REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3040/2022-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Carmen Topalušić, po prijedlogu više sudske savjetnice Kristine Štruglin, u pravnoj stvari tužitelja TRANSPORT BETON LUBINA d.o.o., Knin, Kralja Držislava 5, OIB: 87910130484, zastupan po punomoćnici Dolores Svitlanović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika AL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 8. travnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Luke Kipe, odvjetnika i posebnog skrbnika FL, **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Velimira Čerića iz Zagreb Ovrv-12/2016. od 19. srpnja 2016. kojim se tuženiku AL nalaže isplatiti tužitelju TRANSPORT BETON LUBINA d.o.o. u roku od 8 dana iznos od 3.057,93 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje počinju teći 15. srpnja 2016. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbacuje se zahtjev za naknadom troška posebnog skrbnika tuženika.

III. Odbija se zahtjev tužitelja TRANSPORT BETON LUBINA d.o.o radi naknade troška parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Velimir Čerić u Zagrebu donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-12/16 od 19.7. 2016. na temelju vjerodostojne isprave – konto kartica od 9.7. 2016. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 23.040,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama te troškom ovršnog postupka.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor kojim pobija rješenje o ovrsi u cijelosti te spori osnovu i zastaru. Navodi kako nije u poslovnom odnosu s tužiteljem. Ističe kako se izvod iz poslovnih knjiga ne može smatrati vjerodostojnom ispravom.

3. Slijedom navedenog, rješenjem ovog suda poslovni broj Ovrv-22082/2021-15 od 22.8. 2022. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka predlaže sudu u cijelosti održati na snazi platni nalog uz naknadu troškova parničnog postupka. Dostavlja dokaz o uplati od 12.7.2016. sukladno članku 5. Ugovora o ustupanju potraživanja od 8.7.2016. (dalje: Ugovor) te predlaže saslušati ĐL i Jerku Pericu na okolnost zakašnjenja od jednog isplate od jednog dana.

5. U daljnjem tijeku postupka tuženik ističe kako tužitelj nikada nije tokom postupka spomenuo zakašnjenje isplate predmetne tražbine. Nadalje navodi kako nije ispunjen niti jedan uvjet iz članka 6. Ugovora, prvo prijenos naknade nije izvršen u roku od tri dana od dana potpisivanja Ugovora niti je dostavljena pisana potvrda cedenta cesionaru da je zaprimio sredstva i to u roku od jednog radnog dana od dana zaprimanja sredstava. Nadalje ističe da je člankom 5. stavkom 2. Ugovora izričito ugovoreno da ako naknada iz stavka 1. članka 5. Ugovora ne bude uplaćena cedentu u roku navedenom u tom stavku tada će se smatrati da Ugovor nikada nije ni bio sklopljen te ugovorne strane neće imati ikakvih uzajamnih tražbina i zahtjeva po bilo kojoj osnovi.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga

– konto kartica od 9. 7. 2016. (list 19), Ugovor o ustupanju potraživanja (Ugovor o cesiji) od 8.7.2016. (list 111-114) i potvrdu o izvršenju naloga od 12.7.2016. (list 172).

6.1. Dokazni prijedlog saslušanja tuženika, tužitelja LL na adresi [adresa] i svjedoka JL na okolnost sklapanja Ugovora o cesiji nije proveden obzirom se cesija dokazuje ugovorom dok je prijenos tražbine vidljiv iz bankovnih potvrda o transakcijama kao i ustup novčane tražbine.

6.2. Odbijen je dokazni prijedlog pribave očitovanja i podataka o transakciji između tužitelja i JL od Zagrebačke banke d.d. putem suda obzirom iste podatke mora imati tužitelj, a nije dostavio dokaz da ih ne može pribaviti.

6.3. Odbijen je dokazni prijedlog provođenja vještačenja po vještacima odgovarajuće struke osobito financijske, knjigovodstvene i ekonomske struke radi utvrđenja transkacije između tužitelja i JL tijekom 2016., kao i na okolnost kako ovopredmetna tražbina predstavlja novčane tražbine koje je odvjetnica Jerka Perica stekla prema tuženiku po osnovi pravne pomoći koju je ista pružila tuženiku, obzirom su nepodobni za dokazivanje predloženog.

6.4. Sud nije provodio daljnje dokazne prijedloge – priklopa ovosudnih spis poslovnog broja Ps-59/2012, P-4669/12, P-3179/12, P-15396/1999, P-1342/13, P- 2288/13 i Ps-83/13 obzirom tužitelj nije dokazao ispunjenje kumulativnih uvjeta određenih člankom 5 i 6. . Ugovoru o ustupanju potraživanja (Ugovor o cesiji) od 8.7.2016.

6.5. Preostalu dokumentaciju dostavljenu u spis sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu novčane tražbine u iznosu od 23.040,00 kuna prema Ugovoru o ustupanju potraživanja (Ugovor o cesiji) od 8.7.2016.

9. Među strankama je sporna osnova i visina te zastara potraživanja.

10. Uvidom u Ugovor o ustupanju potraživanja (Ugovor o cesiji) od 8.7.2016. sklopljenog između tužitelja, kao cesionara i odvjetnice JL kao cedenta, utvrđeno je da je člankom 5. stavkom 1. određeno da je na ime naknade za ustupanje predmetne tražbine cesionar dužan isplatiti cedentu iznos od 23.040,00 kuna na bankovni račun Zagrebačke banke d.d. i to najkasnije u roku od tri dana od dana potpisivanja ovog Ugovora od strane cedenta i cesionara i dostave skena takvog potpisanog ugovora cesionaru putem e-maila transport. [adresa elektroničke pošte]. Stavkom 2. istog članka Ugovora određeno je da ako naknada ne bude uplaćena cedentu u roku navedenom u tom stavku, tada će se smatrati da ovaj ugovor nije niti bio sklopljen, te ugovorne strane neće imati ikakvih uzajamnih tražbina i zahtjeva po bilo kojoj osnovi.

10.1. Nadalje, uvidom u članak 6. Ugovora utvrđeno je da ugovorne strane suglasno utvrđuju da ovaj ugovor stupa na snagu i primjenjuje se od trenutka kada budu kumulativno ispunjeni slijedeći uvjeti:

1. cesinor je izvršio plaćanje iznosa od 23.040,00 kuna prema cedentu u cijelosti, sukladno članku 5. ovog Ugovora i

2. cedent je zaprimio sredstva u iznosu od 23.040,00 kuna na računu navedenom u članku 5. Ovog Ugovora, te je u roku od jednog radnog dana izdao cesionaru pisanu potvrdu da je zaprimio navedena sredstva (pri čemu su ugovorne strane suglasne da cedent može cesionaru navedenu potvrdu poslati putem e-maila, te će se trenutak slanja e-maila smatrati trenutkom kada je cesionar zaprimio navedenu potvrdu).

11. Uvidom u potvrdu o izvršenom prijenosu naknade u iznosu od 23.040,00 kuna utvrđeno je da je prijenos izvršen 12.7.2016. na broj IBAN računa primatelja (odvjetnice JL) [broj bankovnog računa]. Dakle, prijenos je izvršen nakon ugovorom određenog roka od 3 dana od dana potpisivanja ugovora, odnosno sa zakašnjenjem od 1 dana.

12. S obzirom da je sud uvidom u potvrdu o izvršenom prijenosu naknade od 12.7.2016. utvrdio da je prijenos naknade po Ugovoru izvršen nakon raskidnog roka od 3 dana te da Ugovorom nisu određeni ispričavajući razlozi ne postupanja po ugovorenom roku, a iz članka 5. i 6. Ugovora jasno proizlazi koji uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se Ugovor smatrao sklopljenim, prigovor tuženika osnovi i visini potraživanja je osnovan. Pri tome valja napomenuti kako tužitelj nije dostavio niti potvrdu iz članka 6. točke 2. Ugovora da je cedent zaprimio sredstva prijenosa, a da saslušanjem LL i JL se ne bi mogla utvrditi činjenica prijenosa sredstava u roku određenim Ugovorom već samo potvrdom banke iz koje je razvidno kada je prijenos izvršen, a koji dokaz je i izveden. Nadalje, saslušanje istih svjedoka na okolnost zakašnjenja prijenosa, tužitelj nije predlagao do zaključenja prethodnog postupka niti je spominjao da je do zakašnjenja došlo, a obzirom sa se radi o raskidom uvjetu određenim Ugovorom, o kojem ovisi samo postojanje Ugovora, dok o slučaju mogućeg zakašnjenja prijenosa naknade niti jednim člankom Ugovora nije ništa određeno, a i sami razlozi ne bi bilo od utjecaja na odlučnu činjenicu da prijenos nije izvršen u ugovorenom roku, sud nije izveo takav dokazni prijedlog.

13. Slijedom navedenog, obzirom tužitelj temeljem članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; u daljnjem tekstu: ZPP) nije dokazao da su ispunjeni uvjeti određeni člankom 5. i 6. Ugovora valjalo je primjenom članka 451. stavka 3. ZPP-a, platni nalog ukinuti u cijelosti te je odlučeno kao u točki I izreke presude.

14. U odnosu na prigovor zastare valja navesti da je člankom 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje ZOO) propisan opći zastarni rok od 5 godina. Na temelju članka 215. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se na temelju članka 241. ZOO zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. S obzirom da je tužitelj podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku 19.7. 2016., a tražbina dospijeva 11.7. 2016. (list 15), utuženo potraživanje nije obuhvaćeno zastarom (članak 215. stavak 1. i članak 241. ZOO). Slijedom navedenog tuženikov prigovor zastare za utuženo potraživanje nije osnovan.

15. U odnosu na trošak postupka, valja napomenuti kako je stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izražen u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

16. U odnosu na zahtjev posebnog skrbnika tuženika za naknadu troškova ovog postupka valja navesti da odlučivanje o tom zahtjevu nije u nadležnosti suda, niti se radi o trošku koji tereti protivnu stranku u postupku (tužitelja), s obzirom da se zahtjev odnosi na isplatu naknade posebnog skrbnika, a odlučivanje o tom zahtjevu, kao i isplata naknade, spada u nadležnost Hrvatskog zavoda za socijalni rad primjenom članka 263. i 264. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 159/23.; dalje ObZ)

17. Slijedom navedenoga, sud je odbacio zahtjev posebnog skrbnika tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka i odlučio kao u točki II izreke presude.

18. Zahtjev tužitelja radi naknade troška parničnog postupka nije osnovan obzirom tužitelj u cijelosti nije uspio u sporu (točka III izreke presude).

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Tuženiku po skrbniku uz rješenje o pristojbi na prigovor protiv rješenja o ovrsi

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica Kristina Štruglin