Poslovni broj: P-388/2024-37
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU
Pavla Lončara 2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FI iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branimiru Čolić, odvjetniku iz Rijeke, protiv prvotuženika VI iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika UI iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 8. travnja 2025. i zaključene u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika CI i drugotuženika, **.**.2025.,
p r e s u d i o je
1. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "I. Nalaže se tuženicima II, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te MI, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ZI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplate iznos od 1.592,67eur uvećan za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
II. Nalaže se tuženicima II, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te MI, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ZI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno nadoknade prouzročeni parnični trošak uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."
Obra zloženje
1.Tužitelj u tužbi tako tvrdi da je 17. rujna 2019. sklopio ugovor o djelu s trgovačkim društvom Strugar metal dizajn j.d.o.o. kao izvođačem radova radi izrade kovane ograde na adresi iz tužbe. Tvrdi da je taj ugovor sklopio posredstvom uvodno označenih tuženika koji da su taj ugovor sklopili u svojstvu predstavnika izvođača u čije da su ime preuzeli obveze iz tog ugovora. Tvrdi da je na račun izvođača 23. rujna 2019. uplatio predujam u iznosu od 9.000,00 kuna/1.194,51eur, a 14. siječnja 2020. i daljnji iznos od 3.000,00 kuna/398,16eur, međutim, da izvođač, kao niti tuženici, nisu izvršili predaju kovane ograde u ugovorenom roku, smatrajući stoga da su tuženici i trgovačko društvo Strugar metal dizajn j.d.o.o neosnovano zadržali primljeni novac i nanijeli mu imovinsku štetu, svjesno ga prevarivši da bi na njegovu štetu sebi pribavili nepripadnu imovinsku korist. Držeći da su ga tuženici svjesno prevarili radi stjecanja nepripadne imovinske koristi i da su zbog toga solidarno odgovorni jer su trgovačko društvo iskoristili kao sredstvo prijevare i da kao ugovorna strana pod prijevarom ima pravo zahtijevati naknadu pretrpljene štete od tuženika, predlaže donošenje presude sadržaja kao u izreci uz nadoknadu troškova ovog parničnog postupka (list .
2.U odgovoru na tužbu i tokom parnice tuženici su se usprotivili tužbenim navodima i tužbenom zahtjevu u cijelosti tvrdeći da je kovana ograda izrađena, no da se tužitelj nije javio radi termina predaje i montaže ograde prigovarajući usto pasivnoj legitimaciji, te predlažući stoga tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti.
3.U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o suradnji od 17. rujna 2019., izvadak Zagrebačke banke d.d. po računu tužitelja, pročitan je zatim zapisnik o zamolbenom saslušanju tužitelja, te je saslušan prvotuženik.
4.Sud je proveo sve dokaze koje je tužitelj predložio (list 115).
5.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredaba iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj parnični sud je tako sa sigurnošću utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na uvodno označene tuženike u cijelosti neosnovan.
5a.Temeljem odredbe iz čl. 295. st. 1. ZPP-a glavna rasprava provedena je i zaključena u odsutnosti uredno pozvanog drugotuženika.
6.U konkretnom slučaju između stranaka nije sporna činjenica sklapanja Ugovora o poslovnoj suradnji 17. rujna 2019. između tužitelja kao naručitelja radova na izradi kovane ograde na adresi tužitelja i trgovačkog društva Strugar metal dizajn j.d.o.o. kao izvođača tih radova, što je uostalom nedvojbeno utvrđeno i uvidom u sam ugovor - koji u materijalnom smislu predstavlja ugovor o djelu u smislu pravila čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) - koji je potpisao prvotuženik kao zakonski zastupnik-direktor trgovačkog društva Strugar metal dizajn j.d.o.o., čiji se pečat i nalazi na ugovoru ispod potpisa prvotuženika.
7.Također, između stranaka nije sporno da je tužitelj na račun trgovačkog društva Strugar metal dizajn j.d.o.o. uplatio ugovoreni predujam u iznosu od 9.000,00 kuna/1.194,51eur dana 23. rujna 2019. a 14. siječnja 2020. i daljnji iznos od 3.000,00 kuna/398,16eur, što je osim toga nedvojbeno utvrđeno uvidom u izvadak Zagrebačke banke d.d. po računu tužitelja koji je ovaj priložio uz tužbu.
8.U konkretnom slučaju je sporno da li su tuženici pasivno legitimirani u ovoj parnici, da li su prevarili tužitelja da bi sebi pribavili nepripadnu imovinsku korist i da li su tuženici solidarno odgovorni za štetu za koju tužitelj tvrdi da je pretrpio zbog neispunjenja ugovora.
9.Imajući u vidu da tuženici nedvojbeno nisu ugovorne strane iz Ugovora o poslovnoj suradnji od 17. rujna 2019. sklopljenog, dakle, između tužitelja i trgovačkog društva Strugar metal dizajn j.d.o.o., kao i da nisu primili novac koji je tužitelj uplatio na ime predujma u ukupnom iznosu od 1.592,67eur, jer je taj novac tužitelj uplatio na račun trgovačkog društva Strugar metal dizajn j.d.o.o., kao i da prvotuženik u smislu odredbe iz čl. 285. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 4/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22 i 18/23) ne odgovara za obveze svojega društva koje je obveznik izvršenja ugovorenog djela u smislu čl. 597. ZOO-a, mišljenje je ovog suda da tuženici nisu pasivno građanskopravno legitimirani u ovoj parnici zbog čega je već po toj osnovi tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na uvodno označene tuženike valjalo odbiti kao neosnovan.
10.Tužitelj tvrdi i da je strana koja je Ugovor o poslovnoj suradnji sklopila pod prijevarom, pa stoga smatra da ima pravo zahtijevati naknadu pretrpljene štete u smislu odredaba iz čl. 284. ZOO-a. Međutim odredbama iz čl. 284. ZOO-a u vezi s odredbama čl. 332. ZOO-a regulirano je tek pravo one strane koja je sklopila ugovor pod prijevarom zahtijevati naknadu pretrpljene štete od druge ugovorne strane, dakle u ovom slučaju od trgovačkog društva Strugar metal dizajn j.d.o.o., što znači da ni po toj osnovi tuženici nisu pasivno legitimirani u ovoj parnici. Istina, ugovorna strana koja je sklopila ugovor pod prijevarom ima pravo tražiti naknadu pretrpljene štete od treće osobe koja je prijevaru učinila, ako je druga ugovorna strana bila savjesna, međutim, takva odgovornost za naknadu štete temelji se na nekim drugim odredbama iz ZOO- a (čl. 1045. st. 1. i čl. 1046.).
11.Što se tiče, pak, tvrdnji tužitelja da su ga tuženici svjesno prevarili kako bi sebi pribavili nepripadnu imovinsku korist, zbog čega da su solidarno odgovorni za štetu koju da je on (tužitelj) zbog toga pretrpio u smislu odredaba iz čl. 1107. ZOO-a, mišljenje je ovog suda da tužitelj nije ničim dokazao da su tuženici kod njega izazvali zabludu, ili ga održavali u zabludi u namjeri da ga navedu na sklapanje predmetnog ugovora o djelu, niti je dokazao kumulativno postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu iz čl. 1045. st. 1. i čl. 1046. ZOO-a, a teret dokazivanja tih zakonom predviđenih pretpostavki odgovornosti za štetu leži upravo na njemu. Tužitelj, naime, kraj tvrdnji tuženika da je sporna ograda bila izrađena i da nije montirana tek iz razloga što se tužitelj, istina, nakon isteka ugovorenog roka, više nije javljao, nije stvorio kod ovoga suda uvjerenje koje isključuje svaku razumnu i opravdanu sumnju u istinitost njegovih tvrdnji da je u postupanju tuženika bilo protupravnosti, a što je jedan od neophodnih uvjeta da bi se uspostavio odnos odgovornosti za štetu.
12.U konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da je protiv tuženika podnio kaznenu prijavu zbog kaznenog djela prijevare, dok s druge strane drugotuženik tvrdi (list 104) da je takva prijava odbačena. Prema mišljenju ovog suda, postojanje kaznenog djela prijevare počinjenoga od strane tuženika na štetu tužitelja nije dokazano postojanjem pravomoćne kaznene osude, ni ukazivanjem na okolnosti koje sadrže biće kaznenog djela prijevare (čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 1144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24)), zbog čega je i po toj osnovi tužbeni zahtjev tužitelja ocijenjen kao neosnovan.
13.Odluka o troškovima parničnoga postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove.
14.Budući da tuženici nisu izgubili parnicu, nema uvjeta da im se naloži da tužitelju nadoknade troškove provedenog parničnog postupka, pa je i zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnih troškova valjalo, također, odbiti kao neosnovan.
15.Slijedom svega navedenog i obrazloženog, presuđeno je kao u izreci.
U Zaprešiću 20. svibnja 2025.
Sudac:
mr. sc. Zvonimir Dodig,
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave.
Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Sisku.
DNA:
1. Tužitelju, po pun.,
2. Tuženicima.
