Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-269/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina, predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović, sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Marin Mlačić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Šućur, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7178/2024-6 od 6. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7178/2024-6 od 6. veljače 2025. u pobijanom dijelu u stavcima II., III. i IV. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 da tužitelju ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.331,55 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:
- 46,45 eura od 17.12.2008. do isplate,
- 6,64 eura od 30.1.2009. do isplate,
- 46,45 eura od 3.3.2009. do isplate,
- 23,23 eura od 31.3.2009. do isplate,
- 25,22 eura od 1.5.2009. do isplate,
- 19,91 eura od 2.6.2009. do isplate,
- 35,84 eura od 2.7.2009. do isplate,
- 46,45 eura od 1.8.2009. do isplate,
- 46,45 eura od 1.9.2009. do isplate,
- 46,45 eura od 23.9.2009. do isplate,
- 27,21 eura od 6.1.2010. do isplate,
- 33,18 eura od 20.2.2010. do isplate,
- 33,18 eura od 17.3.2010. do isplate,
- 46,45 eura od 20.4.2010. do isplate,
- 46,45 eura od 2.6.2010. do isplate,
- 46,45 eura od 3.7.2010. do isplate,
- 46,45 eura od 24.7.2010. do isplate,
- 59,73 eura od 21.8.2010. do isplate,
- 59,73 eura od 23.9.2010. do isplate,
- 96,74 eura od 26.10.2010. do isplate,
- 59,73 eura od 23.11.2010. do isplate,
- 86,27 eura od 25.12.2010. do isplate,
- 92,91 eura od 21.1.2011. do isplate,
- 86,27 eura od 23.2.2011. do isplate,
- 92,91 eura od 24.3.2011. do isplate,
- 74,80 eura od 21.4.2011. do isplate,
po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.
II Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba iz čl. 6.1. Ugovora o kreditu broj 600449 od dana 11. travnja 2007. godine, sklopljen između stranaka, u dijelu u kojem je tužitelj dužan tuženiku naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita: jednokratno 1,10 % od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn naplaćuje se neposredno prije isplate.
III Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 da tužitelju ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 132,19 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. travnja 2007. utvrđenim čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.
IV Nalaže se HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 da tužitelju ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 826,55 eura sa zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana."
2. Protiv navedene presude u dijelu pod stavcima II., III. i IV. žali se tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom sudu drugoga stupnja da prvostupanjsku presudu preinači na način da tužbeni zahtjev odbije, uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa na ime preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli ugovorenih Ugovorom o kreditu broj 600449 sklopljenog 11. travnja 2007. između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita radi kupnje osobnog vozila, utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 6.1 Ugovora o kreditu o jednokratnoj naknadi od 1,10 % iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, kao i isplata iznosa isplaćenog po toj osnovi.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor 11. travnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu za kupnju vozila u kunskoj protuvrijednosti od 20.091,00 CHF po srednjem tečaju za devize HNB na dan isplate, na rok od 48 mjeseci,
- da su tužitelja iz autokuće uputili na prednika tuženika koji je uvjetovao isključivo podizanje kredita u CHF,
- da tužitelj nije imao mogućnosti pregovarati o ugovornim odredbama te mu nitko od službenika nije objasnio ništa o ulaznoj naknadi niti na što se ona odnosi niti je dobio Uvjete banke, već mu je dana na znanje visina kamatne stope i otplatni plan.
8. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva u pogledu osporenog dijela presude koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 6.1 Ugovora o kreditu o jednokratnoj naknadi od 1,10 % iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, kao i isplate iznosa isplaćenog po toj osnovi prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio da je nepoštena odredba čl. 6.1 ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada od 1,10 % za obradu kreditnog zahtjeva jer je bila unaprijed formulirana odredba ugovora o kojoj tužitelj nije mogao pregovarati, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnom navedenu odredbu čl. 6.1 Ugovora te je pravilno utvrdio da se radi o unaprijed formuliranom ugovoru kojeg je pripremila banka kao kreditor. Navedeno je pravilno utvrđeno temeljem iskaza tužitelja kao stranke iz sadržaj kojeg, kako to utvrđuje i prvostupanjski sud, proizlazi da se o spornoj odredbi ugovora nije pregovaralo te da tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj iste, pa kako je iz isprave o sklopljenom Ugovoru o kreditu evidentno da se radi o standardnom tipskom ugovoru to pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o ugovoru čiji je sadržaj unaprijed pripremljen po banci te na koji tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaja i koja je tužitelju nametnuta kao obveza koja nije propisana Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, dalje: ZOO) te je uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.
10. Valja istaći da osim što u čl. 6.1 Ugovora o kreditu nije navedeno na što se jednokratna naknada odnosi, tuženik u ovom postupku nije dokazao (niti obrazložio) koja usluga ili troškovi su podmireni iz te naknade, a koji bi bili u izravnoj vezi s Ugovorom o kreditu.
11. U odnosu na ništetnost odredbe o naknadi za obradu kredita Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci poslovni broj Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024. zauzeo shvaćanje: „Sud ocjenu o tome da je odredba potrošačkog ugovora, kojom se ugovara naknada za obradu kredita, uzrokovala suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 - dalje: ZZP/03) ne može temeljiti isključivo na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita već je sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, te okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovore odredbe, sve u smislu odredbi čl. 81. st. 1. ZZP u svezi odredbi čl. 83. i 85. ZZP.
12. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je o svemu navedenom vodio računa, odnosno i po ocjeni ovog suda navedena odredba je ništena jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke i tužitelj kao potrošač na nju nije mogao utjecati. Ta je odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer mu nije objašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (koji se objektivno nastali troškovi podmiruju iz te naknade).
13. Pri tome treba ukazati da je i Sud Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 vezano uz nepoštenost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi zauzeo stajalište prema kojem čl. 3. st. 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, pa primjenjujući isto na konkretan slučaj u kojem tužena nije dokazala koji troškovi/usluge su obuhvaćeni ugovorenom tzv. ulaznom naknadom, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio u tome dijelu ništetnim čl. 3. Ugovora o kreditu.
14. Ovdje valja naglasiti i to da sama činjenica da je trošak obrade kredita određen u postotku od odobrenog iznosa kredita znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu „pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Naprotiv, da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita „pokriveni“, plaćeni, stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita.
15. Na temelju prednjih utvrđenja primjenom odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. i čl. 1115. ZOO pravilno je sud prvoga stupnja naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 132,19 eura naplaćenog temeljem navedene ništetne odredbe Ugovora o kreditu sa zateznom kamatom od dana izvršene uplate do plaćanja od strane tuženika.
16. I odluka o trošku pravilna je i zakonita, kako po osnovu tako i po visini u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te žalbenim navodima tuženika koji odluku o trošku pobija samo iz razloga što smatra da je tužbeni zahtjev trebao biti odbijen, nije dovedena u sumnju.
17. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u stavcima II., III. i IV. izreke.
18. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. u svezi čl. 166. st. 1. ZPP).
19. U preostalom, a nepobijanom dijelu (stavak I. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici, 20. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ankica Jakovina
