REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-1676/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja PBZ-LEASING d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 44, OIB: 57270798205, protiv ovršenika VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Penezić i partneri d.o.o. u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, bez održavanja ročišta, dana 20. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 07. svibnja 2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 25. veljače 2014. i solemnizirane (potvrđene) dana 25. veljače 2014. kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-1795/2014.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika od dana 07. svibnja 2025. za naknadu troškova ovog ovršnog postupka.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 07. svibnja 2025. podnio ovom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 25. veljače 2014. i solemnizirane (potvrđene) dana 25. veljače 2014. kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-1795/2014.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji na izravnu naplatu gore navedenu bjanko zadužnicu. Zadužnicu je kao dužnik izdao Cronip d.o.o., [adresa], OIB: 56439228917, koju je ovršenik potpisao kao jamac platac, a radi naplate tražbine iz Ugovora o financijskom leasingu broj 100-08199 (dalje u tekstu: Ugovor o financijskom leasingu) u iznosu od 132.722,80 eura sa zateznom kamatom. Ovršenik navodi da je dana 06. svibnja 2025. ovom sudu podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u predmetnom postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem predmetne zadužnice, odnosno nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika, iz razloga jer je tražbina ovrhovoditelja prestala, iz razloga jer je ispunjenje tražbine koje je osigurano zadužnicom zabranjeno te iz razloga jer je nastupila zastara tražbine ovrhovoditelja. Predmetni postupak vodi se pred ovim sudom pod poslovnim brojem Ovr-1655/2025. Ovršenik navodi da bi provedbom predmetnog postupka izravne naplate pretrpio teško nadoknadivu ili nenadoknadivu štetu. Provedba ovrhe u iznosu od 132.722,80 eura, koliko ovrhovoditelj potražuje, ozbiljno bi narušila životnu egzistenciju ovršenika. Ovršenik je umirovljenik sa minimalnim iznosom mirovine, stoga njegova primanja nisu dostatna niti za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba te bi oduzimanje bilo kojeg iznosa mirovine izravno ugrozilo egzistenciju ovršenika i članova obitelji koje uzdržava (suprugu). Daljnja teška i teško nadoknadiva šteta očituje se i u činjenici da je prisilna naplata tražbine, koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, zakonom zabranjena, odnosno provedbom ovrhe ovrhovoditelj bi naplatio tražbinu koja je prestala. Naime, tražbina koju ovrhovoditelj želi naplatiti prisilnim putem proizlazi iz Ugovora o financijskom leasingu. Ugovor o financijskom leasingu predstavlja dvostrano-obvezni odnos u kojem davatelj leasinga (ovdje ovrhovoditelj) na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa dobavljačem, društvom Cronip d.o.o., kao primateljem leasinga (dalje u tekstu: primatelj leasinga) stječe pravo vlasništva na nekretnini. Ta nekretnina potom postaje objekt leasinga koji se daje primatelju leasinga na korištenje u određenom vremenskom razdoblju, uz obvezu primatelja leasinga da za to plaća određenu naknadu. Ovršenik je Ugovoru o financijskom leasingu pristupio kao jamac platac, a kao osiguranje za ispunjenje svih dospjelih nepodmirenih novčanih tražbina primatelj leasinga i ovršenik su ovrhovoditelju predali tri bjanko zadužnice. Zbog neplaćenih dospjelih obveza u iznosu od 26.277,55 eura, ovrhovoditelj je dana 06. rujna 2012. jednostrano otkazao Ugovor o financijskom leasingu. Tijekom 2012. godine primatelj leasinga zapao je u financijske teškoće te je pred Financijskom agencijom podnio prijedlog za otvaranje postupka predstečajne nagodbe. U navedenom postupku ovrhovoditelj je dana 13. prosinca 2013. prijavio tražbinu temeljem Ugovora o financijskom leasingu, ali kao izlučni vjerovnik, budući je bio upisan kao vlasnik nekretnine (objekta