Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: P-343/2019-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženog IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zoran Šarić i Slavko Nedić u [adresa], protiv I. tužene - protutužiteljice ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II. tuženog - protutužitelja GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Šuper u [adresa], radi predaje u posjed i utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene 13. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja - protutuženog u zamjeni Domagoja Nedića, odvjetnika u [adresa], i punomoćnice I. i II. tuženog - protutužitelja IKO, odvjetnice u [adresa], po objavi 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima ŽK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i GK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju JK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], predaju u posjed nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi drvarnicu sa desne strane dvorišta sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženicima ŽK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i GK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju JK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], predaju u posjed nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi garažu sa desne strane dvorišta sagrađenu na kč. br. [katastarska čestica], u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da su tuženici – protutužitelji ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u 2/3 dijela i GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u 1/3 dijela suvlasnici na garaži i drvarnici na desnoj strani dvorišta i desne dvorišne kuće br. 162 u [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao sporednih dijelova iste kuće, što je tužitelj – protutuženik IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan priznati u roku od 15 dana, a što će u suprotnom zamijeniti ova presuda, te trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tuženika – protutužitelja u zemljišnoj knjizi, sve u roku od 15 dana.

Tužitelj – protutuženik je dužan tuženicima – protutužiteljima naknaditi parnični trošak, u roku od 15 dana."

IV. Nalaže se I. tuženoj - protutužiteljici ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II. tuženom - protutužitelju GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tužitelju - protutuženom IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], parnični trošak u iznosu 1.505,92 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj – protutuženik (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 10. travnja 2019. navodi da je vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća br. 162, garaža i drvarnica, [adresa], sagrađeni na kč. br. [katastarska čestica], da su tuženici suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi desna dvorišna kuća br. 162 u [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica]. I. tužena ŽK je tijekom 2003. godine bespravno ušla u posjed dijela nekretnine u vlasništvu tužitelja odnosno drvarnice, a II. tuženik GK je tijekom 2017. godine bespravno ušao u posjed dijela nekretnine u vlasništvu tužitelja – drvarnice i time su tuženici povrijedili i ograničili pravo vlasništva tužitelja u vidu uporabe, korištenja i raspolaganja navedenom nekretninom. Tužitelj je u više navrata tražio od tuženika da mu predaju posjed drvarnice što su tuženici odbijali i odbijaju tužitelju predati u posjed drvarnicu. Opisanim protupravnim postupanjem tuženici su povrijedili i ograničili tužiteljevo pravo vlasništva na nekretnini u njegovu vlasništvu te prema članku 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tužitelj kao vlasnik zahtjeva od tuženika da mu nekretninu predaju u posjed i predlaže sudu da nakon provedenih dokaznih prijedloga donese presudu:

"Nalaže se tuženicima ŽK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i GK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju JK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], predaju u posjed nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi drvarnicu sa desne strane dvorišta sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], kao i da tužitelju nadoknade prouzročene parnične troškove, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

1.1. Na ročištu 7. studenoga 2019. tužitelj izjavljuje da se protivi protutužbenom zahtjevu jer smatra da tuženici – protutužitelji nisu stekli pravo vlasništva na predmetnoj garaži i drvarnici na jedan od Zakonom propisanog načina, a posebice ne temeljem dosjelosti. Naime, za dosjelost je nužno potrebna kvaliteta posjeda bar u dijelu savjesnosti što tuženici nisu bili, odnosno njihovi prednici. Iz Ugovora o kupoprodaji prednika tuženika proizlazi da niti jedan od prednika nije prodao i predao tuženicima garažu i drvarnicu nego isključivo dvorišnu zgradu odnosno kuću. Tuženici su u posjed došli na silu i smatraju se nesavjesnim te slijedom toga ne mogu steći vlasništvo dosjelošću. Nadalje navodi da je u odnosu na tužbeni zahtjev u izreci tužbe omaškom ispuštena riječ "garaža" pa u četvrtom redu iza riječi "u naravi" treba dodati "garažu i …"

1.2. Na ročištu 6. svibnja 2025. navodi kako posjed garaže u vlasništvu tužitelja, radi se o garaži koja se nastavlja na kuću broj 162 s lijeve strane gledajući od strane ulaza, nije predmet ovog postupka, budući je tužitelj u posjedu te garaže, a ne tuženici. Stoga povlači tužbu u dijelu gdje traži predaju u posjed nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi garaža. Ostaje kod ostatka zahtjeva obzirom da se tuženici nalaze u posjedu drvarnice koja se nalazi s desne strane dvorišta gledano od ulaza u dvorište i koja je naslonjena na kuću broj 162 koja se nalazi s desne strane u dvorištu. Sporna drvarnica koja se nalazi s desne strane u dvorištu, naslonjena je na kuću broj 162 sa desne strane, upisana kao ZK tijelo A II i to temeljem Ugovora o kupoprodaji od 28. rujna 2001.

1.3. Na ročištu 13. svibnja 2025. navodi da se protivi se povlačenju dijela protutužbe, a kako je to punomoćnica tuženih iznijela na predmetnom ročištu.

2. U odgovoru na tužbu tuženici – protutužitelji (dalje u tekstu: tuženici), protive se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te osporavaju da bi tužitelj bio vlasnik drvarnice s desne strane sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ne spore da je tužitelj vlasnik kuće do ulice u [adresa], a tuženici vlasnici kuće s desne strane od ulaza u [adresa], a sve sagrađeno na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Uvidom u potpuni izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vidljivo je da je tužitelj bio upisan kao vlasnik kuće broj 162 koja je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] bez upisane garaže i drvarnice sve do 2001. godine. Tada je iz tuženicima nepoznatih razloga navedenoj kući kao vlasništvu tužitelja pripisana garaža i drvarnica. Iz tužbi priložene kopije katastarskog plana od 15. listopada 2001. vidljivo je da se drvarnica i garaža nalaze s desne strane uz kuću tuženika, radi se o objektima koji nisu novo sagrađeni, već su sagrađeni od prednika tuženika, koji su držali u posjedu predmetni desni dio kuće uključujući drvarnicu i garažu, a koji su posjed kao kvalificirani predali tuženicima. Dakle, radi se o sporednim dijelovima "desne dvorišne kuće" koje ne samo da drže u posjedu tuženici, već su i fizički spojeni sa nekretninom tuženika. Iste sporedne dijelove držali su u posjedu prednici tuženika, HK, a prije njega, VK i CK. Prednik tužitelja KK nije nikada bila vlasnik navedene garaže i drvarnice, pa stoga nije niti mogla ugovorom o kupoprodaji od 28. rujna 2001. prodati iste tužitelju. U trenutku sklapanja navedenog ugovora navedeni sporedni dijelovi nisu bili upisani u zemljišnoj knjizi kao pripadajući sporedni dio ulične stambene zgrade, niti bilo koje druge kuće. Tuženici se stoga protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te smatraju da su predmetna garaža i drvarnica sa desne strane dvorišne kuće sastavni sporedni dio iste kuće u smislu članka 67. Zakona o vlasništvu ..., odnosno da su dosjelošću u smislu članka 159. i 160. ZV-a stekli vlasništvo istih. Stoga podnose protutužbu i predlažu da sud donese presudu:

"Utvrđuje se da su tuženici – protutužitelji ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici u jednakim dijelovima na garaži i drvarnici na desnoj strani dvorišta i desne dvorišne kuće br. 162 u [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao sporednih dijelova iste kuće, što je tužitelj – protutuženik IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan priznati u roku od 15 dana, a što će u suprotnom zamijeniti ova presuda, te trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tuženika – protutužitelja u zemljišnoj knjizi, sve u roku od 15 dana.

Tužitelj – protutuženik je dužan tuženicima – protutužiteljima naknaditi parnični trošak, u roku od 15 dana."

2.1. Na ročištu 7. studenoga 2019. tuženici navode da se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću poštenje presumira, a ukoliko se smatra drugačije, na tužitelju je da dokaže da tuženici nisu bili pošteni posjednici u trenutku stjecanja posjeda nad drvarnicom i garažom. Ugovor iz 2. ožujka 2001. ne može govoriti u prilog nesavjesnosti, obzirom se govori o vremenskom razdoblju kada navedeni sporedni dijelovi nisu bili upisani u zemljišnoj knjizi kao pripadajući sporedni dio nekretnine, a isto se odnosi i na kupoprodajni ugovor iz 1976. godine.

2.2. Na ročištu 8. rujna 2020. tuženici navode da ispravljaju omašku prilikom pisanja protutužbe i to na način da uz tuženicu-protutužiteljicu vežu suvlasnički dio u 2/3, a za tuženika-protutužitelja GK suvlasnički dio od 1/3. Ističu da iz zk. ul. [broj ZK uloška] pod brojem upisa 19, proizlazi da je na nezakonit način upisano pravo vlasništva garaže i drvarnice na kč. br. [katastarska čestica], jer je poznato da se pravo vlasništva na nekretnini može steći pravnim poslom, sudskom odlukom, a nikako na temelju prijavnog lista niti plana Ureda za katastar.

2.3. Na ročištu 6. svibnja 2025. tuženici navode da se protive povlačenju tužbe u odnosu na garažu.

2.4. Na ročištu 13. svibnja 2025., a uvidom u kopiju katastarskog plana koja se nalazi na 106 spisa, tuženici potvrđuju da je na istoj žutom bojom označena sporna drvarnica, dakle gledajući od strane [adresa] ulaskom u dvorište nalazi se s desne strane. Nesporno je da je tužitelj vlasnik ujedno i posjednik garaže koja se nalazi s lijeve strane, ulaskom u dvorište naslonjena na uličnu kuću broj 162. Tuženici nisu u posjedu opisane garaže. Obzirom je na licu mjesta 6. svibnja 2025. utvrđeno da garaža koju je tužitelj tijekom postupka obuhvatio tužbenim zahtjevom a u odnosu na koju je kasnije povukao tužbu predstavlja garažu koja se nalazi gledajući s ulične strane lijevo u dvorištu u nastavku lijeve ulične kuće broj 162 i koja je upisana u zemljišnim knjigama u ZK tijelu II, a koja nije u posjedu tuženih, niti su tuženici kupili predmetnu garažu, to povlači tužbu u dijelu kojem traži da se utvrdi dosjelost na garaži. Ostaje kod zahtjeva u kojem traži da se utvrdi dosjelost samo na spornoj drvarnici koja se nalazi s desne strane u dvorištu naslonjena na kuću broj 162 s desne strane, gledajući od strane ulice ([adresa]), a koja je upisana kao ZK tijelo A2. Također povlači i dio protutužbe koji glasi "i desne dvorište kuće broj 162" i dio koji glasi "kao sporednih dijelova iste kuće".

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 28. rujna 2001. (list 5-7 spisa), izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige broj zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 8-13 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 14 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 2. ožujka 2001. (list 33 spisa), Kupoprodajni ugovor od 30. lipnja 1976. (list 34 spisa), iskaz svjedoka RK (list 37 spisa), svjedokinje LK (stranica 49-50 spisa), svjedoka BK (stranica 50-51 spisa), svjedokinje SK (stranica 58 spisa), povijesni izvadak iz zemljišne knjige broj zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 70-79 spisa), zapisnik s očevida 6. svibnja 2025. (stranica 94-97 spisa), iskaz tužitelja (stranica 100-101 spisa), iskaz I. tužene (stranica 101-102 spisa), iskaz II. tuženog (stranica 102 spisa), prijavni list (stranica 104-111 spisa), preslike fotografija sačinjene na očevidu 6. svibnja 2025. (stranica 113-118 spisa), izvršio uvid u spis ovoga suda posl.br. P-2020/2002. i svu dokumentaciju priležeću tom spisu, te u drugu ovom spisu priležeću dokumentaciju.

3.1. Nije saslušan svjedok HK, budući su tuženici na ročištu 18. veljače 2025. odustali od izvođenja tog dokaznog prijedloga.

4. Tijekom postupka tužitelj je povukao tužbu u dijelu kojim traži predaju u posjed nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi garaža, kojem povlačenju su se tuženici protivili pa je valjalo odlučiti o osnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva. Jednako tako, tuženici su tijekom postupka povukli protutužbu u dijelu kojem traže da se utvrdi dosjelost na garaži, kao i dio protutužbe koji glasi "i desne dvorište kuće broj 162" i dio koji glasi "kao sporednih dijelova iste kuće". Takovom povlačenju protutužbe tužitelj se protivio pa je i u odnosu na isto valjalo meritorno odlučiti.

5. Predmet spora jest:

- zahtjev tužitelja da mu tuženici predaju u posjed nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi garaža i drvarnica sa desne strane dvorišta sagrađena na kč. br. [katastarska čestica],

- zahtjev tuženika-protutužitelja za utvrđenjem da su tuženici – protutužitelji ŽK u 2/3 dijela i GK u 1/3 dijela, suvlasnici na garaži i drvarnici na desnoj strani dvorišta i desne dvorišne kuće br. 162 u [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao sporednih dijelova iste kuće, što je tužitelj – protutuženik IK dužan priznati u roku 15 dana, a što će u suprotnom zamijeniti ova presuda, te trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tuženika – protutužitelja u zemljišnoj knjizi.

6. Rješavanje vlasništva nekretnine - garaže i drvarnice sa desne strane dvorišta sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] i upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ima značaj prethodnog pitanja za ovaj postupak u dijelu u kojem tužitelj traži predaju u posjed te nekretnine, slijedom čega je ovaj sud prije svega morao odlučiti tko je vlasnik sporne nekretnine.

7. Sporno je među strankama tko je vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi garaža i drvarnica sa desne strane dvorišta sagrađena na kč. br. [katastarska čestica]. Tužitelj tvrdi da je vlasništvo stekao pravnim poslom, dok tuženici svoj zahtjev temelje na dosijedanju tvrdeći da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva.

8. Odredbom članka 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - dalje: ZV), kojim je uređeno stjecanje na temelju pravnoga posla, propisano je da na temelju valjanoga pravnoga, kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom (stavak 1.), da se na temelju pravnoga posla ne može steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu (stavak 2.). Pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku (stavak 3).

9. Odredbom članka 159. stavak 1. ZV-a je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (stavak 1.), da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 2.), da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 3.).

10. Odredbom članka 11. ZV-a je propisano da tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik (stavak 1.), time da će se posjed smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno (stavak 2.).

11. Odredbom članka 18. ZV-a propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed) (stavak 1.), da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet (stavak 2.), da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (stavak 3.), time da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (stavak 5.).

12. Iz iznijetog proizlazi da je za stjecanje vlasništva dosjelošću potreban zakonit, istinit i pošten posjed nekretnine (redovna dosjelost) ili barem pošten posjed nekretnine (izvanredna dosjelost).

13. Radi utvrđenja tko je vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi garaža i drvarnica sa desne strane dvorišta sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], izvedeni su dokazi kako slijedi.

13.1. Iz izvatka iz zemljišne knjige broj zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je istome upisano:

- ZK tijelo I., kč. br. [katastarska čestica] zemljište i dvorište, [adresa], površine 550 m2 te da je ZK tijelo I. u društvenom vlasništvu;

- ZK tijelo II., Kuća br.162, garaža i drvarnica, [adresa], sagrađeni na kč. br. [katastarska čestica] te da je ZK tijelo II. u vlasništvu Vrabec IK, [adresa];

- ZK tijelo IV., Desna dvorišna kuća br. 162, u [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] te da je ZK tijelo IV. u suvlasništvu PK, [adresa], u 2/3 dijela i ZK, [adresa] u 1/3 dijela

- ZK tijelo V., Lijeva dvorišna kuća br.162 i drvarnica, u [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] te da je ZK tijelo V. u vlasništvu FK, [adresa];

- ZK tijelo VI., Lijeva dvorišna garaža u [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] te da je ZK tijelo VI. u vlasništvu JK.

13.2. Iz izvoda iz katastarskog plana Područnog ureda za katastar Osijek od 14. prosinca 2012. za k. o. [katastarska općina], broj katastarske čestice [katastarska čestica] vidljiva je izgrađenost i položaj objekata na predmetnoj čestici.

13.3. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 28. rujna 2001. proizlazi da su ga sklopili KK iz [adresa], kao prodavateljica, i IK iz [adresa], kao kupac, da je predmet kupoprodaje ulična stambena građevina, dvorišna zidana drvarnica s desne strane i neuknjižene garaže, te dvorište na kčbr. [katastarska čestica] u 1/3 dijela u [adresa], površine 550 m2, te da je nekretnina izgrađena pred približno 70 godina u [adresa] (točka I.). Kupoprodajna cijena ugovorena je u iznosu od 85.800,00 kn, a kupac ju je isplatio u cijelosti (točka II.). Nadalje proizlazi da prodavateljica ovlašćuje kupca da, bez bilo kakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja, može u zemljišnim knjigama ili drugim javnim očevidnicima ishoditi uknjižbu prava vlasništva kupljenih nekretnina iz točke I. ovog ugovora na svoje ime (točka III.), da prodavateljica jamči kupcu da su prodane nekretnine njezino isključivo vlasništvo te da nisu opterećena nikakvim uknjižbama ni neuknjiženim teretima (točka IV.), odnosno da kupac stupa u posjed kupljenih nekretnina iz točke I. ovog ugovora odmah po potpisu i isplati ugovorenog iznosa (točka V.). Ugovor je ovjeren po javnom bilježniku Lidiji Perić iz [adresa] 28. rujna 2001. pod brojem OV-11003/2001.

13.4. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 2. ožujka 2001. proizlazi da su ga sklopili BK iz [adresa] i CK iz [adresa], kao prodavatelji, te HK iz [adresa], kao kupac, da su prodavatelji prodali kupcu nekretninu kč. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju u naravi čini Desna dvorišna kuća br. 162 u [adresa], površine 530 m2 (točka I.), da je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 80.000,00 kn, a koju se kupac obvezao isplatiti prodavateljima danom potpisivanja ovog ugovora (točka II.). Nadalje proizlazi da prodavatelji ovlašćuju kupca da na osnovi ovog ugovora, a bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja ishodi u zemljišnim i drugim javnim knjigama u kojima se upisuje vlasništvo ili posjedovno stanje na nekretninama, uknjižbu prava vlasništva odnosno prava korištenja na nekretnini iz točke I. ovog ugovora i upis posjedovnog stanja na ime i vlasništva odnosno na korištenje kupca (točka III.), da kupac stupa u posjed nekretnina odmah po potpisivanju ovog ugovora (točka IV.), kao i da prodavatelji jamče kupcu da je prodana nekretnina isključivo vlasništvo prodavatelja, da na njoj ne postoji neko pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili ograničava kupčevo pravo, a posebno da ta nekretnina nije opterećena nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima (točka V.).

13.5. Iz Kupoprodajnog ugovora od 30. lipnja 1976. proizlazi da su ga sklopili RK i UK, oboje iz [adresa], kao prodavatelji, te BK i CK, oboje iz [adresa], da su prodavatelji prodali kupcima njihovu nekretninu i to Desnu dvorišnu zgradu kbr. 162, u [adresa]. u [adresa], a sagrađena je na kč. br. [katastarska čestica], koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za ugovorenu kupovninu od 120.000,00 dinara (točka I.), da će kupci u posjed kupljene zgrade stupiti kroz 15 dana (točka II.), da prodavatelji ovlašćuju kupce da si mogu na jednake dijelove u zemljišnoj knjizi ishoditi uknjižbu prava vlasništva u svoju korist i ime (točka III.).

13.6. Iz prijavnog lista za katastar sastavljenog 30. listopada 1981. proizlazi da je u Posjedovnom listu broj 13219, kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 550 m2, promijenjeno stanje u na način da ima stajati kč. br. [katastarska čestica] tri kuće površine 272 m2 i dvorište 278 m2. Iz zapisnika sastavljenog 30. listopada 1981. vidljivo je da je u k. o. [katastarska općina] povodom zahtjeva VK i u njegovoj nazočnosti pristupljeno uviđaju odnosno geodetskoj izmjeri uz prijedlog da se predlaže promjena kako je utvrđeno u nalazu i opisano u prednjem prijavnom listu.

13.7. Iz iskaza svjedoka RK proizlazi da tužitelja poznaje, tuženike ne poznaje, da zna kuću gdje tužitelj stanuje, ali ne zna o kojoj se ulici radi. Poznato mu je da tužitelj ima poslovni prostor u [adresa]. Može reći da na toj nekretnini postoje dvije garaže, na toj nekretnini postoje tri kuće i to jedna s ulične strane, a kad se uđe u dvorište jedna s desne i jedna s lijeve strane. Osim navedenog postoji i šupa. Sada ne zna tko je vlasnik nekretnine, a nije mu poznato da li bi postojalo jedan ili više vlasnika. Poznato mu je da tužitelj ima kuću s ulične strane i garažu, a za ostale objekte ne zna čiji su niti tko ih koristi. Nekad je živio u [adresa] i to kad se uđe u dvorište u kući s desne strane. Tu nekretninu je prodao 1977. godine osobi pod imenom I, ali se ne može sjetiti prezimena. Poznato mu je da je tužitelj kupio uličnu kuću, ali ne zna kada. Kad ja prodao kuću predmet kupoprodaje je bila i šupa koja je bila naslonjena na njegovu kuću, ali koju nije koristio, odnosno, tu šupu nije prodao zato što nije bila njegova već je bila u vlasništvu ŠK i Ž. Njihova kuća je bila kuća do ulice odnosno kuća koju je kupio tužitelj. DK i Ž su cijelo vrijeme dok je on živio u [adresa] koristili tu šupu koja je bila naslonjena na njegovu kuću. Od kad je prodao nekretninu do danas više nije bio u [adresa]. Tko je koristio šupu kad je otišao, ne zna.

