Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-198/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova 82, Zagreb, protiv ovršenika LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Čopor, odvjetnici u Varaždinu, radi odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, poslovni broj: Ovr- 1146/2024-5 od 3. ožujka 2025., dana 20. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, poslovni broj: Ovr-1146/2024-5 od 3. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:

„I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave – zadužnice ovjerene po javnoj bilježnici Mariji Blečić iz Pazina poslovni broj OV-5932/2008 od 28. srpnja 2008. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl. brojem P-338/2025, kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška postupka kao neosnovan.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom ovršenik pobija rješenje i navodi da to čini iz svih zakonom dopuštenih razloga. Predlaže da se njegova žalba prihvati i naloži Financijskoj agenciji odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava s računa ovršenika do pravomoćnog okončanja parničnog postupka, kao i da se ovrhovoditelju naloži snošenje troškova koji su nastali ovršeniku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana

5. Nakon što se je pozvao na odredbe čl. 65. st. 1. i čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona (NN br. 112/12; 25/13; 93/14; 55/16-odluka US RH; 73/17; 131/20 i 114/22 i 6/24- odluka US RH; dalje: OZ), prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja, u bitnome, navodi:

„U ovom slučaju samim podnošenjem prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 4. prosinca 2024. ispunjena je jedna pretpostavka za odgodu ovrhe, odnosno pretpostavka iz članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a, jer se primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi. Povodom tog prijedloga ovršenik je zaključkom posl. br. Ovr-1146/2024-3 od 9. siječnja 2025. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim u postupku izravne naplate, a koju je parnicu ovršenik i pokrenuo (…).

U odnosu na drugi uvjet i to nastanak nenadoknadive štete, odnosno teško nadoknadive štete, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje, a sve u smislu odredbe članka 65. stavka 1. OZ- a (…) Ovdje valja naglasiti da se ovršenik na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete niti ne poziva, odnosno ničime ju ne obrazlaže niti dokazuje. U nedostatku takvih činjenica i dokaza radi njihovog utvrđenja do stupnja vjerojatnosti, sud ocjenjuje da nema mjesta prihvaćanju prijedloga za odgodu ovrhe (…).“

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08- ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) na koju se ovršenik poziva u žalbi. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjsko rješenje nije opterećeno nedostatcima zbog kojih ovaj sud u žalbenom postupku ne bi mogao ispitati njegovu pravilnost i zakonitost, a odluku o odbijanju prijedloga ovršenika, prvostupanjski sud je obrazložio jasnim, relevantnim i valjanim razlozima.

6.1. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP- a.

6.2. Prema odredbi čl. 21. st. 1. OZ-a u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

7. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.

7.1. U žalbenom stadiju postupka nije sporno da je ovršenik upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate koja se vodi pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave - zadužnice poslovni broj: OV-5932/2008 od 28. srpnja 2008., zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a i da je ovršenik tu parnicu i pokrenuo.

7.2. Navodima žalbe ovršenik nije doveo u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da u ovom postupku nije učinio (niti) vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje, što je prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a kumulativno propisana pretpostavka koja mora biti ispunjena da bi sud mogao odgoditi ovrhu. Naime, žalba ovršenika svedena je na općenitu tvrdnju da je za njega „kao običnu fizičku osobu“, kojoj ustega iznosa sa računa itekako predstavlja štetu koju će eventualno moći nadoknaditi tek po okončanju parničnog postupka na kojeg je upućen, a koji će, prema mišljenju ovršenika „uobičajeno trajati dulje vremena“. Prema stajalištu ovoga suda ovršenik se u postupku radi odgode ovrhe ne može samo općenito pozivati na mogućnost nastanka štete, već u svakom konkretnom postupku mora učiniti (makar) vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, što ovršenik u ovom postupku nije niti pokušao učiniti.

7.3. U tom kontekstu neosnovano je pozivanje ovršenika na praksu koju je Sud Europske unije izrazio u presudi poslovni broj: C-407/2018 od 26. lipnja 2019., kod čega ovaj sud naglašava da je potpuno promašena žalbena tvrdnja da je zbog kumulativno propisanih pretpostavki za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a odgoda u praksi postala gotovo nemoguća.

7.4. U odnosu na daljnje žalbene navode u kojima se ovršenik referira na duljinu zastarnog roka koji se odnosi na ovršnu ispravu (zadužnicu poslovni broj: OV- 5934/2008 od 28. srpnja 2008.), valja kratko reći da će se o toj spornoj okolnosti odlučivati u parnici koju je ovršenik već pokrenuo.

8. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijena je žalba ovršenika kao neosnovana, potvrđeno prvostupanjsko rješenje i odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

9. Ovršenik nije uspio sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

U Varaždinu 20. svibnja 2025.

Sudac

Milko Sambolek