leasinga) koja je predmet Ugovora o financijskom leasingu te će svoje potraživanje namiriti odvojeno od ostalih predstečajnih vjerovnika. Ovrhovoditeljeva tražbina odnosila se na obveze iz otkazanog Ugovora o financijskom leasingu, koje nisu više postojale, te je ista bila prijavljena isključivo kao tražbina iz izlučnog prava. Posljedično, predmetna tražbina nije utvrđena u postupku predstečajne nagodbe niti je obuhvaćena rješenjem Financijske agencije kojim se utvrđuju tražbine od dana 13. siječnja 2014. Klasa: UP/I-110/07/13-01/5366, Urbroj: 04-06-14-5366-35. Prema navedenom rješenju Financijske agencije od dana 13. siječnja 2014. ovrhovoditelj je upisan u tablicu vjerovnika koji imaju pravo odvojenog namirenja i pridržavaju ga i to u iznosu tražbine od 2.337.843,50 kn. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu, poslovni broj Stpn-109/14 od dana 12. prosinca 2014. odobreno je sklapanje predstečajne nagodbe u postupku nad primateljem leasinga, a isto rješenje postalo je pravomoćno dana 06. siječnja 2015. Budući da je postupak predstečajne nagodbe nad primateljem leasinga još uvijek u tijeku, sukladno čl. 70. st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, dalje u tekstu: ZFPPN), nije dopušteno pokretanje ovršnog postupka radi naplate tražbina nastalih prije otvaranja tog postupka. Također, čl. 81. st. 1. i st. 2. ZFPPN-a propisuje da se dužnik, na temelju predstečajne nagodbe, oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u nagodbi te da nakon pravomoćnosti rješenja o sklapanju predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog postupka za tražbine koje su nastale prije otvaranja tog postupka, a nisu prijavljene niti priznate u postupku. Budući da je tražbina ovrhovoditelja nastala prije otvaranja predstečajnog postupka, a ovrhovoditelj je tražbinu prijavio kao izlučni vjerovnik i time se opredijelio za odvojeno namirenje, proizlazi da sukladno čl. 81. st. 1. i st. 2. ZFPPN-a ovrhovoditelj nije ovlašten pokrenuti niti voditi postupak protiv primatelja leasinga kao glavnog dužnika, a time niti protiv ovršenika kao jamca platca. Dalje, ovršenik navodi i da je tražbina koju ovrhovoditelj potražuje na temelju zadužnice prestala jednostranim otkazom/raskidom ovrhovoditelja. Naime, prema čl. 45. Zakona o leasingu ("Narodne novine" 135/2006), u slučaju raskida ugovora o leasingu davatelj leasinga (ovdje ovrhovoditelj) ima pravo na iznos dužne naknade i ostale tražbine iz ugovora o leasingu, dok prema čl. 368. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) učinak raskida ugovora jest da su obje strane ugovora oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Prema obračunu dospjelih obveza na dan otkaza Ugovora o financijskom leasingu, dana 06. rujna 2012., proizlazi da je saldo po osnovi dospjelih obveza iznosio ukupno 26.277,55 eura, a ne 132.722,80 eura, koliko ovrhovoditelj potražuje zadužnicom, s time da je vidljivo kako je primatelj leasinga do dana otkaza Ugovora o financijskom leasingu platio ovrhovoditelju na ime leasing naknade iznos od 300.422,38 eura (preko 60% ukupne vrijednosti nekretnine prema Ugovoru o financijskom leasingu). Pored toga, primatelj leasinga je predao ovrhovoditelju predmetnu nekretninu. Otkazom Ugovora o financijskom leasingu prestala je obveza primatelja leasinga na plaćanje daljnjih rata, no ovrhovoditelj je unatoč tome proglasio dospjelim i tražio plaćanje svih preostalih leasing obroka. Budući je ovrhovoditelj, kao vlasnik nekretnine i izlučni vjerovnik, iskoristio pravo na odvojeno namirenje, prestankom Ugovora o financijskom leasingu i donošenjem rješenja o odobrenju predstečajne nagodbe Stpn-109/2014 od dana 12. prosinca 2014., njegovo potraživanje s osnova daljnjih leasing rata prestalo je postojati. Prestankom glavne obveze gase se jamstvo, zalog i druga sporedna prava. Dalje, ovršenik navodi da je prisilna naplata tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe zakonom zabranjena. Slijedom svega naprijed navedenog, ovršenik predlaže sudu odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi povodom prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

3. Sukladno čl. 65. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje: OZ) u vezi čl. 210. st. 2. OZ- a, sud će o prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava donijeti odluku nakon što ovrhovoditelju omogući da se o njemu očituje, ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju da se postupi drukčije. Prijedlog ovršenika otpremljen je dana 08. svibnja 2025. ovrhovoditelju na očitovanje u roku od 8 dana. No, do dana donošenja ovog rješenja ovrhovoditelj isto nije primio. Obzirom rok propisan odredbom čl. 206. st. 3. OZ-a istječe dana 23. svibnja 2025., sud je o prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odlučio bez očitovanja ovrhovoditelja. Naime, ovrhovoditelj je podnio Financijskoj agenciji predmetni zahtjev za izravnu naplatu dana 24. ožujka 2025., dok je ovršenik prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava podnio sudu tek 07. svibnja 2025. Osim toga, sadržaj samog prijedloga i priložena dokumentacija daju sudu dovoljno elemenata za donošenje pravilne i zakonite odluke, pri čemu je sud osobito imao u vidu načelo hitnosti propisano čl. 13. st. 1. OZ-a i načelo ekonomičnosti propisano čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19).

4. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

6. Dalje, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.

7. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

8. Uvidom u ovosudni predmet poslovni broj Ovr-1655/2025 sud je utvrdio da je u istom ovršenik podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u istom postupku izravne naplate koji se vodi temeljem bjanko zadužnice izdane dana 25. veljače 2014. i solemnizirane (potvrđene) dana 25. veljače 2014. kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-1795/2014) iz razloga jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem navedene zadužnice, odnosno nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika, a što predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a; iz razloga jer je tražbina ovrhovoditelja prestala, a što predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a; iz razloga jer je ispunjenje tražbine koje je osigurano navedenom zadužnicom zabranjeno, a što predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a te iz razloga jer je nastupila zastara tražbine ovrhovoditelja, a što predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a. Time je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a u vezi čl. 210. st. 2. OZ-a.

9. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a – da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje – sud je stava da ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.

10. Nastanak nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete ovršenik obrazlaže time što bi provedbom predmetnog postupka izravne naplate bila ugrožena njegova životna egzistencija, kao i članova obitelji koje uzdržava (suprugu), obzirom je umirovljenik sa minimalnim iznosom mirovine.

11. Međutim, takvi razlozi, ma kako bili otegotni za ovršenika, ne predstavljaju razlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava. Odnosno, takvi navodi nisu dostatni za utvrđenje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

12. Jasno je da će provedbom ovrhe imovina ovršenika biti umanjena. Međutim, način na koji će se umanjenje imovine odraziti na kvalitetu ovršenikove egzistencije nije šteta u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a obzirom da umanjenje imovine uvijek ima negativan učinak na egzistenciju ovršenika pa kad bi se to smatralo štetom u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, onda se ovrha nikada ne bi mogla provesti, tj. onda ovrhovoditelji nikada ne bi mogli naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik tada imao razlog za odgodu ovrhe.

13. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

14. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju, ako naknadno bude odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na isplatu tog iznosa.

15. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio .

16. Naime, u svom prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja.

17. Važno je naglasiti da je ovrhovoditelj u potpunom vlasništvu Privredne banke Zagreb d.d., jedne od vodećih banaka u Hrvatskoj. Dakle, ovrhovoditelj raspolaže značajnim novčanim sredstvima iz kojih će se, u slučaju uspjeha ovršenika u parnici radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odnosno ako naknadno bude odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na isplatu tog iznosa, pouzdano moći vratiti ono što je prisilno naplaćeno od ovršenika u postupku izravne naplate, tako da ne postoji vjerojatnost nastanka štete za ovršenika zbog buduće insolventnosti ovrhovoditelja koja bi mogla ugroziti povrat naplaćene tražbine. Drugim riječima, ne postoji nikakva opasnost da u slučaju uspjeha ovršenika u parnici radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odnosno ako naknadno bude odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na isplatu tog iznosa, ovršenik ne bi uspio naplatiti svoju tražbinu u postupku protuovrhe te tako ovršeniku ne prijeti bilo kakva nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.

18. Isto tako valja reći i to da odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenik ne dobiva mogućnost da tim istim novčanim sredstvima i raspolaže obzirom da ona i dalje ostaju zaplijenjena. Dakle, i u slučaju usvajanja prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima i koristiti ih za podmirenje svojih životnih potreba, pa u tom smislu odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ne bi od ovršenika otklonila one negativne posljedice na koje se ovršenik poziva u svome prijedlogu. Naime, sukladno čl. 65. st. 6. OZ-a, u ovrsi radi naplate novčane tražbine i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provest će se radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe.

19. Obzirom ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti ističe da je potrebno odgoditi ovrhu kako bi se spriječilo nasilje, nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, tj. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 1. i st. 2. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

20. Ovršenik je zatražio trošak sastava prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava.

Zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nije osnovan.

Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio.

S obzirom da ovršenik nije uspio sa svojim prijedlogom za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava budući je isti odbijen kao neosnovan, sud je stava da ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku, pa obzirom nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 14. st. 5. OZ-a, valjalo je odbiti zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka te odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Zagrebu, 20. svibnja 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pismenog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju

3. spis

Z/ kal.30 dana