Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-760/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mladeni Novak-Grudić, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-152/2024-16 od 7. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-152/2024-16 od 7. ožujka 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 3.240,65 eur, sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.044,30 eur sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.240,65 eur, s pripadajućim zateznim kamatama, na ime preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule u švicarskim francima (CHF) sadržane u Ugovoru o kreditu u CHF od 2. travnja 2008.

6. Neosnovano se tuženik žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud iznio jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. Među strankama nije sporno da je između tužiteljice i prednika tuženika Hypo- Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb Osijek sklopljen predmetni ugovor o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukama tuženika te da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima prema srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, odnosno plaćanja te da se kamatna stopa i tečaj CHF tijekom trajanja ugovora mijenjao odnosno povećavao, kao i da je tužiteljica otplatila kredit u cijelosti u skladu s ugovorom i obračunatim anuitetima od strane tuženika.

9. Sporna je ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te posljedično tome pravo tužiteljice na povrat preplaćenog iznosa, kao i zastara tražbine.

10. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužiteljica predmetni ugovor sklopila u svojstvu potrošača pa imajući u vidu da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pravomoćnom presudom poslovni broj P-1401/12 utvrđena nepoštenost odnosno ništetnost odredbi kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika te drugim aktima banke kao i valutna klauzula u ugovorima o kreditu koje je tuženik, odnosno njegov prednik, sklapao sa potrošačima u relevantnom razdoblju. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da su stranke prije sklapanja ugovora pojedinačno pregovarale na način da su tužiteljici pružene cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi mogla procijeniti da li ugovor odgovara njenim financijskim potrebama i mogućnostima, pozivom na čl. 502.c ZPP-a, te čl. 96., 97. i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje: ZZP/07) te čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03., dalje: ZZP/03) zauzima pravno shvaćanje da su sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene odnosno ništetne.

11. S obzirom na utvrđenu ništetnost tih odredbi ugovora, prvostupanjski sud pozivom na čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), zauzima stav da je tuženik dužan vratiti tužiteljici iznose koje je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

12. Stoga pored utvrđenja na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da preplaćena razlika iznosi 3.240,65 eura, prvostupanjski sud obvezuje tuženika na isplatu tog iznosa tužiteljici, sa zateznim kamatama pozivom na čl. 1115. ZOO-a na svaki pojedini mjesečni iznos od izvršene uplate do isplate.

13. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud cijeneći da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u odnosu na utvrđenu ništetnost odredbe o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke pravomoćna 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost valutne klauzule pravomoćna 14. lipnja 2018., zaključuje da do podnošenja tužbe 12. lipnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok pa otklanja prigovor zastare.

14. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. I čl. 155. ZPP-a pa tužiteljici dosuđuje troškove postupka, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa) uz trošak vještačenja i sudskih pristojbi.

15. Prvostupanjski sud je protivno žalbenim navodima tuženika, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o pripadajućem iznosu na ime restitucijskog zahtjeva, odlučujući kroz prethodno pitanje o ništetnosti ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke - tuženika te ugovorenoj valutnoj klauzuli.

16. Naime, pravilan je stav prvostupanjskog suda o direktnom učinku pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno čl. 502.c ZPP-a u ovom sporu. Naime, čl. 502.c ZPP-a propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, odnosno njegova prednika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Nadalje, čl. 126. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 19/22.,dalje: ZZP/22) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 114. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 114. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač ili osoba koja ima pravni interes pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ili radi isplate. Dakle, navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu pozivaju na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

17. Budući da pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. ima direktan učinak u ovom sporu, s obzirom da se ista odnosi i na tuženika, odnosno njegovog prednika, zbog čega je sud u ovom postupku vezan za utvrđenja o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF u ugovorima o kreditu koje je tuženik sklapao sa potrošačima u relevantnom razdoblju, kao što je predmetni ugovor, s time da tuženik nije dokazao da su tužiteljici kao potrošaču dane odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama (naravi, rizicima i posljedicama promjenjive kamatne stope i valutne klauzule) prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu koje bi bile od utjecaja na određivanje njezine novčane obveze i da je unatoč takvoj obaviještenosti pristala na sklapanje tog ugovora, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Naime, sukladno dokaznim prijedlozima tuženika sud prvog stupnja je proveo dokaze saslušanjem njegova djelatnika NM te tužiteljicu. Iz njihovih iskaza utvrđuje da se tužiteljica obratila tuženiku radi odobrenja kredita u svrhu kupnje automobila, a kredit je otplaćen. Obratila se u nadležnu službu tuženika kojom prilikom nikakva dodatna objašnjenja nisu dana, a anuitet kredita je stalno rastao. Osnovano sud prvog stupnja prihvaća kao vjerodostojan iskaz tužiteljice u kojem navodi da joj druge opcije osim odobrenja kredita u CHF nisu date, kao niti dodatne bilo kakve obavijesti već da se obratila službeniku tuženika, da joj je dat na potpis prethodno sačinjen sadržaj ugovora koji je ona pročitala, a bio joj je bitan iznos kredita koji će otplaćivati. Takve njene navode u bitnom je potvrdio kako to utvrđuje sud prvog stupnja, i svjedok NM koji je bio zaposlen kod prednika tuženika na poslovima savjetnika za građanstvo (voditelj poslovnice), a obzirom na veći broj kredita koji su se odobravali ne sjeća se tužiteljice. Međutim, potvrdio je da svi razgovori kod odobravanja takvih zahtjeva u principu se nisu odnosili na objašnjenja o kretanju tečaja CHF, da su tijekom 2008. bili odobravani krediti u EUR i CHF o čemu je tuženik imao brošure. Ne zna da li su građanima objašnjavane sve značajke ugovora o kreditu vezane uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, jer se obzirom na protek vremena ne sjeća točno načina na koji je prednik tuženika sklapao ugovore. Protivno tvrdnjama tuženika na okolnost pregovaranja stranaka nije predložio saslušanje javnog bilježnika u svojstvu svjedoka, a osim toga saslušanjem javnog bilježnika se ne mogu utvrđivati relevantne činjenice budući da javni bilježnik prilikom solemnizacije nema ovlasti upozoravati korisnike kredita o rizicima fluktuacije tečaja CHF (čl. 59. ZJB). Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u predmetnom ugovoru o kreditu nepoštene odnosno ništetne, pa su bez utjecaja na zakonitost pobijane presude žalbeni navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

18. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da je valutna klauzula zakonom izričito dopuštena nisu od utjecaja na zaključak o nepoštenosti sporne ugovorne odredbe. Naime, riječ je o dispozitivnoj zakonskoj odredbi koja nije i ne smije biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka, a budući da je predmetnim ugovorom o kreditu sav rizik tečajnih razlika valute CHF prebačen na tužiteljicu kao korisnika kredita, nedvojbeno je da ta ugovorna odredba unosi neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu tužiteljice kao korisnika kredita.

19. S obzirom na utvrđenu ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kada je zauzeo stav da tužiteljici pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa od 3.240,65 eura. Visinu iznosa je pravilno utvrdio prihvativši nalaz i mišljenje vještaka jer se uz jasni i obrazloženi pismeni nalaz sačinjen sukladno postavljenom zadatku, vještak Vlasta Santo – Olđa, dipl. oecc. usmeno očitovala na način da se više uplaćeni iznos odnosi na promjenu tečaja CHF tijekom otplate kredita i više kamatne stope u odnosu na početnu, s time da je uzimala u obzir i negativne iznose uslijed nižeg tečaja CHF u odnosu na početni tečaj i više kamatne stope (koji su u tablici prikazani predznakom minus) te su uzeti u obzir i prebijeni. Stoga su neosnovane žalbene tvrdnje tuženika da je sud propustio cijeniti tzv. negativne tečajne razlike, jer suprotno proizlazi iz navedenog očitovanja, pa je pravilno utvrđen osnovanim zahtjev tužiteljice preciziran sukladno rezultatima vještačenja. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 1115. ZOO kada je tužiteljici dosudio zatražene zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos preplate od izvršene uplate, odnosno kada je tuženik stekao preplaćeni iznos do isplate.

20. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno prilikom kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a.

21. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke pravomoćna 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost valutne klauzule 14. lipnja 2018., a da je tužba u ovom postupku podnesena 12. lipnja 2019., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare.

22. S obzirom da je tužiteljica uspjela u sporu u cijelosti, odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a pa je pravilno kao potreban tužiteljici odmjeren trošak uz ostalo i pristupa na ročište za objavu presude.

23. Protivno tvrdnjama tuženika pravilno je odmjerena visina pripadajućeg iznosa. Naime, odredbom Tbr. 48. st. 3. Tarife/12 odnosno odredbom Tbr. 52. Tarife/23 određeno je da sud ili drugo tijelo, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

24. Prema Tbr.50 Tarife/12 vrijednost boda je iznosila 10,00 kuna, odnosno od 5. studenog 2022. iznosila je 15,00 kuna (1,99 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna), a prema Tbr.54. Tarife/23 vrijednost boda od 25. studenog 2023. pa nadalje iznosi 2,00 eura.

25. S obzirom na izričitu odredbu Tbr. 48. st. 3. Tarife/12 i odredbu Tbr. 52.Tarife/23 koje istovjetno propisuju primjenu tarife koja je na snazi u vrijeme donošenja sudske odluke o troškovima postupka, a kako je pobijana odluka o troškovima postupka donesena 7. ožujka 2025. dakle u vrijeme važenja Tarife/23., to je suprotno stavu tuženika, o visini troškova postupka u konkretnom slučaju pravilno odlučeno primjenom Tarife/23, dakle prema vrijednosti boda u iznosu od 2,00 eura sukladno Tbr. 54. Tarife/23.

26. Iz navedenih razloga primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

27. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka nije osnovan jer sa istim nije uspio (čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Rijeci 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak