REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-417/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Suzana Alač, odvjetnica u Makarskoj, protiv tuženika Grada Ploče, Ploče, Trg kralja Tomislava 23, OIB: 15429488788, kojeg zastupa punomoćnica Sandra Wagner, odvjetnica u Metkoviću, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-798/2020-39 od 3. studenog 2023., u sjednici održanoj 20. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-798/2020-39 od 3. studenog 2023.
II. Odbijaju se zahtjevi tuženika za naknadu troška žalbe i tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, toč. I., utvrđeno je da je tužitelj SV, [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) jedini i isključivi vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1816, k. o. [katastarska općina], površine 84 m2, i to baš onog dijela koji je prikazan žutom bojom u skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju Perice Puljića od 20. prosinca 2022., koja skica je sastavni dio ove presude i nalaza i mišljenja ovog vještaka, pa da je tužitelj ovlašten temeljem ove presude i po pravomoćnosti iste, od označenog dijela ove čestice posebnim prijavnim listom kojeg će izraditi ovlašteni geometar, potvrditi Ured za katastar Ispostava Makarska, formirati novu katastarsku česticu, a koju novoformiranu česticu je ovlašten upisati na svoje ime, za cijelo, uz istodobno brisanje prava vlasništva na toj novoformiranoj čestici s imena pravnog prednika tuženika SIZ-a za stambeno komunalne poslove Općine Kardeljevo. Toč. II. je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.084,21 EUR / 15.703,48 kn, u roku od 15 dana.
2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističe kako je nejasno na koji se pravni osnov stjecanja vlasništva tužitelj poziva, radi li se o nasljeđivanju, dosjelosti ili nekom pravnom poslu. Uz tužbu nije dostavio rješenje o nasljeđivanju iza smrti majke RV, time ni dokazao svoje tvrdnje o nasljeđivanju. Isprave koje je dostavio nakon okončanja prethodnog postupka je prvostupanjski sud prema odredbi čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) trebao zanemariti, no to nije učinio. Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, proturječi sama sebi i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama koje sud navodi postoji proturječnost između onog što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava priloženih spisu, posebno dokaza koji se nisu ni mogli uzeti u obzir zbog odredbe čl. 299. ZPP-a. Nitko od tužitelja ni njegovih pravnih prednika nije nikad bio upisan ni evidentiran u katastru zemljišta. Predmetna nekretnina nije ni mogla biti vlasništvo majke tužitelja pa ona na njega nije ni mogla prenijeti takvo pravo jer ima status javnog dobra u općoj uporabi na kojoj je nemoguće stjecati vlasnička prava. Tuženik je to dokazao, dostavljanjem odluke Općine Gradac objavljene u Službenom Glasniku broj 16/19 od 31. srpnja 2019., a sud se ne referira na to. Tužitelj je zaposjeo dio puta ograđivanjem zemljišta tuženika, a cesta je asfaltirana u novije vrijeme, nakon što je tužitelj posadio biljke i postavio ograde, prisvojio dio ceste i na koncu je ogradio. Nije obrazložena ni savjesnost posjeda tužitelja koji nije bio savjesni posjednik i ni zato nema valjani pravni osnov stjecanja. Sud nije ni nadležan za utvrđivanje statusa općeg dobra u javnoj uproabi, već se status nekretnine može mijenjati isključivo u upravnom postupku. Zaključivši kako predmetni dio nekretnine ne predstavlja javno dobro, sud postupa nezakonito i čini spomenutu bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a ujedno pogrešno primjenjuje i materijalno pravo pozivajući se na odredbu čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015.: dalje ZV). Pogrešno je sud cijenio i iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja koji nisu ni u kakvoj korelaciji s materijalnim dokazima koje je tužitelj priložio uz tužbu i na pripremnom ročištu. Provedeni personalni dokazi bili su općeniti i neodređeni. Posljedično je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, što je rezultiralo donošenjem nezakonite presude i pogrešne odluke o plaćanju troškova postupka. Predlaže preinačenje presude i odbijanje tužbenog zahtjeva uz dosudu traženog troška i troška žalbe, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužitelj je dostavio odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode tuženika te ističe savjesnu prosudbu i ocjenu svih provedenih dokaza po prvostupanjskom sudu, kao i donošenje pravilne i zakonite presude. Predlaže odbijanje žalbe i potvrđivanje presude suda prvog stupnja.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi kako je dosjelošću stekao pravo vlasništva dijela čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1816, k. o. [katastarska općina], površine 84 m2, kako je prikazan žutom bojom u skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju Perice Puljića od 20. prosinca 2022. koja ima biti sastavni dio presude (kao sastavni dio nalaza vještaka) pa da je ovlašten na temelju pravomoćne presude koja će biti donesena, od označenog dijela te čestice posebnim prijavnim listom kojeg će izraditi ovlašteni geometar, a potvrditi Ured za katastar Ispostava Makarska, formirati novu katastarsku česticu, a koju je ovlašten upisati na svoje ime, za cijelo, uz istodobno brisanje prava vlasništva na toj novoformiranoj čestici s imena pravnog prednika tuženika, SIZ-a za stambeno komunalne poslove Općine Kardeljevo.
6. Prvostupanjski sud je prihvatio takav tužbeni zahtjev tužitelja uz zaključak kako je tužitelj osobno, a ranije po svojim pravnim prednicama (ranije pok. majci RV rođ. PV (rođenoj 1921.), a prije nje majčinoj tetki, sada pok. FV pok. S), bio u poštenom, samostalnom i nesmetanom (mirnom) posjedu opisanog dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica], ZU 1816, k. o. [katastarska općina] kroz zakonom određeno vrijeme od 40 godina (odnosno i dulje) i to od početka 20. stoljeća, odnosno svakako i prije 21. kolovoza 1980. (budući da je tužba podnesena 21. kolovoza 2020.), čime je dosjelošću stekao pravo vlasništva tog dijela nekretnine prema odredbi čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009, 143/2012., 152/2014., 81/2015., dalje: ZV). Pritom, protivno tvrdnji tuženika, utvrđuje da predmetni dio nekretnine nije nikada imao svojstvo javnog puta niti je u naravi bio put ili dio asfaltiranog puta, odnosno Ulice hrvatske mladeži (javnog dobra u općoj uporabi), nego je predstavljao i predstavlja ograđeni dio okućnice i dvorišta tužitelja koji je jasno razgraničen i odijeljen u odnosu na spomenuti put, odnosno Ulicu hrvatske mladeži u Gradcu.
7. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.
8. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) na koje ukazuje tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. U presudi su navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, ona ne proturječi sama sebi ni ispravama koje je prvostupanjski sud uzeo u obzir prilikom njenog donošenja.
8.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka na koju tuženik ukazuje sadržajem svoje žalbe iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 299. ZPP-a. Naime, protivno žalbi, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir dokumentaciju koju je tužitelj dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka (uz podnesak od 12. lipnja 2023.) jer uvid u nju nije predložio do zaključenja prethodnog postupka, odnosno kasnije bez svoje krivnje, sve prema odredbi čl. 299. st. 2. i 3. ZPP-a. Pravilno je, s druge strane, uzeo u obzir dokaze čije je izvođenje predloženo do zaključenja prethodnog postupka (tako i rješenje o nasljeđivanju iza pok. RV, promjenu stanja u katastru za predmetnu nekretninu), sve prema odredbi čl. 299. st. 1. ZPP-a.
8.2. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
9. Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, ocjene provedenih dokaza prema odredbi čl. 8. ZPP-a, utvrdio sljedeće odlučne činjenice:
- da se predmetno zemljište nalazi na predjelu zv. „Ratac“ u Gradcu i predstavlja dio ograđene okućnice tužitelja, ranije u posjedu njegove obitelji (FV koja se nije udavala, a živjela je u zajedničkom domaćinstvu s roditeljima tužitelja (bila je tetka majke tužitelja), potom majke tužitelja RV kojoj je FV darovala predmetno zemljište);
- da je sada pok. FV ranije bila u posjedu velike parcele od 2000 m2 na tom području i da je cjelokupnu tu zemlju darovala majci tužitelja RV koju je potom (i u dijelu predmetne nekretnine) naslijedio tužitelj;
- da pok. FV nije imala svog potomstva, a njena sestra PV rođ. FV je bila baka tužitelja po majci koja je umrla tijekom II. svjetskog rata, a treća sestra koja je umrla također nije imala potomstva;
- da je tužitelj predmetno zemljište ogradio betonskim zidom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a prije tog zida se je na istom mjestu nalazio kameni suhozid te su tada na dijelu tog zemljišta, kao i na preostaloj okućnici, postojale loze, dvije, tri masline i dvije velike smokve, a tužitelj je zasadio lovor i palme;
- da su kuću u kojoj sada živi tužitelj gradili njegovi roditelji poslije potresa koji je bio 1962., dakle 1962. ili 1963., a potom tužitelj i da ih nitko nikada nije smetao u posjedu kuće i ograđene okućnice, tako ni spornog dijela predmetnog zemljišta;
- da se i put koji se nalazi pored tužiteljeve kuće i ograđene okućnice nalazio na toj lokaciji već tada (od kada svjedoci znaju za sebe), bio je istih gabarita, s razlikom što je tada bio makadamski, a sada je asfaltirani;
- da je u zemljišnoj knjizi predmetna nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] put, ZU 1816, k. o. [katastarska općina] ukupne površine 975 m2, upisana kao društveno vlasništvo s uknjiženim pravom korištenja SIZ-a za stambeno-komunalne poslove Općine Kardeljevo (sada Ploče);
- da je i prema posjedovnom listu nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica], Vranjak, put, ukupne površine 975 m2, upisana kao posjed Stambeno-komunalnog poduzeća Ploče;
- da se prema nalazu i mišljenju vještaka mjernika Perice Puljića od 20. prosinca 2022. predmetna, opisana nekretnina, nalazi u Ulici hrvatske mladeži u Gradcu i predstavlja sjeveroistočni dio ograđenog dvorišta obiteljske kuće na broju 3, na kojem se nalazi nekoliko stabala, travnjak i kolni ulaz u središnjem sjeveroistočnom dijelu nekretnine, a na skici je označena i prikazana slovima A-B-C-D-E-A u površini od 84 m2, odnosno da predmetni dio nekretnine u trenutku izvođenja radnje očevidom nije niti makadamski niti asfaltni put, nego dio ograđene tužiteljeve okućnice koja je u odnosu na Ulicu hrvatske mladeži, odnosno asfaltni put, jasno razgraničena i odijeljena betonskim zidom starijeg datuma gradnje i željeznom ogradom postavljenom na njega;
- da je prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj broj O-178/11 iza smrti RV pok. R rođ. PV, rođene 1921. i iskazu sestre tužitelja TV, jedine druge nasljednice iza pok. RV, njen nasljednik i savjesni posjednik na predmetnoj nekretnini upravo tužitelj.
10. Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud, budući da proizlazi iz izvedenih dokaza i njihove argumentirane, savjesne i brižljive ocjene, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, a koju prihvaća i ovaj sud. Tuženik svojim žalbenim navodima o općenitim i neodređenim iskazima svjedoka i tužitelja, za koje smatra da nisu u korelaciji s materijalnim dokazima, nije uspio dovesti u pitanje njihovu jasnu ocjenu izvršenu po prvostupanjskom sudu, a koju taj sud temelji na uvjerljivim argumentima o njihovoj suglasnosti u pogledu odlučnih činjenica, posebno s utvrđenjima s uviđaja i iz nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka.
11. Prvostupanjski sud je na utvrđeno odlučno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prihvativši tužbeni zahtjev tužitelja.
11.1. Pravilno je pritom zaključio kako nije bilo zapreke dosijedanju jer sporni dio nekretnine, cijeneći njegovu namjenu – dio okućnice kuće tužitelja sa zasađenim stablima (barem zadnjih pedesetak godina), ne predstavlja javno dobro u općoj uporabi. Naime, moguća je situacija da nekretnina nije u javnim registrima upisana kao javno dobro u općoj uporabi, a da se stvarno radi o takvoj nekretnini, koja se koristi na taj način. Isto tako, činjenica upisanog javnog dobra u općoj uporabi u javnim registrima (ili takva deklaracija odlukom) ne znači nužno da se doista radi o takvom dobru, takve namjene. Namjena zemljišta kroz vrijeme podložna je promjenama pa su moguće obje situacije. Međutim, onaj tko tvrdi da je namjena drugačija od upisane, dužan je to s izvjesnošću dokazati. Ovdje je tužitelj dokazao da predmetni dio nekretnine ne predstavlja put ni cestu u javnoj uporabi, nego dio njegove okućnice, barem pedeset godina prije utuženja (od početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća), a tuženik javnu namjenu (javnog dobra u općoj uporabi) nije dokazao.
12. Pravilno je na utvrđeno odlučno činjenično stanje prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 159. st. 4. ZV-a kojom je propisano da ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, županije i jedinice lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, da je tada za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle, kod zakonitog, istinitog i poštenog posjeda 20 godina, a kod poštenog posjeda 40 godina, sve prihvativši tužbeni zahtjev tužitelja. Također, pravilno se pozvao i na citirana pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražena u odlukama Rev-2776/206 od 29. siječnja 2019. godine i Rev-x-974/2017 od 7. svibnja 2019. koja dijeli i ovaj sud, a prema kojima kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđanju vlasnička prava osoba koje ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Ujedno, pravilno ističe i za ovaj slučaj relevantne presude Europskog suda za ljudska prava, Trgo protiv Republike Hrvatske broj 35298/04, u kojoj je taj sud izrazio shvaćanje da pošteni posjednik posjedovanjem nekretnina u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju odredbe čl. 388. st. 4 ZV-a, stupanjem na snagu tog zakona 1. siječnja 1997. postaje vlasnik posjedovane nekretnine, odnosno da posljedicu ukidanja odredbe čl. 388.st. 4. ZV-a ne može snositi osoba koja je stekla neko pravo tj. da greške koje su počinila državna tijela mora snositi država te se takve greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoje drugi suprotstavljeni interesi. U presudama Europskog suda Radomilja i drugi protiv Hrvatske broj 37685/10 i Jakeljić protiv Hrvatske broj 22768/12/10 izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe, odnosno da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenog 1999., kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom je ukinut čl. 388. st. 4. ZV-a iz 1996. (U-I-58/1997, U-I-1235/1997, U- I-1237/1997, U-I 1053/1997 i U-I 1054/1997 od 17. studenog 1999.,“Narodne novine“ broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).
13. Tužitelj koji je u kontinuiranom, mirnom, i poštenom posjedu predmetne nekretnine još od početka 20-stoljeća (dakle, još po svojim pravnim prednicama, odnosno svakako od sedamdesetih godina prošlog stoljeća) predmetni dio nekretnine je takvim, barem pedesetogodišnjim posjedovanjem, stekao dosjelošću, a na koju se upravo i poziva (dakle, od sedamdesetih godina do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari proteklo je barem četrdeset godina, računajući i vrijeme prije 8. listopada 1991.). Pravilno je pritom zaključio i kako taj dio nekretnine ne predstavlja javno dobro u općoj uporabi, nego ograđenu okućnicu uz tužiteljevu kuću (o dijelu zemljišta tužitelja i njegovih prednika (majke pok. RV rođ. PV i njene tetke pok. FV). Ovome sudu je prihvatljiv i zaključak prvostupanjskog suda kako nije logično da bi tužitelj put ili nerazvrstanu cestu od javnog interesa ogradio, zasadio biljne kulture na istoj te je koristio više od 50 godina, a bez da bi itko od strane tuženika ili njegovog prednika reagirao ili ga spriječio u neovlaštenom korištenju, što također dokazuje na to da predmetni dio utužene nekretnine u naravi ne predstavljao javno dobro u općoj uporabi.
13.1. Žalbeni navodi tuženika kako ni tužitelj ni njegove prednice nikad nisu bili upisani kao posjednici predmetnih nekretnina ne dovode u pitanje pravilnost donesene odluke. Naime, spomenuto posjedovanje tužitelj na opisani način predmetnog dijela nekretnine proizlazi iz izvedenih (ranije spomenutih) dokaza u spisu pa okolnost da je u posjedovnom listu upisan drugi posjednik ne znači da stvarno stanje nije bilo drugačije, onakvo kakvo tvrdi da je bilo tužitelj, a utvrđuje ga prvostupanjski sud.
14. Slijedom svega navedenog, odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja, sve prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a. Odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka, budući da tuženik sa žalbom nije uspio, a odgovor na žalbu tužitelja nije bio potreban za odlučivanje o žalbi, sve prema odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.
U Puli 20. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Zoran Šarić
