REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10010 Zagreb, Turinina 3

Posl.br. P Ob-110/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Petru Matiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Alan Muraj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja bračne stečevine, 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova bračne stečevine suvlasnik u ½ dijela stana koji nosi oznaku: 176. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-176), stan na V (petom) katu koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 54.26 čm, [adresa], koji je neodovojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, a koji se nalazi na: zk.č.br. 527 [adresa] (STAMBENA ZGRADA, [adresa] ,3, 4, 5, 6, 7, 8 površine 1434 m2), upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio redni broj: 176, te je tuženica EF iz [adresa], OIB: 26074354048dužna trpjeti upis uknjižbe prava vlasništva tužitelja na ½ dijela predmetne nekretnine u zemljišne knjige, jer će u protivnom takvo priznanje zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 289,82 EUR (slovima: dvjestoosamdesetdeveteuraiosamdesetdvacenta), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 20. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 66,20 eura (slovima: šezdesetšesteuraidvadesetcenti) kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je 17. ožujka 2025. podnio tužbu radi utvrđenja bračne stečevine u kojoj tvrdi da je bio u izvanbračnoj zajednici s tuženicom od 2018. koja je rezultirala sklapanjem braka 20. veljače 2021., a koji brak i danas traje.

1.2. Prije ulaska u izvanbračnu zajednicu tužitelj je živio u vlastitom stanu u [adresa] koji je stekao Ugovorom o doživotnom uzdržavanju ŠF od dana 29.03.1999. godine. Tužitelj se upisao kao vlasnik 03.03.2009. godine. U tome stanu su živjeli tužitelj i tuženica na početku svoje veze za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice. Stan je bio upisan u knjigu položenih ugovora, broj [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

1.3. Za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice tužitelj i tužiteljica su odlučili prodati manji stan tužitelja i kupiti veći zajednički stan. Tužitelj je sklopio sa svojom majkom AF Ugovor o darovanju nekretnina, a ona mu je isplatila 50.000,00 EUR. Nakon toga je dana 07.01.2020. godine tuženica je zaključila Ugovor o kupoprodaji nekretnina kojim je kupljen stan koji nosi oznaku: 176. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-176), stan na V (petom) katu koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 54.26 čm, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, a koji se nalazi na: zk.č.br. 527 [adresa] (STAMBENA ZGRADA, [adresa] ,3, 4, 5, 6, 7, 8 površine 1434 m2), upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio redni broj: 176. Stan koji se nalazi na Meštrovićevom trgu 8 kupljen je na ime tuženice, kreditom u OTP banci. Kao vlasnica uknjižila se tuženica, s hipotekom OTP banke kao teretom nekretnine. Stan je kupljen za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice koji je završio sklapanjem braka. U stan je tužitelj uložio kompletan iznos vlastite imovine, stečene prije ulaska u izvanbračnu zajednicu. Tužitelj je u predmetni stan, što za otplatu dijela kredita, a što za uređenje stana uložio vlastitih 40.000,00 EUR. Vlastitim novcem tužitelja izvršena je kompletna adaptacija stana. Kupljen je kompletan namještaj, pločice, uređeni zidovi, podovi, instalacije, PVC stolarija.... Tuženica je do sada u predmetni stan uložila 13.000,00 EUR od svoje plaće, dok se ostatak mora otplatiti kao kredit banke. Međutim, tih 13.000,00 EUR se smatra zajedničkom imovinom jer se rado o ulaganju za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice koja je rezultirala sklapanjem braka. Ostatak kredita otplaćuje tuženica od svoje plaće. Tuženica je najavila tužitelju da ne želi više živjeti s tužiteljem te je napustila zajednički dom dana u listopadu 2024. godine i najavila razvod braka.

1.4. Tuženica je također najavila prodaju zajedničkog stana u kojem i dalje živi tužitelj. Za otplatu kredita ostalo je još cca 49.000,00 EUR, a treba još platiti i 7.000,00 EUR Republici Hrvatskoj jer se radilo o subvencioniranom kreditu. Stan je procijenjen na 170.000 EUR vrijednosti. Kada se oduzme od vrijednosti stana obveze koje ga terete (170.000-7.000-49.000) ostane vrijednost od 114.000,00 EUR koji bi iznos ostao strankama ovog postupka. Kada se taj iznos podijeli na dva dijela, ostaje iznos od 57.000,00 EUR za svakog. Obzirom da je tužitelj uložio vlastitih 40.000 EUR u predmetni stan, prodajom stana dobio bi manje od uloženog jer je znatno porasla vrijednost nekretnina, te za iznos od 57.000,00 EUR ne bi mogao kupiti ništa, a imao je vlastiti stan. Stoga se prodaja stana čini posve neisplativom i tužitelj se protivi prodaji. Tužitelj se boji da će tuženica usprkos protivljenja tužitelja prodati predmetni stan jer je upisana kao samovlasnica stana i ne zanima ju što misli i želi tužitelj. Predmetni stan kupljen je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice koja je rezultirala brakom, dakle smatra se zajedničkom imovinom bračnih drugova. Tužitelj smatra da je vlasnik ½ predmetnog stana pa ovom tužbom traži da mu se prizna da je stan bračna stečevina i da se upiše kao vlasnik predmetnog stana u ½ dijela kako ne bi bio isključen iz donošenja odluka o prodaji stana pa predlaže donijeti presudu kao u izreci uz nadoknadu troškova postupka.

2.1. Rješenjem od 19. ožujka 2025. pozvana je tužena podnijeti odgovor na tužbu u roku od 45 dana od primitka navedenog rješenja i tužbe, uz upozorenje na posljedice ne postupanja po pozivu suda koje su propisane odredbom čl. 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), a koje se sastoje u donošenju presude zbog ogluhe ako se ispune zakonom propisane pretpostavke za donošenje takve presude.

2.2. Navedeno rješenje i tužba s prilozima dostavljeni su tuženoj 21. ožujka 2025. (dostavnica na poleđini lista 30).

2.3. Uvidom u spis utvrđeno je da je tuženoj poziv da dostavi odgovor na tužbu uredno izvršen, a da odgovor na tužbu nije podnesen u roku od 45 dana.

3. Odredbom čl. 331.b st. 1. t. 1. do 4. ZPP-a propisane su pretpostavke koje moraju biti ispunjene za donošenje presude zbog ogluhe. U konkretnom slučaju, ovaj sud cijeni da su ispunjene sve pretpostavke propisane tom odredbom, budući da iz spisa proizlazi da su tuženici uredno dostavljeni tužba i rješenje suda kojim je pozvana dati odgovor na tužbu (t. 1.); osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi (t. 2.); činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s ispravama koje je podnio uz tužbu (list 4. spisa); a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženu spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu (t. 4.).

4. Tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje da je tužitelj suvlasnik nekretnine navedene u izreci u ½ dijela te da ga se ovlašćuje u zemljišnoj knjizi ishoditi upis prava vlasništva na njegovo ime u ½ dijela nekretnine što je tužena dužan trpjeti.

5. Budući da iz činjenica navedenih u tužbi proizlazi da su tužitelj i tužena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stekli vlasništvo nekretnine opisane u tužbi zajedničkim sredstvima to je na temelju odredbe iz čl. 36. st. 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 dalje: ObZ), navedena imovina bračna stečevina stranaka te je u njihovom suvlasništvu u jednakim omjerima odnosno svaki je vlasnik ½ dijela sukladno odredbi iz čl. 36. st. 3. ObZ-a te je tužena dužna trpjeti upis tužiteljevog prava vlasništva na tom dijelu nekretnine.

6. Sud je izvršio uvid u isprave priložene spisu i to izvadak iz matice vjenčanih (list 5-6) i neslužbenu kopiju zk izvatka (list 7-26) te navedeni dokazi nisu protivni činjenicama navedenim u tužbi na kojim se temelji osnovanost tužbenog zahtjeva.

7. Slijedom navedenoga presuđeno je kao u točki I. izreke.

8. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP, dok je visina troška odmjerena u skladu s Tbr 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) i naznačenoj vrijednosti predmeta spora (1.327,01 eura) za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura što uvećano za PDV iznosi 250,00 eura te za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 eura i za presudu zbog ogluhe u iznosu od 13,27 eura, stoga mu je valjalo priznati ukupan trošak u iznosu od ukupno 289,82 eura pa je riješeno kao u točki II. izreke.

9. Na trošak parničnog postupka tužitelju je dosuđena i pripadajuća zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja presude do isplate, a sve temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP.

10. Sud nije priznao tužitelju zahtjev za naknadu troška pristojbe na tužbu u preostalom zatraženom iznosu od 26,46 EUR budući da taj trošak tužitelju nije niti nastao, a s obzirom da iz potvrde o uplati (list 27 spisa) proizlazi da je tužitelj 14. ožujka 2025. platio pristojbu na tužbu, koju je podnio ovom sudu 17. ožujka 2025., u iznosu od 26,55 EUR odnosno u polovici iznosa od 53,09 EUR propisanog Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ br. 37/23, dalje: TSP) temeljem čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18 i 51/23). Također, sud nije priznao tužitelju zahtjev za naknadu troška pristojbe na presudu u preostalom zatraženom iznosu od 39,74 EUR jer je Tar. br. 2. st. 2. propisano da se sudska pristojba na presudu zbog ogluhe plaća u visini polovine propisanog iznosa, a uzimajući u obzir da je sukladno Tar. br. 1. st. 1. TSP i vrijednosti predmeta spora navedeni propisani iznos pristojbe 53,09 EUR, kao i zbog činjenice da je tužitelj zastupan po punomoćniku-odvjetniku te mu se presuda zbog ogluhe dostavlja putem eKomunikacije stoga pravovremenom uplatom pristojbe u roku od 3 dana može dobiti oslobođenje od plaćanja pola dijela propisane pristojbe na presudu zbog ogluhe pa ne može zbog svog eventualnog propusta tražiti plaćanje punog iznosa pristojbe od suprotne strane. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zahtjev tužitelja za naknadu preostalih 66,20 EUR neosnovanim pa je riješeno kao u točki III. izreke.

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Sudac:

Petar Matić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude zbog ogluhe nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženici