Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-229/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguž, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv PČ zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 228. stavak 1., sve u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog PČ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem 11 K-496/2022-22 od 27. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog PČ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu optuženi PČ proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude.

1.1. Na temelju članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11. optuženi PČ osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

1.2. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženom PČ je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti u trajanju 3 (tri) godine.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 ,126/19, 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi PČ je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Pravodobnu žalbu podnio je optuženi PČ po braniteljici Dijani Brezak, odvjetnici iz Zagreba zbog povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.

2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalba optuženika nije osnovana.

4. Argumentirajući žalbenu osnovu pogrešno i utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira) žalitelj u bitnome prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, žalitelj smatra da ne postoji niti jedan dokaz koji bi sa sigurnošću upućivao na utvrđenje da je optuženik počinio kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11 u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11., a sve u vezi s člankom 34 KZ/11 na način kako je to opisano u izreci presude.

4.1. Suprotno prigovoru žalitelja, po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u međusobnoj ukupnosti, i na temelju takve vrijednosne ocjene je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i izveo ispravan zaključak da su se u ponašanju optuženika stekli bitni elementi terećenog kaznenog djela.

4.2. Naime, tijekom postupka je nesporno utvrđeno da je u vremenu od 30. rujna 2020. u popodnevnim satima do 1. listopada 2020. u 7,45 sati, u [adresa] provaljeno u parkirano osobno vozilo marke Citroen C5, registarske oznake [registarska oznaka], vlasništvo ĐČ bez da je došlo do otuđenja stvari iz vozila. Nadalje, u postupku je kao svjedok ispitana oštećena ĐČ koja nema saznanja o počinitelju ovog konkretnog kaznenog djela, niti tereti okrivljenika da bi bio počinitelj. Isti je iskazivala samo na okolnosti na koji je način je počinjena provala u njeno vozilo te da iz vozila nije joj ništa otuđeno.

4.3. Okrivljenik negira počinjenje inkriminiranog mu kaznenog djela, te tvrdi da on nije osoba koja je provalila u vozilo ĐČ.

4.4. Kada je prvostupanjski sud obranu okrivljenika savjesno i kritički analizirao i doveo je u vezu s ostalim izvedenim dokazima, tada ju je pravilno ocijenio nevjerodostojnom.

4.5. Ovaj drugostupanjski sud u potpunosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda na kojima temelji kaznenu odgovornost okrivljenika. Naime iz zapisnika o očevidu PUZ, VI PP Zagreb od 1. listopada 2020., proizlazi da je s unutarnje strane prednjih lijevih vrata osobnog vozila marke Citroen C5, registarskih oznaka [registarska oznaka], sa PVC obloge električnog sklopa za otvaranje i zatvaranje pomičnog stakla i osvrtnog ogledala izuzet trag krvi, a također, tragovi krvi izuzeti su sa PVC obloge lijevog praga vozila i sa papira omota CD-a pronađenog na podu ispod sjedala vozača. Iz nalaza i mišljenja biološkog vještaka proizlazi da molekularno – genetskom analizom spornih tragova krvi utvrđen isti DNA profil osobe muškog spola koji se podudara s

DNA profilom optuženog PČ.

4.6. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza te postojanje bitnih elemenata terećenog kaznenog djela, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja žalitelj upućuje na iste.

5. Optuženi PČ kao žalitelj ističe povredu kaznenog zakona ne navodeći o kojoj točno povredi se radi no sadržajno proizlazi da on povredu kaznenog zakona vidi kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući da nije dokazano da je optuženik provaljivao u auto ili na neki drugi način svladavao prepreke da uđe u unutrašnjost vozila te da je stoga optuženika trebalo osloboditi.

5.1. Neosnovano žalitelj ističe tzv. posrednu povredu kaznenog zakona. Naime, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je dao razloge zbog čega smatra da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo, a na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenjeno materijalno pravo zaključivši da postupanje optuženika sadrži u sebi sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela teške krađe u pokušaju iz članka 229. stavka 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11 sve u vezi sa člankom 34. KZ/11 te da stoga nije počinjena navedena povreda kaznenog zakona.

5.2. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbi članka 476. stavak. 1. točka 2. ZKP/08., drugostupanjski sud nije utvrdio da bi na drugi način bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, a što je dužan paziti po službenoj dužnosti.

6. Žalitelj samo ističe ali ne argumentira žalbenu osnovu odluke o kazni te navodi da mu se trebala izreći blaža kazna.

6.1. Suprotno prigovoru žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne pri čemu je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za optuženika, razvrstavajući ih po svom značaju na olakotne i otegotne okolnosti. Tako je optuženom PČ prvostupanjski sud kao olakotne okolnosti cijenio njegove osobne prilike kao i činjenicu da je uslijed bolesti ovisnosti bio bitno smanjeno ubrojiv dok mu je otegotnim cijenjena prethodna kaznena osuđivanost za kaznena djela krađe i kazneno djelo računalne prevare za koje je osuđen na uvjetnu osudu i kaznu zatvora zamijenjenu radom za opće dobro, a koje kazne nisu utjecale na optuženika da se suzdrži od činjenja novih kaznenih djela. Samo se napominje da osude za kaznena djela koja je optuženik počinio nakon počinjenja inkriminiranog kaznenog djela nisu cijenjene kao otegotne okolnosti već samo ukazuju na optuženikov osobni život nakon počinjenja terećenog kaznenog djela. Cijeneći navedeno u svojoj ukupnosti te također uzimajući u obzir vrstu i visinu kazne koja je zakonom predviđena za inkriminirano kazneno djelo, kao i ostale okolnosti iz članka 47. KZ/11 i po ocjeni drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci opravdana je i primjerena za postizanje zakonom predviđene svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, kako u pravcu generalne tako i u pravcu specijalne prevencije.

6.2. Nastavno navedenom u odnosu na izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti na temelju članka 69. KZ/11 optuženom PČ izrečena je sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti u trajanju od tri godine. Naime, optuženi PČ prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra kazneno djelo je počinio zbog odlučujućeg djelovanja ovisnosti zbog čega mu je prvostupanjski sud osnovano izrekao predmetnu sigurnosnu mjeru.

7. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Dubrovnik, 20. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž