REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-5684/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Vesni Fumiš, uz sudjelovanje zapisničarke Amele Međuselac, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika UA, zbog prekršaja iz članka 13. stavka 1., a kažnjivog po članku 13. stavku 2. i iz članka 23. stavka 1., a kažnjivog po članku 23. stavku 2. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 47/90, 55/91, 29/94, 114/22 i 47/23 ), povodom optužnog prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, I. Policijske postaje Zagreb, podnijetog pod brojem Klasa: 211-07/25-5/9703, Ur.broj: 511-19-27-25-1 od 14. travnja 2025. i dopune istog od dana 12. svibnja 2025., nakon ročišta održanog u žurnom postupku, temeljem članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), dana 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.) Okrivljenik: ŽA, OIB [osobni identifikacijski broj], sin U, rođen **.**.1975. u [adresa], državljanin RH, VSS, arhitekt, zaposlen, s mjesečnim primanjima odo oko 860,00 eura, neoženjen, otac jednog djeteta, prekršajno kažnjavan za prekršaje iz oblasti sigurnosti prometa na cestama, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, s prebivalištem u [adresa],

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

a) da bi dana 14. travnja 2025.u 10:08 sati u Zagrebu, na [adresa] narušavao javni red i mir na način da bi se nalazio u skupini sa još 16 drugih građana (GA, RA, PA, IA, BA, MA, ĆA, KA, NA, TA, AA, UAJV, VA, JA, CA i DA), te da bi sjeli na stepenice ispred glavnog ulaza u zgradu Ministarstva vanjskih i europskih poslova, čime bi svojim tijelom onemogućio i blokirao ulazak i izlazak iz zgrade pritom vičući na sav glas riječi: "Palestina, hora, hora, Hrvatska i Izrael dva ratna zločinca, SA srami se, ruke su ti krvave, Ž, Ž gdje se kriješ, genocidu ruku miješ, Hapsite fašiste, ne aktiviste, Što želimo? Slobodnu Palestinu! Kada to želimo? Sada",

dakle, da bi tijelom blokirao ulazak i izlazak iz zgrade Ministarstva kojom prilikom bi vikao i galamio,

čime bi počinio prekršaj iz članka 13. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po članku 13. stavku 2. istog Zakona.

b) da bi nakon događaja opisanog pod a) izreke ove presude zajedno sa skupinom oglušio se na pozive ovlaštene službene osobe pomoćnika načelnika I. Policijske postaje Zagreb, gospodina LA da se raziđu te da se nije udaljio iz skupine, zbog čega su policijski službenici sukladno zakonskim ovlastima uz uporabu sredstava prisile okrivljenika sa ostalima iz skupine priveli u I. Policijsku postaju Zagreb,

dakle, da bi se oglušio na naredbu da se udalji iz skupine koju je ovlaštena službena osoba pozvala da se raziđe,

čime bi počinio prekršaj iz članka 23. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po članku 23. stavku 2. istog Zakona.

II.)Temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2-5. i t. 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1.Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, I. Policijska postaja Zagreb je pod brojem Klasa: 211-07/25-5/9703, Ur.broj: 511-19-27-25-1 od 14. travnja 2025.. podnijela protiv okrivljenika optužni prijedlog, a dana 12. svibnja dopunu istog, sve radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude. Dana 12. svibnja 2025. okončan je provedeni žurni prekršajni postupak.

2.Okrivljenik u obrani u cijelosti poriče djela prekršaja i ne osjeća se krivim. Okrivljenik je na ročištu dana 14. travnja 2025. u obrani izjavio: Poričem djela prekršaja, ne osjećam se krivim te molim rok za dostavu pisane obrane. Sud je u prisutnosti okrivljenika izvršio uvid u snimku koju je tužitelj priložio u spis. Sud utvrđuje da je osoba okrivljenika u sudnici identična izgledom osobi na video snimci u prvom redu, prvi po redu s lijeve strane.

3.U pisanoj obrani od 17. travnja 2025. okrivljenik u cijelosti poriče prekršaje, smatra da je imao pravo na mirni prosvjed, slobodu izražavanja i mirno okupljanje. Obzirom na pobude za mirno okupljanje smatra da je ispunjavao moralnu i zakonsku dužnost svih građana, a takva dužnost ne može biti kriminalizirana. Smatra da nije počinio niti jedno djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret.

4.Na ročištu dana 22. travnja 2025. okrivljenik je izjavio: "Ostajem u cijelosti kod navoda sa zapisnika od 14. travnja 2025. te usmeno dodajem mi smo sjedili na stepenicama reprezentativnog ulaza, u tih sat i pol koliko smo mi tamo boravili, a to je bilo ujutro, radni dan nitko nije pokušao ući na ta vrata zgrade. Ja nisam probao jesu li ta vrata zaključana, a da je netko htio ući ili izaći mi bi se makli, oslobodili bi prolaz. Nismo mi ništa blokirali, mi smo jednostavno htjeli, ja osobno upozoriti na situaciju koja je nedopustiva u civiliziranom svijetu, to je bio protest protiv genocida, to su bile moje pobude radi kojih sam sudjelovao u prosvjedu. Na mene emotivno vrlo teško djeluju snimke koje dolaze iz tog dijela svijeta, Gaze, mnoštvo ubijenih civila, djece, a smatram da naše Ministarstvo vanjskih poslova po mom mišljenju tu ne vodi ispravnu politiku to jest mislim da sudjeluje u tim radnjama. Tim radnjama po mom mišljenju Ministarstvo legitimizira te postupke i to je bio prosvjed protiv takve politike Ministarstva. Glavni ulaz u zgradu Ministarstva vanjskih poslova je sa sjeverne strane zgrade odnosno cijelog bloka, a mi smo sjedili sa zapadne strane bloka. Mi smo birali taj ulaz sa Zrinjevca jer on je protokolarni ulaz kada dolaze strane delegacije i slično i zato smo namjerno birali taj ulaz, a ne glavni ulaz. Naš cilj nije bio da prosvjedom opstruiramo rad Ministarstva i upravo smo iz tog razloga odabrali ulaz koji se ne koristi svakodnevno, a nije se koristio ni tog jutra. Dana 05. travnja 2024. skupina građana sa potpisima, imenima i prezimenima uputila je dopis urudžbiran pod brojem na Ministarstvo vanjskih poslova u kojem smo skrenuli pažnju na ono radi čega smo sada prosvjedovali, odgovor nismo dobili. Smatram da država u slučaju Gaze nije napravila što je trebala, a da je mi ne bi prosvjedovali, ja ne bih prosvjedovao. Braniteljica je izjavila: Prema čl. 10. st. 1. Zakona o javnom okupljanju mirno okupljanje i javni prosvjed može se održati na svakom za to prikladnom prostoru. Okrivljenik je izjavio: Ja dobro znam prema Zakonu o javnom okupljanju da je mirni prosvjed dopušten te policija mora postupati tako da omogući održavanje mirnog prosvjeda, a redarstvene vlasti su dužne prema čl. 5. st. 1. Zakona o javnom okupljanju štititi slobodu govora i javnog nastupa na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu, ali i onemogućiti ometanje ili onemogućavanje mirnog okupljanja i javnog prosvjeda. Sam sam osobno očekivao da će policija podržati održavanje mirnog prosvjeda u skladu sa Zakonom. Ja sam bio smješten u kavezu muškom sa gospodinom G, a žene su bile u posebnom kavezu, njih je bilo 15-ak, uglavnom su stajale, površine 4 metra kvadratna, maksimalno 5 metara kvadratnih. Tužitelj izjavljuje: To nema veze s bićem prekršaja."

5.Na ročištu dana 12. svibnja 2025. okrivljenik je u cijelosti ostao kod svih navoda obrane.

6.Okrivljenik je u pisanoj obrani od 11. svibnja 2025. naveo da ukazuje da su okrivljenici u "težim" situacijama od ove pravomoćno oslobođeni optužbi za istovjetne inkriminacije odlukama ovog Suda i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske. Ukazuje na obvezujuća tumačenja Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima od strane Komiteta za ljudska prava Ujedinjenih naroda iz kojih proizlazi da u konkretnom slučaju okrivljenik uživa osobitu zaštitu zajamčenu člankom 21. Pakta jer se radi o mirnom, nenasilnom okupljanju, a da je zapovijed za razilaženjem protivna međunarodnom pravu. Okrivljenik je (pojašnjava se kontekst događaja) bio potaknut golom ljudskom suosjećajnošću i ispunjavao je građansku i zakonsku dužnost da nakon 20 mjeseci genocida, na mjerodavnoj lokaciji, ukaže i pobuni se protiv teškog kršenja međunarodnog prava od strane Republike Hrvatske. Okrivljenik upućuje na brojne vjerodostojne izvore te ističe da je u Palestini genocid, 17 000 ubijene djece, da je Republika Hrvatska sukladno međunarodnom pravu obvezna poduzeti mjere radi sprječavanja zločina genocida te da krši tu svoju obavezu. Ispunjavanje minimuma moralne dužnosti bune protiv masovnog ubojstva ljudi nije podložno kažnjavanju osim u društvima u kojima vlada tiranija. Disrupcije u radu predmetnog Ministarstva nije bilo. Radilo se o jednom od 6 ulaza u Ministarstvo. Drugi su bili slobodni. U to vrijeme je sporni ulaz bio zatvoren i zato je i odabran. Nitko nije pokušao ući ili izaći na taj ulaz, a da je, skupina prosvjednika bi ga pustila. Članak 134. Ustava RH propisuje da međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu sa Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj snazi su iznad Zakona RH. Članak 21. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima koji je usvojen na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 16. prosinca 1966. propisuje – svakom je zajamčeno pravo na javno okupljanje i ono ne može biti ograničeno, osim ako je to prijeko potrebno radi interesa državne ili javne sigurnosti, zdravlja i ako je propisano Zakonom. Okrivljenik u nastavku upućuje na brojnu praksu Europskog suda za ljudska prava u sličnim situacijama.

7.U provedenom dokaznom postupku saslušan je svjedok LA na ročištu dana 12. svibnja 2025., vršen je uvid i čitano je izvješće o uhićenju od 14. travnja 2025., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu, naredba o određivanju mjere opreza, izvod iz prekršajne evidencije, obrana okrivljenika dana na ročištu 14. travnja 2025., punomoći, pisana obrana okrivljenika od 16. travnja 2025., video zapis CD snimka u koju je vršen uvid na ročištu 22. travnja 2025. osim dijela koji se odnosi na utvrđivanje identiteta okrivljenika na način da okrivljenik stoji ispred prostora u koji je smješten i u ruci visoko drži osobnu iskaznicu, podnesak Pučke pravobraniteljice od 18. travnja 2025., snimka iz zraka objekta u kojem je smješteno predmetno Ministarstvo, podnesak branitelja od 07. svibnja 2025., presude koje su navedene u zapisniku od 22. travnja 2025., podnesak odnosno e-mail Ministarstva vanjskih i europskih poslova od 30. travnja 2025. i 08. svibnja 2025., video snimka dostavljena u spis od strane tužitelja sa identifikacijom okrivljenika od 12. svibnja 2025., pisana obrana okrivljenika te USB stik na kojem su prilozi pisanoj obrani okrivljenika, a zbog njihove obimnosti dostavljeni su Sudu na prijenosnom mediju.

8.Svjedok LA je iskazao: "Ja sam navedenog dana oko 08:34 sati ujutro dobio obavijest službujućeg šefa smjene da se 19 osoba okupilo ispred zgrade Ministarstva vanjskih poslova na Zrinjevcu na glavnom ulazu, da sjede na stepenicama i sprječavaju ulaz i izlaz iz zgrade. Ja sam došao na mjesto događaja oko 08:55 pješice, ja sam kontaktirao sa zamjenikom načelnika Policijske postaje ČA i dobio sam zaduženje da izađem na mjesto događaja. Kada sam došao, ja sam zatekao 17 osoba da sjede na stepenicama ispred ulaza, oni su galamili riječi "Palestina hora, hora", a dvoje njihovih kolega je stajalo sa lijeve strane ulaza ako gledamo prema ulazu i držali su transparent na kojem je pisalo, ne mogu se sjetiti sadržaja. Napominjem da ja do sada nisam u postaji pregledao video snimku koja je dostavljena Sudu. Znam i siguran sam da sam po dolasku na mjesto događaja u više navrata, dva - tri, izlazio pred prosvjednike na stepenicama, predstavio sam im se službenom iskaznicom i značkom, što i sada predočavam Sudu i molio ih da se raziđu odnosno molio sam ih da se maknu sa stepenica i stanu do svojih kolega koji su držali transparent. Da su oni to učinili naše postupanje, mogu reći bi bilo završeno. Mi bi se vjerojatno tamo i dalje nalazili, ali ne bi postupali prema njima."

9.Svjedoku je predočena video snimka dostavljena u spis od strane tužitelja – prva snimka, te je svjedok iskazao: "Ja sam došao na mjesto događaja oko 08:55, snimka koju mi je sutkinja predočila je počela iza 10:00 sati, u 10:05 sati, a u međuvremenu tih 70-ak minuta sam ja u više navrata dolazio pred ljude koji su sjedili na stepenicama, molio ih da se raziđu na isti način kako je vidljivo na snimci koju mi je sutkinja predočila, a nakon što sam im se u više navrata predstavio značkom i iskaznicom, da se maknu sa stepenica i da stanu pored kolega koji su držali transparent.

10.Na upite Suda svjedok je iskazao da nije imao službenu odoru, smatra da za time nije bilo potrebe, policijski službenik obavlja policijski posao i u građanskom odijelu i u službenoj odori.

11.Sud konstatira na primjedbu branitelja, da je svjedok na ročištu u odori.

12.Na upit Suda svjedok je iskazao da nije koristio megafon ili nešto slično radi jačine zvuka jer mi jednostavno time nismo zaduženi, situacija je bila žurna, ali mislim da sam bio dovoljno glasan i da se na snimci to čuje.

13.Misli da se iz video zapisa vidi i čuje, da su oni uhićeni zbog počinjenja prekršaja iz čl. 13. i čl. 23. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer se skupina koja je sjedila na stepenicama nije razišla.

14.Na izričit upit Suda o tome kojoj skupini se konkretno obratio kada je izdao nalog da se skupina raziđe, iskazao je: "Obratio sam se skupini koja je sjedila na stepenicama i ponovno napominjem, da su se oni makli mislim da bi postupanje bilo završeno." Na izričit upit Suda o tome je li se nalog za razilaženjem skupine odnosno poziv odnosio i na UA za kojeg se, na snimci koja je Sudu dostavljena od strane tužitelja, vidi – da u trenutku kada djelatnik policije gospodin LA izdaje nalog odnosno poziv za se skupina raziđe, ne sjedi na stepenicama već on stoji sa lijeve strane ulaza i drži transparent, svjedok je iskazao: "Smatram da je on dio skupine kojoj sam se obratio iz razloga što je ranije, što sam ja vidio, sjedio s njima na stepenicama. Ja sam se njemu na koncu postupanja Interventne policije neposredno obratio rekavši mu da ako ne pođe dobrovoljno da će i prema njemu biti primijenjena sredstva prisile i on je u vozilo ušao dobrovoljno. Svjedok je iskazao: "Smatram da je skupina - pet i više osoba."

15.Na daljnji upit Suda svjedok je iskazao: "Postupanja nije bilo prema dva prosvjednika koji su držali transparent jer oni nisu sjedili na stepenicama. Smatram da su se to dvoje ljudi udaljili iz prostora u kojem je policija postupala. Po mojoj ocjeni policija je postupala na prostoru udaljenom od tog ulaza prosvjeda na udaljenosti na oko 5 metara. Na izričit upit Suda svjedoku o tome je li bi postupanje policijskih službenika bilo dovršeno da se skupina sa stepenica premjestila na prostor otprilike oko 5 metara udaljen od ulaza i da su skandirali i dalje, svjedok je iskazao da smatra da bi. Na upit Suda o tome je li bilo tko iz skupine nakon što je izdao nalog da se raziđu rekao ili obratio mu se na bilo koji način riječima ili gestom "Ne razumijem što govorite ili sl." svjedok je iskazao da ne. Ja sam pretpostavio da svi razumiju hrvatski jezik. O tome nisam vodio brigu, postupanje je u Republici Hrvatskoj na službenom jeziku države. Od mjesta gdje sam ja stajao i njima se predstavio do zadnje stepenice do ulaza - najvišlje stepenice nema više od 2-3 metra. Na upit Suda o tome jesu li prosvjednici pa i ŽA koji je bio u prvom redu, prvi s lijeve strane gledano prema ulazu, a kasnije se nalazio sa lijeve strane ulaza i držao transparent (ustao se sa stepenice prije nego je službena osoba obratila se skupini) mogli uočiti i razabrati nakon što sam se predstavio iskaznicom i značkom da sam ja djelatnik policije koji izdaje neku naredbu iskazao je: "Mene osobno znaju: GA, JA, FA, RA iz ranijih postupanja, jako dobro znaju da sam ja policijski službenik. Ovo je prvi puta da ove osobe nisu postupile po mom nalogu, ime ŽA mi ne znači ništa. Tamo je na mjestu događaja osim mene bilo 10-ak policijskih službenika u odori i svi su prosvjednici mogli znati, po mome mišljenju, da sam ja djelatnik policije. Oko 09:45 sati su došle dvije tzv. "marice" to su kombi vozila policije za privođenje. Ja ne znam što znače riječi "Hora Hora". Glavni problem je bio to što su prosvjednici sjedili na stepenicama i zakrčili prolaz, a ne njihovo skandiranje. Prilikom ulaska odnosno unošenja prosvjednika u policijski kombi, dvije policijske službenice su izvršile površinski pregled prosvjednica i odvojile njihove stvari od njih, a kasnije su im stvari vraćene. Kod nikoga nije nađeno oružje niti bilo koji drugi predmet pogodan za nanošenje ozljeda ili išta slično. Ja osobno po mom mišljenju nisam shvatio da bi to bio protest koji bi pozivao na bilo koje nasilje, rat ili mržnju, nacionalnu, vjersku netrpeljivost ili bilo što slično odnosno nesnošljivost. Nije bilo nedoličnog ponašanja u smislu pljuvanja bilo koga, uništavanja fasade ili ulaznih vrata ili bilo kakvog sličnog ponašanja. Nitko nije bio pod utjecajem alkohola. Nisu testirani na droge. Ja nisam po njihovom ponašanju shvatio da bi bili pod utjecajem ikojeg opojnog sredstva ili slično. Po mom mišljenju radilo se o organiziranom prosvjedu. Smatram da je njihovo nezadovoljstvo bila posljedica neslaganja sa postupanjem odnosno politikom državnog tijela ispred kojeg su sjedili. Ja sam prije početka službene snimke koja je dostupna Sudu u tom komuniciranju s njima i izlaženju pred njih nakon što sam ih doslovno molio da se maknu sa stepenica, a ja se tada namjerno odmaknem od njih da im ostavim prostora za eventualni dogovor primijetio, da su oni nešto oko toga pregovarali, razgovarali, ali me u konačnici nisu poslušali. Smatram da su prosvjednici namjerno organizirali prosvjed sa 19 sudionika. Nije bila moja odluka da se njima izda nalog za razilaženje skupini već sam ja takvu naredbu dobio. Nije bilo nedoličnog ponašanja u smislu bacanja bilo kakvih stvari na kolnik, nogostup, a zapravo kada sam ja došao na mjesto događaja prolaznika gotovo da nije bilo jer su prolaznici koristili suprotnu stranu Trga, a na suprotnoj strani Trga je bilo ljudi, znatiželjnika koje je očito zanimalo što se događa. Na upit braniteljice svjedok je potvrdio svoje riječi: "Da su se makli sa stepenica mogli bi prosvjedovati do danas". Na upit braniteljice svjedok je iskazao: "Sastavio sam optužni prijedlog jer je u istome navedeno da sam ja utvrdio prekršaj. Ja sam prekršaj utvrdio osobno i neposredno, sačinio sam optužni prijedlog, a snimka je Sudu dostavljena tek idućeg dana". Na upit braniteljice o tome kako je utvrdio prekršaj video snimkom, a izjavio je danas da snimku nije pogledao svjedok je iskazao: "Prekršaj nisam utvrdio putem video snimke, nego neposrednim opažanjem". Za mene je ista stvar da se skupina raziđe, a identično je da se pomakne cijela skupina sa stepenica na drugo mjesto. Ja ne mogu odgovoriti je li snimka rezana i spajana odnosno montirana. Ne mogu odgovoriti i nije moja nadležnost na pitanje braniteljice zašto se 15 žena držalo u nehumanim uvjetima u kavezu. Ne znam jesu li građani na suprotnoj strani Trga bili uznemireni, jer na to nisam obraćao pažnju, niti su bili predmet postupanja."

16.Iz izvješća o uhićenju vidljivo je da je okrivljenik bio uhićen 14. travnja 2025. u 10:10 sati, a pušten je na slobodu 14. travnja 2025. u 20:50 sati.

17.Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu vidljivo je da okrivljenik nije bio pod utjecajem alkohola.

18.Iz izvoda iz prekršajne evidencije vidljivo je da okrivljenik nije prekršajno kažnjavan za oblasti javnog reda i mira.

19.Uvidom u video snimku inkriminiranog događaja koju je tužitelj dostavio u spis vidljivo je da ista nosi naziv „Prosvjed ispred Ministarstva vanjskih i europskih poslova Zagreb 14.04.2025.“ Iz snimke koja traje 13:52 minute je vidljivo da na stepenicama na glavnom ulazu u Ministarstvo vanjskih i europskih poslova sjede ljudi u tri reda, u prvom redu odozdo nalazi se šestoro ljudi, u redu iznad njih također šestoro, a u gornjem redu petoro ljudi. Dvoje stoji sa lijeve strane ulaza i u rukama imaju razvučen transparent na kojem piše „Prekinite sve veze s Izraelom. Stop genocidu“. Neke osobe su maskirane – lice im je prekriveno maramom to jest šalom, a neke imaju otkriveno lice. Grupa skandira (nije vidljivo tko, koja osoba skandira odnosno ne može se točno vidjeti je li skandiraju one osobe koje imaju prekriveno lice) Što želimo?, Slobodnu Palestinu, kada? Sada, što se ponavlja više puta relativno glasno. S lijeve strane ulaza je vidljiva ploča sa natpisom Ministarstvo vanjskih i europskih poslova. Nakon toga prisutni skandiraju " Ž, Ž, gdje se kriješ, genocidu ruku miješ". Prisutno je fućkanje pojedinih osoba. Nakon toga je skandiranje "Izrael i Hrvatska, dva ratna zločinca". Nakon 01:36 trajanja snimke vidljivo je da muška osoba u prvom redu odozdo, prva s lijeve strane više ne sjedi na stepenicama, već se ustala i stoji s lijeve strane ulaza i drži transparent. Nakon 01:62 trajanja snimke pred skupinu izlazi muška osoba, nije u uniformi i predstavlja se skupini značkom i službenom iskaznicom, vidljiva je njegova radnja predstavljanja, ali se iskaznica ne vidi te se imenovani obraća skupini riječima „Dame i gospodo u ime I. Policijske postaje vi koji ste se okupili tu ispred glavnog ulaza u Ministarstvo vanjskih i europskih poslova pozivam vas da se raziđete jer u protivnom činite prekršaj iz članka 23. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira“. Njegove riječi se dobro čuju, a za vrijeme dok on govori skupina glasnije viče odnosno skandiraju „ SA, Radman srami se, ruke su ti krvave“. U 02:50 snimke je drugi poziv službene osobe istovjetan upućen skupini riječima „Pozivam vas da se raziđete", poziv je upućen skupini koja se okupila ispred glavnog ulaza jer da u protivnom čine prekršaj kako je već rečeno u prvom nalogu. Nakon toga navedena službena osoba ponovno izlazi pred skupinu te im priopćuje da su se oglušili o naredbu da se raziđu, da su počinili prekršaj iz članka 23. navedenog Zakona te da su uhićeni te da se pozivaju da sami pođu u prostorije I. Policijske postaje. Potom ih službena osoba obavještava odnosno upozorava da ukoliko sami ne pođu u Policijsku postaju da će nad njima biti upotrijebljena sredstva prisile. Nakon toga osobe skandiraju „free, free Palestina“, a potom dolaze pripadnici Interventne policije i jednu po jednu osobu nosi (četiri djelatnika policije jednu osobu) u policijsko vozilo. Cijelo to vrijeme prisutne osobe skandiraju „hapsite fašiste ne aktiviste“ i „ SA, R srami se, ruke su ti krvave“. Službena osoba poziva osobu koja stoji s lijeve strane ulaza da pođe bez primjene prisile u policijsko vozilo što ŽA i čini. Nakon toga slijedi dio snimke s natpisom „Snimka privedenih osoba u I. Policijskoj postaji“ te slijedi snimka svake osobe pojedinačno – snimljena čitava figura s osobnom iskaznicom u ruci te tako slijede osobe CA, ĆA, GA, JA, AA, EA, PA, IA, VA, TA, NA, RA, KA, DA, MA, UAJV i ŽA.

20.Braniteljica je izjavila: "Tražim da se izdvoji iz dokaznog materijala dio snimke koji se odnosi na identifikaciju osoba u Policijskoj postaji, a koje su navodno sudjelovale u mirnom prosvjedu jer tu identifikaciju ne spominje tužitelj u optuženju. Smatram da postupke treba spojiti i smatram nedopustivim da se vodi 17 odvojenih postupaka radi ekonomičnosti postupka. Smatram da je tužitelj na način da vodi 17 odvojenih postupaka pokušao zastrašiti prosvjednike da ubuduće to ne čine. Smatram da je tužitelj prebacio na Sud obavezu identifikacije okrivljenika. Po meni tužitelj je trebao reći da se na primjer ŽA nalazi u tom i tom redu, taj i taj po redu. Na ovaj način traži se od okrivljenih da sami sebe osuđuju odnosno terete sami sebe. Branitelj je izjavio: "Snimka u dijelu koji se odnosi na popis privedenih osoba u I. Policijskoj postaji je nezakonit dokaz jer se okrivljenici na taj način ponižavaju, time se krši načelo razmjernosti, to je protivno čl. 3. Konvencije i čl. 22. Ustava. Iz snimke nije vidljivo da bi za vrijeme trajanja iste bilo tko na taj ulaz pokušavao ući odnosno izaći. Branitelj je izjavio: "Bilo je nehumano postupanje prema okrivljenicima, u jednoj ćeliji bilo je 14 okrivljenika". Odvjetnica je izjavila: "Za vrijeme uhićenja bila su dva kaveza, jedan za žene, jedan za muškarce, svaki veličine 4 metra kvadratna, jedan je bio namijenjen za žene, jedan za muškarce. U jednom su bila dva muška prosvjednika, a u drugom 15 žena. Samo je jedna klupica u toj prostoriji gdje se njih četvero može sjesti, stajale su tu više od 7 sati." Tužitelj je izjavio: "Mislim da je skrenuto s teme". Braniteljica je predočila Sudu snimku iz zraka Ministarstva vanjskih poslova te navodi: "Ulaz gdje su bili prosvjednici je protokolarni ulaz što znači da je zatvoren, otvara se prigodno, inače se ne koristi osim za prigodne svrhe i nije se koristio u kritično vrijeme prosvjeda. Ministarstvo sveukupno zajedno sa tim ima 6 ulaza što je vidljivo na navedenoj snimci."

