Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kžmp-15/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog KT i optuženog ml. pljt. VT, zbog kaznenih djela iz čl. 326. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku (dalje: ODO), te optuženih KTV i VT, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: Kmp-19/2024 od 3. veljače 2025., na javnoj sjednici održanoj 20. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu VTV, optuženog VT i branitelja optuženika Vinka Gulišije, odvjetnika,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog ml. pljt. VT, a po službenoj dužnosti i u odnosu na KTV, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, na način da se utvrđuje da su optuženi ŠTV i optuženi ml. pljt. ŠT počinili kazneno djelo protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

II Uslijed odluke pod točkom I. preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni tako da se:

- optuženom ŠTV za kazneno djelo protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11 na temelju istog zakonskog propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (dest) mjeseci, te se optuženi ŠTV, prihvaćajući kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca koja mu je prvostupanjskom presudom utvrđena za kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine u koju mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. svibnja 2024. pa nadalje.

- optuženi ml. pljt. VT za kazneno djelo protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11 na temelju istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci u koju mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. svibnja 2024. pa nadalje.

III Žalba optuženog ml. pljt. ĆT u ostalom dijelu, te žalbe državnog odvjetnika i optuženog KTV u cijelosti odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Šibeniku presudom poslovni broj: Kmp-19/2024 od 3. veljače 2025., je, na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08-24), proglasio krivim optuženog KTV i optuženog ml. pljt. VT, zbog počinjenja u stjecaju kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i kaznenog djela protiv imovine, oštećenjem tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, sve u svezi s čl. 51. KZ/11, a optuženog ml. pljt. VT zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

1.1. Optuženom ĆTV je na temelju čl. 51. st. 1., za kazneno djelo iz čl. 326. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 KZ, temeljem čl. 326. st. 2. KZ/11 u svezi s čl. 48. st. 2. i 49. st. 1. t. 3. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a za kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, pa je potom na temelju čl. 51. st. 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 1 (jedan) mjesec.

1.2. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom ŠTV je u kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od dana uhićenja 5. rujna 2024 g. pa nadalje.

1.3. Optuženi ml. pljt. ŠT, je na temelju čl. 326. st. 2. KZ/11 , u svezi s čl. 48. st. 1. i 49. st. 1. t. 3. KZ/11, osuđen na kaznu na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

1.4. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom PT je u kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od dana uhićenja 5. rujna 2024. pa nadalje.

1.5. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ-a od optuženog KTV je oduzet mobilni uređaj marke "Samsung Galaxy A13", IMEI 1 broja [IMEI broj], IMEI 2 broja br.: 3506224102002767, crne boje, pozivnog broja [broj telefona] privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 00102871 od 5. rujna 2024. PU Šibensko-kninske, PP Knin, a od optuženog ml. pljt. VT je oduzet mobilni uređaj marke "Redmi note 13 PRO+5G", IMEI 1 broj [IMEI broj], IMEI 2 broj [IMEI broj], privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 00102870 od 5. rujna 2024. PU Šibensko- kninske, PP Knin.

1.6. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08-24 optuženi ĆTV obvezan je na podmirenje imovinsko-pravnog zahtjeva oštećenoj Republici Hrvatskoj u iznosu od 375,00 eura.

1.7. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08-24 optuženici su u cijelosti oslobođeni obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. i 2. t. 1. -6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja, a koji troškovi padaju na teret Državnog proračuna Republika Hrvatske.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi ODO, optuženi ŠTV putem braniteljice po službenoj dužnosti Željke Kovač, odvjetnice te optuženik ml. pljt. ŠT putem branitelja Vinka Gulišije, odvjetnika.

2.1. ODO se žali zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženicima izrekne kazna zatvora propisana za ovo kazneno djelo bez primjene odredbi o ublažavanju kazne.

2.2. Optuženik ŠTV se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda na način da mu se izrekne blaža kaznenopravna sankcija.

2.3. Optuženik ml. pljt. ŠT se žali zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o izrečenoj bezuvjetnoj kazni zatvora i odluke o oduzimanju mobilnog uređaja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način se da optuženik oslobodi optužbe, podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno suđenje, ili da se optuženom izrekne uvjetna osuda.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje u tekstu: ZKP/08-25) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-326/2025-3 od 9. svibnja 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. U skladu s odredbom čl. 475. st. 1. ZKP/08-25 sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u nazočnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu VTV, dok su optuženik ml. pljt. ŠT i branitelj optuženika Vinko Gulišija sjednici vijeća prisustvovali putem audio-video veze sa Zatvorom u Šibeniku. Sjednici vijeća prisustvovala je i sudski tumač za engleski jezik, Mirna Rukavina Bakšaj.

