Poslovni broj: Pr-702/2021-28

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužiteljice: ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Papak Danijel, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika: DOM ZDRAVLJA ŠIBENSKO-KNINSKE ŽUPANIJE, Stjepana Radića 83, Šibenik, OIB: 05973512866, koju zastupa punomoćnik ED, zaposlenik tuženika, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 16. travnja 2025.g. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 20. svibnja 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku: DOM ZDRAVLJA ŠIBENSKO-KNINSKE ŽUPANIJE, Šibenik, Stjepana Radića 83, da tužiteljici: ĐD iz [adresa], isplati iznos od 7.843,02 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinog iznosa do isplate kako slijedi:

- za mjesec 02/2016. iznos od 105,80 Eura od 14.03.2016.,

- za mjesec 03/2016. iznos od 105,80 Eura od 13.04.2016.,

- za mjesec 04/2016. iznos od 105,80 Eura od 12.05.2016.,

- za mjesec 05/2016. iznos od 162,83 Eura od 13.06.2016.,

- za mjesec 06/2016. iznos od 141,19 Eura od 12.07.2016.,

- za mjesec 07/2016. iznos od 213,63 Eura od 11.08.2016.,

- za mjesec 08/2016. iznos od 278,22 Eura od 13.09.2016.,

- za mjesec 09/2016. iznos od 113,28 Eura od 11.10.2016.,

- za mjesec 10/2016. iznos od 135,55 Eura od 11.11.2016.,

- za mjesec 11/2016. iznos od 141,20 Eura od 13.12.2016.,

- za mjesec 12/2016. iznos od 106,30 Eura od 12.01.2017.,

- za mjesec 01/2017. iznos od 108,43 Eura od 14.02.2017.,

- za mjesec 02/2017. iznos od 139,75 Eura od 15.03.2017.,

- za mjesec 03/2017. iznos od 115,24 Eura od 13.04.2017.,

- za mjesec 04/2017. iznos od 228,03 Eura od 12.05.2017.,

- za mjesec 05/2017. iznos od 162,91 Eura od 12.06.2017.,

- za mjesec 06/2017. iznos od 212,62 Eura od 11.07.2017.,

- za mjesec 07/2017. iznos od 414,30 Eura od 11.08.2017.,

- za mjesec 08/2017. iznos od 305,71 Eura od 12.09.2017.,

- za mjesec 09/2017. iznos od 185,60 Eura od 12.10.2017.,

- za mjesec 10/2017. iznos od 205,41 Eura od 13.11.2017.,

- za mjesec 11/2017. iznos od 177,46 Eura od 12.12.2017.,

- za mjesec 12/2017. iznos od 233,52 Eura od 17.01.2018.,

- za mjesec 01/2018. iznos od 190,01 Eura od 14.02.2018.,

- za mjesec 02/2018. iznos od 217,94 Eura od 13.03.2018.,

- za mjesec 03/2018. iznos od 211,42 Eura od 16.04.2018.,

- za mjesec 04/2018. iznos od 247,68 Eura od 14.05.2018.,

- za mjesec 05/2018. iznos od 190,01 Eura od 12.06.2018.,

- za mjesec 06/2018. iznos od 237,39 Eura od 12.07.2018.,

- za mjesec 07/2018. iznos od 205,34 Eura od 14.08.2018.,

- za mjesec 08/2018. iznos od 264,28 Eura od 13.09.2018.,

- za mjesec 09/2018. iznos od 190,91 Eura od 12.10.2018.,

- za mjesec 10/2018. iznos od 316,91 Eura od 13.11.2018.,

- za mjesec 11/2018. iznos od 178,30 Eura od 14.12.2018.,

- za mjesec 12/2018. iznos od 164,50 Eura od 11.01.2019.,

- za mjesec 01/2019. iznos od 268,05 Eura od 13.02.2019.,

- za mjesec 02/2019. iznos od 201,70 Eura od 13.03.2019.,

- za mjesec 03/2019. iznos od 344,80 Eura od 12.04.2019.,

- za mjesec 04/2019. iznos od 201,41 Eura od 13.05.2019.,

- za mjesec 05/2019. iznos od 113,80 Eura od 12.06.2019., sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022. godine, od 01.01.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29.12.2023. godine, a od 30.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.937,50 Eura, zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje:

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da je u vremenskom razdoblju od listopada 2013. godine do svibnja 2019. godine bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu doktora specijalizanta ginekologije, te da je specijalizaciju obavljala u Kliničkom bolničkom centru Split, da je tuženik tijekom radnog odnosa tužiteljici isplatio umanjene plaće na sljedeći način da je u vremenskom razdoblju od 01.02.2016. godine do 31.05.2019. godine tuženik tužiteljici na osnovnu plaću ostvarenu u redovnom radu pogrešno obračunavao dodatak za posebne uvjete rada u iznosu od 7%, propisan za ostala radna mjesta i poslove I., II., III.i IV. vrste sukladno „Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak“, da je tužiteljica je u utuženom razdoblju radila kao specijalizant u bolnici te je istoj za njezino radno mjesto trebao biti obračunat i isplaćen dodatak za posebne uvjete rada na osnovnu plaću za sve radne sate odrađene u redovnom radu u uvećanom iznosu od 16% kao specijalizantu u bolnici, a na koji dodatak tužiteljica ima pravo, sukladno odredbama čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15), sadašnji čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, NN 35/19, NN 78/19, NN 92/19) i prema pripadajućem „Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak“, da u vremenskom razdoblju od 01.02.2016. godine do 31.05.2019. godine tuženik nije platio tužiteljici dodatak za posebne uvjete rada na osnovnu plaću za sve radne sate, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u posebnim uvjetima rada, a na koji dodatak tužiteljica ima pravo, sukladno odredbama čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15), sadašnji čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, NN 35/19, NN 78/19, NN 92/19) i prema pripadajućem „Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak“, kao specijalizant u bolnici u iznosu od 16%, da u vremenskom razdoblju od 01.02.2016. godine do 31.05.2019. godine tuženik nije platio tužiteljici dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, iako je tužiteljica svaki sat rada, redovnog i prekovremenog, radila na poslovima specijalizanta u bolnici i u svakom trenutku je imala odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak tužiteljica ima pravo sukladno odredbama čl. 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15), sadašnji čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, NN 35/19, NN 78/19, NN 92/19) u iznosu od 10%, odnosno 12% osnovne plaće. Tužiteljica navodi da, obzirom je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po gore navedenim osnovama (1., 2. i 3.), posljedično da je pogrešno obračunao i isplatio naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

1.1. Tužiteljica nakon što je zaprimila očitovanje financijskog vještaka od dana 25.03.2025. godine na podnesak tužiteljice, ističe kako na isti nema primjedbi te ga prihvaća u cijelosti i u skladu istim uređuje tužbeni zahtjev, da je nalazom i mišljenjem te očitovanjem financijskog vještaka utvrđeno kako dodaci za posebne uvjete rada obračunati za redovne i prekovremene sate za koje nisu bili obračunati u navedenom razdoblju iznose ukupno 4.841,50 Eura, a dodaci za manje obračunati iznos liječničkih dodataka na prekovremene sate iznose 811,53 Eura, s time u vezi utvrđeno je kako manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, koja proizlazi iz uračunavanja razlike dodataka na plaću, iznosi ukupno 2.189,99 Eur. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka stoga da proizlazi kako ukupno potraživanje tužiteljice s osnova manje obračunatog iznosa liječničkog dodatka za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te manje isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje iznosi bruto 7.843,02 Eura. U odnosu na navode tuženika i zaključak zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU iz 2019. godine, tužiteljica ističe kako su predmetni navodi istaknuti te dokumentacija dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka zbog čega ih Naslovni sud ne može uzeti u obzir, sve sukladno čl. 299. Zakona o parničnom postupku. Međutim takvi navodi da su i u cijelosti neosnovani. Predmetni zaključak zajedničkog povjerenstva da se ne može primijeniti na konkretni slučaj, obzirom je tužiteljica u utuženom razdoblju specijalizaciju obavljala u bolnici, a ne u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u domu zdravlja, te posebno ukazuje kako se odgovor povjerenstva odnosi na doktora medicine zaposlenog u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a ne na doktora specijalizanta koji specijalizaciju obavlja u bolnici. Tužiteljica da je u Kliničkom bolničkom centru Split obavljala sve one poslove koje su obavljali doktori na specijalizaciji koji imaju sklopljene ugovore o radu s KBC Split i kojima je isplaćivan dodatak za posebne uvjete rada u iznosu od 16%. Tužiteljica da je sve poslove u redovnom i prekovremenom radu obavljala u posebnim uvjetima rada koje ima specijalizant u bolnici, a nije ih obavljala u posebnim uvjetima rada radnog mjesta doktora medicine u domu zdravlja zbog čega da nije pravilno niti pravno osnovano na istu primijeniti dodatak kao da je obavljala poslove toga radnog mjesta. Dakle, tužiteljica u cijelosti osnovano potražuje iznos neobračunatih i neisplaćenih dodataka na ime posebnih uvjeta rada propisanih za zdravstvenog radnika bez specijalizacije u bolnici i predlaže da sud usvoji njezin tužbeni zahtjev pobliže opisan u izreci ove presude, a koji je precizirala sukladno nalazu vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, pobliže opisan u izreci ove presude i da naloži tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja.

3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem diplome tužiteljice o specijalističkom usavršavanju od 30.4.2019.g., Ugovora o radu od 12.3.2013.g. i 6.5.2019.g., Odluke o izboru specijalizanta od 26.1.2012.g., dopisa tuženika od 26.9.2013.g., Rješenja Ministarstva zdravlja od 28.3.2013.g., Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u svezi obavljanja specijalizacije iz ginekologije i opstetricije od 12.3.2013.g., Ugovora o suradnji od 31.12.2013.g., Rješenja o raspoređivanju na radno mjesto s koeficijentom složenosti i dodacima na osnovnu plaću od 24.9.2015.g., 6.5.2019.g. i 27.8.2019.g., Zaključaka sa sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 7.11.2019.g., nalaza i mišljenja Vještačenja Bijelić od 23.10.2024.g., te očitovanja istog od 25.3.2025.g.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike (manje) isplaćene plaće za razdoblje od 1.2.2016.g. do 31.5.2019.g. s osnove neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada, s osnove neisplaćenog dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i s osnove pogrešnog obračuna naknade plaće.

6. Ocjenom u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako u njihovoj ukupnosti ovaj sud utvrđuje da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika, što među strankama nije bilo sporno, već je sporno da li je tuženik u utuženom razdoblju bio obvezan isplaćivati i isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za nesporno odrađene prekovremene sate.

7. U postupku je utvrđeno da je tuženik za predmetno razdoblje tužiteljici obračunao i isplatio navedene dodatke na osnovnu plaću, ali ne i na ostvarene sate prekovremenog rada.

8. Naime, iz nalaza i mišljenja Vještačenja Bijelić od 23.10.2024.g. proizlazi da je, sukladno zadanom iz Rješenja suda za vještačenje i tužbenog zahtjeva tužiteljice, predmet vještačenja izračun razlike dodatka za posebne uvjete rada za redovne sate, razlike neisplaćenih dodataka na plaću na prekovremene sate za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te manje isplaćene naknade za korištenje godišnjeg odmora koja predstavlja prosjek njezine ukupne plaće za prethodna tri mjeseca, te bolovanja do 42 dana korištenog za vrijeme utuženog perioda od 01. veljače 2016. do dana 31. svibnja 2019., i to za sve odrađene sate, uključujući i prekovremene sate. Vještak navodi da je nespornim utvrđeno da je tužiteljica u utuženom razdoblju od 01. veljače 2016. do dana 31. svibnja 2019., zaposlena kod tuženika i to na radnom mjestu kao doktor medicine specijalizant (koef. 1,659), a da je specijalizaciju obavljala u Kliničkom bolničkom centru Split sukladno Ugovoru o suradnji tuženika i KBC Split, te da sukladno čl. 2. Ugovora sva svoja prava i obveze iz radnog odnosa ostvaruje kod tuženika, te da je vještak u izradi vještačenja izvršio uvid u priložene ugovore o radu i obračune plaća (priložene i naknadno pribavljene od tuženika), te koristio službene podatke iz platnih lista tuženika za tužiteljicu iz koje dokumentacije da jasno proizlazi kako tužiteljici je obračunavan dodatak za posebne uvjete rada u visini od 7%, propisan za ostala radna mjesta i poslove I., II., III.i IV. vrste sukladno „Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak"(t.10), kao nije obračunat i isplaćen novčani iznos bruto i neto plaće na osnovi primjene članka 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR/14, te čl. 49. KU/18, čl. 55. KU/18 i čl. 57 KU/18, čl. 54. st. 1. i 2. TKU, odnosno dodataka za prekovremeni rad na odrađene prekovremene sate, te za manje isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje do 01. travnja 2020. godine. U prilozima 1-3, a sukladno t. 5. vještva vještak prikazuje izračun neisplaćene bruto i neto plaće po osnovi posebnih uvjeta rada za redovni rad, liječničkog dodatka i posebnih uvjeta rada za prekovremeni rad koji nije isplaćen tužiteljici te manje isplaćene naknade za korištenje godišnjeg odmora koja predstavlja prosjek njene ukupne plaće za prethodna tri mjeseca, te bolovanja do 42 dana korištenog za vrijeme utuženog perioda, u utuženom razdoblju. Iz svega navedenog mišljenje vještaka je kako ukupan dug koji nije isplaćen kao bruto plaća po osnovi liječničkog dodatka za iznimnu odgovornost i posebnih uvjeta rada za prekovremeni rad tužitelju (na osnovi utvrđenog broja prekovremenih sati), te za manje isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje tužiteljici za svaki mjesec posebno i ukupno iznosi kao što je prikazano u prilogu 3. vještva, u utuženom razdoblju od 01. veljače 2016. do dana 31. svibnja 2019. godine, od strane tuženika iznosi na dan izrade vještva bruto 59.093,21 kn, odnosno iskazan kao neto plaća iznosi 33.953,38 kn. Specifikacija ukupnog duga bruto i neto neisplaćene plaće tužitelju da je neisplaćena bruto plaća ukupno 59.093,21 kn, doprinosi za mirovinsko I stup 9.289,59 kn, doprinosi za mirovinsko II stup 2.954,66 kn, ukupno doprinosi za mirovinsko 12.244,25 kn, porezi i prirezi ukupno 12.895,58 kn, te neisplaćena neto plaća ukupno 33.953,38 kn, dok zatezne kamate na zakašnjele isplate po osnovi neisplaćenog neto novčanog iznosa mjesečne plaće po osnovi liječničkog dodatka i posebnih uvjeta rada za prekovremeni rad (na osnovi utvrđenog broja prekovremenih sati), za svaki mjesec posebno i ukupno za utuženo razdoblje do datuma izrade vještačenja 22. listopada 2024. godine (prilog 4. Vještva) iznose 14.720,74 kuna, odnosno 1.953,78 Eura.

8.1. Iz očitovanja istog vještaka od dana 26.3.2025.g. proizlazi da ukupni iznos manje isplaćenih dodataka ostaje kako je navedeno 59.093,21 kn, jer su pojedinačni mjesečni iznos točni, da je pogreška kod ukupnog zbroja jer je omaškom u zbroju manje obračunatog iznosa posebnih uvjeta rada na redovne sate (stupac 16) u 2016. godini uključen broj stupca (16), pa je ukupni iznos za cijelo razdoblje iznosio 27.827,40 kn umjesto 27.811,40 kako je ispravno, te daje ista pogreška i kod stupaca 17, 18, 23 i 24 (gdje su redni brojevi stupca pribrojeni ukupnom zbroju) pa su ispravni ukupni iznosi kako slijedi 8.666,89 (stupac 17), 6.114,46 (stupac 18), 10.634,39 (stupac 23) te 5.866,06 (stupac 24) i u prilog dostavlja ispravljenu tablica prilog 2 – bruto novčani iznos neisplaćene mjesečne bruto plaće po osnovi mjesečnog dodatka i posebnih uvjeta rada.

9. Sukladno odredbama članka 57. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje KU), te odredbi čl. 59. Dodatka I. KU-a (NN 96/15) tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. i 59. KU, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad jer isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama čl. 57. i 59. KU budući da tužitelj i kada radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU, te u svojstvu radnika s položajnim dodatkom definiranim odredbom čl. 59. KU.

10. Člankom 47. KU propisano je: "Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća". Prema odredbi čl. 57. st. 2. KU, radnicima na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada uvećava se osnovna plaća, dok prema čl. 59. zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće. KU ne isključuje mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom, odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom, odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Očito je zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati jer bi u protivnom stranke u tom KU izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije (kao što su npr. čl. 58. st. 3. KU odredile da se položajni dodatak ne može kumulirati s uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada). Već po samoj prirodi stvari kriterij uvećanja plaće za prekovremeni rad, kriterij uvećanja plaće za posebne uvjete rada i kriterij uvećanja plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, međusobno se ne isključuju. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, te ukoliko u istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda se i kao razumno ukazuje da radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (i za sate prekovremenog rada). Ovo posebno imajući u vidu da uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulaze u osnovicu za obračun uvećanja plaće s osnova prekovremenog rada (osnovica za uvećanje plaće s osnova prekovremenog rada je tek osnovna plaća – čl. 51. st. 1. al. 4. KU). K tome i Zakonom o radu ("Narodne novine", broj 93/14), kao općim propisom o radu (čl. 1.), propisano je pravo radnika na povećanje plaće po četiri osnove koje se međusobno ne isključuju i to: za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi (čl. 94.). U situaciji kada bi pravo radnika na povećanje plaće za prekovremeni rad isključivalo pravo radnika na povećanje plaće po drugim osnovama, moglo bi se dogoditi da u određenim situacijama (kada je zbroj povećanja plaće po drugim osnovama veći od povećanja plaće za prekovremeni rad) radnik za ostvarene sate prekovremenog rada ostvari manju plaću (po satu) od plaće za rad u redovnom radnom vremenu, a to bi bilo u direktnoj suprotnosti s intencijom zakonodavca iz navedenih zakonskih odredbi.

11. Slijedom iznesenog, ovaj sud utvrđuje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU, ukoliko su u prekovremenom radu radili pod posebnim uvjetima rada i ukoliko su u prekovremenom radu radili na poslovima s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, imaju pravo pored 50%-tnog uvećanja osnovne plaće na ime uvećanja plaće za prekovremeni rad i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, i za sate ostvarene u prekovremenom radu (Vrhovni sud Republike Hrvatske, posl.br. Rev 3566/2018 od 21. svibnja 2019.).

12. Nadalje, valja navesti da iz razloga što je zbog neobračunavanja i neisplaćivanja dodatka na sate rada koje je tužiteljica odradila u prekovremenom radu, tužiteljici je bila isplaćivana manja plaća, pa posljedično tome mu osnovano pripada razlika plaće s osnove naknade za godišnji odmor i bolovanja.

13. U skladu s naprijed navedenim, radi utvrđivanja visine potraživanja tužiteljice, provedeno je financijsko vještačenje temeljem kojeg je tužiteljica uredila svoj tužbeni zahtjev, a visini kojeg tuženik se nije protivio, niti je posebno osporavao, pa je slijedom svega navedenog valjalo presuditi kao u izreci ove presude.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se odredi čl. 151., čl. 154.st.1., čl. 155. i čl.164. Zakona o parničnom postupku, te na odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika Tbr. 7., 8., 9., 42., pa je tužiteljici koja je u cijelosti uspjela u sporu priznat parnični trošak koji je ista imala za zastupanje po kvalificiranom punomoćniku, i to za sastav tužbe od 15.3.2021.g. u visini od 100 bodova, za sastav osam podneska – 300 bodova, za zastupanje na četiri ročišta – 400 bodova i za zastupanje na ročištu objave 50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 Eura iznosi 1.950,00 Eura, a uvećano za 25% PDV-a od 487,50 Eura i trošak vještačenja od 500,00 Eura, iznosi sveukupno 2.937,50 Eura, koliko je tuženik dužan naknaditi tužiteljici na način pobliže opisan u izreci ove presude.

U Šibeniku, dana 20. svibnja 2025.g.

Sutkinja:

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu teče od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena