REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Đ 5

Poslovni broj: Us I-1351/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski Ana Ilić i Soča Fruk Morina, u Rijeci, Jadranski trg 4/II, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi obnove postupka prijevremene starosne mirovine, 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II 140-02/22-01/03030513205, URBROJ: 341-99-05/3-22-5508 od 3. svibnja 2023. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Karlovcu, KLASA: UP/I-140-02/22- 01/03030513205, URBROJ: 341-07-05/3-22-5352 od 17. lipnja 2022.

II. Dopušta se obnova upravnog postupka i usvaja tužbeni zahtjev te se predmet vraća na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu u kojem je isti dužan donijeti sve potrebne odluke u svrhu ponovnog izračuna prijevremene mirovine u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 4.350,00 EUR (četiri tisuće i tristo pedeset eura), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora u preostalom iznosu od 1.375,00 EUR (tisuću tristo sedamdeset pet eura).

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu, Klasa: UP/I-140-02/22-01/03030513205, Urbroj: 341-07-05/3-22-5352 od 17. lipnja 2022. odbijen je zahtjev tužitelja od 4. veljače 2019. za obnovu postupka radi ponovnog određivanja prijevremene starosne mirovine pozivom na odredbu čl. 134. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13., 151/14., 33/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21.; dalje: ZOMO).

2. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-02/22-01/03030513205, URBROJ: 341-99-05/3-22-5508 od 3. svibnja 2023. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja. Takvu odluku obrazlaže zaključkom da tužitelj nije ukazao na nove činjenice, odnosno nove dokaze, koji bi upućivali na sumnju u pravilnost podataka o plaćama ustanovljenih u matičnoj evidenciji te nisu ispunjeni uvjeti za obnovu postupka bilo po posebnom bilo po općem propisu.

3. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost navedenog rješenja te ističe kako je isto nerazumljivo te ne sadrži valjano obrazloženje sukladno čl. 120. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku. U odnosu na prijedlog za obnovu postupka, obrazlaže da je naknadno stekao u posjed Kartice mjesečnih primitaka za 1994. i 1995. godinu od svog poslodavca na kojima je razvidno da je poslodavac ručno dopisivao podatke na štetu tužitelja. Prilikom priznavanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu uzeti su u obzir ti ručno prepravljeni podaci, a što je dovelo do donošenja rješenja na štetu podnositelja zahtjeva, budući mu je zaračunat manji vrijednosni bod. Na pogrešno utvrđenje vrijednosnih bodova utjecalo je i pogrešno obračunata naknada zbog bolovanja. Tijekom postupka da je pribavljena dokumentacija od Hrvatskih šuma u većem dijelu nečitka te dijelovi prepravljani rukopisom, slijedom čega je predložio financijsko vještačenje na oklnost pravinog obračuna mirovine. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev u cijelosti i ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. U sporu je održana rasprava kako bi se strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dala mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora

6. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu, izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke, te je u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz spisa upravnog postupka slijedi da je tužitelju priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog tijela od 27. ožujka 2008., počevši od 1. siječnja 2008. Iz Kartica mjesečnih primanja tužitelja za 1994. i 1995. izdanih od Hrvatskih šuma je vidljivo da su podaci o iznosima dopisivani ručno. Navedeno među strankama nije ni sporno.

8. Odredbom čl. 134. st. 1. ZOMO-a propisano je da ako se nakon donošenja rješenja protiv kojeg nema redovitog pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

9. Dakle, navedena odredba vremenski ne ograničava mogućnost intervencije u pravomoćno rješenje.

10. Odredbom čl. 106. st. 2. ZOMO-a propisano je da se podaci uneseni u matičnu evidenciju, na način propisan tim Zakonom mogu naknadno mijenjati samo ako se utvrdi da su netočni.

11. Odredbom čl. 11. stavkom 1. točkom 3. Pravilnika o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (Narodne novine broj 150/13., 22/15., 57/15., 125/15., 19/17., 22/19., 145/20., 151/22.) propisano je da se podaci uneseni u matičnu evidenciju na način propisan Zakonom o mirovinskom osiguranju i ovim Pravilnikom mogu naknadno izmijeniti u slučajevima ako se naknadno, provjerom podataka u postupku kontrole na drugi način, utvrdi da su u matičnu evidenciju uneseni neispravni, netočni nepotpuni podaci.

12. Prema stavu ovog suda, naknadno dostavljeni podaci predstavljaju zakonom propisani razlog za obnovu postupka iz citiranog čl. 134. st. 1. ZOMO jer se radi o situaciji da su bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, mogli su dovesti do drugačijeg rješenja.

13. Također, prvostupanjsko tijelo je pogrešno tijelo zauzelo stav kako provođenje financijskog vještačenja, a time i utvrđenje točnost podataka upisanih u matičnu evidenciju kao prethodno pitanje, nije u nadležnosti tog tijela već suda. Naime, odredbom čl. 58. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21., dalje: ZUP) je propisano kako javnopravno tijelo utvrđuje činjenično stanje svim dokaznim sredstvima, među ostalima i nalazom i mišljenjem vještaka. Stoga je radi dokazivanja spornih činjenica u sporu izvedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijsko-računovodstvene struke Darku Haniku, dipl.oec.

14. Iz Nalaza i mišljenja vještaka od 20. siječnja 2025. proizlazi da se obračun mirovine temelji na podacima poslodavca koje je iskazao u tiskanicama M4 ili ranije M7 i koji su uneseni u sistem HZMO. Mišljenja je da bi obračun bio drugačiji kada se temelji na podacima koji nisu prepravljani rukopisom. Za 1994. godinu da je poslodavac tužitelja u Kartici mjesečnih primitaka krivo prikazao bruto iznos jer je u njega uvrstio i neto svote (ušteda goriva od 4.142,19 kn i ušteda na traktoru od 24.651,91 kn), što je vidljivo i sa same Kartice iz spisa. Prikazani iznos bruto plaća od 28.559,37 kuna se umanjuje za iznos doprinosa od 6.997,60 kune čime se dobiva iznos osnovice, stoga da ispravna osnovica za obračun mirovine za 1994. godinu iznosi 21.561,77 kuna. Dalje, da je u Kartici za godinu 1995. rukom ispisano, a isti iznos je prikazan i u Tiskanici MPP-1, da osnovica za određivanje mirovine iznosila 44.460,68 kuna. Ukupno prikazana bruto plaća tužitelja po tome rukom ispisanom za tu godinu je iznosila 58.385,59 kuna, koji iznos se umanjuje za 13.924,91 kunu iznosa doprinosa i konačno se dobiva iznos dohotka od 44.460,68 kuna, koji predstavlja osnovicu za određivanje mirovine. Vještak utvrđuje kako su u Kartici mjesečnih primitaka za 1995. iznosi po svim osnovama (godišnji odmor, minuli rad, blagdan, rad po učinku, topli obrok, rad po vremenu uštede na traktoru, ušteda goriva) prikazani u ukupnom neto iznosu od 48.584,18 kuna, kao i bruto iznosu od 62.267,59 kuna, također da je prikazan i iznos terenskog rada od 10.705,83 kuna, ali on ne ulazi u osnovicu za izračun mirovine jer na njega nisu obračunati doprinosi i porezi, no da u tom prikazu nedostaje iznos Regresa za godišnji odmor u neto iznosu od 761,50 kuna i bruto iznosu od 1.000,00 kn. Prema tome Bruto iznos I za 1995. godinu iznosi 63.267,59 kuna, od kojeg se odbija iznos uplaćenih doprinosa od 13.924,91 kuna, čime daje izračun osnovice za obračun mirovine za 1995. godinu od 49.342,68 kuna. Zaključuje da je prijava staža osiguranika (tužitelja) bila kriva. Uzimajući u obzir utvrđenu razliku u obračunu mirovinske osnovice u odnosu na podatke izražene po poslodavcu, mišljenja je kako je isto od utjecaja na povećanje prosječnog priznatog vrijednosnog boda te da se svota prijevremene starosne mirovine izračunava kao umnožak osobnih bodova (38,9622), mirovinskog faktora (1,0) i aktualne vrijednosti mirovine, koji na dan priznavanja prava, iznosi 54,11 kuna, što ukupno iznosi 2.108,25 kuna mjesečno. U odnosu na obračunato bolovanje za razdoblje od 1. siječnja 1996. do 15. srpnja 1997., kao i obračun mirovine za preostalo razdoblje od 1964. do 2000. vještak je mišljenja kako je isto pravilno izračunato.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocijenivši da je isti jasan, sveobuhvatan, izrađen stručnom analizom raspoloživih isprava te sačinjen objektivno i u skladu s pravilima struke.

16. Slijedom utvrđenja iz Nalaza i mišljenja vještaka, sud nije po prijedlogu tuženika zatražio dodatno očitovanje od poslodavca u odnosu na mirovinske osnovice za 1994. i 1995. budući su sporni podaci već dostavljeni od poslodavca, no isti su pogrešno prikazani, a kako je to pravilno utvrdio vještak u svom nalazu i mišljenju.

17. Dakle, u sporu je utvrđeno kako su pogrešno obračunati podaci za plaću tužitelja za godinu 1994. i 1995., odnosno da je za 1994. osnovica za obračun mirovine treba iznositi 21.561,77 kuna, a za 1995. godinu 49.342,68 kuna, a koje okolnosti utječu na povećanje prosječnog vrijednosnog boda priznatih rješenjem od 27. ožujka 2008. Svota prijevremene starosne mirovine se izračunava kao umnožak osobnih bodova (38,9622), mirovinskog faktora (1,0) i aktualne vrijednosti mirovine iz čl. 88.

ZOMO (čl. 79. st. 1. ZOMO).

18. Budući je obračun mirovine obuhvaćen pravomoćnošću, isti se može obnoviti samo ukoliko bi tužitelj pribavio nove dokaze iz kojih bi slijedili drugačiji podaci za obračun mirovine, dakle drugačije činjenice, a što je tužitelj u konkretnom slučaju učinio. Dakle, tužitelj je dokazao postojanje razloga za obnovu upravnog postupka kako to određuje citirani čl. 134. st. 1. ZOMO, kao i da je netočno unesen podatak u matičnu evidenciju, a kako je to obrazloženo u ovoj presudi.

19. Ovdje se ukazuje i na odredbu čl. 134. st. 2. ZOMO kojim je propisano kako prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka.

20. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je valjalo usvojiti, dopustiti obnovu postupka i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje uz nalog prvostupanjskom tijelu da pri odlučivanju o predmetnom zahtjevu tužitelja odluči uzimajući u obzir izračun mirovinske osnovice prema podacima utvrđenim u ovom sporu, a na temelju Nalaza i mišljenja vještaka od 20. siječnja 2025., čime je u predmetu vezanom uz obnovu upravnog spora sud sam riješio stvar. U ponovnom je postupku tijelo obvezno donijeti odluku u roku u od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude (čl. 151. st. 2. ZUS-a) pri čemu je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a).

21. Odluku o troškovima spora (t. III. izreke presude) sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužitelj je uspio u sporu u kojem je zastupan po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa mu je priznat trošak prema Tbr. 27/1 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.) za sljedeće radnje: sastav tužbe te zastupanje na ročištima od 3. prosinca 2024. i 29. travnja 2025., svaka radnja u iznosu od po 1.000,00 eura, odnosno ukupno 3.000,00 euro, što uvećano za PDV od 25% (Tbr 42. Tarife) iznosi sveukupno 3.750,00 eura. Priznat je i trošak vještačenja od 600,00 eura iz razloga jer je taj trošak bio opravdan i nužan radi utvrđivanja odlučnih činjenica u postupku. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.

22. U odnosu na zatraženu kamatu na trošak od dana donošenja presude pa do isplate navodi se da ista nije dosuđena tužitelju iz razloga što stranci pripada pravo na kamatu na trošak tek po proteku roka za dobrovoljo ispunjenje (paricijskog roka), a ne i prije isteka tog roka (takav stav je zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojim presudama poslovni broj Usž-356/19 od 18. travnja 2019. i Usž-1060/18 od 11. listopada 2018). Dakle, ako tuženik u navedenom roku za dobrovoljno ispunjenje ne naknadi tužitelju troškove spora, tužitelju pripadaju i zatezne kamate prema pravilima obveznog prava, od dana izvršnosti odluke o troškovima spora (tj. od dana što neposredno slijedi nakon posljednjeg dana roka za dobrovoljno ispunjenje ove obveze od strane tuženika po primitku pravomoćne odluke o troškovima spora) do isplate.

23. Tužitelj je pored navedenog troška zatražio i naknadu troška za sastav podneska od 17. veljače 2025. i pristup na ročište za objavu presude. Međutim, prema ocjeni ovog suda ne radi se o opravdanim izdacima u smislu čl. 144. st. 1. ZUS. Naime, iako je sud pozvao tužitelja očitovati se o nalazu i mišljenju vještaka, u navedenom podnesku tužitelj samo ponavlja navode iz nalaza vještaka te takav podnesak ne predstavlja podnesak koji sadrži činjenična i pravna razlaganja u smislu Tbr. 27. t. 1. Tarife. Nadalje, pristup na ročište za objavu presude nije radnja koja je bila nužna za vođenje spora, radi čega se taj trošak također ne može smatrati opravdanim izdatkom i stoga ne može teretiti drugu stranu. Slijedom navedenog, u tom dijelu je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška zastupanja u ovom sporu kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao pod t. IV. Izreke presude.

24. Obzirom da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP).

25. Kako je navodima obrazloženja ove presude sadržajno određena nova odluka koju će tuženik donijeti u ponovnom postupku, stoga je protiv ove presude žalba dopuštena (čl. 127. st. 2. ZUS-a).

U Rijeci 20. svibnja 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (čl. 127. st. 2. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).