REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU
Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23
Posl. br. P-86/2024-24
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Katarini Franković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupanog po zastupniku po zakonu HB zamjeniku u Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, protiv tuženika ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], ranije kao vlasnik Obrta [obrt], [adresa], zastupanog po punomoćnici Marijani Temali, odvjetnici u Dubrovniku, radi isplate 19.419,75 eura, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 30. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika, objavljenoj dana 20. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Dužan je tuženik Republici Hrvatskoj isplatiti iznos od 19.419,75 EUR s zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos glavnice koje teku od navedenih datuma do 1. siječnja 2023. prema stopi zateznih kamata koja se na odnose trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana i to:
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec listopad 2021.) od 21. listopada 2021.,
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec studeni 2021.) od 20. studenog 2021.,
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec prosinac 2021.)od 19. prosinca 2021.,
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec siječanj 2022.) od 24. siječnja 2022.,
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec veljaču 2022.) od 19. veljače 2022.,
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec ožujak 2022.) od 19. ožujka 2022.,
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec travanj 2022.) od 18. travnja 2022.,
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec svibanj 2022.) od 21. svibnja 2022.,
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec lipanj 2022.) od 20. lipnja 2022.,
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec srpanj 2022.) od 21. srpnja 2022.,
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec kolovoz 2022.) od 19. kolovoza 2022.,
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec rujan 2022.) od 19. rujna 2022.,
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec listopad 2022.) od 20. listopada 2022.,
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec studeni2022.) od 20. studenog 2022.,
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec prosinac 2022.)od 20. prosinca 2022.,
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec siječanj 2023.) od 30. siječnja 2023.,
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec veljaču 2023.) od 23. veljače 2023.,
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec ožujak 2023.) od 23. ožujka 2023.,
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec travanj 2023.) od 21. travnja 2023.,
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec svibanj 2023.) od 21. svibnja 2023.,
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec lipanj 2023.) od 22. lipnja 2023.,
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec srpanj 2023.) od 22. srpnja 2023.,
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec kolovoz 2023.) od 20. kolovoza 2023.,
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec rujan 2023.) od 21. rujna 2023.,
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec listopad 2023.) od 20. listopada 2023.,
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec studeni 2023.) od 20. studenog 2023.,
- na iznos od 719,25 EUR(za mjesec prosinac 2023.)od 21. prosinca 2023.,
- na iznos od 3.426,14 EUR od 1. siječnja 2024."
II. Nalaže se tuženiku naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 3.500,00 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi kako je Republika Hrvatska vlasnik poslovnog prostora površine 180,64 m2 položen u prizemlju i na prvom katu objekta označenog kao zk.č.br. 186, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u poslovnom kompleksu u [adresa], te kako navedenom nekretninom upravlja trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. temeljem članka 14. Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine broj 155/23), a da je korisnik poslovnog prostora ŽB, vl. obrta [obrt]. Ističe se kako tuženik ne podmiruje naknadu za korištenje, a da je zadužen od 17. kolovoza 2015. kada je iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku broj Tt 15/5558-2 brisano društvo ATD trgovačko-uslužno d.o.o. koji je sa ŽB imalo sklopljen ugovor o zakupu poslovnog prostora. Nadalje tužitelj navodi da dugovanje od listopada 2021. do prosinca 2023. iznosi 19.419,75 EUR glavnice uvećano za pripadajuću zateznu kamatu, te kako tužiteljica prema tuženiku ima i regresno potraživanje za režijske troškove u iznosu od 3.426,14 EUR. Navodi tužitelj kako je prije podnošenja ove tužbe, u smislu odredbe čl. 186.a st. 1. Zakona o parničnom postupku se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora na adresu sjedišta tuženika. Tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtev pozivom na odredbe članka 1111. do 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22, 156/22, 155/23)
2. Tuženik uredno pozvan podnijeti odgovor na tužbu u istome navodi da osporava tužbu i zahtjev, tuženik ističe prigovor zastare te predlaže saslušanje stranaka, očevid uz procjenitelja nekretnine, te pregled spisa Trgovačkog suda u Dubrovniku P-71/22, te prekid do pravomoćnosti predmeta P-71/22.
3. Tijekom postupka tužitelj ustraje u navodima iz tužbe, a tuženik kao u navodima iz odgovora na tužbu i predlaže saslušati svjedoka MB na okolnost korištenja prostora.
4. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih u spisu i to: Izvadak iz BZP-a za predmetnu nekretninu, zapisnik o izvršenom očevidu nekretnine, Klasa: 372-01/19-01/2 od 4. travnja 2019., izvadak otvorenih stavaka – zakup od 10/21 do 12/23 od 29. prosinca 2023. ,izvadak otvorenih stavaka – troškovi režija od 28. prosinca 2023., Zahtjev za mirno rješenje spora broj N-DO-2/2024 od 7. ožujka 2024. s potvrdom da je isti oglašen na oglasnoj ploči Županijskog državnog odvjetništva od 17. svibnja 2024. do 27. svibnja 2024, te je izveo dokaz saslušanja parničnih stranaka, te je zatražen predmet spisa koji se nalazio na Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske te je izvršen pregled navedenog spisa Trgovačkog suda u Dubrovniku P-71/2022 te iz njega isprintane tužbe, odgovor na tužbu, presuda, ispravaka presude i žalba, a obzirom da je tuženik odustao od predloženog očevida i vještačenja do zaključenja postupka time je sud izveo sve predložene dokaze osim saslušanja svjedoka MB na okolnost korištenja prostora. Obzirom da nije sporno tko koristi prostor jer tako proizlazi iz sadržaja iskaza samog tuženika SB nije bilo potrebe izvoditi dokaze na tu okolnost. Sud je na temelju izvedenih dokaza mogao donijeti nedvojbenu odluku.
5. Provedene dokaze sud je cijenio sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), te nakon brižne analize svakog tijekom postupka provedenog dokaza za sebe i u međusobnoj korelaciji s ostalim dokazima, a na temelju ocjene sadržaja isprava koje prileže spisu, te kako tuženik nije osporio valjanost istih isprava, te posebno iz iskaza samog tuženika, sud je utvrdio obvezu tuženika na isplatu utuženog iznosa tužitelju kao u toč. I izreke presude.
6. Sud je pregledom izvatka iz zemljišne knjige utvrdio kako je vlasnik predmetne nekretnine tužitelj, iz zapisnika o izvršenom očevidu je vidljivo kako je djelatnik državnih nekretnina izvršio očevid i to uz prisustvo tuženika te je utvrđeno stanje nekretnine, a tuženik je potpisao zapisnik. Iz izvatka otvorenih stavaka su vidljivi iznosi za koje Državne nekretnine d.o.o. u svojim poslovnim knjigama zadužuje tuženika po računima i vremenskim razdobljima, a koji odgovaraju postavljenom tužbenom zahtjevu
7. Saslušan kao stranka ŽB iskazuje kako je kao obrtnik koristio prostor na adresi [adresa] odnosno jedan dio poslovnog prostora, jedan manji dio prizemlja i kat, te da taj prostor koristi preko 20 godina, a bio je u najmu sa društvom ATD d.o.o., sve dok nije umro vlasnik ATD d.o.o. te da je njemu uredno plaćao najam i on i drugi najmoprimci dok kasnije nije saznao da vlasnik ATD d.o.o. nije plaćao vlasnicima nekretnine niti im je javio da je Republika Hrvatska postala vlasnik. Iskazuje kako je nešto bilo sporno oko vlasništva a možda da je još sporno i nije potpuno čisto, a da je ATD društvo bankrotiralo. Nakon toga da je tražio od Republike Hrvatske da mu odredi najam nakon što je saznao da su oni vlasnik, a kako se RH nije oglašavala godinama. Kada su u konačnici počeli naplaćivati najam nije se složio sa tim iznosom a i skupilo se toliko da nije mogao platiti a i razbolio se. Taj prostor drži zaključan i tamo se nalaze neke njegove mašine. Upitan za režijske troškove navodi da je sve plaćao dok je ATD bio najmodavac i to velike troškove "kao da je u Hiltonu", a nakon toga da je prestao plaćati i režijske troškove. Sada navodi kako u tom prostoru nema ni struje ni vode, a da vode nikad tamo nije ni bilo niti ima sanitarnog čvora.
8. Tužbeni zahtjev odnosi na zahtjev za plaćanje koristi od korištenja tuđe stvari, koji je zahtjev usmjeren prema tuženiku koji je u posjedu stvari koja je u vlasništvu tužitelja kao nepoštenom posjedniku u smislu čl. 165 Zakona o vlasništvu (Narodne novine: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, 81/15, 94/17).
9. Upotreba tuđe stvari u svoju korist može se zahtijevati nezavisno od prava na naknadu štete ili ako nje nema, a kako je to izričito navedeno u odredbi čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu ZOO), što znači da se upotreba tuđe stvari bez naknade smatra stjecanjem bez osnove. Kako je tuženik, koristio prostor u vlasništvu tužitelja bez naknade, to je dužan isplatiti tužitelju naknadu u visini koju bi tuženik inače platio za korištenje takvog ili sličnog prostora u sličnom stanju. Visinu naknade sud je utvrdio iz obračuna tužitelja.
10. Dakle iz isprava i dokaza priloženih spisu i postavljenog zahtjeva tužitelja proizlazi da je utužena tražbina tužitelja osnovana, a na dosuđeni iznos glavnice tužitelju su sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a priznate i zatezne zakonske kamate. Dužnik pada u zakašnjenje kada ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za njezino ispunjenje.
11. U odnosu na prigovor zastare budući ZOO ne propisuje poseban rok zastare za tražbine osnovom naknade za korištenje tuđe stvari to se u predmetnom ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina u kojem predmetna tražbina zastarjeva (čl. 225 ZOO). Tijekom postupka je utvrđeno da je tužiteljica podnijela Zahtjev za mirno rješenje spora, vezano za tražbinu utuženu u ovom postupku, koji je tuženiku upućen 7. ožujka 2024. godine te je Zahtjev za mirno rješenje spora broj N-DO-2/2024 od 7. ožujka 2024. s potvrdom da je isti oglašen na oglasnoj ploči Županijskog državnog odvjetništva od 17. svibnja 2024. do 27. svibnja 2024. Takvom radnjom tužiteljice prekinuta je zastara (čl. 240 ZOO) za dio tražbina i ista je u odnosu na dio tražbina započela teći iznova (čl. 245 ZOO) u petogodišnjem roku. Iz tužbenog traženja proizlazi da je najstarije utužena tražbina za listopad 2021. godine to je zaključiti da je neosnovan tuženikov prigovor zastare predmetne tražbine.
12. Prema Odluci o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske u toč. II st. 2 Ukoliko jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi poslovni prostor nema kriterije za određivanje naknade primjenjuju se kriteriji teritorijalno najbliže jedinice lokalne samouprave koja ima kriterije za određivanje zakupnine. U predmetnom slučaju radi se o najbližoj teritorijalnoj jedinici Općine Ston međutim mjesečni iznos je određen temeljem st.4 čl. II Oluke koja propisuje ukoliko korisnik plaća zetečenu naknadu / zakupninu koja je viša od naknade određene st. 1 i 2 korisniku će se odrediti naknada u iznosu zatečene naknade/zakupnine. Tužitelj je tako i postavio tužbeni zahtjev što je vidljivo i iz isprave otvorenih stavaka gdje je navedeno "zatečena zakupnina", te i iz iskaza samog tuženika je vidljivo da navodi da " taj prostor koristi preko 20 godina, a bio je u najmu sa društvom ATD d.o.o." Stoga je tužitelj dokazao visinu svog tužbenog zahtjeva, a tuženik koji je osporavao navedeno je odustao od prijedloga očevidom i vještačenjem i nije uplatio predujam iako mu je sud odobrio i dodatni rok za uplatom pod prijetnjom neizvođenja dokaza.
13. U odnosu na dio zahtjeva za naknadom režijskih troškova tužitelj je priložio otvorene stavke sa iznosima dugovanja tuženika, a sam tuženik navodi kako je kao korisnik prestao plaćati režije, pa je u tom smislu prihvaćen i taj dio tužbenog zahtjeva.
14. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/2022. i 88/2022.) bilo je nužno iskazati sve iznose u uvodu i izreci odluke u eurima.
15. Odluka o trošku temelji se na čl. 154.st.1 ZPP. Sud sukladno čl. 155. ZPP i do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenom zahtjevu tužitelja (l.s. 54), utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23 dalje: OT) koja se primjenjuje sukladno čl. 41 Zakona o državnom odvjetništvu (NN 67/18, 21/ 22), našao potrebnim za vođenje ovog postupka troškove tužitelja. Sud je tužitelju priznao troškove za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 500 bodova (Tar. br. 28. OT-a), u zastupanju po odvjetniku na ročištu gdje se raspravljalo o glavnoj stvari ili se izvodili dokazi dana 16.9.24, 16.10.24, 2.12.24, 17.3.25, 30.4.25., u iznosu od 250 bodova po ročištu (Tar. br. 9. toč. 1. OT-a), te za podnesak tužbu 250 bodova (Tar. br. 7. toč. 1. OT-a), te za zahtjev za mirno rješenje spora 250 bodova(Tar. br. 7. toč. 1. OT-a), dakle ukupno 1750 bodova što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 3.500,00 eura. Stoga prihvaćen je zahtjev za troškom u iznosu 3.500,00 eura i odlučeno kao u toč. II izreke presude..
16. Zbog navedenog, temeljem spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci.
U Dubrovniku, dana 20. svibnja 2025.
Sutkinja:
Katarina Franković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.
