Poslovni broj: 4K.196/21-43

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Mariu Bulumu, uz sudjelovanje Antonie Zlošilo kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog OT ČT i ČT po optužnici ODO u Dubrovniku broj: KO-DO-167/21 od 21. lipnja 2021. zbog po jednog kaznenog djela protiv javnog reda – nasilničkog ponašanja – djela opisanog i kažnjivog po čl. 323a Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – u daljnjem tekstu KZ/11), nakon održanog ročišta rasprave 8. travnja 2025. i 20. svibnja 2025. koja rasprava je zaključena i objavljena istoga dana,

P r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 – u daljnjem tekstu ZKP/08)

stavlja se izvan snage kazneni nalog ovog suda poslovnog broja K- 196/2021 od 2. srpnja 2021. protiv OT i ČT zbog po jednog kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz čl. 323a. KZ/11.

II. Na temelju odredbe čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, – u daljnjem tekstu ZKP/08)

prvooptuženi: OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ČT i DT, rođene O, rođen **.**.1982. u [adresa], gdje i prebiva na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom SSS, vozač, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, s primanjima od 1.500 do 1.800,00 eura, bez imovine, nalazi se na slobodi,

drugooptuženi ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Č i FT, rođene D, rođen **.**.1958. u [adresa], s prebivalištem u mjestu [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom SSS, umirovljenik, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, s mirovinom od oko 800,00 eura, vlasnik kuće na [adresa], vlasnik stana u [adresa], vlasnik dva stana u [adresa], nalazi se na slobodi,

k r i v i  s u

što su dana 13. ožujka 2021. oko 15,45 sati na lokalnoj cesti u mjestu [adresa], kbr. 2., zajednički i dogovorno, u nakani iživljavanja, postupili na način da je OT prišao BT te ga udario s leđa u predio potiljka, uslijed čega je BT pao na pod gdje su ga obojica udarala nogama sve dok se u sukob nije umiješala TT, a uslijed kojih udaraca je BT zadobio tjelesne ozljede u vidu krvnog podljeva oko desnog oka te kontuzijskih promjena zatiljno dok su ga postupci OT i KT u prisutnosti nazočnih prolaznika doveli u ponižavajući položaj,

dakle, nasiljem i iživljavanjem na javnom mjestu drugoga doveli u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

čime su počinili kazneno djelo protiv javnog reda – nasilničkim ponašanjem – djelo opisano i kažnjivo po članku 323.a Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12,56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19, 84/21 – u daljnjem tekstu KZ/11).

III. Pa se optuženi OT za predmetno kazneno djelo nasilničko ponašanje iz čl. 323a Kaznenog zakona osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci

te se potom istome na temelju čl. 56. Kaznenog zakona izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako osuđeni u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Potom se optuženi ČT za predmetno kazneno djelo nasilničko ponašanje iz čl. 323a Kaznenog zakona osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci

V. te se potom istome na temelju čl. 56. Kaznenog zakona izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako osuđeni u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

VI. Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećeni se upućuje sa postavljenim imovinsko pravnim zahtjevom da isti može potraživati u posebnoj parnici.

VII. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, optuženici OT i ČT se obvezuju na snošenje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. ZKP/08. Tako se optuženi obvezuju snositi paušalni trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu od po 100,00 eura te trošak vještačenja u iznosu od po 140,54 eura, dakle ukupno po 240,54 eura te trošak punomoćnika oštećenika. Optuženi su dužni u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, naknaditi navedeni trošak uplatom na račun Državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], (poziv na broj odobrenja 6084-3847-19621 opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K.196/21). Zaključno, optuženi se obvezuju u roku od 15 (petnaest) dana po izvršenom plaćanju sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenom plaćanju pozivom na gornji poslovni broj predmeta.

Obrazloženje

1. ODO u Dubrovniku podiglo je pred ovim sudom 21. lipnja 2021. optužnicu poslovnog broja: KO-DO-167/21 protiv optuženika OT i ČT zbog po jednog kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz čl. 323a KZ/11.