21.Iz podneska braniteljice od 07. svibnja 2025. vidljivo je da u istom braniteljica ističe da optužni prijedlog nije sastavljen sukladno Prekršajnom zakonu, da tužitelj skriva dokaze od okrivljenika, da predlaže spajanje svih postupaka gdje su prosvjednici u ovom slučaju okrivljenici, poziva se na Zakon o javnom okupljanju, smatra da je u ovom slučaju grubo povrijeđeno pravo na slobodu mišljenja, da su redarstvene vlasti trebale štiti slobodu govora i javnog okupljanja na mirnom prosvjedu. Također napominje da u Sudu niti njoj, ni drugim braniteljima, niti tužitelju nije osigurano praćenje rasprave na adekvatan način – mogućnost korištenja stola i monitora, već im je samo osiguran stolac, što je nedopustivo.

22.U dokaznom postupku izvršen je uvid u video snimku koju je tužitelj priložio u spis 12. svibnja 2025., te je uvidom u istu utvrđeno: snimka je istovjetna snimci ranije dostavljenoj u spis s time što je na početku snimke iznad okrivljenika UA vidljivo ispisano tiskanim slovima njegovo ime i prezime u skupini.

23.Iz podnesaka Ministarstva vanjskih i europskih poslova od 30. travnja 2025. i 09. svibnja 2025. vidljivo je da je Ministarstvo na traženje Suda dostavilo sljedeće podatke – Ministarstvo ima dva službena ulaza (Đorđićeva 4 i [adresa]), u Ministarstvo se može ući na kolni ulaz na adresi [adresa], ali samo sa vozilom sa posebnom dozvolom, prosvjednici su se okupili na adresi [adresa], što je službena adresa, navedeni protokolarni ulaz se koristi svakodnevno, na ulazu je raspoređen djelatnik osiguranja Ministarstva, a na vanjskom osiguranju ulaz štite policijski službenici, koristi se za ulazak državnih dužnosnika, posjeta stranih dužnosnika od kojih su neki štićene osobe pod zaštitom MUP-a, koristi se svakodnevno i prilično učestalo ovisno o diplomatskim aktivnostima, vrata na ulazu nisu bila zaključana, već su bila elektronski blokirana, navedenog dana u 11:00 sati je bio najavljen posjet jednog veleposlanika države članice EU što su preusmjerili zbog blokade na ulaz Đorđićeva 4, što je moglo prouzročiti negativne učinke, ulaz nije korišten za izlaske zbog blokade, a djelatnici osiguranja su preusmjeravali izlazak na ulaz Đorđićeva 4, zaposlenici Ministarstva, stranke i druge osobe, koriste ulaz Đorđićeva 4. Iz podneska Ministarstva od 09. svibnja 2025. navedeno je da u zgradi Ministarstva svakodnevno u prosjeku boravi oko 400 osoba, a ne raspolažu informacijom koliko je otprilike osoba tijekom prosvjeda preusmjereno na drugi ulaz. Prosvjed je trajao od 08:26 do 10:17 sati, a izazvao je neugodnost pri najavljenom službenom posjetu veleposlanika jedne EU države, pa je ulaz bio preusmjeren na Đorđićevu 4, čime je nanesena šteta ugledu službe vanjskih poslova, odnosno Republici Hrvatskoj.

24.U završnoj riječi ovlašteni tužitelj je u cijelosti ostao kod navoda optuženja. Branitelj okrivljenika odvjetnik Klaudio Čurin je u završnoj riječi koja je čitana na ročištu, a u pismenom obliku zbog njene opsežnosti, dostavljena u spis, naveo da nije dokazano postojanje prekršaja, te u cijelosti upućuje na sve navode koji su u sklopu obrane iznijeti u tijeku postupka. U izrazitoj mjeri upućuje na dosadašnju sudsku praksu kako domaću, tako i Europskog suda za ljudska prava, te navodi da se radilo o mirnom prosvjedu koji štiti Ustav RH i međunarodni ugovori kojih je Republika Hrvatska potpisnik.

25.Na temelju obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da nema dokaza da je okrivljenik počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret na način naveden u optužnom prijedlogu. Radi toga, okrivljenik je oslobođen optužbi u nedostatku dokaza temeljem čl. 182. st.1. toč.3. Prekršajnog zakona.

26.Utvrđeno činjenično stanje u dokaznom postupku nije sukladno, suglasno optuženju niti je Sud u dokaznom postupku utvrdio da je okrivljenik ostvario prekršaje na način naveden u optuženju.

27.Okrivljeniku se optuženjem stavlja na teret da je kritične zgode na javnom mjestu narušavao javni red i mir na način da se nalazio u skupini sa još 16 građana, da su sjeli na stepenice ispred glavnog ulaza u zgradu Ministarstva vanjskih i europskih poslova, da je svojim tijelom onemogućio i blokirao ulazak i izlazak iz zgrade i pri tome vikao na sav glas riječi koje su vidljive u izreci ove presude pod točkom a).

28.U dokaznom postupku je utvrđeno da je inkriminirani događaj počinjen u posebnim okolnostima tijekom prosvjeda i to mirnog prosvjeda, kojeg štiti Ustav RH i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, što je bitno jer kod utvrđivanja koja ponašanja ulaze u krug prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u redovnim okolnostima i u okolnostima mirnog prosvjeda, ne primjenjuju se isti kriteriji.

29.Člankom 16. st.1. i 2. Ustava RH propisano je da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi, te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Člankom 42. Ustava RH propisano je da se svakom priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u skladu sa zakonom.

30.Prema Zakonu o javnom okupljanju (NN 128/99, 90/05, 139/05, 150/05, 82/11, 78/12, 114/22) prema čl. 1. svatko ima pravo na javno okupljanje pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom. Čl. 2 propisuje da su javna okupljanja između ostalog mirna okupljanja i javni prosvjedi, čl. 3. st.1. propisuje da se jedino na temelju ovog Zakona mogu propisati ograničenja prava na javno okupljanje koja su nužna u demokratskom društvu radi zaštite sloboda i prava drugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja, a sloboda govora i javnog nastupa na javnom okupljanju ograničena je zabranom svakog pozivanja i poticanja na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti. Čl. 4. st.1. istog Zakona propisuje da se mirnim okupljanjem i javnim prosvjedom podrazumijeva svako organizirano okupljanje više od 20 ljudi koje se održava radi javnog izražavanja i promicanja političkih, socijalnih i nacionalnih uvjerenja i ciljeva. Čl. 10. navedenog Zakona propisano je da se mirno okupljanje i javni prosvjed može održavati na svakom za to prikladnom prostoru, a čl. 9. st. 3. istog Zakona propisano je da se ne prijavljuju pojedinačni prosvjedi (Zakon ne definira što se smatra pojedinačnim prosvjedom – je li to prosvjed jedne osobe ili je to prosvjed skupine koja broji do 20 ljudi.) Čl. 11. st.1. istog Zakona propisano je da se mirno okupljanje i javni prosvjed ne smije održavati u blizini bolnica na način da ometa pristup vozilima hitne pomoći i remeti mir bolesnicima, u blizini dječjih vrtića i osnovnih škola, dok se u njima nalaze djeca, u nacionalnim parkovima i zaštićenim parkovima prirode, osim onog koji ima cilj promicanje zaštite prirode, na autocestama i magistralnim cestama na način kojim se ugrožava sigurnost cestovnog prometa, na drugim mjestima, ako bi se s obzirom na vrijeme, broj sudionika ili narav okupljanja moglo ozbiljnije poremetiti kretanje i rad većeg broja građana, te najmanje 10 metara od objekata u kojima su smješteni Hrvatski Sabor i Vlada RH i najmanje 20 metara od objekta u kojem je smješten Ustavni sud RH.

31.U dokaznom postupku utvrđeno je da se inkriminirani događaj dogodio u okviru mirnog prosvjeda koji se održavao radi javnog izražavanja političkih uvjerenja i ciljeva.

32.Pravo na javno okupljanje je temeljno demokratsko pravo, treba postojati ravnoteža između očuvanja javnog reda i mira s jedne strane i prava na mirni prosvjed sa druge strane. Svako ograničenje javnih okupljanja po osnovi zaštite prava i sloboda drugih mora imati opravdanje, odnosno, mora postojati ozbiljan stupanj izvjesnosti da će zadiranje u prava i slobode drugih biti prekomjerno, odnosno nerazumno. Ustav štiti samo mirni prosvjed. Okupljanje se neće smatrati mirnim ako je organizirano sa specifičnom namjerom da se čini ili potiče nasilje ili da se ometa javni red i mir. Mirno okupljanje ne znači da ne smije doći ni do kakvog uznemiravanja okoline. Međutim, to uznemiravanje ne smije biti pretjerano. Pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed su politička prava i ona su nužna za slobodu izražavanja u demokratskom društvu iz čega slijedi da mirni prosvjed i javno okupljanje uključuje u sebi izražavanje nezadovoljstva ili izražavanje određenog zahtjeva, odnosno poruke, a ne samo razmjenu mišljenja istomišljenika. Raspon ponašanja, tj. do kojih se granica štiti mirni prosvjed, tumači se i procjenjuje u svakom pojedinačnom slučaju za sebe. Pojam "miran", ne znači tihi prosvjed. On uključuje ponašanja prosvjednika koja na određeni način mogu smetati osobama koje se protive idejama ili tvrdnjama koje se iznose na mirnom prosvjedu, pa čak može uključivati i ponašanja koja privremeno koče, usporavaju ili sprečavaju aktivnosti treće strane. Svako ograničenje slobode ili prava koje građani Ustavom imaju, mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem tih prava u svakom pojedinom slučaju. Prava i slobode drugih (koji nisu sudionici prosvjeda) u pravilu su pravo na privatnost, na mirno uživanje vlasništva, slobodu kretanja, normalnog obavljanja rada, te pravo na osobnu sigurnost i slobodu. U mirnom prosvjedu ograničenja prava drugih koji nisu prosvjednici, odnosno, zadiranje u prava i slobode drugih koji nisu prosvjednici vremenski je ograničeno i traje privremeno. Za svako ograničenje javnih okupljanja po osnovi zaštite prava i slobode drugih mora postojati ozbiljan stupanj izvjesnosti da će zadiranje u prava i slobode drugih biti prekomjerno, odnosno nerazumno. Navedena stajališta izražena su u odlukama Ustavnog suda RH broj U-I-295/2006, U-I-4516/2007 od 06. srpnja 2011. i u odluci broj U-III-3846/2012 od 10. rujna 2013..

33.U dokaznom postupku utvrđeno činjenično stanje je činjenica da se inkriminirani događaj dogodio na mirnom prosvjedu, pa bi Sud u ovom postupku odlučujući o tome je li okrivljenik ostvario prekršaj iz čl. 13. st.1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, trebao odgovoriti na pitanje, je li ponašanje okrivljenika kao sudionika mirnog prosvjeda prešlo granice dopuštenog ponašanja na prosvjedu. Raspravljajući i odlučujući o tome Sud bi znatno prekoračio granice optužnog prijedloga kojima je vezan. Kao što je već rečeno, okrivljeniku se stavlja na teret ostvarenje prekršaja iz čl. 13. st. 1. navedenog Zakona u redovnim okolnostima, što ne odgovara utvrđenom činjeničnom stanju u dokaznom postupku. To je vrlo bitno jer su različiti kriteriji po kojima se ocjenjuje ostvarenje prekršaja iz navedenog članka u redovnim okolnostima i u okolnostima mirnog prosvjeda.

34.S jedne strane imamo okrivljenika u javnom okupljanju – mirnom prosvjedu, što je temeljno demokratsko pravo, a sa druge strane taj isti mirni prosvjed kojeg štite Ustav RH i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, svakako uključuje izražavanje nezadovoljstva ili određenog zahtjeva, poruke, a ne samo razmjenu mišljenja, te uključuje uznemiravanje okoline koje ne smije biti pretjerano, nerazumno, agresivno. Mirni prosvjed uključuje i ponašanja koja smetaju osobama koje se protive idejama koje se na mirnom prosvjedu iznose, pa i ponašanja koja privremeno koče, usporavaju ili sprečavaju aktivnosti onih koji ne sudjeluju u prosvjedu. Mirni prosvjed ne znači tihi prosvjed – prosvjed u šutnji, tišini. Buka se smatra uobičajenom na javnom okupljanju, mirnom prosvjedu i takvo postupanje prosvjednika samo po sebi ne predstavlja neprikladno i neprimjereno ponašanje u sklopu mirnog prosvjeda, pa se ne može smatrati samo za sebe prekršajem. U prekršajnom postupku Sud odlučuje u granicama optužnog prijedloga.

35.U optuženju nije navedeno da se inkriminirani događaj dogodio u tijeku mirnog prosvjeda, dakle, u posebnim, a ne u redovnim okolnostima što je bitno za utvrđivanje prekršajne odgovornosti okrivljenice, jer su kriteriji za odlučivanje što ulazi u kažnjivu domenu čl. 13. navedenog Zakona u ta dva slučaja različiti. Nije navedeno u optuženju na koji konkretno način i sa konkretno kojim činjeničnim opisom je inkriminirani događaj doveo do zadiranja u prava i slobode drugih, je li to zadiranje bilo nerazumno, prekomjerno ili agresivno, te o kojim konkretnim pravima i slobodama drugih se radi. Pri tome treba imati na umu da je tu važno, odlučno i vremensko trajanje samog prosvjeda. U optuženju nije navedeno je li ostvarenjem inkriminiranog događaja nastao ozbiljan stupanj izvjesnosti da će zadiranje u prava i slobode drugih biti prekomjerno ili nerazumno. Isto tako nije navedeno je li se okrivljenik sudjelujući u inkriminiranom događaju ogriješio, i ako je, o koju odredbu Zakona o javnom okupljanju. Navedeni propis se nužno primjenjuje u konkretnom slučaju, jer je u dokaznom postupku utvrđeno da se radilo o mirnom prosvjedu, a Zakon o javnom okupljanju je pozitivan propis RH koji regulira javna okupljanja, te između njih i javni prosvjed. Tužitelj u optuženju polazi od toga da se inkriminirani događaj dogodio u redovnim okolnostima što ne odgovara utvrđenom činjeničnom stanju. Tužitelj u optuženju "ne važe", ne primjenjuje test razmjernosti između prava na javno okupljanje i mirni prosvjed s jedne strane i zadiranje u prava i slobode drugih (građana koji ne sudjeluju u prosvjedu) s druge strane, niti daje činjenični opis iz kojeg bi slijedilo da ostvarenjem navedenog događaja nastaje ozbiljan stupanj izvjesnosti da će zadiranje u prava i slobode drugih biti nerazumno ili prekomjerno. Sve naprijed navedene podatke o činjenicama koje su naprijed navedene optužni prijedlog ne sadrži, a o utvrđenju tih činjenica ovisila bi eventualna prekršajna odgovornost okrivljenika, a raspravljanjem o tim činjenicama i utvrđivanjem istih Sud bi znatno izašao iz granica postavljenih optuženjem što predstavlja bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.

36.Na osnovu provedenog dokaznog postupka Sud je utvrdio da se inkriminirani događaj dogodio u sklopu mirnog prosvjeda. Iz obrane okrivljenika, podneska braniteljice, iskaza saslušanog svjedoka, dopisa predmetnog Ministarstva i video snimke u koju je vršen uvid u dokaznom postupku slijedi utvrđenim da se kritične zgode radilo o prosvjedu, o mirnom prosvjedu, te da je okrivljenik bio sudionik istog. Navedeno proizlazi iz svih dokaza u postupku, a tu činjenicu niti tužitelj ne osporava. Isto tako u dokaznom postupku je utvrđeno iz svih provedenih dokaza što također tužitelj ne spori, a niti saslušani svjedok, jer je njegov iskaz suglasan utvrđenoj činjenici da se radilo o prosvjedu, a isto je vidljivo i iz snimke u koju je vršen uvid, da su se na navedenom prosvjedu javno izražavala politička uvjerenja i ciljevi tj. prosvjednici su izrazili svoj stav o tome da se ne slažu sa politikom koju nadležno tijelo RH – predmetno Ministarstvo vodi u odnosu prema stanju u Pojasu Gaze. Zašto je u dokaznom postupku utvrđeno da je prosvjed bio miran? Iz svih provedenih dokaza pa i iz iskaza saslušanog svjedoka proizlazi da se na navedenom javnom okupljanju nije radilo o pozivanju i poticanju na rat, uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu, vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti, na prosvjedu nije bilo učesnika, niti je to bio okrivljenik, koji bi bili pod utjecajem alkohola ili drugog opojnog sredstva, nije bilo uništavanja imovine u vidu pisanja grafita, uništavanja fasade, bacanja predmeta, pljuvanja, ostavljanja smeća ili bilo što slično. Saslušani svjedok je izričito iskazao da po njegovom uvjerenju navedena skupina nije imala cilj remetiti javni red i mir, već upravo da je imala cilj izraziti svoje neslaganje s određenim stavovima nadležnog tijela i izraziti svoje mišljenje. Ako se uzme u obzir da miran prosvjed ne znači tihi prosvjed, a da ostvarenje prekršaja iz čl. 13. navedenog Zakona ne uključuje sadržaj izgovorenih riječi, već njihov intenzitet, glasnoću i jačinu, po niti jednom dokazu u spisu nije bilo moguće utvrditi da se u ovom slučaju ne radi o mirnom prosvjedu. Čak i sam tužitelj u snimci koju dostavlja u spis na istu stavlja naslov "Prosvjed ispred Ministarstva vanjskih i europskih poslova". Nakon provedenog dokaznog postupka nije bilo dvojbeno i sa sigurnošću je utvrđeno da se inkriminirani događaj dogodio u tijeku prosvjeda, a naprijed su navedeni razlozi zašto Sud nalazi utvrđenim da je prosvjed bio miran. Nije sporno da nitko od prosvjednika pa ni okrivljenik nije bio naoružan, niti je kod ikoga nađeno neko sredstvo ili predmet koji bi bio pogodan za nanošenje ozljeda. Prosvjednici su sjedili, pa i okrivljenik, na stepenicama ispred navedenog ulaza u državno tijelo protiv čije politike su prosvjedovali, galamili su, skandirali određene rečenice u čiji sadržaj Sud nije ulazio jer isto nije bitno za ostvarenje prekršaja iz čl. 13. navedenog Zakona koji se okrivljeniku stavlja na teret, već bi eventualno bilo bitno za počinjenje prekršaja iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira što se okrivljeniku ne stavlja na teret. Uvidom u video snimku koju je tužitelj dostavio u spis je vidljivo i utvrđeno je da se okrivljenik ustao sa stepenica na kojima je sjedio te potom stao s lijeve strane ulaza i držao transparent, a sve to prije nego je ovlaštena službena osoba izašla pred skupinu i obratio im se. Nije sporno da su dva prosvjednika stajala uza zid zgrade sa lijeve strane ulaza gledano u pravcu ulaza i držala transparent sa natpisom "Prekinite sve veze s Izraelom, stop genocidu" (okrivljenik je ustao sa stepenica i zamijenio jednog od prosvjednika koji su držali transparent, prije nego se službena osoba obratila skupini koja je sjedila na stepenicama), što nije poruka koja znači poticanje na nasilje ili bilo što iz čl. 3. st.2. Zakona o javnom okupljanju, već upravo suprotno.

37.U konkretnom slučaju nužno je primjenjivati osim Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i Zakon o javnom okupljanju, te Ustav RH i Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer se kritični događaj dogodio u sklopu javnog prosvjeda i to mirnog prosvjeda, a Ustav RH i međunarodno pravo štite samo miran prosvjed. Prema Zakonu o javnom okupljanju nije definirano što se smatra pojedinačnim prosvjedom – nije jasno je li to prosvjed pojedinca ili prosvjed skupine građana do 20 ljudi. U svakom slučaju prema tom Zakonu postoji obveza prijave prosvjeda nadležnoj policijskoj upravi, ako se radi o organiziranom okupljanju više od 20 ljudi. Zakon jasno daje smjernice čime je sloboda govora i javnog nastupa na javnom okupljanju ograničena. Zakon propisuje da se mirno okupljanje i javni prosvjed može održavati na svakom za to prikladnom prostoru, s time što Zakon ne propisuje značenje tog prikladnog prostora i je li se ta prikladnost gleda, ocjenjuje sa aspekta prosvjednika ili sa aspekta građana koji nisu sudionici prosvjeda i koje prosvjed može i ometati. U čl.11. Zakona jasno su dane iznimke od čl. 10. istog Zakona i točno su navedena mjesta gdje se mirni prosvjed, odnosno javno okupljanje ne smije održavati. U konkretnom slučaju gledajući čl. 11. navedenog Zakona i mjesta gdje se javni prosvjed i mirno okupljanje zakonskom odredbom ne smiju održavati, Sud utvrđuje da bi se konkretan slučaj jedino eventualno mogao podvesti pod st.1. al.5. navedenog članka, no međutim Sud, obzirom na činjenični opis prekršaja naveden u optuženju nije ovlašten raspravljati i odlučivati o istom. To bi značilo odlučivanje izvan optuženja i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Sud se ne slaže sa obranom okrivljenika u dijelu u kojem obrana navodi da se na mirnom prosvjedu ne može počiniti prekršaj iz čl. 13. navedenog Zakona. Ukoliko miran prosvjed zadire u prava i slobode drugih ljudi koji nisu prosvjednici prekomjerno ili nerazumno, sudionik mirnog prosvjeda može ostvariti ovo djelo prekršaja, ali to se ocjenjuje u svakom konkretnom slučaju primjenom načela razmjernosti kako je već ranije obrazloženo i u tom slučaju tužitelj u optuženju mora dati činjenični opis prekršaja koji će tome odgovarati. Sud o tome u ovom postupku nije bio ovlašten raspravljati, jer je vezan granicama optuženja i raspravljanjem o tome učinio bi bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.

38.Sud je iz dokaznog materijala izdvojio dio snimke koju je tužitelj dostavio u spis odmah po kritičnom događaju 15. travnja 2025. u dijelu koji se odnosi na identifikaciju okrivljenika u Policijskoj postaji, jer je prepoznavanje strogo formalna dokazna radnja, o istoj se sačinjava zapisnik, a navedena snimka u tom dijelu nije sukladna odredbama Prekršajnog zakona.

39.Sud je prihvatio prijedlog tužitelja za dopunom optužnog prijedloga na ročištu 12. svibnja 2025. jer je tužitelj koristio svoje pravo proširiti optuženje ukoliko izvedeni dokazi na ročištu pokazuju drugačije činjenično stanje od onog koje je u optuženju navedeno.

40.Iz cjelokupnog dokaznog postupka analizirajući sve dokaze i obranu okrivljenika, te činjenice koje nisu sporne, utvrđeno je da je prosvjed bio organiziran, a ne spontan. Nije životno da se 19-ero ljudi od kojih se neki međusobno poznaju, a ne neki ne, slučajno spontano u isto vrijeme nađe na istom mjestu i baš upravo na mjestu kritičnog događaja. Osim toga, iz svih navoda obrane okrivljenika u ovom postupku i podneska braniteljice slijedi nespornim da su prosvjednici namjerno birali upravo navedeno mjesto za prosvjed što sasvim sigurno upućuje na to da je prosvjed bio organiziran, a ne spontan.

41.Slijedi utvrđenim da nema dokaza da je okrivljenik ostvario prekršaj iz čl. 13. st.1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na način kako mu se to optuženjem stavlja na teret.

42.Kako u postupku nije utvrđeno da je okrivljenik ostvario prekršaj iz čl. 13. st.1. navedenog Zakona, nije bilo moguće utvrditi da je okrivljenik ostvario prekršaj iz čl. 23. st.1. istog Zakona. Naime, ostalo je dvojbeno je li nalog službene osobe za razilaženjem skupine bio zakonit ili ne. U ovom postupku nije utvrđeno da je okrivljenik kritične zgode ostvario prekršaj remećenja javnog reda i mira na način kako mu se stavlja na teret. Je li ostvario taj prekršaj na neki drugi način, o tome Sud nije bio ovlašten raspravljati. Zbog toga nije sa sigurnošću utvrđeno, nije uopće utvrđeno, jer nije bilo moguće utvrditi, obzirom na sadržaj optuženja da je nalog službene osobe za razilaženjem skupine bio zakonit, što je po ocjeni ovog Suda odlučna činjenica i bitna pretpostavka prekršajne odgovornosti okrivljenika za ovaj prekršaj.

43.Zbog svega navedenog okrivljenik je oslobođen optužbe za oba djela prekršaja u izreci navedena, temeljem čl. 182. st.1. toč.3. Prekršajnog zakona u nedostatku dokaza.

44.Kako je okrivljenik oslobođen optužbe, odlučeno je da svi troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2-5. i t. 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

U Zagrebu, 20. svibnja 2025.

Zapisničar

Sutkinja

Amela Međuselac

Vesna Fumiš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, bez naplate takse, na adresu: Općinski prekršajni sud u Zagrebu, Zagreb, Avenija Dubrovnik 8, pozivom na gornji broj, a o istoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. Okrivljeniku: ŽA, [adresa]

2. Branitelj: odvjetnica Lina Budak, Zagreb, Savska cesta 11/I, [adresa] Zagreb

3. Branitelj: odvjetnik Klaudio Čurin, Zagreb, Ilica 29, [adresa] Zagreb

4. Branitelj: odvjetnik Ivan Vrdoljak, Zagreb, Masarykova 15, [adresa] Zagreb

5. Tužitelju: MUP, PUZ, I. Policijska postaja Zagreb

6. Pismohrana – ovdje