13.8. Iz iskaza svjedokinje LK (trebalo bi ispravno stajati ĆK) proizlazi da stranke poznaje s time da tužitelja poznaje više nego tužene, da je u [adresa] u [adresa], bila vlasnik i stanovala zajedno sa svojim suprugom BK. Tu kuću su prodali HK. Uz kuću prodana je i šupa koja je naslonjena na njihovu kuću. Kad se uđe u dvorište šupa koja je naslonjena na kuću nalazi se sa desne strane. Dok su bili vlasnici oni su tu kuću (ispravno bi trebalo stajati šupu) koristili i to 1991. godine do 2001. godine. Tko sada koristi tu šupu i tko je vlasnik kuće, ne zna. Vlasnici ulične kuće su otišli i tada ta šupa nije bila zaključana. Tu šupu su oni počeli koristiti te su je i održavali, te su je čak i kad je pala granata i obnovili. Kada su 1998. godine uvodili plin, u šupu je ugrađen plinski (kombi) bojler. Možda je tamo ugrađen i sanduk za plin, ali to ne može sa sigurnošću tvrditi. Kada su oni 1976. godine došli, tužitelj je živio u kući sa roditeljima i to nekoliko godina te se nakon toga oženio i otišao. Niti tužitelj, niti netko od njegove obitelji im nije osporavao korištenje šupe, čak je pok. mama tužitelja potpisala suglasnost za uvođenje plina. Korištenje šupe im nije osporavao nitko. Čak im korištenje šupe nije osporavao EK koji je bio vlasnik kuće prema ulici, a nije im osporavala niti ženska osoba kojoj je on prodao kuću. U Kupoprodajnu ugovoru kad su kupili nekretninu 1976. godine stoji da su kupili desnu dvorišnu zgradu. Sud konstatira da se svjedoku na uvid daje kopija katastarskog plana sa lista 28. spisa te svjedok navodi da je pod brojem 162 kuća prema ulici, a da je kuća koju su kupili gledano od ulice s desne strane. 2001. godine HK prodali su istu dvorišnu zgradu. Do 1991. godine su u uličnoj kući živjeli DK NK i DK koji su 1991. godine otišli i više se nisu vratili. Kasnije su u tu kuću došli prognanici 1992. ili 1993.g. Spornu šupu do 1991. godine koristili su vlasnici ulične kuće DK NK i DK. Šupu su održavali i koristili (ĆK i BK), a da nikoga nisu pitali jer u dvorištu nije bilo nikoga, niti IK niti DK. Ne zna od koga je tužitelj kupio nekretninu. Kada su uvodili plin 1998. godine, gdje će prolaziti instalacija, gdje će biti plinski bojler i sanduk za plin, odredio je HEP, odnosno, oni koji su uvodili plin. Može reći da šupu nisu ni od koga kupili, ali prodali su je sa kućom, odnosno sa papirima.

13.9. Iz iskaza svjedoka BK proizlazi da stranke poznaje, da je u [adresa] u [adresa] zajedno sa suprugom u desnoj dvorišnoj zgradi živio od 1976. godine do 2001. godine kad su preselili u Brijest. Vlasnici kuće do [adresa] otišli su 1991. godine, a u lijevoj zgradi živjeli su otac i majka tužitelja. Šupu sa desne strane kada su oni (G) doselili koristili su NK i DK. Nakon što su J otišli oni su počeli koristiti šupu te tvrdi da je ista bila otključana. 2001. godine HK prodali su svoju kuću i to desnu dvorišnu zgradu, a dodaje da je zajedno "uzeo" i šupu. U razdoblju dok su koristili šupu nitko im nije osporavao korištenje, nitko ih nije "tjerao" van, pa čak ni tužitelj ili netko od njegove obitelji. Negdje 1997. godine ili 1998. godine uvodili su plin. Na vanjskom zidu drvarnice je plinsko brojilo, a u toj šupi je ugrađen plinski bojler. Gdje će biti instalacija i gdje će se što ugraditi odredila je firma koja je izvodila radove. Drvarnicu su neprestano koristili od 1991. godine do 2001. godine. Misli da sada drvarnicu koriste tuženici. Zna da su do 1991. godine šupu koristili J, a da li su bili vlasnici to ne zna. Od ranijih vlasnika RK nisu kupili šupu, a u ugovoru je pisalo desna dvorišna zgrada. Od 1976. godine do 1991. godine nisu koristili spornu šupu zato što su tu šupu koristili J. HK su prodali desnu dvorišnu zgradu, a da li je u ugovoru navedena šupa ili drvarnica, to se ne može sjetiti. Raniji vlasnici DK su mijenjali kuću sa OK i ĐK, a što piše u ugovoru o zamjeni nekretnine, on ne zna. Kada je OK došao i kad su se upoznali isti je samostalno bez da ga je itko išta pitao za šupu rekao "to nije moje". Ne zna da li su raniji vlasnici tužitelju prodali i spornu drvarnicu ili šupu.

13.10.

Iz iskaza svjedokinje SK proizlazi da tužitelja poznaje, ali I. i II. tuženika ne poznaje, da joj je poznato da tužitelj živi negdje na Jugu, ali ne zna u točno kojoj ulici. Od 1963. do 1987. živjeli su u zajedničkom dvorištu u [adresa]. Do 1991. godine je često dolazila u [adresa], ali poslije toga više ne. Uz kuću tuženika misli da još uvijek postoji nus prostorija odnosno šupa koja je pripadala kući njezinih roditelja, a koju kuću su zamijenili sa gospođom TK ali joj ne zna prezime, koja je kasnije to prodala tužitelju. To je bilo negdje poslije Domovinskog rata, misli 1997. i 2000. godine. Još joj je poznato da je obitelj BK koja je živjela prije Sabe tu nus prostoriju uredila i prilagodila sebi. To je primijetila 2018. godine kada je bila u posjeti kod tužiteljeve mame. Misli da je zadnji put u [adresa] naišla negdje 2010. godine jer ju je zanimalo i još je bila tužiteljeva mama. Njezini roditelji su kuću koja je na kopiji katastarskog plana na listu 28 označena sa brojem 162 mijenjali za kuću u [adresa] sa misli TK. Sporna šupa i garaža nalaze se na kopiji katastarskog plana iza kuće 162 sa lijeve strane, a iza kuće 162 se nalaze 2 garaže. Jedna garaža je pripadala H, a jedna njezinim roditeljima. Obitelj BK se doselila negdje 1970-tih. NK i DK su njezini roditelji. Njezini roditelji su do 1991. godine imali ključ od šupe koja je inače bila zaključana. Ne zna kome i da li je predan ključ i lokot, da li je šupa bila zaključana u vrijeme kada su njezini roditelji otišli. Zna da je ona MK predala ključ od kuće, garaže i druge šupe, a ključ sporne šupe je uvijek visio u predsoblju.

13.11.

Iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je povodom sastavljanja nove zemljišne knjige na temelju posjedovnog lista broj 2468 i dr., rješenja Odjela za financije, N. O. Općine Osijek od 1. lipnja 1960. br. 07-13112/60 i čl. II. Uputstva o zemljišno knjižnim upisima nacionaliziranih najamnih zgrada i građevinskog zemljišta upisana - na A I čkbr. [katastarska čestica] i uknjižena kao društveno vlasništvo, zatim u

- na A II upisana je kuća br. 162 u [adresa] koja je sagrađena na čkbr. [katastarska čestica] te je na istu uknjiženo pravo vlasništva za korist: ŠK u 1/3 dijela, NK u 1/3 dijela i ČK u 1/3 dijela,

- na A III upisana je lijeva dvorišna kuća br. 162 u [adresa] sagrađena na čkbr. [katastarska čestica] te je na istu uknjiženo pravo vlasništva za korist: AK iz [adresa] u ½ dijela i IG, u ½ dijela, oboje iz [adresa],

- na A IV upisana se desna dvorišna kuća broj 162 u [adresa] sagrađena na čkbr. [katastarska čestica] te je na istu uknjiženo pravo vlasništva za korist ŽG u ½ dijela i UK, u ½ dijela, oboje iz [adresa].

13.11.1. Pod brojem Z-3514/76 (redni broj upisa 9 i 10) na temelju kupoprodajnog ugovora od 30. lipnja 1976. br. OV-5055/76 uknjiženo je pravo vlasništva na nekretninama ŽG i UK iz [adresa] upisane u A IV u korist GG u ½ dijela i ĆK iz [adresa] u ½ dijela.

13.11.2. Pod brojem Z-93/80 (redni broj upisa 11) na temelju prijavnog lista i kopije plana Ureda za katastar od 10. rujna 1979. br. 1686/79 cijepana je u A čkbr. [katastarska čestica] u nove 7224/1 i 7224/2.

13.11.3. Pod brojem Z-4124/93 (redni broj upisa 15) na temelju ovosudnog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 23. studenoga 1993. br. O-1215/93-3 uknjiženo je pravo vlasništva na dio nekretnina ČK V (ČK) u A II za korist NK iz [adresa].

