REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br 6, Split

Poslovni broj: P-635/2020-78

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu po sucu Ivani Madunić u pravnoj stvari tužitelja OPĆINA BAŠKA VODA, Baška Voda, Obala Sv. Nikole 65, OIB: 23958451309, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Antunović, odvjetnik iz Makarske, protiv prvotuženika HOTELI BAŠKA VODA d.d., Baška Voda, Zrinsko Frankopanska 2, OIB: 3304309304, kojeg zastupa punomoćnik Ivana Restović, odvjetnica iz Splita, drugotuženika LITUS d.o.o., Baška Voda, Stjepana Radića 32, OIB: 57960105070, kojeg zastupa punomoćnik Boris Ivančić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ivančić & Čulić d.o.o., Split, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 18. travnja 2025. uz sudjelovanje punomoćnika tužitelja, zamjenika punomoćnika prvotuženika i punomoćnika drugotuženika, objavljene dana 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Nalaže se tuženicima HOTELI BAŠKA VODA d.d. iz Baške Vode, Zrinsko Frankopanska 2, OIB: 38304309304 i LITUS d.o.o. iz Baške Vode, Petra Svačića 7, OIB: 57960105070 da tužitelju OPĆINI BAŠKA VODA, Obala Sv. Nikole 65, Baška Voda, OIB: 23958451309 solidarno plate iznos od 179.175,80 EUR-a (ranije 1.350.000,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe, pa do isplate, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi prvotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 34.875,50 EUR-a, te drugotuženiku iznos od 34.937,50 EUR-a, dok se zahtjev prvotuženika za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.937,50 EUR-a, te zahtjev drugotuženika za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 15.937,50 EUR-a, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Kod ovog suda je dana 13. studenog 2020. zaprimljena tužba uvodno označenog tužitelja, protiv uvodno označenog prvotuženika i drugotuženika, radi isplate.

2. U tužbi tužitelj navodi kako je nositelj prava raspolaganja i korištenja čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]- [adresa] koja da je u zemljišnoj knjizi uknjižena kao općenarodna imovina. Tuženici da su bez ikakvog valjanog pravnog osnova koristili navedeno zemljište međusobno, te zaključivali i ugovore o zakupu za navedenu česticu zemlje, iako su znali da ista predstavlja nekretninu na koje pravo korištenja ima jedinica lokalne samouprave-tužiteljica. Izvršenjem rješenja komunalnog redara tužitelja dana 31. kolovoza 2020. da su uklonjene sve pokretne naprave i sredstva za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, koje da je na navedenoj nekretnini držao drugotuženik u svrhu obavljanja djelatnosti. Dopisom-opomenom od 21. rujna 2020. tužitelj da je pozvao tuženike na solidarni platež naknade za korištenje javnih površina, sukladno Odluci o komunalnom redu i Odluci o načinu korištenja javno-prometnih površina Općine [adresa] za period od proteklih 5 godina, a što da tuženici u danom primjerenom roku od 15 dana da nisu učinili. U smislu materijalnih propisa tuženici da imaju status nepoštenih, nesavjesnih posjednika, jer su znali i morali znati da predmetna nekretnina nije vlasništvo niti jednog od njih, te da na istoj pravo raspolaganja i korištenja ostvaruje tužitelj, te da je navedeno stanje kao takvo evidentirano i u zemljišnoj knjizi. Tuženici da su stoga dužni tužitelju naknaditi sve koristi koje su ostvarili za vrijeme proteklih 5 godina, što da predstavlja zakonski rok za isticanjem tužbenog zahtjeva predmetne vrste. Isti da su bili dužni u tom periodu tužitelju plaćati naknadu za korištenje javnih površina čija visina da je utvrđena Odlukama i iznosi 270.000,00 kn godišnje. Budući su tuženici bili u posjedu nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]- [adresa], to da su solidarno odgovorni i za platež naknade za njeno korištenje, radi čega tužitelj da ustaje predmetnom tužbom i predlaže donošenje presude sadržaja pobliže specificiranog u izreci ove presude.

3. Kod ovog suda je dana 17. prosinca 2020. zaprimljen prvotuženikov odgovor na tužbu, u kojem osporava navode tužbe uz obrazloženje da je u zemljišnoj knjizi upisano kako temeljem rješenja Kotarskog N.O. Makarska od 15. siječnja 1949. se označuje Mjesni N.O. [adresa] kao organ upravljanja imovinom, odnosno kat. česticom [katastarska čestica], pa da nisu točne tvrdnje tužitelja da ima pravo raspolaganja i korištenja i da je isto upisano u zemljišnim knjigama. Tako označeni upis u zemljišnim knjigama da ne legitimira tužitelja kao vlasnika, te se poziva na rješenje Vrhovnog suda RH broj: Rev-463/09-2 od 29. veljače 2012. Prednik prvotuženika spornu nekretninu da je u postupku pretvorbe procijenio kao dio temeljnog kapitala, te stekao vlasništvo sporne nekretnine. Prvotuženik da nije davao u zakup zemljišnu česticu kako to navodi tužitelj već ugostiteljski objekt koji da je izgrađen još 1986. i to na temelju valjano ishođene sve potrebne prostorne i građevinske dokumentacije. Tvrdnja tužitelja da bi tuženi bez ikakvog pravnog osnova koristili zemljište da je netočna, jer da je prvotuženik vlasnik ugostiteljskog objekta koji je dijelom izgrađen na kat. čest. [katastarska čestica] i taj objekt da koristi kao vlasnik od njegove izgradnje, odnosno ishođenja uporabne dozvole iz 1988., te da tuženik koristi ugostiteljski objekt temeljem Ugovora o zakupu kojeg je sklopio s prvotuženikom iz 2004. Vlasnik ugostiteljskog objekta izgrađenog dijelom na spornoj kat. čest. da je prvotuženik, a ne tužitelj. Prvotuženik da je vlasnik ugostiteljskog objekta i da je stekao vlasništvo tog objekta koji da je dijelom izgrađen na spornoj katastarskoj čestici što da dokazuje rješenje Skupštine općine Makarska broj: UP-Io-03-336/1-86 od 16. prosinca 1986. Tim rješenjem da je pravnom predniku Hotela Baška Voda d.d. (OOUR Hoteli Baška Voda), dano uz naknadu za korištenje građevinsko zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica]. Navedena parcela da je oformljena u skladu sa odlukom o usvajanju urbanističkog projekta Baško Polje, a koja da je nastala od dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 927 m2, dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 416 m2. Novooformljena katastarska čestica da zaprema površinu od 1.343 m2. Odluci o dodijeli zemljišta za gradnju ugostiteljskog objekta Skupštine općine Makarska da je prethodio postupak osnivanja katastarske čestice [katastarska čestica] koja da je oformljena prijamnim listom od 10. lipnja 1986., a iz kojeg da su vidljive promjene na zemljištu, novooformljena kat. čest. [katastarska čestica], kao i posjednik formirane katastarske čestice. Iz rješenja o davanju građevinskog zemljišta na korištenje da je razvidno da su posjednici zemljišta iz kojega je nastala kat. čest. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) fizičke osobe, kojima je isplaćena naknada za zemljište, a što da je vidljivo iz izjave koju su raniji posjednici, odnosno vlasnici potpisali 2. prosinca 1987. i koja ima i potpis ZZ prednika prvotuženika. Dokaz navedenih tvrdnji da je i nalaz vještaka Petra Vrdoljaka iz kolovoza 2009. koji je izrađen po zahtjevu tužitelja. Daljnji dokaz da je Uvjerenje uvjetima uređenja izdano od nadležnog organa Općine Makarska, broj: 09- 85/1-88 od 10. ožujka 1988. kojim da su utvrđeni urbanističko-tehnički uvjeti za plažni objekt-bar koji se mora investitor pridržavati, potom građevinska dozvola izdana od nadležnog organa Općine Makarska broj: UP-Io-10-61/1-88 od 7. travnja 1988. kojim se pravnom predniku prvotuženika kao investitoru dozvoljava izgradnja i uređenje plažnog objekta i popratnih sadržaja na građevinskoj parceli označenoj kao 3251/3, k. o. [katastarska općina]- [adresa]. Nakon izgradnje objekta investitoru da je naloženo zatražiti dozvolu za uporabu objekta. Daljnji dokaz da je dozvola za uporabu objekta izdana predniku prvotuženika od nadležnog organa Općine Makarska broj: UP-Io-10-154/I-88 od 6. srpnja 1988. Daljnji dokaz da je rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju iz kojeg da je vidljivo kako je pravni prednik Hotela Baška Voda d.d. Snack bar Bučine s pripadajućim zemljištem u površini od 1.343,00 m2 (č. zgr. [katastarska čestica]) obuhvatio i procijenio u postupku pretvorbe kao dio društvenog kapitala društva i time stekao vlasništvo ugostiteljskog objekta s pripadajućim zemljištem. U rješenju da je navedeno kako je kat. čest. [katastarska čestica] nastala od kat. čest. [katastarska čestica]. Daljnji dokaz da je izjava općinskog načelnika tužitelja od 23. studenog 2017. iz koje da je vidljivo kako je istome bilo poznato da je Snack bar Bučine s pripadajućim zemljištem u površini od 1.343,00 m2 obuhvaćen i procijenjen u postupku pretvorbe kao dio društvenog kapitala, te kako je katastarska čestica (na kojem je izrađen objekt) nastala od kat. čest. [katastarska čestica], označena kao kat. čest. [katastarska čestica], površine 1.343,00 m2.

4. Nadalje, u odgovoru na tužbu prvotuženik navodi kako je trgovačko društvo Hoteli Baška Voda d.d. kao vlasnik predmetnog ugostiteljskog objekta dao u zakup drugotuženiku, te da to društvo temeljem sklopljenog ugovora o zakupu posluje u zakupljenom objektu od 1. travnja 2004., te da uredno i redovito podmiruje zakupninu i ispunjava i sve druge obveze. Prvotuženik da još uvijek nije u zemljišnim knjigama uspio ishoditi uknjižbu prava vlasništva spornog ugostiteljskog objekta na svoje ime, jer pravni prednik Općine Baška Voda (Općina Makarska) nije u katastru i zemljišnim knjigama provela svoj prijavni list od 10. lipnja 1986. kojim je oformljena kat. čest. [katastarska čestica]. Rješenja komunalnog redara da su poništena od strane županijskog drugostupanjskog tijela. Protivi se tužbenom zahtjevu za isplatu, jer da tuženici ne koriste niti su koristili javnu površinu već legalno izgrađeni ugostiteljski objekt u vlasništvu prvotuženika. Prvotuženik ističe kako označeni knjižni vlasnik da je Republika Hrvatska, a ne tužitelj, dok prednik prvotuženika da je u postupku pretvorbe od Republike Hrvatske stekao vlasništvo ugostiteljskog objekta i pripadajućeg zemljišta.

5. Kod ovog suda je dana 17. prosinca 2020. zaprimljen odgovor na tužbu drugotuženika u kojoj isti ističe kako je suvlasnik predmetne nekretnine prvotuženik da je prvotuženik, a sve temeljem pravomoćnog rješenja Skupštine Općine Makarska, od 16. prosinca 1986. godine, pod poslovnim brojem UP-Io-03-336/1-86, od 16. prosinca 1986. godine, kojim rješenjem je predniku društva, tadašnjem Hotelsko – turističkom poduzeću „Makarska rivijera“ Makarska, OOUR Hoteli „Baška Voda“ iz Baške vode, dodijeljeno pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, putem neposredne pogodbe, zemljišta označenog sa čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] – [adresa], površine 1343 m2, koje građevinsko zemljište je oformljeno od, između ostaloga, dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] – [adresa], u površini od 927 m2. Parcelacija predmetne nekretnine, označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] – [adresa], da nikada nije provedena u zemljišnim knjigama, pa tako spomenuto građevinsko zemljište, koje bi trebalo nosti oznaku čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] – [adresa], nikada nije formirano u zemljišnim knjigama (čestica pod tim brojem ima površinu 5 m2 i nosi oznaku „Žalo“). Stoga se dio građevinskog zemljišta, koje je spomenutim rješenjem od 16. prosinca 1986. godine dodijeljeno na korištenje društvu HOTELI BAŠKA VODA d.d., i dalje nalazi unutar obuhvata nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] – [adresa], što to društvo čini suvlasnikom.

6. Nadalje, u odgovoru na tužbu drugotuženik navodi da je predmetnu parcelaciju bila dužna provesti tadašnja Općina Makarska (čiji pravni slijednik je Općina Baška Voda), ali ta parcelacija da nikada nije izvršena, iako je prijavni list izrađen, pa stoga ni prvotuženik nikada da nije upisao svoje pravo (su)vlasništva predmetne nekretnine. Međutim, predmetna nekretnina da se, već preko 3 desetljeća, nalazi u neometanom posjedu prvotuženika, te je procijenjena u temeljni kapital istog u postupku pretvorbe. Iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, od 7. svibnja 1996. godine, razvidno kako je pravnom predniku prvotuženika procijenjen u postupku pretvorbe u društveni kapital Snack bar „Bučine“, sa pripadajućim zemljištem u površini od 1.343,00 metara četvornih. Isto da je razvidno i iz Uvjerenja o uvjetima uređenja, izdanim od strane Općine Makarska, dana 10. ožujka 1988. godine, pod poslovnim brojem 09-85/1-88, kojim su utvrđeni urbanističko-tehnički uvjeti za plažni bar na navedenoj lokaciji, potom iz građevinske dozvole izdane od strane Općine Makarska, Broj: 09-85/1-88, od 10. ožujka 1988. godine, kojom je predniku prvotuženika kao investitoru dozvoljena izgradnja i uređenje plažnog objekta i popratnih sadržaja na predmetnoj nekretnini, te iz Dozvole za uporabu objekta, izdane od strane Općine Makarska, od 6. srpnja 1988. godine, pod poslovnim brojem UP-Io-10-154/1-88. Napominje se da je nekadašnja Općina Makarska pravni prednik tužitelja.

7. Nadalje, navodi kako je tužitelju jako dobro poznato da je suvlasnik predmetne nekretnine prvotuženik, s obzirom da je pravni prednik istoga donio rješenje od 16. prosinca 1986. godine, kojim je dio predmetne nekretnine dan na korištenje predniku tog društva, pa se radi o stjecanju temeljem zakona, koje nije vezano upisom u zemljišne knjige. Pored toga, u vlastovnici predmetnog zemljišnoknjižnog uloška da je upisana Općenarodna imovina, a kao organ upravljanja označen je Mjesno N.O. [adresa]. Takav upis presumira da je vlasnik predmetnog zemljišta Republika Hrvatska (s kojom će društvo prvotuženik morati riješiti međusobne odnose u svezi s predmetnom nekretninom), a ne jedinica lokalne samouprave. Drugotuženik kao zakupnik od 2003. godine da čitavo vrijeme ima uredno sklopljen ugovor o zakupu predmetne nekretnine sa prvotuženikom koji je, kako je gore već navedeno, stvarni suvlasnik predmetne nekretnine, Drugotuženik da je, za poslovanje u predmetnom objektu, ishodio minimalne tehničke uvjete, i to temeljem rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo – pododsjek za turizam, Ispostave Makarska, od 24. lipnja 2003. godine, pod poslovnim brojem Klasa UP/I-335-02/03-01/804, te temeljem rješenja Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave Makarska, od 17. srpnja 2006. godine, pod poslovnim brojem UP/I-335-02/03-01/803. Tužitelj da nije nikada tuženicima sporio bilo kakva njihova prava u svezi sa predmetnom nekretninom, i nikada se nije protivio činjenici što je drutoguženik uzeo predmetni objekt u zakup, i što u njemu obavlja gospodarsku djelatnost. Tako da je tužitelj u Izjavi od 23. studenog 2017. godine, naveo kako predmetna nekretnina u stvarnosti nije poljoprivredno zemljište, već da je predmetna nekretnina zemljište uređeno kao turistički i hotelski objekti i uređene terase i hotelski prilazi hotelskog poduzeća HOTELI BAŠKA VODA d.d. drugotuženiku da je uredno davao koncesijska odobrenja za korištenje plaže koja se nalazi u pravcu mora od predmetnog objekta, pri čemu nije sporio pravnu osnovu temeljem koje je drugotuženik u zakupu predmetnog objekta.

8. Nadalje navodi da je tužitelj dana 13. srpnja 2007. godine drugotuženiku izdao suglasnost za držanje trampulina, biljara i drugih usluga zabavnog sadržaja na platou predmetnog ugostiteljskog objekta, na predmetnoj nekretnini; dana 10. lipnja 2014. godine je tužitelj dao suglasnost tuženiku za održavanje žive glazbe u sklopu predmetnog ugostiteljskog objekta; naposlijetku, dana 11. lipnja 2014. godine tužitelj je, primjerice, dao drugotuženiku za produženje radnog vremena za vrijeme održavanja svjetskog prvenstva u nogometu. Svo to vrijeme tužitelju nikada da nije padalo na pamet da dovede u pitanje prava koju tuženici imaju na predmetnoj nekretnini. Iz tužbe da proizlazi da bi tužitelj potraživao od tuženika naknadu na ime korištenja javnih površina za razdoblje od proteklih 5 godine, to potraživanje da je besmisleno najbolje da se vidi iz činjenice što je sam tužitelj, na vlastitim konto – karticama, ove godine naznačio kako nema potraživanja spram drugotuženika s osnova korištenja javnih površina. Tužitelj da pokušava, putem svojih upravnih tijela, izvršiti uklanjanje ugostiteljskog objekta drugotuženika sa predmetne nekretnine, a koja rješenja da su po žalbama ovdje drugotuženika poništena. Obzirom na to da predmetna nekretnina ne može biti u vlasništvu tužitelja, s obzirom na to da predmetna nekretnina zaista jest u vlasništvu prvotuženika, a u preostalom dijelu je u vlasništvu Republike Hrvatske; s obzirom na to da je drugotuženik godinama neometan od strane tužitelja, koristio predmetnu nekretninu kao zakupnik prvotuženika, te tužitelja da nema aktivni legitimitet voditi ovaj postupak.

9. U očitovanju na tuženikove odgovore na tužbu, a u podnesku zaprimljenom kod suda 3. veljače 2022. tužitelj navodi kako svoju aktivnu legitimaciju, a time i vlasništvo na predmetnoj nekretnini temelji prvenstveno na činjenici upisa u zemljišnoj knjizi temeljem Zakona o zemljišnim knjigama, potom i na odredbama Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi iz 1992., kao i Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima a iz razloga pobliže obrazloženih u citiranom podnesku.

10. U podnesku zaprimljenom kod suda 13. svibnja 2021. drugotuženik dodatno ističe kako tužitelj nije, niti može biti vlasnik predmetne nekretnine sve iz razloga što pravo upravljanja koje su imale općine u skladu s odredbom čl. 9. ZGZ nije jedno od prava koje čine društveno vlasništvo (pravo raspolaganja, korištenja i upravljanja), već je riječ o pravu na gospodarenje tim zemljištem a do rješavanja pitanja titulara prava vlasništva.

11. U podnescima zaprimljenima kod ovog suda 31. svibnja 2021., 11. listopada 2021., 19. siječnja 2022., 3. svibnja 2022., 19. svibnja 2022., 10. lipnja 2022., 25. kolovoza 2022., 19. listopada 2022., 21. srpnja 2023., 21. studenog 2024., 27. prosinca 2024. tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu, tvrdnji da je vlasnik predmetne nekretnine i aktivno legitimiran u ovom postupku, te dodatno ističe kako je ODO Makarska svojim dopisom odbila zahtjev za mirnim rješenjem spora sugerirajući kako je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- [adresa], čest. zem. [katastarska čestica] pomorsko dobro, međutim ta tvrdnja da ničim nije potkrijepljena niti dokazana, a ponajmanje relevantnim dokazima, tj. evidencijom te nekretnine u pravilniku o evidenciji pomorskog dobra, ili aktom o utvrđivanju granica pomorskog dobra od strane nadležnog tijela radi čega tužitelj da ustraje u tužbenom zahtjevu. Ističe da ukoliko bi ŽDO u ovoj parnici uspio dokazati da je riječ o pomorskom dobru, tužbeni zahtjev tužitelja da bi i dalje bio aktivan i pravno utemeljen, jer koncesijski prihod od iskorištavanja nekretnine da opet predstavlja prihod jedinice lokalne samouprave, ujedno da je i postavljen u pogledu visine primjenom kriterija za određivanje naknade za iskorištavanje javnoga dobra.

12. Tijekom parničnog postupka tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtijevu dok su prvotuženik i drugotuženik su ustrajali u svim do tada iznesenim prigovorima i navodima.

13. Raspravnim rješenjem s ročišta održanog dana 29. rujna 2021. sud je razdvojio postupak po privremenoj mjeri tužitelja iz predmeta ovog suda radi donošenja posebne odluke, a koji je zaveden pod poslovni broj Ovr-27/2021.

14. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu, izveo dokaz saslušanjem svjedoka VK, ŠK, očevidom na licu mjesta, vještačenjem po vještaku geodetske struke Ante Bošnjak iz trgovačkog društva Geodetski zavod d.d., Split, vještačenjem po vještaku građevinske struke TK iz [adresa], vještačenjem po vještaku knjigovodstveno financijske struke DK iz [adresa], pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 179.175,80 EUR-a (ranije 1.350.000,00 kn).

16. Prema činjeničnim navodima tužbe tužitelj isplatu utuženog iznosa temelji na činjenici vlasništva predmetne nekretnine- čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa] i korištenja iste od strane prvotuženika i drugotuženika bez valjane pravne osnove, a u odnosu na koju isti da su zaključivali ugovore o zakupu. Tako prvotuženik i drugotuženik da su u razdoblju proteklih 5 godina računajući od podnošenja tužbe dužni platiti naknadu za korištenje javne površine u iznosu od 35.835,16 EUR-a (ranije 270.000,00 kn) godišnje ili sveukupno 179.175,80 EUR-a (ranije1.350.000,00 kn).

17. Iz stanja spisa proizlazi slijedeće:

-da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj, zk.odjel Makarska, izvadak sa stanjem na dan 19. rujna 2021., u zk. Ulošku [broj ZK uloška] na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], oznake zemljišta: neplodno u guste drače, površine 4725 m2 u vlasničkom listu upisana opće narodna imovina, s pravom upravljanja mjesnog N.O. -a

[adresa] (list 7-8 spisa);

- da su prvotuženik i drugotuženik dana 21. listopada 2013. sklopili Ugovor o zakupu poslovnog prostora (list 80-82 spisa) kojim prvotuženik kao zakupodavac daje, a drugotuženik kao zakupnik prima u zakup poslovni prostor-ugostiteljski objekt, caffe bar "Bućina" , položen uz morsku obalu u [adresa], pored hotela Horizont, položen na dijelu nekretnina koje su, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj koje se voda za k. o. [katastarska općina]- [adresa], označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] koje su u izvanknjižnom vlasništvu zakupodavca, a dana 10. siječnja 2019. Anex tom Ugovoru (list 85-86 spisa) kojim je produljeno trajanje zakupa poslovnog prostora;

-da je rješenjem Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Z-496/22 od 21. svibnja 2022. u zemljišno knjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina]- [adresa] na predmetnoj nekretnini dopušten upis zabilježbe da se glede čestice 3251/1 vodi upravni postupak utvrđivanja granica pomorskog dobra (list 403 spisa);

18. Sporno je da li je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine i posljedično tome je li aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

19. Radi utvrđivanja vlasništva predmetne nekretnine prije svega valjalo je raspraviti njen status.

20. Iz dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, Stalna služba Makarska broj: N-DO-5215/2021 od 29. listopada 2021. (list 332 spisa), kojeg je tijekom postupka dostavio tužitelj u sudski spis, proizlazi da se je ovdje tužitelj obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora i zatražio da Republika Hrvatska prizna pravo vlasništva i dade ovlasti radi upisa tog prava u zemljišne knjige i to nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- [adresa], a koji zahtjev nije prihvaćen uz obrazloženje da na istoj ovdje tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva, jer da ta nekretnina predstavlja pomorsko dobro.

21. Tužitelj, međutim, smatra da je on vlasnik predmetne nekretnine i aktivno legitimiran u ovom sporu, jer da nije utvrđena granica pomorskog dobra na predmetnom području i da ista nije upisana u zemljišne knjige kao pomorsko dobro. Sve i kada bi se radilo o pomorskom dobru, on da je vlasnik predmetne nekretnine i aktivno legitimiran, jer da koncesijski prihod od iskorištavanja nekretnine opet predstavlja prihod jedinice lokalne samouprave temeljem Zakona. Takav stav tuženika sud ne prihvaća iz razloga kojeg će navesti u nastavku obrazloženja ove presude.

22. O statusu predmetne nekretnine.

23. Svojstvo pomorskog dobra stječe se Zakonom i za njegov status nije odlučan upis u zemljišne knjige. Pomorsko dobro je dakle kao takvo određeno i proglašeno zakonom, tako da sam postupak određivanja granica ne dovodi u sumnju takvu pravnu osnovu nastanka statusa. Rješenje kojim se utvrđuje granica pomorskog dobra predstavlja deklaratorni, a ne konstitutivni akt.

24. Je li nekretnina pomorsko dobro ili nije proizlazi iz činjenice može li se ona podvesti pod zakonsku definiciju pomorskog dobra, ovisno o njenom izgledu, položaju i funkciju u prostoru, a ne je i nekretnina upisana kao pomorsko dobro u katastru ili zemljišnoj knjizi.

25. Pravno uređenje pomorskog dobra u RH nije se mijenjalo desetljećima, jer je pomorsko dobro oduvijek opće dobro i izvan pravnog prometa. Pomorsko dobro danas uređuje Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj 83/23 dalje: ZPDML) i niz podzakonskih propisa. Između ostalog iz odredaba ZPDML- a proizlazi:

-pomorsko dobro određeno je Zakonom (članak 4. i 6.);

-objekti su pripadnost pomorskog dobra (članak 5. stavak 3.)

- zabranjeno je stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava i to oduvijek, uključujući i važeći ZPDML (članak 5. stavak 1.);

- nositelj vlasti na pomorskom dobru i upravitelj je RH, (članak 9. stavak 1.);

- pomorsko dobro se koristi, izvan opće uporabe, samo na temelju ugovora o koncesiji i koncesijskog odobrenja (članak 13. stavak 1.);

- granicu pomorskog dobra u upravnom postupku rješenjem određuje Ministarstvo na prijedlog županijskog povjerenstva za granice pomorskog dobra (članak 20. stavak 1.).

26. Dakle, pomorsko dobro određeno je Zakonom i svi dijelovi teritorija RH koji se mogu podvesti pod zakonsku definiciju pomorskog dobra iz odredbe članka 6. ZPDML-a, su u tom statusu (morska obala, luke, plaže i dr.). Drugim riječima sve što u prostor, u naravi i po opisu (izgledu, položaju, namjeni) odgovara zakonskoj definiciji pomorskog dobra je pomorsko dobro.

27. Na okolnosti identifikacije nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] [adresa], sud je izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika.

28. Sudski vještak Ante Bošnjak, ing. geod. iz Geodetskog zavoda identificirao je česticu zemlje [katastarska čestica], te je u srhu točnije izmjere izvršio terensko geodetsko snimanje i aero foto snimanje. Vještak je utvrdio da se prvi dio predmeta spora nalazi na cijeloj č. zem. [katastarska čestica] je u naravi riječ o betoniranom dijelu na kojem se dijelu nalazi postolje za dječji trampulin, te dijelom natkrivena nadstrešica. Taj dio da je jasno omeđen visokim betonskim podzidom sa sjeverne strane, te betonskim podzidom sa zapadne strane. Na priloženim skicama isti da je označen kao LIK 1 i definiran točkama 1-2-3-1 u površini od 196 m2, a razlika u odnosu na površinu koja je upisana u katastar i zemljišnik (222 m2) da ulazi u okvir dopuštenog zakonskog odstupanja. Drugi dio predmeta spora da se nalazi na sjeverno zapadnom dijelu č. zem. [katastarska čestica] i zajedno s prethodno opisanim dijelom čestice 3251/2 da čini cijelinu koja je sa sjeverne strane od ulice omeđena visokim betonskim podzidom, dok je sa južne i istočne od plaže i šetnice omeđen (odijeljen) kameno-betonskim podzidom. Na navedenom dijelu osim trampolina da se nalazi kafić sa štekatom, te nekoliko visokih borova. Navedeni dio čestice zemljišta 3251/1 na priloženim skicama da je označen kao LIK 2 i definiran točkama 1-3-4-5-6-1 u površini od 1195 m2. Treći dio predmeta spora da predstavlja ostatak č. zem. [katastarska čestica] i u naravi da je riječ o plaži i šetnici. Navedeni dio čestice zemljišta da je na priloženim skicama označen kao LIK 3 i definiran točkama 6-5-4-7-8-9-10-6 u površini od 11525 m2. Površina upisana u katastar i zemljišnik (4725 m2) da se razlikuje od površine očitane sa službenog digitalnog katastarskog plana. Prema dobivenim podacima iz nadležnog Županijskog upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet o utvrđivanju granica pomorskog dobra na predmetnim nekretninama poslan prema nadležnom ministarstvu na postupanje 2008. da još nije riješen. Sukladno navedenom prijedlogu sva tri predmetna dijela u cijelosti da se nalaze unutar predloženog obuhvata pomorskog dobra.

29. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a koje vještačenje je prihvatio ovaj sud kao cjelovito, objektivno, stručno i vjerodostojno.

30. Predmet spora je čestica zemlje [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]- [adresa], a prema priloženom zk izvatku za istu (list 7 i 8 spisa), koja ima upisanu površinu od 4725 m2, pa sud ocjenjuje pravni status predmetne čestice.

31. Iz rezultata dokaznog postupka u ovom predmetu-provedenog geodetskog vještačenja proizlazi kako upravo predmetna čest. zem. [katastarska čestica], čija površina upisana u katastru i zemljišniku je 4725 m2, po svojoj naravi predstavlja plažu i šetnicu, te da se nalazi unutar obuhvata pomorskog dobra iz prijedloga o utvrđivanju granica pomorskog dobra na dijelu K. O. [katastarska općina] Voda iz 2008. Kako predmetna plaža i šetnica je dio kopna koji po svojoj prirodi služi korištenju i uporabi općeg dobra i kao takva je "ex lege" pomorsko dobro. Dakle, predmetna nekretnina nije javna površina a kako to navodi tužitelj.

32. O pravu vlasništva tužitelja glede predmetne nekretnine.

33. Tužitelj svoje vlasništvo predmetne nekretnine, a time i aktivnu legitimaciju temelji na činjenici upisa u zemljišnoj knjizi i Zakona o zemljišnim knjigama, tvrdi da je vlasništvo stekao stupanjem na snagu Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi iz 1992. ili pak stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 1996.

34. Nije sporno da je za predmetnu česticu u vlasničkom listu upisana općenarodna imovina, s pravom upravljanja mjesnog N.O. -a [adresa].

35. Za navesti je da se u praksi često, na zemljišnim česticama uz more, nailazi na veliki broj zaostalih upisa prava korištenja (upravljanja i raspolaganja) iz režima društvenog vlasništva, u korist gradova i općina, a također i na velik broj upisa prava vlasništva u korist gradova i općina na takvim nekretninama jer su se pravni slijednici pozivom na propise po kojima se provodila pretvorba i dioba bivših gradova i općina upisivali kao vlasnici na pomorskom dobru. Takvi upisi provedeni su vjerojatno zato što u zemljišnoj knjizi nije bilo oznake o pomorskom dobru. Ovo posebno zato što su prije stupanja na snagu Pomorskog zakonika ("Narodne novine" broj 17/94, 74/94 i 43/96 ) općine bile nositelji vlasti na pomorskom dobru, a država je to postala tek 1994. Općine su provodile upise prava korištenja na pomorskom dobru na svoje ime, kao što su to činile i druge tadašnje društvene pravne osobe, ti su se upisi dopuštali i zadržavali u zemljišnim knjigama, iako se tijekom pretvorbe društvenog vlasništva nisu mogli pretvarati u pravo vlasništva, jer nekretnine na pomorskom dobru nisu mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva.

36. Pomorsko dobro nije objekt prava vlasništva, niti to smije biti.

37. Izričita zabrana stjecanja prava vlasništva i drugih stvarnih prava propisana u smislu odredbe članka 5. stavak 1. ZPDML-a, sadržana je na identičan način i u svim prethodnim posebnim propisima koji su uređivali ovaj pravni režim.

38. Kako predmetna nekretnina ima status pomorskog dobra, po svom položaju, izgledu, namjeni, prirodnim obilježjima i uobičajenom načinu upotrebe (članak 10. ZPDML-a), to ne može biti objektom prava vlasništva.

39. Slijedom svega naprijed navedenoga, a kako iz stanja spisa proizlazi da sporna nekretnina ima status pomorskog dobra, te da se radi o nekretnini koja ne može biti objektom prava vlasništva ni drugih stvarnih prava, to tužitelj nije vlasnik sporne nekretnine, niti on to može biti, a time ni aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa. Pomorsko dobro se može gospodarski iskorištavati samo na temelju koncesije, pa suprotnim postupanjem korisnik ostvaruje nepripadnu imovinsku korist na uštrb pomorskog dobra kao općeg dobra, koje je svima u upotrebi. Jedini ovlašteni na podnošenje tužbe radi stjecanja bez osnove je Republika Hrvatska i radi vraćanja nepripadne koristi (članak 37. a. ZPDML-a). Dakle, pravo da zahtjeva vraćanje onoga što je na taj način stekao zakonom je dano Republici Hrvatskoj (članak 37.a. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama), kao osobi koja prema odredbi članka 10. tog Zakona upravlja pomorskim dobrom, vodi brigu o zaštiti i odgovara za njega neposredno ili putem jedinica lokalne samouprave. Otuda sud nalazi da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, pa je isti valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

40. Kako je sud našao da tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe, iz naprijed navedenih razloga, to ovu odluku nije temeljio na provedenom vještačenju po vještaku knjigovodstveno-financijske struke. Isto tako sud je odbio prijedlog tužitelja radi provođenja dopunskog knjigovodstveno financijskog vještačenja na okolnosti predložene na ročištu za glavnu raspravu od 18. rujna 2025. (list 572-573 spisa), a pozivom na odredbu članka 299. stavak 3. ZPP-a, sve uzimajući u obzir činjenicu da bi se radilo o novom dokaznom prijedlogu, a ne o dopuni vještva, budući tužitelj nije predlagao provođenje knjigovodstveno financijskog vještačenja, a dopunu predlaže provesti na novo predložene okolnosti, a za takvo svoje postupanje, tužitelj nije naveo niti dokazao da bi se radilo o situaciji iz članka 299. stavak 2. ZPP- a. Sud je isto tako odbio kao suvišan i prijedlog drugotuženika radi izvođenja dokaza saslušanjem PK iz [adresa] na okolnosti da je protiv iste kao djelatnice tužitelja načelnik podnio stegovni postupak, te saslušanjem svjedoka FK i ĆK na okolnosti iz tužbe ocjenjujući kako izvođenje tog dokaza ne bi promijenilo utvrđenje suda u pogledu odlučnih činjenica za rješavanje ovoga spora, a sve to pozivom na odredbu članka 10. ZPP-a.

41. Naposljetku je za navesti glede prijedloga tužitelja radi obavijesti treće osobe o otpočetoj parnici, u smislu odredbe članka 211. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP-a) da sud ne obavještava treću osobu, već to čini tužitelj podneskom preko parničnog suda u kojem navodi razlog obavijesti i u kakvom se stanju parnica nalazi, a takav podnesak sudu nije dostavljen, već je to predmetno tužitelj učinio izravnim podneskom ŽDO-u, a na što mu je isto dopisom od 22. travnja 2022. (list 347-348 spisa) dalo odgovor, obrazlažući kako za sada ne postoje razlozi radi koje bi se trebao pridružiti jednoj od stranaka u ovom sporu, te navodeći razloga za isto.

42. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ZPP-a uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/2022 dalje OT), te važećoj Tarifi sudskih pristojbi prema Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18). Prvotuženiku je kao trošak postupka obistinjen trošak sastava odgovora na tužbu od 17. prosinca 2020. (TBR 8. toč. 1. OT- a) -1850 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 19. svibnja 2021., 29. rujna 2021., 11. rujna 2024. (TBR 9. toč. 2. OT-a) – po 925 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 4. svibnja 2022., zastupanja na očevidu od 17. studenog 2022., zastupanja na ročištu od 8. studenog 2024., zastupanja na ročištu od 18. travnja 2025. (TBR 9. toč. 1. OT-a) – po 1850 bodova, trošak sastava podneska od 28. rujna 2021. (TBR 8. toč. 1. OT-a) -1850 bodova, odnosno ukupno 13.875 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (TBR 54 OT-a), to je valjalo tužitelju priznati ukupno 27.750,00 EUR-a, što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 6.937,50 EUR-a, daje iznos od ukupno 34.875,50 EUR-a.

Sud prvotuženiku u trošak parničnog postupka nije odmjerio trošak pristojbe odgovora na tužbu u zatraženom iznosu od 331,81 EUR-a te budući je isti preuranjen, a pozivom na odredbu članka 4. stavak 2. ZSP-a, kao niti više zatraženi trošak za zastupanje na ročištu od 19. svibnja 2021., 29. rujna 2021., te 11. rujna 2024. pozivom na TBR 9. toč. 2. OT-a, odnosno sud je odbio prvotuženika s više traženim troškovima parničnog postupka u iznosu od 6.937,50 EUR-a.

Drugotuženiku je kao trošak parničnog postupka valjalo obistiniti trošak sastava odgovora na tužbu (TBR 8. toč. 1. OT-a) – 1850 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 19. svibnja 2021., 29. rujna 2021., 11. rujna 2024. (TBR 9. toč. 2. OT-a) – po 925 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 4. svibnja 2022., zastupanja na očevidu od 17. studenog 2022., zastupanja na ročištu od 8. studenog 2024., zastupanja na ročištu od 18. travnja 2025. (TBR 9. toč. 1. OT-a) – po 1850 bodova, trošak sastava podneska od 10. svibnja 2021. (TBR 8. toč. 1. OT-a) – 1850 bodova, trošak sastava podneska od 28. srpnja 2021. i 28. kolovoza 2022. (TBR 8. toč. 3. OT-a) – po 50 bodova odnosno ukupno 13.975 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (TBR 54 OT-a), to je valjalo tužitelju priznati ukupno 27.95,00 EUR-a, što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 6.987,50 EUR-a, daje iznos od ukupno 34.937,50 EUR-a.

Sud drugotuženiku u trošak parničnog postupka nije odmjerio više zatraženi trošak za zastupanje na ročištu od 19. svibnja 2021., 29. rujna 2021., te 11. rujna 2024. pozivom na TBR 9. toč. 2. OT-a, kao niti više zatraženi trošak od obistinjenoga za sastav podneska od 28. srpnja 2021. i 28. kolovoza 2022. pozivom na TBR 8. toč. 3. OT-a, odnosno sud je odbio više zatraženi trošak drugotuženiku od obistinjenoga u iznosu od 15.937,50 EUR-a.

Radi navedenoga sud je odlučio kao u točci II. izreke presude.

U Splitu 20. svibnja 2025.

S U D A C

Ivana Madunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi preko ovog suda za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Zagreb, u pisanom obliku.

Dna:

- punomoćniku tužitelja;

- punomoćniku prvotuženika;

- punomoćniku drugotuženika;

- u spis