Poslovni broj Ovr-476/2025-4
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci, po sucu Adriani Puž, po nacrtu više sudske savjetnice specijaliste TS, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Svea ekonomi d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, zastupani po punomoćniku Zoranu Bogojević, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri d.o.o. Zagreb, protiv ovršenika CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zoranu Vukić, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri iz Rijeke, odlučujući o prijedlogu ovršenika po čl. 210 Ovršnog zakona, dana 20. svibnja 2025. godine
r i j e š i o j e
I -Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja na temelju presude Županijskog suda u Sisku pod poslovnim brojem Gž- 388/2024 od 6.lipnja 2024.godine.
II- Odbija se zatraženi trošak ovršenika, kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Ovršenik je dana 3.travnja 2025.godine podnio prijedlog za odgodu ovrhe sukladno odredbi čl. 210 Ovršnog zakona u kojem je naveo da je dana 3.ožujka 2025.godine ovrhovoditelj pred Financijskom agencijom protiv ovršenika podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude Županijskog suda u Sisku, Gž-388/2024 od 6. lipnja 2024.godine. Navedenom presudom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-2555/2023 od 13. veljače 2024. kojom je proglašena nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja SVEA EKONOMI d.o.o., protiv ovršenika CS koja ovrha se provodila pri Financijskoj agenciji temeljem ovršne isprave –Izjave o
suglasnosti zapljene posl.br.: OV-10943/2007 ovjerene od strane Javnog bilježnika Darka Paravića od 16. svibnja 2007.g., na način da je tužbeni zahtjev tužitelja odnosno ovdje ovršenika u cijelosti odbijen. Ističe da predmetnim zahtjevom ovrhovoditelj zahtijeva naplatu iznosa od 342.248,65 HRK / 45.424,20 EUR na temelju zadužnice Ov- 10943/2007 zajedno s kamatama od 2. kolovoza 2021. uvećano za iznos parničnog troška u visini od 7.638,84 EUR. Predlaže se odgoditi prijenos zaplijeljenih sredstava temeljem čl. 65 Ovršnog zakona jer je ovršenik dana 10. veljače 2025. podnio ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske, jer su mu presudom Županijskog suda u Sisku, posl. br. Gž-388/2024 od 6. lipnja 2024. i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Revd-4418/2024 od 3. prosinca 2024. povrijeđena brojna ustavna prava, poput ustavnog prava na vladavinu prava kao jednu od najviših ustavnopravnih vrednota, sukladno odredbi čl. 3. Ustava, ustavno jamstvo jednakosti svih pred zakonom normirano čl. 14. Ustava, ustavno pravo na jednakost svih pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti regulirano čl. 26. Ustava, ustavno pravo na pravično suđenje i pristup sudu zajamčeno čl. 29. Ustava te ustavno pravo na zaštitu prava vlasništva zajamčeno čl. 48. Ustava. Nadalje obrazlaže da je prvostupanjskog presudom Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-2555/2023 od 13. veljače 2024. proglašena nedopuštenom ovrha koja se provodi pri Financijskoj agenciji na temelju ovršne isprave
– Izjave o suglasnosti zapljene ovjerene od javnog bilježnika Darka Paravića u Rijeci, pod brojem ovjere: OV-10943/2007 od 16. svibnja 2007., a radi naplate potraživanja u iznosu od 342.248,65 kuna s pripadajućim zateznim kamatama uz naknadu troškova postupka. Protiv navedene presude ovrhovoditelj je podnio žalbu 27. veljače 2024. te je presuda preinačena presudom Županijskog suda u Sisku, posl. br. Gž-388/2024 od 6. lipnja 2024. na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev ovdje ovršenika uz nalog istome da tuženiku, ovdje ovrhovoditelju naknadi trošak postupka. Ovršenik nadalje upire na nedosljednost prakse sudova Republike Hrvatske kod nastupanja zastare iz zadužnice te ozbiljnost povrede ovršenikovih ustavnih jamstva do kojih je dovela predmetna ovršna isprava, kojom je omogućeno ovrhovoditelju da naplati tražbinu u iznosu od 342.248,65 kuna / 45.424,20 EUR podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu od 29. srpnja 2021. na temelju Izjave o suglasnosti zapljene od 16. svibnja 2007., a riječ je o zadužnici na koju se primjenjuje opći (petogodišnji) zastarni rok. S tim u svezi ovršenik smatra da je ovrhovoditelj bio zadužnicu ovlašten podnijeti na prisilnu naplatu sve do 16. svibnja 2012. Podnošenjem ustavne tužbe ovršenik drži da je u cijelosti zadovoljena pretpostavka pod brojem 1, dok u odnosu na drugi uvjet odgode ovrhe ovršenik ističe da je umirovljeni hrvatski branitelj iz domovinskog rata lošeg imovnog stanja te mu ustezanja predmetnog iznosa predstavljaju ograničenja prava na imovinu nužnu za dostojanstveni život obzirom je konkretnom slučaju riječ o iznosu od najmanje 342.248,65 kuna / 45.424,20 EUR, koji je izuzetno visok, te bi njegov gubitak za svaku fizičku osobu, u najboljem slučaju predstavljao teško nenadoknadivu štetu jer bi mu bili onemogućeni minimalni uvjeti za dostojanstven život. Smatra da ovrhovoditelj predloženom odgodom ovrhe ne bi pretrpio nikakvu štetu, jer će mu u slučaju da ustavna tužba bude odbijena, puni iznos tražbine bez odgode biti isplaćen na osnovu zadržanih novčanih sredstava pri Fini po osnovi odgode, dok će ovršenik u slučaju njegovog prijenosa nepovratno izgubiti zaplijenjeni iznos, odnosno isti će biti izložen visokim troškovima postupka za povrat novčanih sredstava. Ovršenik nadalje ukazuje kako ovim putem pokušava spriječiti nastanak nenadoknadive štete koja bi mu nastala nemogućnošću provođenja protuovrhe, odnosno povrata iznosa koji bi ovrhovoditelj stekao temeljem presude Županijskog suda u Sisku, posl. br. Gž-388/2024 od 6. lipnja 2024. kojom će se provesti ovrha na temelju Izjave o suglasnosti zapljene posl.br.: OV-10943/2007 ovjerene od strane Javnog bilježnika Darka Paravića od 16. svibnja 2007.g. Poziva se na načelo razmjernosti te da se ima u vidu imovina ovrhovoditelja koje je trgovačko društvo i imovinu ovršenika koji je umirovljeni hrvatski branitelj lošeg imovnog stanja. Provedbom pljenidbe novčanih sredstava nije u mogućnosti osigurati pokriće osnovnih životnih troškova, dok odgodom ovrhovoditelj neće trpjeti štetu, a u slučaju odbijanja ustavne tužbe, ovrhovoditelj će imati mogućnost naplatiti se iz zadržanog iznosa. Zbog navedenog predlaže odgodu ovrhe, uz naknadu prouzročenog troška.
2.U privitku je dostavljena obavijest FINE o pokrenutom postupku izravne naplate od 3.ožujka 2025.godine, presuda Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-2555/2023 od 13.veljače 2024.godine, presuda Županijskog suda u Sisku, Gž-388/2024 od 6. lipnja 2024.godine, ustavna tužba podnijeta Ustavnom sudu Republike Hrvatske od 10.veljače 2025.godine i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revd- 4418/2024-2 od 3.prosinca 2024.godine.
3.Ovrhovoditelj se usprotivio prijedlog ovršenika ističući da isti smatra neosnovanim jer nisu učinjene vjerojatnim zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe jer ustavna tužba nema značaj pravnoj lijeka u smislu odredbe čl. 65 Ovršnog zakona, a osim toga, ovršenik ima mogućnost otvoriti zaštićeni račun u kojem slučaju bi mu bila osigurana sredstva za egzistenciju i u slučaju provedbe ovrhe. Predlaže odbiti ovršenikov prijedlog za odgodu ovrhe.
4.Odredba čl. 210 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje OZ-a) propisuje pravna sredstva koja stoje ovršeniku na raspolaganju u slučaju izravne naplate. Stavak 1. toga članka uređuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209 st. 1 OZ-a, prema odredbi čl. 209 st. 5 ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, primjenjuju se odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50 i 53 OZ-a).
5.Ovršenik je ovdje podnio prijedlog za odgodu prijenosa, pa se dakle primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o odgodi ovrhe (čl. 65 OZ-a).
6.Odredba čl. 65 st. 1 OZ-a propisuje da sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te uz istodobno ispunjenje jedne od pretpostavki određenih točkama od 1. do 11. istog stavka.
7.U konkretnom slučaju ovrhovoditelj je izravnu naplatu spram ovršenika dana 3.ožujka 2025.godine zatražio osnovom ovršne isprave koju čini presuda Županijskog suda u Sisku pod poslovnim brojem Gž-388/2024-4 od 6.lipnja 2024.godine, prema kojoj je ovršenik ovrhovoditelju dužan platiti troškove parničnog postupka u iznosu od 850,52 eura, kao i troškove žalbenog postupka u iznosu od 538,02 eura. Prema tome, nisu točni navodi ovršenika kada tvrdi da je u ovom postupku riječ o naplati iznosa od 342.248,65 kuna/45.424,20 eura, jer to iz navedene presude ne proizlazi. U odnosu na podnijeti prijedlog za odgodu, sud smatra da ovršenik nije istaknuo niti jedan argument kojim bi opravdao odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava. Naime, okolnosti koje ovršenik ističe kao okolnosti koje bi trebale učiniti vjerojatnim da bi ovršenik provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ne predstavljaju okolnosti koje bi tu vjerojatnost dokazivale. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razlog za odgodu ovrhe, ovršenik mora učiniti na jasan i određeni način. Mora se raditi o okolnostima koje na vjerojatnost opasnosti konkretno ukazuju, pri čemu mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe. Tvrdnje ovršenika da se radi o visokom novčanom iznosu i da je umirovljeni hrvatski branitelj lošeg imovnog stanja nisu okolnosti koje bi dokazivale spomenutu vjerojatnost prema odredbi čl. 65 st. 1 OZ-a, a svaka provedba ovrhe je tegobna za ovršenika koja je redovita posljedica provedbe ovrhe. Provedbom ovrhe ovršenik može trpjeti, prema predočenim okolnostima, samo onu štetu koja je nužna posljedica provedbe ovrhe, kao načina prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja u situaciji kada mu ovršenik dobrovoljno nije ispunio tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom. Cijeneći činjenicu da ovrhovoditelj posjeduje valjanu ovršnu ispravu u kojoj je izričito utvrđena ovršenikova obveza i svrhu instituta odgode po kojoj je smisao da se ovrha odgađa samo iznimno, ovaj sud nije našao razloge zbog kojih bi se ovrha trebala odgoditi jer ovršenik nije dokazao postojanje pretpostavke glede utvrđivanja vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete u smislu odredbe iz čl. 65. st. 1. u svezi s čl. 210 st. 2 OZ-a. Zbog navedenog, sud se i nije upuštao u ispitivanje činjenice je li utvrđena druga pretpostavka za odgodu ovrhe, odnosno jedna iz čl. 65 st. 1 toč. 1-11 OZ-a. Slijedom navedenog je odlučeno kao u toč. I izreke ovog rješenja.
8.Budući da ovršenik nije uspio sa podnijetim zahtjevom, to je u toč. II izreke rješenja valjalo odbiti postavljeni zahtjev za naknadu troška.
U Rijeci, 20. svibnja 2025.
S u d a c :
Adriana Puž
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA: 1.Pun ovrhovoditelja
2. pun ovršenika uz podnesak ovrhovoditelja od 14.4.2025.godine
