Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kžzd-32/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda, suca za mladež Miroslava Rošca, predsjednika vijeća, te sudaca za mladež Azre Salitrežić i mr.sc. Sanje Voller-Jakšić članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Rupert, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog RŽ, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – u nastavku teksta: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kzd-103/2023-7 od 11. siječnja 2024., nakon rasprave provedene 16. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku Mikice Munjin Wertag i branitelja optuženika po zamjeničkoj punomoći Tomislava Marinića odvjetnika iz Osijeka, a javno objavljene 20. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, a povodom te žalbe preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku broj Kzd-103/2023-7 od 11. siječnja 2024. te se izriče:
optuženi RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin R i ĆŽ, rođene Ć, rođen **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, vozač, sa završenom srednjom školom, zaposlen, s primanjima u iznosu od 5.500,00 kn, oženjen, otac troje djece, srednjeg imovnog stanja, kazneno osuđivan, jednom prekršajno kažnjavanog, trenutno na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Požegi,
k r i v j e
što je
dana 19. srpnja 2020. ispred obiteljske kuće u [adresa], u nakani da teško tjelesno ozlijedi RŽC, rođenog **.**.2003., svjestan da se radi o djetetu koje je znatno mlađe od njega i koje zbog svojih fizičkih osobina nije u stanju pružiti adekvatan otpor, udario ga nekoliko puta šakom u lice, od kojih udarca je isti pao na tlo te dok je ležao na podu udario ga nogama po tijelu, uslijed čega je RŽC - BŽ zadobio razderno - nagnječnu ranu lijeve strane lica u području kosti, razderno - nagnječnu ranu lijevog usnog kuta, krvni podljev gornje usnice, razdore sluznice usne šupljine u području lijevog obraza, oguljotinu kože s otokom dorzuma nosa, djelomične prijelome dijelova kruna gornjeg desnog središnjeg sjekutića, gornjeg lijevog središnjeg sjekutića i gornjeg lijevog prvog pretkutnjaka te nagnječinu u području desnog zgloba donje vilice, koje ozljede su lake naravi,
dakle, s namjerom da drugoga teško tjelesno ozlijedi poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenoga djela teške tjelesne ozljede,
II/ čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela - tešku tjelesnu ozljedu u pokušaju, opisano u članku 118. stavku 2. u vezi stavka 1. i članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 118. stavak 1. KZ/11,
te se optuženi RŽ na temelju članka 118. stavak 2. u vezi s člankom 34. KZ/11 te članka 48. stavak 1. KZ/11 i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD
1 (JEDNE) GODINE.
III/ Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12- odluka Ustavnog suda, i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24- dalje u tekstu ZKP/08) optuženi RŽ obvezuje se na plaćanje troškova kaznenog postupka na ime sudskog paušala u iznosu od 300,00 eura, na ime troškova svjedoka u iznosu od 66,19 eura te na ime troškova sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 233,56 eura.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku na temelju članka 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženi RŽ oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela - tešku tjelesnu ozljedu u pokušaju, opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 2. u svezi stavka 1. i članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 118. stavku 2. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.- 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08) i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08). Predlaže da se ukine presuda i predmet vrati na ponovo odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu je podnio optuženi RŽ, putem branitelja Berislava Krnic, odvjetnika iz Osijeka, te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
4.1. Na nejavnoj sjednici drugostupanjskog vijeća održanoj 9. travnja 2025. odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, vijeće je utvrdilo da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24. – dalje: ZKP/08), zbog čega bi prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i nakon što je povodom žalbe državnog odvjetnika ona bila već jedanput ukinuta rješenjem ovog suda broj Kžzd-48/2023-4 od 29. rujna 2023. te predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Vijeće utvrđuje da nije dopušteno ponovno ukinuti presudu, zbog čega će se sukladno odredbi članka 484.a ZKP/08 provesti rasprava, donijeti presuda pred drugostupanjskim sudom, na kojoj će se izvesti dokazi izvedeni u prvostupanjskom postupku. Rasprava je održana 16. svibnja 2025.
5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
6. Na raspravi pred drugostupanjskim sudom, nakon što je pročitana presuda Općinskog suda u Osijeku broj Kzd-103/2023-7 od 11. siječnja 2024.,a koja ja je održana u odsutnosti optuženog RŽ sukladno članku 404. stavak 3. ZKP/08 s obzirom da je uredno pozvan na raspravu i upozoren da se navedena može održati u njegovoj odsutnosti, pročitani su uz suglasnost stranaka dokazi koje je proveo prvostupanjski sud i to nalaz KBC Osijek na ime ošt. RŽC (str. 8 spisa), medicinska dokumentacija na ime ošt. RŽC Odjela za maksilofacijalnu kirurgiju KBC-a Osijek od 27. srpnja 2020., nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Branka Dmitrovića, dr. med. od 21. kolovoza 2020. i dopuna od 10. listopada 2020. (list 73 spisa), iskaz svjedoka ČŽ ispitanog na raspravi 22. rujna 2022., iskaz ispitanog ošt. RŽC sa zapisnika od rasprave 5. prosinca 2022., iskaz ispitanog svjedoka ĆŽC sa zapisnika od rasprave 5. prosinca 2022., iskaz ispitanog svjedoka OŽ sa zapisnika od rasprave 5. prosinca 2022., iskaz ispitanog svjedoka UŽ sa zapisnika od rasprave 14. veljače 2023., iskaz ispitanog svjedoka ZŽ sa zapisnika od rasprave 14. veljače 2023., iskaz ispitanog svjedoka DŽ sa zapisnika od rasprave 19. travnja 2023., iskaz ispitanog svjedoka EŽ sa zapisnika od rasprave 19. travnja 2023., iskaz ispitanog svjedoka ĐŽ sa zapisnika od rasprave 5. svibnja 2023., iskaz ispitanog svjedoka TŽ od 15. rujna 2020. koji je ispitan pred policijskim istražiteljem, a uz suglasnost stranaka je na raspravi pred prvostupanjskim sudom njegov iskaz pročitan, iskaz ispitanog svjedoka AŽ od 15. rujna 2020. koji je ispitan pred policijskim istražiteljem, a uz suglasnost stranaka je na raspravi pred prvostupanjskim sudom njegov iskaz pročitan, iskaz ispitanog ošt. BŽC od 7. rujna 2020. (list 47-48 spisa), iskaz ispitanog svjedoka ĆŽC od 7. rujna 2020., pročitana je potvrda iz prekršajne evidencije za okrivljenog RŽ od 16. listopada 2020. i izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenog RŽ od 16. listopada 2020., a na pročitano nije bilo primjedbi. Pročitana je i obrana optuženog RŽ s rasprave od 8. siječnja 2024. i 5. svibnja 2023.
6.1. Po službenoj dužnosti pročitana je presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Kzd-21/2021 od 12. svibnja 2023. (list 130-144 spisa), rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Kžzd-48/2023 od 29.rujna 2023. godine.
6.2. Stranke i branitelj nisu imali primjedbe na izvedene dokaze ni daljnjih dokaznih prijedloga.
7. Osnovano u žalbi upire državni odvjetnik da pobijana presuda trpi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 da je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude, da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka državni odvjetnik obrazlaže time što prvostupanjski sud u ponovljenom postupku smatra nespornim da je optuženi RŽ oštećenom zadao udarce od kojih je oštećeni zadobio tjelesne ozljede a tjelesne ozljede koje u njihovoj ukupnosti opisuje vještak sudske medicine u nalazu i mišljenju smatra da nije zadobio kritične zgode nego prije inkriminiranog događaja od strane svjedoka ĐŽ. Smatra da je prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnoj činjenici postojanja istodobnog napada oštećenog BŽC prema optuženom RŽ izuzev iskaza svjedoka EŽ iz kojeg proizlazi da je oštećeni krenuo šakom prema njezinom ujaku (optuženom), zaustavio se u napadu a kasnije ga udario šakom te da je optuženi oštećenom zadao samo jedan šamar. Iskaz naprijed navedenog svjedoka ne potkrepljuju iskazi ispitanih svjedoka koji suglasno iskazuju da je oštećeni bio agresivan, no niti jedan svjedok ne potvrđuje da bi oštećeni napao optuženog, ne iskazuju na koji je to način oštećeni bio fizički agresivan prema optuženom. Optuženik u obrani iskazuje da ga je oštećeni udario šakom nakon što ga je optuženi uhvatio za rame, pokušao izvući iz dvorišta, te je on tada njemu uzvratio udarac šakom i nogom. Nastavno navedenom u odnosu na odlučnu činjenicu postojanja izravno predstojećeg napada prema djevojkama, djeci, koje su se kritične zgode nalazile u kući pobijana presuda nema razloga o naprijed navedenoj odlučnoj činjenici odnosno razlozi glede navedenog su nejasni i znatnoj mjeri proturječni s obzirom da iz iskaza svjedoka ZŽ i OŽ proizlazi da je oštećeni koji je bio u teško alkoholiziranom stanju nakon verbalne agresivnosti prema djevojkama izveden iz kuće te na taj način je otklonjena eventualna mogućnost izravno predstojećeg napada prema djevojkama(djeci).