6. Žalba optuženog ml. pljt. VT je djelomično osnovana, dok su njegova žalba u ostalom djelu te žalbe državnog odvjetnika i optuženog KTV u cijelosti neosnovane.

7. Optuženi ml. pljt. ŠT nije u pravu kada se žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-25.

7.1. Ostvarenje te povrede žalitelj prvenstveno nalazi u tom da iz dispozitiva pobijane presude, a polazeći od formulacije rečenice: "... I. okrivljenik ŠTV davao upute kuda da vozi..." nije vidljivo tko je kome davao upute kuda da vozi, odnosno je li on takve upute davao optuženom ŠTV ili obrnuto.

7.2. Nadalje, ostvarenje citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, žalitelj nalazi i u tome što je činjenična tvrdnja iz dispozitiva presude prema kojoj je čekao optuženog KTV sa 17 migranata u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima.

7.3. Naposljetku, ostvarenje citirane povrede žalitelj nalazi i u tome što se u dispozitivu pobijane odluke navodi kako je oštećena metalna rampa u vlasništvu Policije uprave Šibensko-kninske, premda nije izveden niti jedan dokaz koji bi ukazivao da je rampa vlasništvo te policijske uprave. Također, žalitelj primjećuje da se u činjeničnom opisu sadržanom u dispozitivu pobijane presude koji se odnosi na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari o radnji počinjenja tog djela govori u množini, premda je jasno da je vozilom upravljao samo optuženi ŠTV, dok je on bio na mjestu suvozača, tako da logikom stvari nije mogao zajednički i dogovorno s imenovanim sudjelovati u radnji počinjenja tog djela.

7.4. Vezano za žalbene tvrdnje pobliže navedene pod toč. 7.1., ovaj žalbeni sud primjećuje kako je doduše točno da su u rečenici iz činjeničnog opisa koja glasi: "... I. okrivljenik ŠTV davao upute kuda da vozi...", riječ "I okrivljenik" i njegovo ime "ŠTV" napisane u različitim padežima, međutim, imajući na umu tekst koji prethodi toj rečenici a koji glasi: "..., nakon čega je II okrivljenik ŠT sjeo na mjesto suvozača...", razvidno je da se spornom rečenicom žalitelja tereti da je on davao upute optuženom ŠTV, a ne obrnuto, budući da nema nikakve logike i smisla da bi optuženi ĆTV, koji je upravljao spornim vozilom, sam sebi davao upute kuda da vozi, odnosno da bi takve upute davao žalitelju koji se nalazio na mjestu suvozača.

7.5. Stoga opisani propust, po ocjeni ovog žalbenog suda nije takve prirode da dovodi u pitanje razumljivost izreke presude, odnosno da se presuda zbog toga ne bi mogla ispitati.

7.6. Što se pak tiče žalbenih navoda koji su izloženi u toč. 7.2., ovaj žalbeni sud primjećuje da žalitelj ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 11. ZKP/08-25 ustvari nalazi kao posljedicu toga što navodi iz optužbe, po njegovom mišljenju, nisu dokazani, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o žalbenim tvrdnjama koje se podvode pod tu žalbenu osnovu, već je riječ o žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu će više riječi biti u daljnjem tekstu.

7.7. Vezano na žalbu optuženog VT u dijelu gdje ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-25 nalazi u nerazumljivosti izreke presude u odnosu na opis radnje počinjenja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, ovaj žalbeni sud prije svega primjećuje da se žalbene tvrdnje kojima žalitelj upire da tvrdnja iz opisa djela prema kojem je rampa vlasništvo Policijske uprave Šibensko-kninske nije dokazana ne podvode pod citiranu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, dok je njegova žalba u dijelu gdje upire da se u činjeničnom opisu sadržanom u dispozitivu pobijane presude koji se odnosi na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari o radnji počinjenja tog djela govori u množini promašena, budući da žalitelj pobijanom presudom nije proglašen krivim zbog počinjenja citiranog kaznenog djela.