2. Upitani na raspravi pred ovim sudom kakav stav zauzimaju prema optužbi optuženi OT i ČT su se očitovali da se ne smatraju krivima za kazneno djelo za koje ih se tereti predmetnom optužnicom.

3. U svojoj obrani optuženi OT je naveo da su taj dan otac i on krenuli raditi maslinik koji je velika plantaža blizu Đurovićeve kuće i u jednom trenutku da je on čuo galamu. Da se on uputio prije oca, a otac da je rekao da će doći k njemu s vrećama. Prije ovoga BT da je pitao može li bagerom proći preko njihovoga što da mu oni nisu dozvolili i da su od tada počele svakodnevne provokacije s njegove strane. Kada je čuo galamu da je tamo otrčao i da je vidio BT da je nasrnuo na njegovog oca i udario ga šakom u glavu i nogom u stomak. Da je on trčao vičući "Pusti ga, pusti ga" i kako ga on nije pustio da ga je tad udario šakom u glavu i da je za njega taj događaj bio gotov. Da su obojica zastali. Da je tada došla njegova kći koju on u tom trenutku nije vidio i da je ona došla njemu iza leđa i uhvatila ga za ruku, a on da je makinalno izvukao ruku i vjerojatno da ju je zahvatio zbog čega da joj se odmah ispričao i zagrlio ju. Da tada BT kreće prema njemu i da ga ide udariti i da ga je on na to udario nekoliko puta i da je ponovno mislio da je gotovo. Međutim, da je on tada uzeo kamen s međe koji nije bacio i potom da je otišao u garažu, uzeo palicu i njemu zaprijetio: "Platit ćeš ti meni, dobit ćeš, neće završiti na tome“ i slično. Da mu nije prijetio da će ga ubiti i da je tada BT zvao policiju.

Na upit branitelja je odgovorio da se cijeli događaj odvijao u masliniku na njihovoj zemlji.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o ispitivanju osumnjičenika OT u Policijskoj upravi dubrovačko- neretvanskoj, Službi kriminalističke policije s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom od 16. travnja 2021. (list spisa 42-46), a kojom prilikom se isti branio šutnjom.

4. Optuženi ČT je u svojoj obrani naveo da se slaže potpuno sa ovim što je iznio njegov sin OT, da je tako bilo i da nema ništa za dodati.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o ispitivanju osumnjičenika KT u Policijskoj upravi dubrovačko- neretvanskoj, Službi kriminalističke policije s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom od 16. travnja 2021. (list spisa 48-52), a kojom prilikom se isti branio šutnjom.

5. Tijekom dokaznog postupka ispitan je:

- oštećeni BT (list spisa 135-136),

- svjedokinja TT (list spisa 136-137),

- svjedokinja UT (list spisa 137-138),

- svjedok VT (list spisa 141-142),

Nadalje, tijekom dokaznog postupka pregledano je i pročitano vještačenje vještaka dr. Igora Borića, isti je ispitan tijekom trajanja rasprave te su uz suglasnost stranaka još pregledani i pročitani:

- medicinska dokumentacija za BT od 13. i 14. ožujka 2021. (list spisa 44 i 46),

- dokumentacijski list pregleda u ambulanti za oštećenika (list spisa 9),

- fotografije sa lista spisa 140.

- izvod iz kaznene evidencije za KT od 20. ožujka 2025. (list spisa 171-172).

- izvod iz kaznene evidencije za OT od 20. ožujka 2025. (list spisa 173- 174),

6. Oštećeni BT ispitan pred sudom u bitnome je naveo da je to tog dana bilo radi kartonske kutije koja je bila u masliniku optuženika, a da ju je on našao u svom masliniku i vratio je natrag i išao se približiti kako on ne čuje ČT i reći mu da to nije bila njegova adresa i tada da ga je s leđa udario OT i da su ga oni „iscipelarili“ i udarali ga po rukama, po nogama, po bubrezima i glavi koje ozljede da su mu konstatirane u Općoj bolnici Dubrovnik. Iza toga da se on branio u smislu da se povukao na svoj dio zemlje i pozvao policiju koja je kasnije došla. Da u tom trenutku nitko nije bio tu ali da su tu situaciju vidjele njegova supruga i kći koje su bile ispred kuće.

Upitan je odgovorio da je u tom trenutku dotrčala njegova kći i da je nju OT udario šamarom u glavu i da je ona pala i da je dotrčala i njegova supruga i da je tu bilo verbalne rasprave s tim da se više ne može svega sjetiti. Da je njega OT udario s leđa u potiljak i u donji dio leđa.

Upitan je odgovorio da je njega istog dana policija odvela na pregled u Opću bolnicu Dubrovnik. Iza toga da je još u nedjelju bio kod liječnika jer da je osjećao bolove u vratu, da misli da je bila nedjelja, svakako da je to bilo dva, tri dana iza toga.

Upitan je odgovorio da kada je pristupio ČT radi te kutije da nije vidio OT, da on nije bio tu i da je to bilo na javnoj cesti. Osim tog razgovora vezanog uz kartonsku kutiju da nije bilo nikakve druge komunikacije niti fizičkog kontakta između njih.

Još je odgovorio da su njegova supruga i kći bile udaljene najviše desetak metara. Da je njegova kći odmah reagirala i dotrčala da ga prestanu tući, da u tom trenutku tu nije bio nitko drugi prisutan osim što su naknadno došli njegova majka i rođak.

Nakon što je svjedoku pročitan njegov iskaz od 11. svibnja 2021. (list spisa 73- 75) upitan u odnosu na razlike u odnosu na iskaz koji je dao pred sudom isti je naveo da je točno sve što je tada izjavio, da se događaj zbio 13. ožujka 2021. da ga je optuženik ČT vrijeđao kad se on povukao na svoju parcelu, da je u ruke uzeo jedan ili dva kamena ali da se pred sudom nije mogao svega sjetiti. Da iskazujući pred sudom nije spominjao ni da je nakratko izgubio svijest jer se nije mogao svega sjetiti.

7. Svjedokinja TT, u bitnome je ispitana pred sudom navela da se ne sjeća točno kada je to bilo, da je bilo prije neke dvije godine, da je bio ožujak u popodnevnim satima, da se nalazila na balkonu obiteljske kuće, a njen otac da je bio na drugoj strani pored garaže i da je vidjela optuženika ČT koji je došao sa svojim vozilom i obratio se njenom ocu vezano uz kartonsku kutiju koja je bila prvo u njegovom masliniku pa ju je on prebacio u njihov, pa da je njen otac prebacio u njegov i da je njen otac njemu pokušavao objasniti da ta kutija nema veze s njim već da je vjerojatno pala s nekog kamiona kako tuda često prolaze kamioni. Da je ČT tada krenuo prema njenom ocu i da je ona tada krenula vani i viknula majci da izađe i da je vidjela da je F priskočio, da je udario njenog oca u potiljak, da je on pao i da su ga njih dvojica tu „cipelarili“ i da je ona krenula braniti oca i da ju je F udario laktom u obraz od čega da je pala nakon čega da su se oni dvoje nekako razdvojili i da je ČT uzeo električne škare iz prtljažnika automobila za koje da je ona prvotno mislila da je pištolj pa da je upozorila oca, ali kasnije se ispostavilo da su to ipak bile električne škare. To sve da se događalo u mjestu [adresa] pored njene obiteljske kuće [adresa]. Da je optuženik ČT njenom ocu psovao majku. Da je njoj teško procijeniti je li ju OT namjerno ili slučajno udario ali da ipak misli da je bilo slučajno s obzirom da je ona „naišla“. Nakon što je ona tu došla oni su se nastavili verbalno sukobljavati, ali da se ne sjeća točno kojim riječima, da je njena majka tu došla par sekundi nakon nje. Da se i susjedstvo kasnije tu okupilo jer je tu cesta. Da su otac i ona išli u bolnicu na pregled. Da ona nije vidjela da bi njen otac u jednom trenutku udario optuženike, da se on samo branio odnosno štitio se, a da se nije branio na način da bi ih udarao. Na upit odvjetnika Lujaka je odgovorila da kad je ona došla da je njen otac bio na podu i da su ga „cipelarili“ i da se štitio dok je bio na podu, da je bio u položaju fetusa. Da ona ne zna tko je zvao policiju, da se ne sjeća. Da je u jednom trenutku došao susjed VT s tim da ne zna točno kada je stigao. Da se ne sjeća je li još netko osim ET tu bio, a da se do dolaska policije tu već skupilo susjedstvo.

8. Svjedokinja UT je navela da se sjeća događaja od 13. ožujka od prije dvije godine. Da se nalazila u kuhinji kada je čula da joj kći TT viče da brže izađe iz kuće te da je „izletjela“ i vidjela supruga BT kako se pokušava podići sa ceste gdje je ležao te da se podigao sa ceste. Da je iza njenog supruga bio F, njemu iza leđa, i da je tu negdje bila njegova kći TT, da misli da je bila jer da je ona „izletjela“, da je tu bio ČT i da su se oni međusobno vrijeđali, da nije vidjela da bi njen suprug uzeo išta sa ceste, da nije vidjela da bi netko udarao njenog supruga, da su njoj naknadno kada se smirila situacija to ispričali i kćer i suprug. Da je njihova obitelj u zavadi s obitelji ČT. Da joj je suprug pričao da je on toga dana čistio auto i da je došao gospodin B i da su se oni raspravljali oko kartonske kutije koja je šetala tamo-amo i da se B njemu obraćao pogrdnim riječima i da su se oni tu dovikivali da bi onda njen suprug osjetio udarac u potiljak, a to da ga je udario OT. Da je njena kći zadobila udarac od T kada je pokušavala razdvojiti njega i oca. Da ona taj udarac nije vidjela nego da joj je to rekla kći. Da je policiju zvao njen suprug. Da je njen suprug od tog događaja imao modricu na oku, udarac zada i udarac na leđima.

Upozorena na razliku gdje je svjedokinja u prvom iskazu navela da je njen suprug uzeo kamen s ceste ali da nije njime zamahivao dok je ispitana pred sudom navela da nije vidjela da je njezin suprug uzeo išta s cesta svjedokinja je navela da se više ne sjeća detalja i sitnica jer da je to bilo prije dvije godine.

9. Svjedok VT u bitnome je naveo da on nije bio tu od početka kada se događaj zbivao, da je bio u autu i da je nešto radio, da je svirala muzika pa da tako nije ništa čuo. U trenutku kada je došao da je zatekao BT na zidu ispred garaže s kamenom u ruci. Da su tu bili prisutni i optuženici, da je bila i kći BT ali da on ne zna što se događalo prije nego što je on došao.

Upitan je odgovorio da kada je vidio BT da je on na licu imao nešto crveno ali da tu nije bio od početka tako da ništa drugo nije vidio.

10. Tijekom dokaznog postupka poduzeto je vještačenje ozljeda koje je kritične prigode zadobio oštećeni po vještaku dr. Igoru Boriću te je isti vještak ispitan tijekom trajanja rasprave u bitnome naveo da ustraje u cijelosti u svom pisanom nalazu i mišljenju koji je na raspravi pročitan i da ga nema ni u čemu izmijeniti ni dopuniti, a u kojemu je u bitnome naveo da je oštećeni kritične prigode zadobio krvni podljev desnog oka te kontuzijske promjene zatiljno te da navedene ozljede svaka za sebe i u svojoj ukupnosti predstavljaju tjelesnu ozljedu. Da je krvni podljev oko desnog oka nastao udarcem tupo tvrdim sredstvom, primjerice stisnutom šakom nekim srednjim intenzitetom. Da kontuzijske ozljede zatiljno nisu detaljno opisane u medicinskoj dokumentaciji pa da su mogle nastati udarcem tupo tvrdim sredstvom nekim slabim intenzitetom, a da u obzir dolazi i pad. Još je upitan naveo da se fotografije oštećenikovih ozljeda podudaraju sa medicinskom dokumentacijom koja o tim istim ozljedama postoji u spisu s tim da fotografije ozljeda zatiljno nema te uz napomenu da je na jednoj od fotografija krvni podljev oka desno "prešao na lijevo oko" pa da je za pretpostaviti da je to posljedica fotografiranja u ogledalu. Na upit branitelja Pištala vještak je odgovorio da nije nužno da se kod fotografiranja zrcala na slici vidi sjena pa da zato pretpostavlja da se radi o fotografiji zrcala jer da se uistinu radi o identičnoj ozljedi sa istim izgledom i rubovima, a istovremeno je takva ista ozljeda "nestala" sa desnog oka. Da pretpostavlja da se inverzija odnosno efekt zrcala može postići i fotografiranjem „selfie“ kamerom, ali da nije stručnjak za fotografiju pa da ne bi detaljnije ulazio u to. Da se radi o ozljedi desnog oka, a ne lijevog da zaključuje po tome što je u medicinskoj dokumentaciji opisana ozljeda desnog oka, a ne lijevog.

11. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući i ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti te uzevši u obzir obranu optuženika, u kojoj oni navode kako se ne osjećaju krivima, dakle u svjetlu tako provedenog dokaznog postupka, sud smatra dokazanim da su optuženici svojim postupanjem optužene prigode ostvarili sva zakonska obilježja kaznenih djela koja im se predmetnom optužnicom stavljaju na teret i to upravo na način kako je to u istoj opisano.

12. Ovakav zaključak proizlazi iz dokaza pregledanih i pročitanih tijekom dokaznog postupka i to iskaza oštećenika, njegove kćeri TT, njegove supruge UT, iskaza svjedoka ET kao i nalaza i mišljenja vještaka Borića.

13. Naime, iz suglasnih iskaza optuženika bi bilo za zaključiti da je oštećeni prvo fizički nasrnuo na ČT pa da mu je njegov sin OT pritekao u pomoć i nastojeći obraniti svoga oca udario oštećenika prvo jednom, a potom i još nekoliko puta kada ga je oštećenik napao.

Međutim, za primijetiti je da ČT kritične prigode nije zadobio nikakve ozljede, što nebi bilo za očekivati ako ga je oštećeni, kako to optuženici navode u svojim obranama, fizički napao te ga udarao u predjelu glave, upitan ČT ne opisuje ni gdje ni kako ga je navodno udarao oštećeni, jednako kao ni OT iako OT navodi da je to bio razlog zašto je fizički napao oštećenog, a što za sud nije logično, tim više što oštećeni s druge strane detaljno opisuje predmetni događaj i točno navodi kada je zadobio udarce i kao posljedicu predmetne ozljede koje su fotodokumentirane, a koje po vještaku odgovaraju i ozljedama koje su mu utvrđene u medicinskoj dokumentaciji. Osim toga iskaz oštećenikove kćeri u cijelosti podupire njegov iskaz kada ista navodi da je vidjela kako joj oca udaraju te kako se umiješala da mu pomogne, a što da je uzrokovalo i njenim nehotičnim ozljeđivanjem od strane OT. Naime, da se optuženi događaj odigrao onako kako su ga opisali optuženici, nije jasno u kojem trenutku bi to AT priskakala svome ocu u pomoć, a što se nedvojbeno dogodilo budući da je to nešto što potvrđuju i oštećeni i njegova supruga i sama TT, ali i optuženici. Ovdje je potrebno napomenuti i da je svjedok ET, iako nema direktnih spoznaja o optuženom događaju, jer je stigao na mjesto događaja kada je fizički sukob prestao, naveo da je vidio oštećenika koji je imao crvenilo na licu, što potvrđuje navode oštećenika, a time i njegove kćeri i supruge te navode vještaka, fotodokumentaciju i medicinsku dokumentaciju čineći ih logičnom i uvjerljivom cjelinom, dok nasuprot tome obrane optuženika čini nevjerodostojnima i usmjerenima isključivo na otklanjanje kaznene odgovornosti od njih samih.

14. Što se pak tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenom djelu koje im se stavljaju na teret, može se reći da su oni u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja istog postupali na način da su poduzeli optužene radnje želeći rabijantnim ponašanjem na štetu BT, ničim izazvani, odnosno uslijed rasprave ČT i BT o kutiji koja se nalazila u masliniku jednog, pa onda drugog, dovesti oštećenoga u položaj bespomoćne žrtve, a do čega je u konačnici i došlo pa je za sud nesporno da su isti kritične prigode postupali s izravnom namjerom.

15. Dakle, budući da su optuženi svojim postupanjem kritične prigode ostvarili sva zakonska obilježja po jednog kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz čl. 323a KZ/11 te budući da ne postoje okolnosti koje bi isključivale njihovu krivnju to su isti odgovorni za navedena kaznena djela pa ih je sud oglasio krivima.

16. Nakon što je na ovakav način utvrđena odgovornost optuženika valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije koju im je potrebno izreći imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti na njegovoj strani.

17. Što se tiče ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela ovaj sud smatra da su isti bio potpuno ubrojivi jer tijekom dokaznog postupka nije izveden niti jedan dokaz koji bi upućivao na drugačiji zaključak.

18. Sud je uzeo u obzir kao olakotnu okolnost na strani optuženih njihovo korektno držanje pred sudom, godine života ČT kao i činjenicu njihove dosadašnje neosuđivanosti, dok otegotnih okolnosti na njihovoj strani nije pronašao.

19. Prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja i to prije svega da se presudom izrazi društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, da se utječe na počinitelje da više ne čine kaznena djela, da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela te da se utječe na svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela kao i na svijest o pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela omogućavajući im pritom ponovno uključivanje u društvo.

20. Sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići osudom optuženih OT i ČT na kazne zatvora te potom izricanjem uvjetne osude istima. Naime, sud smatra da će i ovakva vrsta prijekora potaknuti optužene da ubuduće ne čine kaznena djela budući da su isti do sada bili neosuđivani.

21. Slijedom svega navedenog sud je optuženog OT i optuženog ČT za predmetno kazneno djelo nasilničko ponašanje iz čl. 323a KZ/11 osudio na kazne zatvora u trajanju od po 10 mjeseci te je potom istima na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetne osude na način da se kazne zatvora na koje su osuđeni neće izvršiti ako osuđeni u roku od 3 godine po pravomoćnosti ove presude ne počine novo kazneno djelo.

22. Nadalje, sud je na temelju odredbe čl. 158. st. 2. ZKP/08 uputio oštećenog s postavljenim imovinsko pravnim zahtjevom da isti može potraživati u posebnoj parnici budući da podatci kaznenog postupka ne pružaju vjerodostojnu osnovu za presuđenje o istom.

23. Zaključno, sud je na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 obvezao optuženike OT i ČT na snošenje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. ZKP/08. Tako ih je sud obvezano na snošenje paušalnog troška kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu od po 100,00 eura te troška vještačenja u iznosu od po 140,54 eura, dakle ukupno po 240,54 eura te trošak punomoćnika oštećenika. Optuženi su dužni u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, naknaditi navedeni trošak uplatom na račun Državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], (poziv na broj odobrenja 6084-3847-19621 opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K.196/21). Zaključno, sud je obvezao optužene da u roku od 15 dana po izvršenom plaćanju sudu dostave pisani dokaz o izvršenom plaćanju pozivom na gornji poslovni broj predmeta. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka sud je imao u vidu složenost i trajanje ovog kaznenog postupka kao i imovinske prilike optuženika.

U Dubrovniku, 20. svibnja 2025.

Sudac:

Mario Bulum

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Oštećeni ima pravo žalbe u odnosu na imovinskopravni zahtjev i troškove kaznenog postupka.

DNA:

- ODO Dubrovnik, na broj: KO-DO-167/21,

- optuženiku OT,

- optuženiku ČT,

- branitelju Draganu Pištalu, odvjetniku u Dubrovniku,

- branitelju Ognjenu Dabeliću, odvjetniku u Dubrovniku,

- oštećeniku BT,

- punomoćniku oštećenika Gašparu Lujaku, odvjetniku u Dubrovniku.