13.11.4. Pod brojem Z-6557/97 (redni broj upisa 18) na temelju Ugovora o zamjeni nekretnina od 2. srpnja 1996. i dvije punomoći od 29. listopada 1993. i od 19. siječnja 1994. uknjiženo je pravo vlasništva na nekretninama NK i ŠK iz [adresa] upisane u A II za korist KK iz [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana].

13.11.5. Pod brojem Z-7498/01 (redni broj upisa 19 i 20) na temelju prijavnog lista, kopije plana Ureda za katastar Osijek od 11. listopada 2001. br. UPI-390/01 upisana je u A II garaža i drvarnica i u A III garaža i drvarnica sagrađene na kč. br. [katastarska čestica]. zatim je na temelju Kupoprodajnog ugovora od 28. rujna 2001. br. OV- 11003/01 uknjiženo pravo vlasništva na nekretninama Čokonai Ibolje upisane u A II za korist Vrabec Tomislava, [adresa].

13.11.6. Pod brojem Z-655/01 (redni broj upisa 21) na temelju Kupoprodajnog ugovora od 2. ožujka 2001. Br. OV-3010/01 uknjiženo je pravo vlasništva na nekretninama u A IV, vlasništvo GG i ĆK, za korist JG.

13.11.7. Pod brojem Z-7690/02 (redni broj upisa 22) na temelju prijedloga i Kupoprodajnog ugovora od 4. listopada 2003. OV-2635/03 uknjiženo je pravo vlasništva na nekretninama JG u A IV za korist PK iz [adresa].

13.12.

Iz prijavnog lista za zemljišno knjižni odjel (Z-7498/01) sastavljenog 11. listopada 2001. proizlazi da je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], došlo do promjene upisa objekta na način da u ZK tijelu A II u kojem je bila upisana kuća br. 162 u [adresa] sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu KK iz [adresa], po novom ima stajati kuća broj 162, garaža, drvarnica u [adresa] sagrađena na kčbr. [katastarska čestica]. Iz zapisnika sastavljenog 11. listopada 2001. vidljivo je da je u k. o. [katastarska općina] povodom zahtjeva IK i u njegovoj nazočnosti pristupljeno uviđaju odnosno geodetskoj izmjeri uz nalaz da službena osoba upoznaje posjednike i vlasnike kat. čestice sa izvršenim promjenama na prethodnoj strani, da je izvršeno geodetsko snimanje objekata, te sastavljen prijavni list u svrhu upisa u gruntovni operat, te promjena posjednika prema kupoprodajnom ugovoru. Nakon upoznavanja s nastalom promjenom stranka u znak prihvaćanja promjene potpisuje prijavni list. U privitku prijavnog lista prileži Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 28. rujna 2001.

13.13.

Iz zapisnika sastavljenog na licu mjesta u [adresa], utvrđeno je da se, gledajući sa ulične strane ([adresa]), nalazi kuća br. 162. Nastavno na istu s lijeve strane nalaze se dvije garaže, u nastavku istih nalazi se lijeva dvorišna kuća broj 162. Više ne postoji drvarnica koja pripada lijevoj dvorišnoj kući i koja se ranije nastavljala na lijevu dvorišnu kuću. Ta drvarnica je srušena, stranke ne znaju točno kada. S desne strane gledajući s ulične strane, nalazi se desna dvorišna kuća 162, na prednjoj strani kuće naslonjena je zidana šupa odnosno prema nekima ranije drvarnica. Ta zidana šupa se naslanja na desnu dvorišnu kuću 162, s time da na dijelu na kojem je naslonjena na kuću nema zida, već je riječ o zidu kuće. Stranke suglasno iskazuju da je predmet spora upravo opisana šupa/drvarnica naslonjena na desnu dvorišnu kuću broj 162. Dalje u dvorištu na desnu dvorišnu kuću br. 162 izgrađena je garaža i drvarnica, time da predmetna garaža i drvarnica nisu upisane u zemljišnim knjigama. Sporna drvarnica, šupa je površine cca 2,5 x 3 metra, sa ulaznim vratima, starosti otprilike 70 godina. U unutrašnjosti šupe vidljivo je da ista ima električnu instalaciju, struju. S lijeve strane gledajući od ulaznih vrata nalazi se kombi bojler za grijanje. Vidljivo je da u biti ista služi kao spremište svakodnevnih stvari za potrebe kućanstva, raznog alata.

13.14.

Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kuću s ulične strane broj 162 kao i drvarnicu ili kako ju nazivaju šupu, koja se nalazi na desnoj strani dvorišta gledajući od ulaza, kupio od HG koja je vlasnica te nekretnine postala temeljem zamjene s prethodnim vlasnicima ŠK i NK. U drvarnicu je ušao par dana nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora i vidio je da su se tu neke stvari promijenile. Tu drvarnicu koristio je svega par mjeseci, naime, došle su mu dvije nepoznat osobe koje su mu prijetile da se makne iz te drvarnice, u pitanju su bile prijetnje upućene njegovoj obitelji i on je napustio drvarnicu. Kasnije su u tu drvarnicu ušli I. i II. tuženik. Isti su pokidali njegov lokot s vrata i stavili svoj lokot. Od svoje 10. godine s roditeljima i sestrom živio je u lijevoj dvorišnoj zgradi. Zna da je drvarnica koja je predmet spora izgrađena negdje 40-ih godina prošlog stoljeća i nju su uvijek koristili vlasnici ulične kuće broj 162. Vlasnici ulične kuće broj 162 bili su C i VG, radilo se o njegovoj teti i tetku koji su bili prvi vlasnici, zatim DK i NK, zatim HG. Svi oni su koristili i predmetnu drvarnicu. DK i NK su početkom devedesetih s početkom rata otišli iz kuće i u njoj su jedno vrijeme živjeli prognanici iz Erduta, ne zna te ljude i oni su također koristili spornu drvarnicu. Gospođa GK mu je rekla da sporna drvarnica pripada njoj, da je to njoj tako rekao HK od kojega je ista kupila kuću broj 162 desno u dvorištu. Ista nije imala nikakav dokument kojim bi potvrdila da je stvarno kupila i predmetnu drvarnicu. Inače tijekom godina nikada nije bilo sporno da predmetna drvarnica pripada uličnoj kući broj 162. U predmetnu drvarnicu ušao je s pomoću ključa kojega mu je dala prodavateljica HG, i za vrijeme dok je koristio tu drvarnicu imao je unutra alat, čizme, plinsku bocu, plamenik, lopatu i još neke stvari. Podnio je tužbu protiv novih vlasnika, time da ne zna točno ni kada, sjeća se samo da je bila u pitanju jedna tužba. Sa adrese [adresa], lijeve dvorišne kuće odselio se 1976. godine nakon što se oženio i na tu adresu dolazio je najmanje jednom tjedno, sve do 2001. godine kada se preselio u uličnu kuću, poslovnu, na adresi [adresa]. Do 2001. godine nitko nije koristio spornu drvarnicu, ista je bila zaključana. HG je bila u Njemačkoj i nikada ustvari nije ni živjela u uličnoj kući 162. Znala je jedino kada je bila u Hrvatskoj doći kod njegove majke na kavu. HG mu je dala ključ sporne drvarnice nakon kupoprodaje. HK nikada nije živio na adresi [adresa], koliko zna to je njemu bilo samo biznis, preprodaja kuća. K i CG znao je samo vidjeti u prolazu, pozdravili su se i to je to. Na upit punom. tuženika zašto je pred ovim sudom tužio HK, a rekao je ranije da nitko nije koristio predmetnu drvarnicu, odgovara da mu je gospođa GK rekla da je njoj HK prodao predmetnu drvarnicu, pa je vjerojatno na prijedlog odvjetnika tužio HK, nije stručnjak pa ne zna detalje. Sjeća se da mu je majka rekla da joj je KG rekla da li bi joj potpisala za uvođenje plina, time da nije konkretizirala gdje. Njegova majka je potpisala, iako su suvlasnici bili još i on i sestra, njih KG nije kontaktirala za potpisivanje suglasnosti. Ne zna da li je eventualno postojao kakav dogovor između KG i NK koji su tada bili u Srbiji. Nije vidio nikakve majstore koji bi radili bilo kakve radove na predmetnoj drvarnici, to ga nije interesiralo, nije obraćao pažnju. Njemu je jedino poznato da su vlasnici kuće broj 162 desno u dvorištu na kraju kuće imali instalaciju za grijanje, i to mu je jedino poznato.

13.15.

Iz iskaza I. tužena ŽK, proizlazi da je 2001. godine kupila od HK desnu kuću broj 162 i spornu drvarnicu. HK joj je rekao da posjeduje desnu stranu kuće, izrijekom joj je rekao da sporna drvarnica pripada kući koja se nalazi na desnoj strani dvorišta. Ugovor o kupoprodaji ne sadrži izrijekom spornu drvarnicu jer je rečeno da je predmet kupoprodaje sve što se nalazi na desnoj strani pa je pretpostavila da je to i sporna drvarnica. HK joj nije rekao na koji način je došao do te sporne drvarnice. Nije imala saznanja o tome tko je ranije koristio tu drvarnicu. Nitko od nje nije tražio da se iseli iz te drvarnice, nitko joj nije rekao da joj ta drvarnica ne pripada. Ništa nije radila u toj drvarnici, sve je i dan danas kako je bilo u trenutku kupoprodaje. U drvarnici se nalazi plinski bojler koji je tu bio kad je kupila drvarnicu. U drvarnici nalazi se razni alat i druge stvari. Nije se prije kupoprodaje raspitivala da li je drvarnica R jer je u ugovoru pisalo da se prodaje sve što je na desnoj strani, a nitko nije postavljao nikakva pitanja. Nakon što je potpisala ugovor o kupoprodaji isti je predala na provedbu u katastar tamo je sve upisano i nitko joj nije rekao da ne može uzeti tu drvarnicu. Ugovor je predala na provedbu u Gruntovnicu. Također provela je legalizaciju kuće u dvorištu desno, zatim sporne drvarnice, te garaže koja se nastavlja u dvorištu na kuću desno. Jedino što nije legalizirala jest drvena šupa koja se nastavlja na garažu u dvorištu desno jer su rekli da to ne legaliziraju. HK ju je uveo u posjed i dao joj je ključeve kuće broj 162 desno i ključeve sporne drvarnice. U kupoprodajnom ugovoru nije posebno naznačena sporna drvarnica, niti garaža, već sve što se nalazi na desnoj strani. Ne sjeća se više, davno je to bilo, da li je prije potpisivanja ugovora o kupoprodaji u zemljišnim knjigama provjeravala zemljišno knjižno stanje za predmetnu nekretninu. Ne zna da li su HK i ovdje tužitelj bili u sudskom sporu. Tužitelj ju nije pozvao da mu preda ključeve od sporne drvarnice. Nije imala razloga sumnjati da sporna drvarnice ne pripada kući broj 162 desno, jer je ista bila na desnoj strani naslonjena na zid kuće broj 162 desno. Nije joj poznato ime ŠK i NK.

13.16.

Iz iskaza II. tuženika GK, sina I, tužene, proizlazi da je mami, kad je kupovala kuću, prodavatelj rekao da je cijela desna strana dvorišta njegova i to je bio predmet kupoprodaje, i time što joj je prodavatelj rekao njegova majka se vodila. Oni su u kontaktu sa L došli do toga da su oni koristili spornu Drvarnicu, i tamo su imali ugrađen kombi bojler. Oni (tuženici) tamo nisu imali ništa. Balenti mu nisu rekli na koji način su došli u posjed te drvarnice, ne zna kako su počeli koristiti spornu drvarnicu. Nakon kupovine nisu dirali instalaciju u spornoj drvarnici samo je on zbog zakonskih propisa promijenio kombi bojler. Ne sjeća se da bi itko od njih tražio da napuste tu drvarnicu. Zna da je jednom prilikom IK tražio od njih da potpišu nešto ali u vezi sa nekretninama od preko puta. IK nikada nije pokušao ući u tu drvarnicu. Kad su došli u kupljenu kuću, tamo nitko nije živio, sve je bilo prazno. Mama je bila na licu mjesta sa gospodinom B i on joj je pokazao da je njegovo sve na desnoj strani dvorišta. Ne zna da je gospodin IK pokretao bilo kakav postupka protiv gospodina HK. Ne zna koje godine je HK kupio kuću od KG ali misli da nije bio veliki vremenski razmak u odnosu na kupovinu kuću od strane njegove majke od HK.

13.17.

Iz fotografija sačinjenih na licu mjesta 6. svibnja 2025. vidljivo je da je sporna drvarnica prikazana na fotografijama koje se nalaze na stranici 113 do 114 spisa, naslonjena na zgradu, odnosno kuću koja se nalazi desno od ulaza u dvorište i koja je u nižoj razini od zgrade na koju je naslonjena.

13.18.

Uvidom u spis ovoga suda posl.br. P-2020/2002 utvrđeno je da je u istom vođen parnični postupak u pravnoj stvari tužitelja IK iz [adresa], protiv tuženog HK iz [adresa], a da je predmet spora vračanje u posjed drvarnice sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prazne od tuženikovih stvari i instalacije. Tužba je podnijeta 4. studenoga 2002., dok iz činjeničnih navoda iz tužbe proizlazi da je tužitelj vlasnik kuće broj 162 u [adresa], garaže i drvarnice, sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te suvlasnik dvorišne kuće broj 162, garaže i drvarnice, sagrađene također na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je tuženik HK, kao vlasnik dvorišne zgrade na istoj kč.br. upisana na A IV zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] 4. listopada 2002. stavio svoj lokot na dvorišnu nekretninu tužitelja, drvarnicu, a sve pokretne stvari tužitelja koje je isti držao u drvarnici izbacio na dvorište. Tuženik da je to učinio bez pravnog osnova te bespravno drži nekretninu tužitelja u posjedu. U predmetnom spisu saslušan je tuženik RG, zatim tužitelj te ŽK.

13.18.1. Iz Izjave (list 14 spisa P-2020/2002) proizlazi da je LG dala suglasnost investitorima GG i CK, da se priključi plin na kčbr. k. o. [katastarska općina], [adresa], a radove treba provesti po projektnoj dokumentaciji i tehničkim propisima. Nadalje je iz Tehničkog rješenja plinskog priključka (list 14 spisa P-2020/2002) vidljivo da je investitor BK, da se radi o stambeno objektu u [adresa]. Iz situacijskog plana vodova od 11. kolovoza 1998. (list 16 i 17 spisa P-2020/2002) proizlazi da je korisnik voda Distribucija plina, da je mjesto voda [adresa], da su korisnici kat. čest. br. [katastarska čestica] BG i GG, da se ormarić ima postaviti na objektu koji se, gledajući iz smjera [adresa], nalazi prvi desno odmah po ulasku u dvorište.

13.18.2. Uvidom u građevinsku dozvolu koju je 26. kolovoza 1998. izdao Ured za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove, [adresa] (list 18 spisa P-2020/ 2002) utvrđeno je da je dozvoljeno GG kao investitorima da mogu izgraditi plinski priključak za stambenu građevinu, sagrađenu na kčbr. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi u [adresa].

13.18.3. Uvidom o izvješće Policijske uprave Osječko-baranjske od 19. prosinca 2002. (list 27 spisa P-2020/2002) proizlazi da je 4. listopada 2002. u 12,50 sati IK iz [adresa] zatražio intervenciju policijskih službenika navodeći da mu je poznata osoba izvršila provalu u drvarnicu na rečenoj adresi, da je izlaskom na mjesto događaja utvrđeno da je NN osoba provalila u drvarnicu, iznijela stvari vlasništvo predmetnog na dvorište, te promijenila bravu na vratima drvarnice lokotom kao i da je predmetni izjavio da je to počinio HK zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa.

13.18.4. Nadalje iz spisa P-2020/2002 proizlazi da je istom na ročištu 20. veljače 2003. saslušana SG (list 28 spisa P-2020/2002) koja je u bitnom iznijela da je stanovala u kući u [adresa] koja se nalazila do ulice, da je koristila i drvarnicu se nalazi gledajući od ulaza s ulice na desnoj strani naslonjena na kuću gospodina HK. Da su tu kuću i drvarnicu koristili bilo ona bilo njezini roditelji od 1961. godine do 1991. godine, da je 1995. godine tu kući zamijenila s kućom KK, te da je predmet Ugovora o zamjeni bila i predmetna drvarnica. Iz iskaza ŽK (list 29 spisa P-2020/2002) pak proizlazi da da je od Gorana Frangeša 2002. kupila kuću s desne strane u [adresa], da je smatrala da joj je temeljem kupovine pripada i drvarnica koja je prisloljena na njezinu kuću, da je na tu adresu doselila 25. listopada 2002., da joj je nedugo nakon što se doselila IK rekao da drvarnica gruntovno pripada njemu, a na što mu je odvratila da može s njom ili bez nje. Saslušani su i ovdje tužitelj te HK koji je iskazao da je kupio desnu kuću u [adresa] u [adresa], da su mu prodavatelji rekli da je sve desno njihovo, da u toj kući nije nitko živio, da mu je jednom prilikom IK rekao da drvarnica pripada njemu i da je on vlasnik iste. Tu kuću je prodao ŽK.

13.18.5. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 4. listopada 2002. (list 32 spisa P-2020/2002) proizlazi da su ga sklopili HK iz [adresa], kao prodavatelj, i ŽK iz [adresa] kao kupac, da je predmet kupoprodaje nekretnina koju u naravi čini desna dvorišna kuća br. 162 u [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka I.), da je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 10.000,00 eura (točka II.). Nadalje proizlazi da prodavatelji ovlašćuju kupca da na osnovi ovog ugovora, a bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja ishodi u zemljišnim i drugim javnim knjigama u kojima se upisuje vlasništvo ili posjedovno stanje na nekretninama, uknjižbu prava vlasništva (točka III.), da kupac stupa u posjed nekretnina odmah po potpisivanju ovog ugovora (točka IV.), kao i da prodavatelj jamče kupcu da je prodana nekretnina isključivo vlasništvo prodavatelja, da na njoj ne postoji neko pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili ograničava kupčevo pravo, a posebno da ta nekretnina nije opterećena nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima (točka VI).

14. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da je tužitelj vlasnik drvarnice sa desne strane dvorišta sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U naravi radi se o zidanoj drvarnici, sagrađenoj pred otprilike 70 godine, koja se gledajući od ulaza nalazi na desnoj strani naslonjena na kuću ovdje tuženih. Naime, iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 28. rujna 2001. jasno proizlazi da je tužitelj kupio uličnu stambenu građevinu i dvorišnu zidanu drvarnicu s desne strane, dakle osnovu stjecanja te drvarnice predstavlja upravo predmetni pravni posao. Nadalje, iz iskaza saslušanih svjedoka (RK, CK, BK, SK) proizlazi da su prijašnji vlasnici ulične kuće na adresi [adresa] bili DK i NK, da su oni u toj kući živjeli sve do 1991. godine i da su sve do 1991. godine koristili spornu drvarnicu s desne strane. DK i NK su uličnu kuću i drvarnicu s desne strane zamijenili s nekretninom KK, koja je tu uličnu kuću i drvarnicu s desne strane prodala tužitelju. Nadalje, tužitelj je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 28. rujna 2001. sklopljenog s KK upisan kao vlasnik ulične kuće i drvarnice u ZK tijelo A II, koja predstavlja upravo spornu drvarnicu s desne strane.

14.1. Za stjecanje prava vlasništva sporne drvarnice nije odlučna činjenica, a na koju tuženici upiru tijekom postupka, da ista prilikom kupoprodaje nije bila upisana u zemljišnim knjigama, budući je nesporno da se radi o građevini koja je evidentno na toj lokaciji sagrađena pred kojih 70 godine, koja je bila ucrtana kao takova u katastarskom planu, koja je bila u vlasništvu prednika tužitelja odnosno prednici tužitelja su istu koristili, pa je kao takova mogla biti predmet kupoprodaje. Iako nije bila upisana u zemljišnim knjigama u Ugovoru o kupoprodaji, sporna drvarnica je položajno identificirana, dakle, tužitelj je pravnim poslom stekao vlasništvo te drvarnice, koja je kasnije upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tužitelja, u ZK tijelu A II.

15. Tuženici pak tvrde da je njihov posjed kvalificiran, odnosno da je zakonit, istinit i pošten, jer da su vlasništvo sporne drvarnice stekli temeljem pravnog posla, tj. Kupoprodajnog ugovora od 4. listopada 2002., odnosno kroz vlasništvo i posjedovanje njihovih prednika. Zakonitost posjeda kao pretpostavku stjecanja prava vlasništva na nekretnini na temelju dosjelosti, dužni su u ovom slučaju dokazati tuženici.

15.1. Cijeneći, prije svega, sadržaj Kupoprodajnog ugovora od 30. lipnja 1976. ovaj sud utvrđuje da su prednici tuženih GG i CK kupili od RK i UK samo njihovu nekretninu i to Desnu dvorišnu zgradu br. 162 u [adresa] u [adresa], sagrađenoj na kč. br [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Naime, iz ugovora nije vidljivo da bi istim bila obuhvaćena i sporna zidana drvarnica koje se nalazi desno od ulaza u dvorište. Jednako tako, cijeneći iskaze saslušanih svjedoka RK, ĆK i BK, SK, te tužitelja, proizlazi da GG i CK Ugovorom iz 1976. godine nisu nikako mogli kupiti spornu drvarnicu s desne strane jer ona tada nije niti bila u vlasništvu prodavatelja RK i UK, već su se tom drvarnicom koristili i bili njezini vlasnici DK i NK. Kad su DK i [adresa]. godine otišli iz ulične kuće, tada su GG i CK, bez ikakve prave osnove ušli u tu drvarnicu i počeli je koristiti. Naime, GG i CK niti u jednom trenutku nisu naveli temeljem čega su te 1991. godine ušli u spornu drvarnicu i zašto su je prisvojili, iako su tada znali da ta je ta drvarnica pripadala i da i dalje pripada ŠK i NK. S tim u svezi je CK izrijekom iskazala da nikoga nisu pitali u svezi korištenja sporne drvarnice. Pravo vlasništva ŠK i NK nije prestalo činjenicom što su oni otišli iz predmetne ulične kuće i što nisu više koristili spornu drvarnicu desno od ulaza. Prema tome, za svo vrijeme dok su koristili predmetnu drvarnicu ĆK i BK su bili nepošteni posjednici, znali su da im ne pripada pravo na spornu drvarnicu i isti nisu mogli niti prodati tu nekretninu.

15.2. Pri tome od utjecaja na vlasništvo ĆK i BK nije odlučna činjenica što su oni u spornu drvarnicu 1998. godine uveli plin i stavili plinski priključak, budući iz građevinske dozvole proizlazi da se priključak odnosi na stambenu građevinu u vlasništvu ĆK i BK, a ne na drvarnicu, time da mjesto gdje je sam vanjski priključak postavljen ne kvalificira imenovane kao vlasnike sporne drvarnice. Jednako tako od utjecaja na njihovu vlasničku poziciju ne utječe niti činjenica što je majka tužitelja dala dozvolu za ugradnju plinskog priključka u spornoj drvarnici, jer majka tužitelja u to vrijeme, a niti tužitelj nisu imali nikakvih prava u odnosu na tu drvarnicu, budući ju je tužitelj kupio tek kasnije.

15.3. Nadalje, ĆK i BK Ugovorom o kupoprodaji od 2. ožujka 2001. prodaju HK isključivo nekretninu kč. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju u naravi čini Desna dvorišna kuća br. 162 u [adresa], površine 530 m2, dakle niti tim ugovorom nije obuhvaćena sporna drvarnica desno od ulaza, već samo Desna dvorišna kuća, pa niti HK tim ugovorom nije mogao steći vlasništvo predmetne drvarnice. Tužitelji nisu dokazali da bi HK tim ugovorom kupio i spornu drvarnicu, koju ĆK i BK nisu niti mogli prodati jer nije niti bila u njihovu vlasništvu. Pri tome je i sam BK iskazao da su HK prodali desnu dvorišnu zgradu, s kojom zajedno je "uzeo" i šupu. Jednako tako ovdje tužitelj je 4. studenoga 2002. podnio protiv HK tužbu radi iseljenja iz sporne drvarnice s desne strane, pa je svakako u tom trenutku HK, saznao da mu nikako ne pripada sporna drvarnica s desne strane. Dakle najkasnije od **.**.2002. PG postaje nepošten posjednik sporne drvarnice.

15.4. HK je 4. listopada 2002. prodao ŽK Desnu dvorišnu kuću br. 162 u [adresa] i niti u tom ugovoru nigdje nije spomenuto da se prodaje i sporna drvarnica s desne strane. Tuženici nisu dokazali da im je HK prodao spornu drvarnicu, time da je nesporno da su isti ušli u posjed predmetne drvarnice, kao i da je ŽK znala da se vodi postupak za iseljenje pred ovim sudom protiv HK u spisu P-2020/2002 budući je u tom predmetu 20. veljače 2003. saslušana u svojstvu svjedokinje. Pema tome tužena ŽK najkasnije u trenutku saznanja za vođenje parnice ovdje tužitelja protiv HK radi iseljenja iz sporne drvarnice s desne strane postaje nepoštena i saznaje da joj ne pripada pravo na spornoj drvarnici.

16. Tuženici nisu dokazali da je njihov posjed zakonit, jer iz navedenog ne proizlazi da su tuženici odnosno njihovi pravni prednici kupoprodajom stekli sporni drvarnicu s desne strane. Dakle, pošto posjed tuženih nije zakonit to nije niti kvalificiran i oni ne mogu steći pravo vlasništva temeljem redovne dosjelosti.

17. Za stjecanje prava vlasništva temeljem izvanredne dosjelosti je nužno da je posjed stjecatelja barem pošten, tj. da stjecatelj nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati, da mu ne pripada pravo na posjed nekretnine. Za stjecanje vlasništva izvanrednom dosjelošću je dovoljno da je posjed pošten, a poštenje posjeda se predmnijeva. Poštenje je subjektivno obilježje posjeda, pa ono nikada ne prelazi s prednika na slijednika u posjedovanju - poštenje se uvijek prosuđuje s obzirom na onoga tko je posjednik. Časom kada je posjednik prestao biti pošten prekida se dosjelost, ali naknadno nepoštenje posjednika nema povratno djelovanje na ono stanje prije toga u kojem je posjednik bio pošten. Drugim riječima ukoliko tužitelj nije bio barem pošten prilikom stjecanja predmetne nekretnine, on ne može dosjelošću steći pravo vlasništva na toj nekretnini.

17.1. Kraj utvrđenja da su prednici tuženih, ĆK i BK bili nepošteni, to se njihovo vrijeme posjedovanja od 1991. godine pa do 2. ožujka 2001. ne može uračunati tuženicima u rok dosjedanja. HK je postao nepošten najkasnije trenutkom podnošenja tužbe od strane ovdje tužitelja 4. studenoga 20102, a ovdje tužena ŽK tijekom vođenja postupka P-2020/2002, dakle tuženici i njihovi pravni prednici nisu bili pošteni posjednici, znali su da posjeduju sporni dio nekretnine koji nije njihov.

17.2. Obzirom na utvrđenje da posjed sporne nekretnine od strane tuženih i njihovih prednika nije bio pošten, to nije ispunjen uvjet za stjecanje prava vlasništva bilo temeljem redovne bilo temeljem izvanredne dosjelost, pa nema niti uvjeta za preispitivanje tužbenog zahtjeva za utvrđenjem prava vlasništva nekretnine stečenog temeljem dosjelosti, u pogledu činjenice duljine trajanja posjeda.

18. Obzirom na iznijeto ovaj sud utvrđuje da je tužitelj vlasnik sporne drvarnice s desne strane, dok tuženici nisu vlasnici sporne drvarnice s desne strane, pa je time odlučeno o prethodnom pitanju za iseljenje.

19. Odredbom članka 161. ZV-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari (stavak 1.), da vlasnikovo pravo iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno (stavak 2.).

19.1. Kraj utvrđenja da je tužitelj vlasnik sporne drvarnice s desne strane, kao i da se tuženici koriste predmetnu drvarnicu, nalaze se u posjedu iste (što među strankama nije niti sporno), to ovaj sud nalazi da su ispunjene pretpostavke iz članka 162. ZV-a, za iseljenjem – predajom u posjed tužitelju nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi drvarnice sa desne strane dvorišta sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], s kojim dijelom je zahtjev tužitelja valjao usvojiti. Odbijen je zahtjev tužitelja za predajom u posjed nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi garaže sa desne strane dvorišta sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], budući tužitelj nije dokazao da su tuženici u posjedu iste.

19.2. Pošto tuženici nisu dokazali da su dosjelošću stekli pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi garaža i drvarnica sa desne strane dvorišta sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], odnosno obzirom na činjenicu da su tuženici već upisani kao vlasnici desne dvorišne kuće br. 162 u [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to je protutužbeni zahtjev kao neosnovan valjao u cijelosti odbiti.

20. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 82/22., 114/22. i 155/23.), te su tužitelju priznati i dosuđeni trošak zastupanja prema Tbr. 7. točka 2. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "(Narodne novine" broj: 138/23.) kojom je propisano da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, i to, među ostalim, i u postupcima iz stambenih odnosa (otkazi, iseljenja, utvrđenja), osim u procjenjivim predmetima na koje se primjenjuje Tbr. 7. toč. 1. Za svaku daljnju radnju u navedenim postupcima odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova.

20.1. Tužitelju pripada jednokratna nagrada u iznosu 500,00 eura na ime sastava tužbe, te zastupanja na tri ročišta – od 7. studenoga 2019., 21. siječnja 2020. i 17. veljače 2020.), odnosno sveukupno za 4 radnje. Tužitelju je priznat i trošak:

- zastupanje na ročištu 30. lipnja 2020. u iznosu 100,00 eura,

- zastupanje na ročištu 8. rujna 2020. u iznosu 100,00 eura,

- zastupanje na ročištu 24. listopada 2022. u iznosu 100,00 eura,

- sastava podneska od 18. veljače 2025. u iznosu 100,00 eura,

- zastupanje na ročištu-očevidu 6. svibnja 2025. u iznosu 100,00 eura,

- zastupanje na ročištu 15. svibnja 2025. u iznosu 100,00 eura,

ukupno 1.100,00 što uvećano za pripadajući iznos PDV-a daje ukupno 1.375,00 eura. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 53,09 eura, za presudu u iznosu 53,09 eura i predujam za izlazak sudske komisije u iznosu 24,74 eura, Dakle tužitelju je priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.505,92 eura.

21. Obzirom na iznijeto presuđeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 20. svibnja 2025.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Zajednički odvjetnički ured Zoran Šarić & Slavko Nedić u [adresa]

2. Zajednički odvjetnički ured Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Šuper u [adresa]