8. Žalitelj nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz bitnu argumentaciju da je u svojoj obrani izričito tvrdio da je bio samo putnik u vozilu, dok s druge strane nema dokaza koji bi ukazivali da je kritične zgode postupao zajednički i dogovorno sa optuženim PTV, s time da to što je tijekom vožnje prevodio upute drugog migranta kuda vozač treba voziti, te činjenica da je bježao od policije nije dostatno za takav zaključak, već sasvim suprotno tome, po njegovom mišljenju upućuje na istinitost njegove obrane da je i on sam bio migrant koji je platio prijevoz i želio preći hrvatsku granicu.

8.1. Suprotno optuženom VT, prvostupanjski sud je na temelju sveobuhvatne, savjesne i kritičke analize i pravilne ocjene vjerodostojnosti svih izvedenih dokaza, i to kako samih za sebe tako i u međusobnoj povezanosti, pravilno zaključio da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi izvjesno utvrđenje da je žalitelj kritične zgode kao supočinitelj ostvario sva bitna obilježja osnovnog oblika kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. st. 1. KZ/11 (o pitanju postojanja kvalificiranog oblika tog djela iz st. 2. čl. 326. biti će više riječi u daljnjem tekstu).

8.2. Tako prvostupanjski sud pravilno uočava da optuženi ĆTV u svojoj obrani prilikom prvog ispitivanja nije navodio da bi žalitelj bio migrant, a kako to ovaj tvrdi u svojoj obrani, s time da je na raspravi promijenio svoj iskaz navodeći da je žalitelj, budući da je znao engleski, sjeo pored njega kako bi mu prevodio upute koje mu je davao drugi migrant preko svog interneta, budući da njegov nije radio.

8.3. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno uočava da iz glasovnih poruka koje su slane odnosno primane na mobitel koji je oduzet od žalitelja proizlazi da su iste sadržavale upute, koordinate, lokacije, pri čemu posebno valja istaknuti poruku sadržaja: "uzmi od vozača telefon kad krenete i ukucaj mu Knin,...", te poruka koja govori o tome da je žalitelju i optuženom ŠTV nakon bijega od policije osiguran smještaj u kući u kojoj će prenoćiti, na temelju čega sud prvog stupanja izvodi pravilan zaključak, a koji u svemu prihvaća i ovaj žalbeni sud, da nije životno niti logično da migranti dobivaju koordinate, lokacije, te upute za ilegalni prijevoz kao niti da im se osigurava kuća u kojoj će prenoćiti nakon bijega od policije. Također, prvostupanjski sud je imajući u vidu sadržaj poruka iz kojih proizlazi da je žalitelj nakon bijega od policije zvao osobu po imenu K koja mu povratno javila da je prošla Ripač i da će po njega doći V koji se nalazi u blizini s pravom smatra krajnje neživotnim i nelogičnim da su žalitelju, koji u svojoj obrani tvrdi da je u inkriminiranom prijevozu sudjelovao samo u svojstvu migranta, bila poznata imena i kontakti osoba koje su s obzirom na sadržaj poruka očito dio skupine koja je organizirala inkriminirani prijevoz.

8.4. Povezujući sve to još i sa činjenicom da su nakon zaustavljanja kombija samo žalitelj i optuženi ĆTV pobjegli s mjesta događaja, dok su migranti ostali tamo do dolaska policijskih službenika, tada i po stavu ovog žalbenog suda, a suprotno žalitelju, sve navedene činjenice-indicije tvore tzv. zatvoreni krug indicija koji upućuje na izvjesno utvrđenje da je žalitelj, suprotno onome što tvrdi u svojoj obrani, svjesno i htijući, na temelju zajedničke odluke, terećenim radnjama bitno pridonio počinjenju osnovnog oblika kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11 koje čini onaj tko iz koristoljublja omogući drugoj osobi nedozvoljeno ući, kretati se u Republici Hrvatskoj, čime je djelo počinio u svojstvu supočinitelja (čl. 36. st. 2. KZ/11).

8.5. Naime u odredbi iz iz čl. 326. st. 2. KZ/11 je propisano da počini li više osoba na temelju zajedničke odluke kazneno djelo tako da sva od njih sudjeluje u počinjenju radnje ili na drugi način bitno pridonese počinjenju kaznenog djela, svaka od njih kaznit će se kao počinitelj (supočinitelji).

9. Međutim, žalitelj je u pravu kada u žalbi suštinski smatra da iz činjeničnog opisa koji se odnosi na kazneno djelo iz čl. 326. st. 2. KZ/11 ne proizlaze bitna obilježja njegovog kvalificiranog oblika koji čini onaj tko pri počinjenju njegovog osnovnog oblika (čl. 326. st. 1. KZ/11) s osobama koje ulaze i nedozvoljeno se kreću u Republici Hrvatskoj postupa na nečovječan i ponižavajući način te dovede u opasnost život i tijelo osoba koje nedozvoljeno ulaze i kreću se u Republici Hrvatskoj, čime upire na žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona iz čl. 459. toč. 1. KZ/11 koja je ostvarena kada je kazneni zakon povrijeđen u pitanju je li djelo za koje se optuženik progoni kazneno djelo.

9.1. Prije svega, na ovom mjestu valja navesti da po stavu ovog žalbenog suda ostvarenje modaliteta kvalificiranog oblika predmetnog kaznenog djela koji se odnosi na dovođenje u opasnost života i tijela osoba koje nedozvoljeno ulaze i kreću se u Republici Hrvatskoj podrazumijeva postojanje konkretne opasnosti za život i tijelo tih osoba, tako da u opisu tog kvalificiranog oblika nije dovoljno navesti samo činjenice koje ukazuju na postojanje apstraktne opasnosti za njihov život ili tijelo, već je nužno navesti i okolnosti koje govore o tome da je takva opasnost bila konkretna, stvarna i neposredna.

9.2. Iz činjeničnog opisa predmetnog kaznenog djela proizlazi da državni odvjetnik postojanje navedenog kvalificiranog elementa suštinski nalazi samo u činjenici da je optuženik u vozilu prevozio više osoba u teretnom prostoru koji nije imao sjedala i nije namijenjen za prijevoz putnika, čime se doduše opisuje postojanje apstraktne opasnosti za život i tijelo tih osoba (u svezi čega valja dodatno primijetiti da svako sudjelovanje u prometu nosi određeni rizik), međutim, izostaje opis okolnosti koje bi ukazivale da je takva opasnost bila konkretna, stvarna i neposredna (primjerice, da su putnici bili zbijeni u vozilu u premalom prostoru, bez zraka, odnosno bez dovoljno zraka, bez vode i hrane, izloženi velikoj hladnoći ili vrućini, u duljem kontinuiranom prijevozu u takvim uvjetima, da su uslijed načina vožnje zadobili ozljede i slično).

9.3. Vezano za kvalificirani oblik predmetnog kaznenog djela opisan u čl. 326. st. 2. KZ/11 koji ostvaruje onaj tko pri počinjenju tog djela prema osobama koje nedozvoljeno ulaze i kreću se u Republici Hrvatskoj postupa na nečovječan ili ponižavajući način, prvenstveno valja primijeti kako je po stavu ovog suda da bi se moglo govoriti o prijevozu, odnosno postupanju počinitelja prema prevoženim osobama na nečovječan ili ponižavajući način također potreban veći konkretni stupanj neprimjerenosti uvjeta njihova prijevoza, a budući da se i taj modalitet kvalificiranog oblika predmetnog kaznenog djela u optužbi u bitnome temelji samo na okolnostima koje govore o tome da je više osoba prevoženo u teretnom prostoru koji nije imao sjedala i nije namijenjen za prijevoz putnika, to se u konkretnom slučaju ne može govoriti niti o postojanju tog modaliteta počinjenja kvalificiranog oblika ovog kaznenog djela.

9.4. Stoga je žalitelj u pravu kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud u ovom slučaju, osudivši ga za kvalificirani oblik predmetnog kaznenog djela opisan u čl. 326. st. 2. KZ/11, na njegovu štetu povrijedio kazneni zakon (čl. 469. toč. 1. ZKP/08), te je stoga u tom dijelu valjalo prihvatiti njegovu žalbu i na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinačiti pobijanu presudu na način preciziran u toč. I. ove odluke.

9.5. Budući da je iz svega prethodno navedenog razvidno da su razlozi zbog kojih je ovaj drugostupanjski sud u odnosu na žalitelja donio odluku kao pod toč. I ove presude od koristi i za optuženog ĆTV, koji žalbu nije podnio u tom smislu, to je u smislu odredbe iz čl. 479. ZKP/08 po službenoj dužnosti postupljeno kao da takva žalba postoji, te je pobijana presuda na način kao pod toč. I ove odluke po službenoj dužnosti preinačena i u odnosu na tog optuženika.