7.1. Navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka ovaj sud je sanirao preinačenjem prvostupanjske presude, o čemu će u nastavku odluke iznositi stajališta i razloge s obzirom na daljnji žalbeni navod državnog odvjetnika u odnosu na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Državni odvjetnik u žalbi pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (u žalbi ne navodi koju to odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio ili pak koji dokaz nije izveo a da je trebao izvesti u cilju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja). Žalbom upire da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da je optuženi RŽ kritične zgode postupao u nužnoj obrani kako bi otklonio od sebe istodobni napad, te prisutne djece izravno predstojeći napad oštećenog BŽC. U žalbi naglašava da iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke proizlazi da je oštećeni zadobio razderno- nagnječnu ranu lijeve strane lica u području kosti, razderno-nagnječnu ranu lijevog usnog kuta, krvni podljev gornje usnice, razdore sluznice usne šupljine u području lijevog obraza, oguljotinu kože s otokom dorzuma nosa, djelomične prijelome dijelova kruna gornjeg desnog središnjeg sjekutića, gornjeg lijevog središnjeg sjekutića i gornjeg lijevog prvog pretkutnjaka te nagnječinu u području desnog zgloba donje vilice. Navedene ozljede su posljedica djelovanja mehaničke tupo tvrde sile srednjeg do jačeg intenziteta te su mogle nastati udarcima stisnutom šakom u područje desne i lijeve strane lica, najmanje dva puta te jednog udarca u lijevu stranu lica i pada na zemlju desnom stranom lica. Nastavno navedenom u žalbi analizira obranu optuženog RŽ koji u obrani navodi da je oštećenog udario jednom šakom i jednom nogom, te u tome smatra da postoji nesuglasnost provedenim medicinskim vještačenjem. Žalbom upire na iskaze ispitanih svjedoka ZŽ i OŽ glede činjenice je li postojao izravno predstojeći napad prema djevojkama ŠŽ, EŽ i DŽ.
9. Osnovano u žalbi upire državni odvjetnik da je prvostupanjski sud iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak, odnosno pogrešno utvrdio činjenično stanje. Naime, prvostupanjski sud nije pozorno i savjesno cijenio utvrđeno činjenično stanje a koje može ocijeniti ovaj drugostupanjski sud na temelju rezultata provedene rasprave, obrane optuženog, nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine, iskaza oštećenog RŽC, iskaza svjedoka OŽ, ZŽ, ĐŽ, DŽ i EŽ , ŠŽ. Naime, optuženi RŽ u obrani iskazuje da su ga kritične zgode njegov sin ili kćerka su ga nazvali da dođe kući njegove mame oko tri sata poslije ponoći, gdje su imali nekakvo druženje, plakali su. Došao je kući i uočio da djeca vrište i plaču, razbijena vrata, stol i pitao je tko je to učinio. Odgovorili su da je to učinio BŽC. Zajedno sa mlađim sinom izašao je van, uhvatio BŽC za rame, htio ga je izgurati van iz dvorišta na način da ga je lijevom rukom uhvatio za rame. Tada ga je on prvi udario šakom, a on je njemu uzvratio udarac šakom i nogom dok je još stajao na nogama, nakon čega je oštećeni pao na zemlju. Bio je sav u krvi. Podigao ga sa tla, posjeo na klupu i počeo umivati. Osporava da je znao da je oštećenik maloljetan jer je viši od njega ,a primijetio je da je bio pod utjecajem alkohola ili nečega.
9.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke proizlazi da je oštećeni tjelesne ozljede opisane u izreci ove presude zadobio kao posljedica djelovanje mehaničke tupo tvrde sile srednje do jačeg intenziteta koje su nastale udarcima stisnutom šakom u području desne i lijeve strane lica, najmanje dva puta i jednog udarca u lijevu stranu lica i pada na zemlju desnom stranom lica.
9.2. Iz iskaza RŽC proizlazi da je svjedok ĐŽ ošamario ga prije dolaska u kuću B kada je bio kod sina naprijed navedenog svjedoka PŽ na rođendanu ali ne i da ga je istukao pa da bi sav krvav došao kod B kao što iskazuju svjedoci DŽ i EŽ (nećakinje optuženog). Da oštećeni nije imao ozljede prije dolaska u kuću B slijedi iz iskaza svjedoka OŽ koji je bio na rođendanu kod PŽ zajedno sa oštećenim RŽC i njegovim bratom ĆŽC. Navedeni svjedoci suglasno iskazuju da je oštećeni bio pod utjecajem alkohola kada su došli u kuću B gdje je oštećeni uslijed alkoholiziranosti izazvao incident sa djevojkama EŽ i DŽ i ŠŽ koja je tada pozvala optuženog (oca) u pomoć jer je oštećeni došao nepozvan u njihovu kuću, agresivan i bezobrazan te kada su zabranile da zapali joint nogom šutnuo tabure i razbio staklena vrata. Dakle optuženi je bio verbalno agresivan prema djevojkama, udaljen iz kuće ŠŽ jer su ga iz kuće izveli OŽ i ZŽ. U obrani optuženi RŽ iskazuje da je oštećeni RŽC bio izvan kuće RŽ i kada je izašao van iz kuće nakon što je uočio u kući oštećenje stola i stakla na vratima imao je namjeru izvesti iz dvorišta oštećenog nakon što je saznao da je oštećeni RŽC počinio navedena oštećenja u kući. Stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda iz naprijed navedenog činjeničnog stanja da je optuženi RŽ postupao u nužnoj obrani otklanjajući izravno predstojeći protupravni napad prema tamo prisutnoj djeci s obzirom da je udaljenjem oštećenog iz kuće RŽ napad evidentno prestao, oštećeni se nalazio izvan kuće u dvorištu.
9.3. Pogrešan je zaključak iz utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjskog suda da je optuženi RŽ postupao u nužnoj obrani koja je bila prijeko potrebna da od sebe odbije istodobni protupravni napad. Naime, iz iskaza svih svjedoka proizlazi da je oštećeni RŽC bio u vidljivo alkoholiziranom stanju a navedenu činjenicu u obrani neosporava optuženi RŽ. Optuženi RŽ u obrani nespori da je oštećenom RŽC zadao udarac šakom u glavu i nogom u tijelo no tvrdi da je navedeno učinio tek kada ga je oštećeni udario šakom. Obrana optuženog RŽ da je oštećeni prvi zadao udarac optuženom šakom je nevjerodostojna. Naime, obranu optuženog u navedenom dijelu potkrepljuje jedino iskaz njegove nećakinje EŽ a koji je iskaz ovaj drugostupanjski sud ocijenio nevjerodostojnim, neživotnom dinamici cijelog događaja. Svjedok EŽ u iskazu navodi da je oštećeni prvi krenuo šakom prema optuženom ali da nije udario optuženog, no ponovno je krenuo prema optuženom i udario ga šakom u glavu a optuženi je oštećenom udario jedan šamar. Takav iskaz svjedoka EŽ suprotan je obrani optuženog RŽ koji u obrani ne osporava da je oštećenom zadao udarac šakom u glavu i nogom u tijelo. Nastavno navedenom, nelogično je povjerovati iskazu svjedoka EŽ da bi oštećeni krenuo šakom na optuženika, nije zadao udarac te da tada optuženi RŽ da nije reagirao. Naime, kada je oštećeni RŽC izveden iz kuće B uz pomoć svjedoka OŽ i ZŽ zbog šutanja nogom taburea kada je posljedično razbijeno staklo na vratima i stakleni stol iz iskaza svjedoka DŽ proizlazi da ne zna je li oštećeni slučajno nogom zakačio tabure ili je pak namjerno udario u tabure životno je i logično zaključiti da ako je oštećeni bio pod intenzivnim utjecajem alkohola tada je poznata činjenica loše koordinacije pokreta te tada zasigurno nije fizički nasrtao na od sebe dvostruko starijeg optuženog kao što optuženi nastoji prikazati u svojoj obrani. Logično je i životno zaključiti da je optuženi RŽ nakon što je bio pozvan da dođe u pomoć kćerki i nećakinjama zbog alkoholiziranog oštećenog koji je bio verbalno agresivan prema njegovoj kćeri i nećakinjama bio taj koji je udario (što u obrani ne osporava) oštećenog te da je oštećeni zadobio tjelesne ozljede kako su opisane u činjeničnom opisu izreke presude a koje su nastale na način i mehanizmom kako je iskazao vještak sudske medicine na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi. Obrana optuženog usmjerena je na izbjegavanje odnosno umanjenje kaznenopravne odgovornosti i kao takva nevjerodostojna. Nevjerodostojna je obrana opruženog RŽ da nije znao da je oštećeni RŽC dijete (osoba mlađa od 18. godina) s obzirom da je znao dob svoje kćeri i nećakinja koje su u vrijeme inkriminacije bile djeca. Stoga je logično za zaključiti da su na druženje kod kćerke optuženog RŽ došli njihovi vršnjaci, odnosno djeca.
9.4. Budući je činjenično stanje u provedenom prvostupanjskom postupku potpuno i pravilno utvrđeno ali je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, preinačiti pobijanu presudu i optuženog RŽ proglasiti krivim za kazneno djelo protiv života i tijela- tešku tjelesnu ozljedu u pokušaju iz članka 118.stavak 2. KZ/11u vezi stavak 1. i članak 34. KZ/11. Optuženi RŽ postupao je s izravnom namjerom, bio je svjestan da se radi o djetetu koje je dvostruko mlađe od njega, u alkoholiziranom stanju, udarcima šakom u glavu a koji udarci su bili srednjeg do jačeg intenziteta oštećenog RŽC htio teško tjelesno ozlijediti. Optuženi RŽ u obrani iskazuje da je oštećeni bio u vidljivo alkoholiziranom stanju (navedeno iskazuje oštećenik koji se zbog alkoholizma događaja ne sjeća, te svi ispitani svjedoci) a poznata je činjenica tjelesne nestabilnosti osoba pod intenzivnim utjecajem alkohola, te je zadajući udarce šakom i nogom, s posljedičnim padom na tvrdu podlogu (u obrani ne osporava da je udario oštećenog šakom u glavu i nogom dok je stajao) oštećeni zadobio tjelesne ozljede opisane u izreci presude.
10. Odlučujući o izboru vrste i mjere kazne ovaj drugostupanjski sud cijenio je stupanj krivnje (izravna namjera) i svrhu kažnjavanja te sve okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a osobito jačinu ugrožavanja ili povredu zaštićenog dobra, pobude zbog kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjena i skrivljene učinke kaznenog djela, te prijašnji život optuženog, osobne i imovinske prilike . Od olakotnih okolnosti na strani optuženog ovaj sud je utvrdio činjenicu da je otac troje djece, protek vremena od počinjenja kaznenog djela. Od otegotnih okolnosti na strani optuženog RŽ sud je našao raniju osuđivanost za kaznena djela druge vrste prema izvodu iz kaznene evidencije (list 76 spisa). Cijeneći navedenu olakotnu okolnost i otegotnu, te da je kazneno djelo počinjeno u pokušaju kada Kazneni zakon da je mogućnost blažeg kažnjavanja sukladno članku 48. stavak 1. KZ/11 ovaj sud je optuženog RŽ osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine smatrajući da će se navedenom kaznom zatvora u odnosu na konkretnog optuženika ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
11. Posljedično navedenom s obzirom da je optuženi RŽ proglašen krivim zbog navedenog kaznenog djela ovaj drugostupanjski sud je optuženog obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka na ime sudskog paušala u iznosu od 300,00 eura, putnih troškova svjedoka u iznosu od 66,19 eura te sudsko- medicinskog vještačenja u iznosu od 235,56 eura smatrajući da njihovim plaćanjem neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati s obzirom da je zaposlen, srednjeg imovinskog stanja.
12. Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetnika je osnovana. Stoga je žalbu valjalo prihvatiti kao osnovanu te nakon provedene drugostupanjske rasprave preinačiti prvostupanjsku presudu i na temelju članka 486.stavak 1. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.
Osijek, 20. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Miroslav Rožac
