno izvršenim plaćanjima, što tuženik nije priložio niti je on kao i navedeni svjedoci to potvrdili svojim iskazima. Stoga je s obzirom na takve rezultate dokaznog postupka, sud prvog stupnja pravilno prihvatio tvrdnje tužiteljice da iznos od 7.200,00 eur nije vraćen, a kako je ista proglašena njegovom nasljednicom pa su sukladno odredbi čl. 129. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) na nju prešla sva prava, obvezao tuženika njoj isplatiti utuženi iznos, uz daljnju primjenu odredbe čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO).
13. Protivno tvrdnjama tuženika pravilna je i odluka o tijeku zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos. U navedenoj bilješci (ugovoru) nije ugovoren rok vraćanja, ali je neprijeporno do povrata iznosa od 500,00 eur došlo po proteku gotovo dvije godine od sklapanja ugovora o zajmu, odnosno 23. srpnja 2021. Logično je da je prednik tužiteljice tada pozvao tuženika na vraćanje dugovanog iznosa od kada je pao u zakašnjenje pa je pravilnom primjenom odredbe čl. 29. ZOO-a istog obvezao i na isplatu zakonske zatezne kamate kako je to odlučeno u točki I. izreke presude.
14. S obzirom na ovakav ishod postupka pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka pa je žalbu tuženika valjalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
U Rijeci 20. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Ježek Mjedenjak