10. Državni odvjetnik, optuženi ĆTV, te optuženi ŠT nisu u pravu kada se žalbe zbog odluke o kazni.

10.1. Tako državni odvjetnik u bitnome smatra da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani optuženika, dok im nije adekvatno cijenio otegotne okolnosti, posebice izraženu izrazitu upornost u pripremi i činjenu kaznenog djela iz čl. 326. KZ/11, te povećanu društvenu opasnost i općepoznatu činjenicu brojnosti i učestalosti činjenja tih kaznenih djela.

10.2. Optuženi ĆTV pak smatra da je prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kaznene sankcije precijenio značaj otegotnih okolnosti, dok s druge strane nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani u vidu činjenice da do sada nije bio kažnjavan, da je odmah priznao počinjenje djela za koja se tereti čime je pridonio ekonomičnosti i efikasnosti ovog postupka, da je dao obećanje da više neće činiti kaznena djela, te činjenicu da se počinjenje predmetnih kaznenih djela može pripisati njegovoj nepromišljenosti i teškoj životnoj situaciji.

10.3. Optuženi ŠT također smatra da je prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kaznene sankcije precijenio značaj otegotnih okolnosti, dok s druge strane nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani u vidu činjenice da do sada nije bio kažnjavan, da je djelo počinio kao mlađi punoljetnik, te prirodu i značaj njegove uloge u počinjenju predmetnog djela.

10.4. Suprotno žaliteljima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti važne za izbor vrste i mjere kaznene sankcije i proces njezine individualizacije.

11. Međutim, uslijed odluke pod toč. I. izreke ove presude, kojom je pobijana presuda preinačena na način da se utvrđuje da su optuženi ĆTV i optuženi ml. pljt. ŠT počinili kazneno djelo protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, dok je za kazneno djelo iz čl. 326. st. 2. KZ/11 a za koje su bili proglašeni krivim pobijanom presudom propisana kazna zatvora u trajanju od tri do dvanaest godina, ovaj žalbeni sud je na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08-25 preinačio pobijanu presudu i u odnosu na odluku o kazni na način da je polazeći od po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđenim i vrednovanih olakotnim i otegotnim okolnostima na strani optuženika, te imajući na umu i stupanj krivnje s kojim su počinili djela za koja su proglašeni krivima (izravna namjera prvog stupanja), konkretno na način da je:

- optuženi ĐT, prihvačajući kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca koja mu je prvostupanjskom presudom utvrđena za kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine u koju mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. svibnja 2024. pa nadalje, a

- optuženi ml. pljt. VT za kazneno djelo protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11 na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci u koju mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. svibnja 2024. pa nadalje.

12. Optuženi ŠT nije u prvu niti kada se žali zbog odluke o oduzimanju predmeta, konkretno, mobilnog uređaja marke "Redmi note 13 PRO+5G", uz bitnu argumentaciju da tijekom postupka nije dokazano da bi taj mobitel koristio u funkciji počinjenja djela.

12. 1. Sasvim suprotno žalitelju, prvostupanjski suda pravilno primjećuje da iz glasovnih poruka koje su slane odnosno primane na mobitel koji je oduzet od žalitelja proizlazi da su iste sadržavale upute za prijevoz, koordinate, lokacije, pri čemu posebno valja istaknuti poruku sadržaja: "uzmi od vozača telefon kad krenete i ukucaj mu Knin,...", a iz čega i po stavu ovog žalbenog suda proizlazi kao izvjesno utvrđenje da je žalitelj oduzeti mobitel uporabio za počinjenje kaznenog djela za koje je pobijanom presudom proglašen krivim, tako da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je na temelju izričite odredbe iz čl. 79.st. 2. KZ/11 taj mobitel oduzeo od žalitelja.

13. Budući da žalba optuženog VT u ostalom dijelu te žalbe državnog odvjetnika i optuženog KTV u cijelosti nisu osnovane, to su na temelju čl. 482. ZKP/08-25 žalba optuženog VT u ostalom dijelu te žalbe državnog odvjetnika i optuženog KTV u cijelosti odbijene kao neosnovane, te je u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska odluka, a kako je to i odlučeno pod toč. III ove presude.

14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko