REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pn-23/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji ovoga suda Meliti Novak kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, A.Mihanovića 3, zastupan po punomoćniku ĆĐ dipl.iur., protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanom po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. , Pisarnica Osijek, radi naknade štete, 5.svibnja 2025. nakon održane i dovršene glavne javne rasprave u nazočnosti punomoćnika stranaka, 20.svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Tuženik Euroherc osiguranje d.d, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, je dužan platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, A.Mihanovića 3 na ime naknade štete iznos od 752,54 € sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od 12.05.2023. pa do isplate u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] (s „poziv na broj-odobrenje“, u pretpolje ili model upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19-03117013613), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje podnio je tužbu protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., radi naknade štete. U tužbi navodi da je dana 27.02.2018. godine osiguranik tužitelja GĐ zadobila teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika ŠĐ, čija odgovornost je utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Požegi br. K-74/2018 od 07.09.2018. Odgovornost tuženika za nastalu štetu utvrđena je presudom Općinskog suda u Požegi br. Pn-53/2018 od 22.04.2020. Zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda u prometnoj nezgodi tužitelj je rješenjem br. 22880 od 15.12.2020. osiguraniku GĐ priznao pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Isplatama naknade zbog tjelesnog oštećenja osiguraniku GĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), za tužitelja je nastala šteta koja iznosi 752,54 €, a sastoji se od isplaćene naknade za tjelesno oštećenje u punom iznosu u razdoblju od 03.12.2020. do 31.03.2023. Tužitelj je dopisom od 21.04.2023. pozvao tuženika da mu štetu naknadi mirnim putem, što on nije učinio. Iznos od 752,54 € predstavlja za tužitelja štetu, za koju na temelju čl. 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/2013 i dr.) odgovara tuženik, stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je tuženik dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 752,54 € sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od 12.05.2023. pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim činjenicu da se dana 27.veljače 2018. godine dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode kod tuženika imao sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama. Tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete za koju tvrdi da ju je pretrpio isplatom novčane naknade za tjelesno oštećenje svojoj osiguranici GĐ za razdoblje od 03.12.2020. godine do 31.03.2023. godine u iznosu od 752,54 eura i da je isto posljedica štetnog događaja od 27. veljače 2018. za koji je odgovoran osiguranik tuženika. Tuženik navodi da se iz sadržaja tužbe i priložene dokumentacije može utvrditi da ne postoji obveza tuženika prema tužitelju budući nije nastupila stvarna šteta u smislu odredbe čl.27.st.2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09 - u daljnjem tekstu: ZOOP). Naime, u sporu koji pokreće HZMO protiv društva za osiguranje radi isplate naknade štete do koje je došlo u prometnoj nezgodi tuženik kao društvo za osiguranje može prema tužitelju HZMO odgovarati isključivo sukladno odredbama ZOOP-a. Stvarna šteta je odredbom čl.27.st.2. tog Zakona definirana na način da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Tužbom se potražuje naknada za tjelesno oštećenje, a naknada za tjelesno oštećenje nije stvarna šteta u smislu navedene odredbe čl.27.st.2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te stoga tuženik smatra da ne postoji njegova obveza na plaćanje utužene štete tužitelju. Ističe da naknada za tjelesno oštećenje ne ulazi u krug obveza tuženika prema tužitelju jer se prema Zakonu po kojem tuženik odgovora tužitelju, a to je ZOOP, naknada za tjelesno oštećenje se ne smatra stvarnom štetom koju bi tuženik kao društvo za osiguranje bio obvezan naknaditi Zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, konkretno sukladno odredbi čl.27. ZOOP-a. Dakle, u konkretnom slučaju na ovaj pravni odnos se primjenjuju odredbe ZOOP–a kao specijalnog zakona, jer je tuženikova obveza nedvojbeno nastala s osnova sklopljenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti s osiguranikom koji je uzročnik štete. Odredbe ZOOP-a kao posebnog zakona, u konkretnom slučaju derogiraju odnosno nadjačavaju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kao općeg zakona, tuženik drži kako pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja treba u cijelosti odbiti jer tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje o izvršenom plaćanju utuženog potraživanja. Predlaže se primjenom odredbi čl. 230., čl.232. i čl.233. ZPP-a utvrdi kako tužitelj HZMO nije dostavio u spis javnu ispravu niti bilo kakav drugi dokaz o izvršenom plaćanju naknadu za tjelesno oštećenje svojoj osiguranici GĐ. Dostavljeni obračun isplata nije javna isprava, te nije dokaz plaćanja, pa se primjenom pravila o teretu dokaza iz čl. 221.a ZPP-a predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti obzirom je iz spisa predmeta razvidno da isti nije predložio adekvatan dokaz na okolnost navodnih isplata naknadu za tjelesno oštećenje svojoj osiguranici GĐ.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis ovoga suda broj K-74/2018, u presudu Općinskog suda u Požegi broj Pn-53/2018 od 22.travnja 2020., presudu Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-496/2020 od 26.siječnja 2021., u prijavu ozljede na radu od 3.ožujka 2018., u rješenje tužitelja broj 22880 od 15.prosinca 2020., u nalaz i mišljenje vještaka za tjelesno oštećenje od 3.prosinca 2020., u rješenje tužitelja od 28.prosinca 2020., u obračun službe za isplatu mirovine od 12.travnja 2023., u Rješenje Županijskog suda u Rijeci broj Gž-992/2024-2 od 25.veljače 2025. te u sve priloge i podneske u spisu.

4. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Nije sporno da je u prometnoj nesreći koju je skrivio tuženikov osiguranik BĐ teške tjelesne ozljede zadobila osiguranica tužitelja ČĐ, te da je osiguranik tužene BĐ pravomoćnom presudom, Općinskog suda u Požegi broj K-74/2018 od 7.rujna 2018. proglašen krivim za uzrokovanje predmetnog štetnog događaja.

6. Zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda u prometnoj nezgodi tužitelj je rješenjem br. 22880 od 15.12.2020. osiguraniku GĐ priznao pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja koja joj je prema navodima tužitelja u razdoblju od 3.prosinca 2020. do 31.ožujka 2023. isplaćena u ukupnom iznosu od 752,54 eura, koji iznos tuženik osporava.

7. Između tužitelja i štetnika postoji odnos izvan ugovorne odgovornosti za štetu. Obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane su odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - u daljnjem tekstu ZOOP-a), a u postupcima u kojima spor pokreće HZMO protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime isplaćene invalidske mirovine relevantne su odredbe ZOOP- a koje su na snazi u trenutku izvršenih isplata mirovina, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 - u daljnjem tekstu ZOMO-a), koji predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja te se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to odredbe čl. 27. ZOOP-a.

8. Sukladno odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). Kako je navedenom zakonskom odredbom priznato pravo na naknadu štete zavodima zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja, a izričitom odredbom čl. 27.st.1. ZOOP-a propisano je da svi zavodi imaju pravo na naknadu stvarne štete koju trpe neovisno o kojem se osiguranju radi, dakle i zavodi koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja u čije poslove koje spada isplata predmetne naknade za tjelesno oštećenje. Pored toga, prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Stoga, svi izdaci koji su uzročno posljedično vezani za isplate koje zavodi za socijalno osiguranje isplaćuju svojim osiguranicima na temelju propisa o osiguranju koji reguliraju takva prava, zbog posljedica štete koju je uzrokovao osiguranik društva za osiguranje predstavljaju stvarnu štetu koju je društvo za osiguranje dužno naknaditi zavodu za osiguranje jer je takvim isplatama umanjena imovina zavoda i zavodu je nastala stvarna šteta. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1437/2021-2 od 5. siječnja 2022.

9. Uvidom u Obračun službe tužitelja za isplatu mirovina od 12.travnja 2023., koja isprava prema članku 159. Zakona o općem upravnom postupku ima značenje javne isprave, utvrđeno je da je tužitelj svom osiguraniku ČĐ u utuženom razdoblju od 3.prosinca 2020. do 31.ožujak 2023. na ime naknade za tjelesno oštećenje isplatio iznos od ukupno 752,54 EUR, odnosno za razdoblje od 3.prosinca 2020 do 31. prosinca 2020. iznos od 23,64 EUR, za razdoblje od 1.siječnja 2021. do 30.lipnja 2021. iznos od 152,79 EUR, za razdoblje od 1.srpnja 2021. do 31.prosinca 2021. iznos od 156,55 EUR, za razdoblje od 1.siječja 2022. do 30.lipnaj 2022. iznos od 160,06 EUR, za razdoblje od 1.sronja 2022. do 31.prosinca 2022 iznos od 169,95 EUR te za razdoblje od 1.siječnja 2023. do 31. ožujka 2023. iznos od 89,55 EUR.

10. Nije osnovano tuženikovo osporavanje uzročno posljedične veze između nezgode od 27.veljače 2018. i naknade za tjelesno oštećenje koje je tužitelj isplatio osiguranici tužitelja ČĐ jer iz Nalaza i mišljenja vještaka o tjelesnom oštećenju od 3.prosinca 2020. (list spisa 28-2 do 30-2) proizlazi da se isto odnosi na ozljedu na radu koju je ČĐ imala u prometu 27.veljače 2018. te da tjelesno oštećenje iznosi 30%, a uzrok je ozljeda na radu.

11. Budući u smislu čl. 27.st.1. ZOOP-a svi zavodi imaju pravo na naknadu stvarne štete koju trpe neovisno o kojem se osiguranju radi, dakle i zavodi koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja u čije poslove spada isplata predmetne naknade za tjelesno oštećenje, a svi izdaci koji su uzročno posljedično vezani za isplate koje zavodi za socijalno osiguranje isplaćuju svojim osiguranicima na temelju propisa o osiguranju koji reguliraju takva prava, zbog posljedica štete koju je uzrokovao osiguranik društva za osiguranje predstavljaju stvarnu štetu koju je društvo za osiguranje dužno naknaditi zavodu za osiguranje jer je takvim isplatama umanjena imovina zavoda i zavodu je nastala stvarna šteta sud je zahtjev tužitelja u cijelosti prihvatio te je odlučio kao u izreci presude.

12. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude

Požega, 20.svibnja 2025.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. HZMO Zagreb, Područni ured u Požegi

2. OD Grgin & Partneri, Pisarnica Osijek