REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1086/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zrinka Prlić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika AKROMION, Specijalna bolnica za ortopediju i traumatologiju, Zagreb, Ulica Savezne Republike Njemačke 5, OIB: 94619350745, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Markoč, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Markoč, Relja Pećina i Kušeta u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, raskida ugovora o radu i isplate plaće, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. travnja 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice Zrinke Prlić, odvjetnice, zakonskog zastupnika tuženika IL i punomoćnika tuženika Mladena Markoča, odvjetnika, 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o otkazu Ugovora o radu od dana 4. lipnja 2024. koju je tuženik AKROMION, Specijalna bolnica za ortopediju i traumatologiju, Ulica Savezne Republike Njemačke 5, Zagreb, OIB: 94619350745 uručio tužiteljici LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te da stoga radni odnos tužiteljice LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod tuženika AKROMION, Specijalna bolnica za ortopediju i traumatologiju, Ulica Savezne Republike Njemačke 5, Zagreb, OIB: 94619350745 nije prestao.

II. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 5. prosinca 2023. sklopljen između tužiteljice LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika AKROMION, Specijalna bolnica za ortopediju i traumatologiju, Ulica Savezne Republike Njemačke 5, Zagreb, OIB: 94619350745 s danom donošenja prvostupanjske presude.

III. Nalaže se tuženiku AKROMION, Specijalna bolnica za ortopediju i traumatologiju, Ulica Savezne Republike Njemačke 5, Zagreb, OIB: 94619350745 da tužiteljici LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati naknadu izgubljene plaće od dana 27. lipnja 2024. kao dana prestanka radnog odnosa pa do zaključenja glavne rasprave, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana. Tužiteljica zadržava pravo naknadne specifikacije tužbenog zahtjeva po provedenom vještačenju.

IV. Nalaže se tuženiku AKROMION, Specijalna bolnica za ortopediju i traumatologiju, Ulica Savezne Republike Njemačke 5, Zagreb, OIB: 94619350745 da tužiteljici LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova naknade štete plati iznos od 5 ugovorenih mjesečnih plaća odnosno iznos od 10.025,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku AKROMION, Specijalna bolnica za ortopediju i traumatologiju, Ulica Savezne Republike Njemačke 5, Zagreb, OIB: 94619350745 da nadoknadi tužiteljici LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku s osnova parničnih troškova iznos od 1.250,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 5.12.2023. sklopila s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s početkom rada od 6.12.2023., a za radno mjesto Medicinske sestre – instrumentarke. Člankom 1. predmetnog Ugovora o radu je ugovoren probni rad u trajanju od šest mjeseci. Tužiteljica je 20.6.2024. zaprimila Odluku o otkazu Ugovora o radu kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 5.12.2023. zbog nezadovoljavanja na probnom radu. Tužiteljica ističe da je stručna i kvalitetna radnica te osporava navode tuženika iz Odluke o otkazu da nije zadovoljila na probnom radu jer da se ne uklapa u timski rad operacijskog bloka, da ima lošu komunikaciju s glavnom sestrom operacijskog bloka i da loše surađuje s drugim radnicima tuženika. Naime, tužiteljica je ta koja je diskriminirana i izložena mobbingu na radnom mjestu i to od strane svojih neposredno nadređenih i nadređenih. Tako neposredno nadređena glavna sestra operacijske sale kod tuženika, gospođa CL, je tužiteljicu omalovažavala pred radnim kolegicama i kolegama te je vrijeđala, iznosila lažne navode, vršila agresiju deranjem i lažno navodila da tužiteljica izlazi ranije s radnog mjesta i prozivala ju zbog odlazaka na toalet. Takvo ponašanje neposredno nadređene je rezultiralo time da je tužiteljica, u strahu od takvog postupanja, najavljivala kada će biti prisiljena otići na toalet što je nesumnjivo napad na tužiteljicu kao osobu, na njeno dostojanstvo i njena zakonska i ustavna prava i slobode kao čovjeka. Osim toga, CL je imenovala tužiteljicu da sudjeluje u više uzastopnih operacija kao i na dugotrajnim operacijama bez pauza, uz to zanemarujući činjenicu kako da je tužiteljica ima višestruku protruziju i hernijaciju i.v. diskova vratne, torakalne te lumbalne kralježnice. Nesumnjivo je kako je takvim postupanjem neposredno nadređene vršena izravna diskriminacija i mobbing nad tužiteljicom te je tužiteljica redovno sudjelovala u dugotrajnim operacijama. Tužiteljica je, u nadi da će tuženik postupiti sukladno zakonskim i podzakonskim odredbama i pružiti joj adekvatnu zaštitu od nezakonitog i malicioznog postupanja neposredno nadređene, zatražila sastanak s ravnateljem bolnice, gospodinom prof. dr. sc. IL. Na sastanku s ravnateljem bolnice, gospodinom prof. dr. sc. IL, tužiteljica je istaknula sve probleme s kojima se susreće u svom svakodnevnom radu, a koji se posebice odražavaju u radu s neposredno nadređenom glavnom sestrom operacijske sale, gospođom CL. Na istom sastanku je ravnatelju bolnice, gospodinu prof. dr. sc. IL, ukazala i na određene nepravilnosti u samom radu tuženika, a koji izravno krše standarde zdravstvene ustanove. Isti joj je tad rekao da će porazgovarati s radnim kolegicama tužiteljice i provjeriti što se događa. No, konačni rezultat sastanka tužiteljice s ravnateljem bolnice, gospodinom prof. dr. sc. IL, nije bio prestanak maltretiranja, diskriminacije i mobbinga te pružanje nužne zaštite tužiteljici od nezakonitog i diskriminirajućeg ponašanja neposredno nadređene već prijedlog za sporazumni raskid ugovora o radu. Tužiteljica je takav prijedlog tuženika izričito odbila te u izuzetnom psihičkom stresu otišla potražiti liječničku pomoć. Njeno zdravstveno stanje ni sada nije osjetno bolje te je ista dobila i napade anksioznosti nakon čega je nastupila depresija te je potražila pomoć specijalista odgovarajuće struke, doktora specijaliste psihijatra. Također se ističe da je tužiteljica izgubila šest kilograma u mjesec dana, da joj je u zadnjih tri mjeseca uništen ten do te mjere da je dobila akne po licu koje nikad nije imala. Napominje se da tužiteljica uzima ciljanu terapiju za migrenu što uključuje profilaktičku terapiju injekcijom jednom mjesečno te tablete svaki drugi dan, a sve sukladno uputi liječnika specijalista neurologije te je uspijevala kontrolirati svoje zdravstveno stanje do zaposlenja kod tuženika. No, zbog povećane razine stresa koju ista doživljava na svom radnom mjestu kao rezultat ponašanja nadređenih i neposredno nadređenih, a ponajviše glavne sestre operacijske sale, gospođe CL, jake migrenozne glavobolje su se počele javljati sve češće i češće. Napominje kako je tužiteljica Odluku o otkazu Ugovora o radu radi nezadovoljenja na probnom roku zaprimila nakon što joj je probni rok već protekao. Tužiteljica pretpostavlja da je zapravo stvarni razlog za donošenje sporne Odluke o otkazu kao i iznošenje netočnih navoda da se ista ne uklapa u kolektiv ustvari taj što je ona prepoznala i upozorila nadređene na propuste u radu, a koji izravno krše standardne zdravstvene ustanove. Naime, propust koji se događa u tuženika je taj da se ne vodi evidencija o sterilnosti instrumenata odnosno ne navodi se datum kada je sterilizacija određenog instrumenta provedena pa se u trenutku upotrebe određenog instrumenta ne zna kada je on steriliziran što bitno utječe na razinu sterilnosti koju je nužno zadovoljiti pri svakoj upotrebi. Iz svega ranije istaknutog, jasno je da je tužiteljica bila diskriminirana radi svog obrazovanja i dosadašnjeg bogatog radnog iskustva kao i radi upozorenja vezanih za propuste koji se vežu uz sterilizaciju instrumenata te nije istina da se ista nije prilagodila novom kolektivu. Podsjeća se da tužiteljica nije napravila nikakvu povredu radne dužnosti kao ni bilo kakvo postupanjem koji bi mogao rezultirati neprihvaćanjem od strane radnih kolega te je njezin talent u operacijskoj sali, a koji se odnosi na instrumentarski rad, nesporan. Iz svega navedenog, jasno je kako su tužiteljici za zaštitu prava povrijeđena prava iz radnog odnosa jer je ista bila diskriminirana i mobbingirana šest uzastopnih mjeseci na svom radnom mjestu od strane nadređenih i neposredno nadređenih što je rezultiralo narušenim fizičkim i psihičkim zdravljem tužiteljice, a ishod je bila posve nezakonita i neosnovana ponuda navodnog sporazumnog raskida Ugovora o radu koji je ista odbila, te potom isto tako nezakonita i neosnovana Odluka o otkazu Ugovora o radu, a dok joj istovremeno nije pružena nikakva zaštita od degradiranja njenog imena, dostojanstva, ugledi, časti i karijere. Tužiteljica je od 31.5.2024. bila u neprekidnoj privremenoj nesposobnosti za rad obzirom da je ista pod izuzetnim psihičkim stresom kao rezultatom postupanja nadređenih i neposredno nadređenih te joj otkazni rok nije počeo teći dostavom odluke o radu 20.6.2024. kao što isti nije ni istekao 27.6.2024. Tužiteljica ističe kako je tuženiku pravovremeno dostavila tzv. doznake o bolovanju te je isti, iako je raspolagao svim činjenicama i podacima, i dalje u cijelosti neosnovano i nezakonito odjavio tužiteljicu i odredio dan 27.6.2024. kao dan prestanka radnog odnosa. Tužiteljica ističe da je 5.7.2024. uputila zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava radnika tuženiku, no tuženik na isti nije odgovorio. S tim u vezi, a obzirom na činjenicu da je tuženik propustio svaku priliku da tužiteljici pruži odgovarajuću zaštitu koju je odredbama Zakona o radu dužan pružiti kao i da prestane sa omalovažavajućim, degradirajućim, diskriminatornim, uznemiravajućim i mobbingizirajućim ponašanjem, to tužiteljica ističe kako joj više nije prihvatljivo raditi na radnom mjestu temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 5.12.2023. zbog povećanog osjećaja straha od postupanja kolektiva. Stoga tužbenim zahtjevom predlaže utvrditi nedopuštenost Odluke o otkazu Ugovora o radu od 4.6.2024., raskinuti Ugovor o radu s danom donošenja prvostupanjske presude, naložiti tuženiku platiti tužiteljici naknadu izgubljene plaće od 27.6.2024. kao dana prestanka radnog odnosa do zaključenja glavne rasprave te s osnova naknade štete 5 mjesečnih plaća u iznosu od 10.025,00 eura, sve sa zateznim kamatama, uz naknadu parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Nesporno je da su tužiteljica i tuženik 5.12.2023. zaključili ugovor o radu kojim je tuženica zaposlena na radnom mjestu Medicinske sestre - instrumentarke te da je člankom 1. stavkom 1. Ugovora o radu ugovoren probni rad tužiteljice. Tuženik je ocijenio da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu te je, sukladno tome, 4.6.2024. donio Odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici te Odluku o produženju razdoblja trajanja probnog rada tužiteljice. Nesporno je da je tužiteljica od 31.5.2024. u neprekidnoj privremenoj nesposobnosti za rad. Tužiteljica je Odluku o otkazu i Odluku o produljenju probnog rada zaprimila 20.6.2024., a posljednji dan radnog odnosa tužiteljice kod tuženika je 27.6.2024. i s tim danom je tuženik odjavio tužiteljicu s radnog odnosa kod tuženika. Tuženik je, pri kraju ugovorenog razdoblja probnog rada od 6 mjeseci, ocijenio kako tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu, a što predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz Ugovora o radu u skladu s odredbom članka 53. stavka 2. Zakona o radu. Smisao instituta probnog rada jest da poslodavcu pruža mogućnost da kroz određeno vremensko razdoblje utvrdi zadovoljava li radnik kriterije na radnom mjestu na koje ga je poslodavac rasporedio, te u slučaju da ne zadovoljava, poslodavcu pruži mogućnost da otkaže sklopljeni ugovor po jednostavnijem postupku, pa sukladno navedenom tuženik nema namjeru s tužiteljicom raspravljati o opravdanosti njegove ocjene o njezinu zadovoljavanju na probnom radu. O navedenom je jasan i nedvosmislen stav zauzela sudska praksa, a što je vidljivo iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-889/17 od 19.12.2017.„.. .ocjena poslodavca o nezadovoljavanju radnika na probnom radu sama po sebi predstavlja posebno opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu... ” „.. sud nije ovlašten tijekom parničnog postupka ispitivati pravilnost poslodavčeve ocjene o nezadovoljavanju radnika na probnom radu. Opreza radi, tuženik napominje kako Odluka o otkazu nije donesena paušalno, već su za nju postojali značajni razlozi. Rad tužiteljice bio je nezadovoljavajuć i njezini radni rezultati nisu bili adekvatni na način da bi omogućivali nastavak radnog odnosa kod tuženika. Pored navedenog, u Odluci o otkazu se navodi da se tužiteljica ne uklapa u timski rad operacijskog bloka, ima lošu komunikaciju s glavnom sestrom operacijskog bloka i loše surađuje s drugim radnicima. Naime, tužiteljica tijekom svog zaposlenja kod tuženika nije napredovala u svom radu te je sudjelovala pri obavljanju uglavnom samo lakših operacijskih zahvata te nije mogla samostalno sudjelovati kao instrumentarka niti na ijednoj zahtjevnijoj operaciji. Uz to, tuženik je na rad tužiteljice i suradnju s njom zaprimio više usmenih pritužbi drugih radnika tuženika. Sukladno tome, početkom travnja 2024. tužiteljicu je usmeno na nedostatke u njezinu radu upozorio voditelj operacijskog bloka doc.dr.sc. FL, a isto je neposredno prije donošenja Odluke o otkazu učinio i ravnatelj tuženika, prof. dr. sc. NL. Iako je sasvim razvidno da postoji niz razloga iz kojih je tuženik ocijenio da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu, takva ocjena tuženika o zadovoljavanju tužiteljice na probnom radu jest autonomna i diskrecijska ocjena tuženika kao tužiteljičinog poslodavca čija opravdanost ne bi smjela biti predmetom ispitivanja u ovom postupku. Tužiteljica je navode o tome da je bila mobbingirana i diskriminirana počela iznositi tek nakon što joj je, nakon obavljenog razgovora s ravnateljem tuženika, tuženik opetovano obrazložio kako nije zadovoljan njezinim radom i kako vjeruje da nastavak njezina radnog odnosa kod tuženika nije moguće, kojom prilikom joj je, u dobroj vjeri, ponudio da radni odnos tužiteljice kod tuženika prestane sporazumno, a što je ona otklonila i narednog dana otvorila bolovanje. Tužiteljica niti jednom tijekom trajanja svog radnog odnosa kod tuženika nije niti pisano niti usmeno iznijela ikakav prigovor, niti je ikada do donošenja Odluke o otkazu tvrdila da bi joj bilo povrijeđeno kakvo pravo iz radnog odnosa. Prema tužiteljici se odnosilo kao i prema svakom drugom zaposleniku tuženika te tuženik ovim putem osporava sve navode tužiteljice o tome da bi ona navodno bila mobbingirana i diskriminirana. Ove tvrdnje ona iznosi paušalno, bez ikakvog potkrepljenja i ne nudeći za svoje navode niti jedan dokaz, pri čemu iz njezinih navoda uopće nije razvidno u čemu bi se sastojala navodna diskriminacija i mobbing. Prvenstveno tužiteljica govori o tome da se od nje zahtijevalo da sudjeluje na više operacija, što je opis njezina radnog mjesta, pa je sasvim nejasno i nelogično da tužiteljica tvrdi da bi činjenica da je poslodavac od radnice zahtijevao da radi poslove koji su opisu njezina radnog mjesta predstavljalo diskriminaciju. Činjenica da je, kako to navodi tužiteljica, jednom prilikom morala ostati na operaciji koja je trajala do 19:00 sati (a prethodno je radila od 08:00 do 15:00 sati), ne predstavlja diskriminaciju i mobbing, već prekovremeni rad za kojim je postojala objektivna potreba i za koji joj je isplaćena odgovarajuća naknada. Maliciozne navode o tome da bi se u konkretnom slučaju radilo o odmazdi jer da je tužiteljica upozorila tuženika na nepravilnosti o radu zdravstvene ustanove tuženik ne želi komentirati. Akromion je jedna od vodećih specijalnih bolnica za ortopediju ne samo u Republici Hrvatskoj, već i u široj regiji, te u svom poslovanju upotrebljava najviše poslovne i stručne standarde, pa su navodi o tome da se ne poštuju propisani postupci sterilizacije apsurdni. Na otkaz ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu izrijekom se ne primjenjuju odredbe članka 121. stavaka 2. i 5. Zakona o radu što znači da se radnici koja je privremeno nesposobna za rad može izjaviti otkaz ugovora o radu i da otkazni rok teče unatoč privremenoj nesposobnosti za rad. Nastavno na navedeno, jasno je da je otkazni rok Ugovora o radu za tužiteljicu počeo teći dana 20.6.2024. te je Ugovor o radu i njezin radni odnos kod tuženika prestao istekom otkaznog roka, zaključno s danom 27.6.2024. godine. Tuženik predlaže tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbiti i tužiteljici naložiti da tuženiku naknadi nastale parnične troškove uvećane za pripadajuće zatezne kamate.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je saslušao svjedok FL i ČL, tužiteljicu i zakonskog zastupnika tuženika IL. Odbijen je prijedlog tužiteljice za provođenjem financijskog vještačenja kao suvišan za odluku.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155723, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao bivše radnice od tuženika kao bivšeg poslodavca za utvrđenjem nedopustivosti Odluke o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 4.6.2024., zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom donošenja presude, zahtjev za isplatom izgubljene zarade od prestanka radnog odnosa do zaključenja glavne rasprave te zahtjev za naknadom štete zbog sudskog raskida od 5 mjesečnih plaća, sve sa zateznim kamatama.

6. Iz navoda stranaka i isprava u spisu među strankama nije sporno:

- da su tužiteljica i tuženik 5.12.2023. zaključili ugovor o radu kojim je tuženica zaposlena na radnom mjestu Medicinske sestre - instrumentarke te da je člankom 1. stavkom 1. Ugovora o radu ugovoren probni rad tužiteljice u trajanju od 6 mjeseci,

- da je tužiteljica 31.5.2024. otvorila bolovanje,

- da je tuženik 4.6.2024. donio Odluku o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljenja na probnom radu koju je tužiteljica zaprimila 20.6.2024.,

- da je tuženik odjavio tužiteljicu s danom 27.6.2024.,

- da je tužiteljica u zakonskom roku od 15 dana 5.7.2024. uputila tuženiku Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava o kojem tuženik nije odlučio te je tužiteljica 1.8.2024. podnijela ovu tužbu, stoga je ostvarila sudsku zaštitu povrijeđenog prava u zakonskom roku propisanom odredbom čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR).

7. Sporno je da li je otkazni rok mogao teći za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad tužiteljice, da li je tuženik mogao odjaviti tužiteljicu iz radnog odnosa dok joj je trajala privremena nesposobnost za rad, da li su ostvareni razlozi otkaza ili je otkaz posljedica diskriminacije tužiteljice, odnosno odmazde zbog prijavljivanja nepravilnosti.

8. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu od 4.6.2024. utvrđeno je da je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu s otkaznim rokom od tjedan dana iz razloga jer tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu, dok je u obrazloženju razvidno da ista nije zadovoljila jer se ne uklapa u timski rad operacijskog bloka, ima lošu komunikaciju s glavnom sestrom operacijskog bloka i loše surađuje s drugim radnicima.

9. Uvidom u Zahtjev za zaštitu prava od 5.7.2024. utvrđeno je da tužiteljica osporava Odluku o otkazu iz istih razloga koje navodi i u tužbi.

10. Svjedok ČL je iskazao da je radio kod tuženika u periodu od prosinca 2023. do travnja 2024. na radnom mjestu tehničar u sali, a radni odnos mu je prestao sporazumno. Radio je zajedno s tužiteljicom. Poznato mu je da se glavna sestra CL izderala na tužiteljicu, on je bio prisutan, a izderala se i na njega, tužiteljica i svjedok su o tome obavijestili ravnatelja. Svjedok je nakon toga dao otkaz jer je imao zdravstvenih problema i nije više mogao tamo raditi pa je s tuženikom sporazumno raskinuo ugovor o radu. Učestalo se glavna sestra neprimjereno odnosila prema ostalim djelatnicima u smislu da je bila bezobrazna i da se znala izderati. Tužiteljica mu se žalila na diskriminaciju i mobing od strane glavne sestre, rekla mu je da se glavna sestra na nju derala i da je imala migrene. Koliko svjedok misli, tužiteljica nije bila prihvaćena od strane glavne sestre pa misli da je zato dobila otkaz. Vidio je kada je tužiteljica za vrijeme rada u Sali tražila da ide na WC, ali se glavna sestra izderala i nije joj dopustila.

11. Svjedok FL je iskazao da je zaposlen kod tuženika kao voditelj operacijskog bloka. Bio je nadređen tužiteljici koja je radila kao medicinska sestra instrumentarka. Tužiteljica mu se osobno nije žalila na nikakve nepravilnosti. Čuo je od drugih da su problemi sa tužiteljicom vezano uz organizaciju rada, za dolaske na posao i samostalnost u radu. Nekoliko mjeseci prije prestanka radnog odnosa obavio je razgovor s tužiteljicom u vezi toga te joj je rekao da se treba pridržavati radne discipline te da treba unaprijed javiti i na vrijeme o nemogućnosti dolaska na posao, rekao joj je da će je staviti na neko drugo radno mjesto izvan operacijskog bloka ukoliko se ne popravi, ona je rekla da će se potruditi i nije tražila promjenu radnog mjesta. Povod tog razgovora je bila činjenica što nije napredovala u radu, a bila je na probnom radu gdje se od nje očekivalo da napreduje s obzirom da je rad u operacijskom bloku izrazito zahtjevan.

12. Tužiteljica je iskazala da se zaposlila kod tuženika u prosincu 2023. na radnom mjestu medicinska sestra - instrumentarka. Glavna sestra CL vršila je mobing nad tužiteljicom, konstantno se na nju derala, a tužiteljica je o tome obavijestila ravnatelja. To je bilo u svibnju oko tjedan dana prije 29.05.2024. i na tom razgovoru je ukazala ravnatelju na nepravilnosti glede nesterilnosti instrumenata. Naime, 29.5.2024. pozvana je na razgovor od ravnatelja na kojem joj je predao sporazumni raskid o prestanku ugovora o radu na potpis, ona to nije htjela potpisati te ga tražila razlog zbog čega joj to daje. Smatrala je da nije zaslužila otkaz jer ima iskustva od preko 15 godina rada kao instrumentarka u operacijskoj sali. Nakon tog razgovora od stresa joj se aktivirala migrena od koje inače boluje pa je završila na bolovanju, a za vrijeme bolovanja dobila je od poslodavca 20.06.2024. odluku o otkazu te je odjavljena s danom 27.6.2024., a 3.7.2024. je zaprimila odluku o produljenju probnog rada. Tijekom radnog odnosa kod tuženika nikad nije primila pisanu ni usmenu opomenu. Sa FL nikada nije razgovarala. Poslodavac ju nije uopće kontaktirao nakon otkaza, sve je bilo putem odvjetnika. Nakon prvog sastanka sa ravnateljem u svibnju na kojem ga je obavijestila o postupanju CL ponašanje CL prema njoj se promijenilo na bolje. Smatra da je pravi razlog otkaza to što je upozorila na probleme oko nesterilnih instrumenata, a CL je tamo puno više godina i zna što se sve tamo radi pa je tuženik radije otkazao ugovor tužiteljici.

13. Zz tuženika NL je iskazao da je ravnatelj tuženika. U odnosu na tužiteljicu navodi da se nije uklopila u tim, došla je kao iskusna sestra, međutim, nije se uspjela nositi sa ortopedskim operacijama. Naime, u pet mjeseci rada tužiteljica je od ukupno 956 operacija koje su održane kod tuženika sudjelovala na 102, to je prosječno 17 operacija mjesečno, a tjedno 4,2 operacije, a to je u odnosu na druge instrumentarke vrlo mali broj. Ona nikad nije bila samostalna na operacijama, uvijek joj je morala pomagati pomoćna sestra koja joj je morala pomoći oko instrumentacije. Što se tiče glavne sestre, za istu navodi da je duša i srce operacijskog bloka koja najviše zna, točno je da je temperamenta pa ne podnosi nerad i sporost, a tužiteljica je upravo to bila u smislu da je bila usporena i nije napredovala. Zbog toga je razgovarao s tužiteljicom te joj je ukazivao da treba napredovati, a ti razgovori su bili prijateljski i učestali tijekom operacija jer je najviše njemu instrumentirala na operacijama. Točno je da je s tužiteljicom razgovarao tjedan dana prije 29.05.2024. kada mu se ista prituživala na CL i ne nesterilnost instrumenta, on je nakon toga upozorio CL i rekao joj da ublaži ponašanje prema tužiteljici, a što se tiče nesterilnosti instrumenata to ga je iznenadilo i to se riješilo. Međutim, kako se tužiteljica nije uklopila u tim i nije napredovala u radu unatoč višekratnim upozorenjima, odlučio joj je ponuditi sporazumni raskid ugovora o radu kako joj ne bi morao dati otkaz, no ona na to nije pristala, to je bilo 29.05.2024. i tada mu je rekla da joj ne može dati otkaz ako ode na bolovanje. Nakon toga tužiteljica je otišla na bolovanje, a tuženik joj je odlučio otkazati ugovor o radu radi nezadovoljenja na probnom radu, s time da je tu odluku maksimalno ublažio jer nije htio da ima problema u daljnjem zapošljavanju. Što se tiče odluke o produženju probnog rada ne zna o čemu se radi, sve im je to pripremao odvjetnički tim. Nije nikada dao pisanu opomenu tužiteljici jer inače nema tu praksu, već pokušava riješiti usmeno. Ne zna da li je tužiteljica bila na bolovanju, osim bolovanja u svibnju, ali je problem bio što se nije moglo računati na nju ako je trebalo ostati u sali prekovremeno. Tužiteljica je bila samostalna na nekim operacijama.

14. Sud je prihvatio iskaze svjedoka i stranaka kao istinite u dijelovima gdje su iskazivali suglasno.

15. Da se tužiteljica nije uklopila u tim, da je bila prespora i nije napredovala u radu utvrđeno je iz iskaza FL i zz tuženika koji su iskazali da su tužiteljicu usmeno višekratno upozoravali na radnu disciplinu te da se na tužiteljicu nije moglo računati.

16. Da su tužiteljica i zz tuženika tjedan dana prije 29.5.2024. imali sastanak na kojem se pritužila na glavnu sestru CL i nesterilnost instrumenata utvrđeno je iz iskaza tužiteljice i zz tuženika. Iz njihovih suglasnih iskaza također je utvrđeno kako su 29.5.2024. ponovno njih dvoje imali sastanak na kojem je tužiteljici ponuđen sporazumni raskid ugovora o radu kojeg je ona odbila te je nakon toga otvorila bolovanje.

17. Da je glavna sestra CL bila neugodna te se znala izderati na tužiteljicu, a i na ostale djelatnike, utvrđeno je iz iskaza tužiteljice i svjedoka ČL te dijelom iz iskaza zz tuženika koji je iskazao da je ista temperamentna i ne trpi nerad.

18. Sukladno odredbi čl. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 8. st. 4. ZR stranke slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva.

19. Sukladno odredbi čl. 247. ZOO ugovor je dvostrani pravni posao koji nastaje kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Tako i za sklapanje ugovora o radu mora postojati slobodna i suglasna volja stranaka o bitnim sastojcima ovog ugovora.

20. Ugovor o radu je građansko pravni ugovor na koji se sukladno članku 8. stavak 4. ZR primjenjuju opći propisi obveznog prava što znači da u radnom odnosu svaka ugovorna strana stječe prava i preuzima obveze. Člankom 1. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 5.12.2023. među strankama je ugovoren probni rad u trajanju od šest mjeseci.

21. Prema odredbi čl. 53. st. 1. ZR prilikom sklapanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad, a isti sukladno stavku 3. istog članka ne smije trajati duže od šest mjeseci.

22. Nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu koji se radniku može otkazati tijekom njegova trajanja, a najkasnije zadnjeg dana probnog rada (čl. 53. st. 8. ZR). Na otkaz iz stavka 8. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., članka 121. stavka 1. i članka 125. ZR (čl. 53. st. 9. ZR).

23. Prema tome, budući da se na otkaz za vrijeme probnog rada ne primjenjuje odredba čl. 121. st. 2. ZR koja propisuje da za vrijeme privremene nesposobnosti za rad otkazni rok ne teče, osnovano je tuženik odjavio tužiteljicu s danom 27.6.2024. iako je u to vrijeme još uvijek bila na bolovanju.

24. Također, obzirom nije prošlo više od šest mjeseci od početka radnog odnosa 5.12.2023. do Odluke o otkazu od 4.6.2023., ista je donesena unutar ugovorenog probnog rada, a tužiteljica ničim nije dokazala da bi Odluka o otkazu bila antidatirana.

25. Nadalje, u odnosu na navode iz tužbe treba napomenuti da se na otkaz ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu ne primjenjuju odredbe Zakona o otkazu, osim čl. 120., čl. 121. st. 1. i čl. 125. ZR, pa tako u situaciji kad poslodavac otkazuje radniku zbog nezadovoljavanja na probnom radu isti nije dužan niti radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju povrede te obveze niti je dužan radniku omogućiti da iznese svoju obranu.

26. Po stavu ovog suda i prema aktualnoj sudskoj praksi kada se otkazuje ugovor o radu za vrijeme probnog rada takva odluka niti ne mora biti posebno obrazložena, već je dovoljno da samo sadrži pravni temelj i to činjenicu da se radniku otkazuje zbog nezadovoljavanja na probnom radu. Naime, svrha ugovaranja probnog rada je provjera radnikovih stručnih i drugih sposobnosti za uspješno obavljanje određenog posla, pa sama činjenica da je poslodavac bio nezadovoljan radom tužiteljice, predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu (tako i VSRH u Revr-1763/10 od 13. studenog 2013., Revr-1299/14 od 9. rujna 2014., Revr-47/14 od 20. siječnja 2016.). Stoga sud ne ulazi u ocjenu poslodavca o zadovoljavanju na probnom radu.

27. Naime, kada je nezadovoljavanje radnika na probnom radu razlog za prestanak ugovora o radu ne primjenjuju se odredbe kojima se uređuju pretpostavke za redoviti ili izvanredni otkaz.

28. Međutim, unatoč navedenom zaključku, tuženik je u ovom postupku uspio i dokazati svoje nezadovoljstvo radom tužiteljice obzirom da iz iskaza svjedoka FL i zz tuženika koje je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da se tužiteljica nije uklopila u tim, da je bila prespora i nije napredovala u radu.

29. Također, sud je ocijenio da tužiteljica tijekom postupka nije učinila vjerojatnim da je predmetni otkaz stvar diskriminacije tužiteljice u odnosu na druge radnike. Prvenstveno, tužiteljica u tužbi nije navela niti jednu diskriminacijsku osnovu. Naime, tužiteljica u tužbi tvrdi da je da je glavna sestra CL vršila mobing nad njom jer da je morala raditi duže, derala se na nju, morala je od nje tražiti suglasnost za odlazak na WC.

30. Mobing je oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili grupa ljudi sustavno fizički ili psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu s ciljem ugrožavanja njezinog ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta te često dovodi do uklanjanja s njegova područja djelovanja, kao i dugotrajni ciljani psihoteror na radnom mjestu što ga radnici provode prema svojim kolegama.

31. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je tuženik postupao prema njoj diskriminatorno, šikanozno ili da ju je uznemiravao u smislu pravila o teretu dokazivanja predviđenog odredbom čl. 20. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj: 85/08 i 112/12). Ovo stoga jer iz iskaza svjedoka VL proizlazi da se glavna sestra znala derati i na druge djelatnike, te je zz tuženika takvo ponašanje opravdao njezinim temperamentom i netrpljenjem nerada. Kada se isto dovede u vezu s činjenicom da je tužiteljica bila spora i da se izvlačila te je najmanje radila u odnosu na druge, što su iskazali FL i zz tuženika, nije vjerojatno da je ista to radila s ciljem da ju psihički zlostavlja i ponižava, odnosno da je njezino postupanje prema tužiteljici bilo šikanozno i diskriminatorno. U odnosu pak na tvrdnju tužiteljice da je morala tražiti dopuštenje za odlazak na WC istO ne predstavlja uznemiravanje kada se uzme u obzir da je tužiteljica radila u operacijskoj sali pa nije logično da djelatnik samovoljno napusti operaciju radi odlaska na WC dok osoba leži na stolu.

32. Pri tome je sud navode tužiteljice kojima opisuje u kojem radnom vremenu je radila ocijenio kao irelevantne za predmet spora, jer tužiteljica nije ni postavila tužbeni zahtjev u tom smislu, odnosno da je potraživala isplatu razlike plaće na ime prekovremenog rada. Isto tako, predmet spora nije ni zahtjev da se utvrdi da joj je povrijeđeno pravo na jednako postupanje zbog postupanja glavne sestre ni zahtjev na naknadu štete u tom smislu.

33. Na temelju svega navedenog ovaj sud je osporenu Odluku o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu utvrdio zakonitom i dopuštenom, slijedom čega je trebalo u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kako u dijelu gdje se traži utvrđenje nedopuštenosti iste, tako i u dijelu kojim traži sudski raskid radnog odnosa, utvrđivanje kontinuiteta radnog odnosa do dana sudskog raskida tužiteljice te isplatu plaće i naknadu štete jer za to nisu ispunjene zakonske pretpostavke.

34. Ostali navodi stranaka koji nisu bili od utjecaja na odluku nisu posebno cijenjeni.

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP. S obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu, odbijena je sa zahtjevom za naknadom troška te je dužna tuženiku naknaditi troškove postupka sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023) prema vrijednosti predmeta spora i to za sastav odgovora na tužbu od 200,00 eura (Tbr.8/1), sastav podneska od 8.11.2024. od 200,00 eura (Tbr.8/1), pristup ročištu 11.11.2024. od 200,00 eura (Tbr.9/1), sastav podneska od 15.11.2024. od 200,00 eura (Tbr.8/1), pristup ročištu 7.4.2025. od 200,00 eura (Tbr.9/1), što je ukupno 1.000,00 eura, a uvećano za PDV od 25% (Tbr.46) trošak tuženika sve ukupno iznosi 1.250,00 eura.

36. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćnici

2. tuženiku po punomoćniku