REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž R-48/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak i partneri d.o.o., odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Ćosiću, odvjetniku u Imotskom, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke otkazu, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: Pr-1/2021-33, od 24. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika [obrt] kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: Pr- 1/2021-33, od 24. siječnja 2025.
II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da nije dopuštena tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu radnika FA (naslovljena kao „Obavijest o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme radi prestanka potrebe) od 27. studenog 2020. godine pa radni odnos tužitelja nije prestao i tuženik je dužan tužitelja u roku od 15 dana vratiti na posao sve sukladno Ugovoru o radu od 04. rujna 2020. (točka I. izreke); tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. siječnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, izreka prvostupanjske presude je razumljiva i ne proturječi razlozima presude, razlozi presude o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.
5.1. Provedene dokaze prvostupanjski sud je ocijenio savjesno i brižljivo, svaki posebno i sve zajedno, pa u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. i članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a, na koje se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopuštena tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu (naslovljena kao obavijest o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme radi prestanka potrebe), od 27. studenog 2020., pa radni odnos tužitelja nije prestao i tuženik ga je dužan vratiti na posao sukladno Ugovoru o radu od 4. rujna 2020.
7. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na članak 115. i 118. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR), temeljem slijedećih utvrđenja:
- da su tužitelj i tuženik u veljači 2019. zaključili Ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto kuhara s mjestom rada u [adresa] zbog odlaska na bolovanje kuhara ŽA
- da je tužitelj u [adresa] radio do kolovoza 2020.,
- da su tužitelji i tuženik 4. rujna 2020., zaključili Ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto kuhara, zbog povećanja opsega poslovanja, s mjestom rada u [adresa] i [adresa], te da se u vrijeme zaključenja tog Ugovora kuhar ŽA još nije vratio na posao s bolovanja,
- da je člankom 10. Ugovora ugovoreno da se isti može otkazati redovno i izvanredno pod uvjetima propisanim Zakonom o radu,
- da je 27. studenog 2020., tuženik donio Obavijest o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme radi prestanka potrebe, kojom Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 4. rujna 2020. između tužitelja kao radnika i tuženika, kao poslodavca, prestaje s danom 2. prosinca 2020., a radi prestanka potrebe,
- da je tuženik 16. prosinca 2020., raspisao natječaj za radno mjesto kuhara, temeljem kojeg je na radno mjesto kuhara primljen novi djelatnik, i to na određeno vrijeme,
8. Obzirom da je odredbom članka 118. ZR, važećeg u vrijeme zaključivanja Ugovora o radu između stranaka, propisano da se Ugovor o radu na određeno vrijeme može redovito otkazati ako je ta mogućnost predviđena tim ugovorom, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelju 27. studenog 2020. uručen poslovno uvjetovani otkaz, sukladno članku 115. i članku 118. ZR, i to zbog prestanka potrebe za njegovim radom uslijed smanjenja opsega poslovanja, kao i da je tuženik postupio protivno odredbi članka 115. stavka 5. Zakona o radu, prema kojoj odredbi poslodavac nakon otkazivanja radniku poslovno uvjetovanim otkazom, ne smije 6 mjeseci zaposliti drugog radnika, jer je nedugo nakon otkazivanja Ugovora o radu tužitelju, raspisao natječaj za radno mjesto kuhara na kojem je tužitelj radio, i na tom radnom mjestu zaposlio novog djelatnika, a što ukazuje da je kod tuženika i nakon otkazivanja Ugovora o radu tužitelju i dalje postojala potreba za obavljanjem poslova kuhara, zbog čega je otkaz nedopušten.
9. Tuženik žalbom osporava navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, ističe da iz Ugovora o radu od 4. rujna 2020. nesporno proizlazi da je s tužiteljem taj Ugovor zaključen zbog povećanog opsega posla, a iz Obavijesti o prestanku Ugovora o radu, da je prestala potreba za radom tužitelja, pa se ne može smatrati da je tužitelju uručen poslovno uvjetovani otkaz, niti da je tuženik postupio suprotno odredbi članka 115. ZR. Ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, da je tužitelj bio zaposlen do povratka s bolovanja djelatnika ŽA, te da je prestala potreba za radom tužitelja kad se ŽA vratio s bolovanja.
10. Osnovani su žalbeni navodi da tuženik nije otkazao tužitelju Ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom, nego je taj Ugovor prestao istekom vremena utvrđenog ugovorom, a koje je uvjetovano izvršenjem određenog posla. Naime, tuženik je dostavio tužitelju Obavijest o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme radi prestanka potrebe, u kojoj je naveo da tužitelju prestaje radni odnos 2. prosinca 2020., zasnovan s tuženikom na određeno vrijeme od 27. studenog 2020., zbog prestanka potrebe.
11. Stoga je za ocjenu pitanja prestanka Ugovora o radu odlučna samo činjenica koja se navodi u Obavijesti tuženika, da je prestala potreba za obavljanjem posla.
12. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženik zaposlio novog radnika na radnom mjestu kuhara, na kojem je radio i tužitelj temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 4. rujna 2020., pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da nije došlo do prestanka potrebe za radom tužitelja, kao temeljne pretpostavke za donošenje Obavijesti o prestanku radnog odnosa tužitelja.
13. Ugovor o radu između tužitelja i tuženika sklopljen je na određeno vrijeme zbog povećanja opsega poslovanja, dakle rok trajanja Ugovora o radu određen je ispunjenjem uvjeta "dok traje potreba zbog povećanog opsega posla", pa kako je tuženik, odmah nakon što je tužitelju uručio Obavijest o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme s danom 2. prosinca 2020., radi prestanka potrebe, već 16. prosinca 2020., raspisao natječaj upravo za radno mjesto kuhara, na kojemu je radio i tužitelj, te temeljem tog natječaja na radno mjesto kuhara zaposlio novog djelatnika, ukazuje da nije nastupio uvjet za prestanak Ugovora o radu na određeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tuženika.
14. Sama zakonska zastupnica tuženika je iskazala da je na radno mjesto tužitelja, temeljem tog natječaja, primljen novi kuhar, a tužitelj je priložio u spis Ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen 30. siječnja 2021., između tuženika i EA, zbog povećanja opsega poslovanja s trajanjem do 5. ožujka 2021., pa su neosnovani i suprotni provedenim dokazima žalbeni navodi da tužitelj nije dokazao da je tuženik zaposlio novog radnika u razdoblju od 6 mjeseci od otkazivanja.
15. Žalbene navode da se djelatnik SA vratio s bolovanja u rujnu 2020., čime je ispunjen uvjet za prestanak Ugovora o radu na određeno vrijeme od 4. rujna 2020., ovaj sud nije ocjenjivao, obzirom da je dokaze za te tvrdnje tuženik dostavio u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, pa ih prvostupanjski sud pravilno nije uzeo u obzir, te stoga ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane presude.
16. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23).
17. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.
18. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 20. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Zlatko Pirc
