REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K A

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe PROSUM d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe DR, zbog prekršaja iz članka 116. stavka 1. alineje 1. i stavka 2. i 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj: 41/18., 98/19., 30/21. i 89/21.), rješavajući o žalbi tužitelja, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije cestovnog prijevoza, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj: 4. Pp-696/2022 od 21. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije cestovnog prijevoza, te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o prekršajno pravnim sankcijama, tako da se za djelo opisano u izreci pobijane presude okrivljenoj pravnoj osobi PROSUM d.o.o., na temelju istog pravnog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 2.300,00 (dvijetisućetristo) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi DR u iznosu od 1.000,00 (tisuću) eura.

II. Izrečene novčane kazne okrivljenici su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana, računajući od primitka ove presude, s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, novčane kazne smatrati u cijelosti plaćenima ako u navedenom roku okrivljenici plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba PROSUM d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba DR su oslobođeni od kazne, zbog prekršaja iz članka 116. stavka 1. alineje 1. i stavka 2. i 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, uz primjenu članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, s obrazloženjem da su okrivljenici otklonili posljedice prekršaja.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna/13,27 eura, svaki.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama, odnosno oslobađanja okrivljenika od kazne.

4. U žalbi žalitelj navodi da se okrivljenicima koji su počinili prekršaj za koji se terete, šalje pogrešna poruka,a radi se o jednom od najtežih prekršaja iz Zakona o prijevozu u cestovnom prometu te predlaže da se okrivljenicima izreknu primjerene kazne, u svrhu generalne i specijalne prevencije.

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba je osnovana.

7. Odlučujući o žalbi okrivljenika i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od kazni, uz obrazloženje navedeno u pobijanoj presudi, na što osnovano ukazuje tužitelj.

8. Iz stanja spisa proizlazi da okolnosti, kojima prvostupanjski sud argumentira svoju odluku za oslobađanje okrivljenika od kazne nisu, u konkretnom predmetu, opravdani i dostatni razlozi zbog kojih okrivljenike treba osloboditi od kazne. Naime, prvostupanjski sud je naveo olakotne okolnosti na strani okrivljenika, koje mogu utjecati na to da njihove kazne budu blaže, međutim to nisu okolnosti, a s obzirom na prirodu inkriminiranog prekršaja, koje bi za posljedicu mogle imati oslobađanje okrivljenika od kazni te time nije ostvarena svrha kažnjavanja. Stoga, iako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da na strani okrivljenika postoje okolnosti koje se mogu smatrati olakotnima, u konkretnom slučaju nije bilo osnove za primjenu odredbe članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona i oslobađanje okrivljenika od kazne pa je ovaj sud prihvatio kao osnovanu žalbu tužitelja te okrivljenicima za počinjeno djelo izrekao kazne kao u izreci ove presude, u iznosima znatno ispod najnižih iznosa zakonom propisanih novčanih kazni za tu vrstu prekršaja te unutar zakonskih granica za sudsko ublažavanje novčanih kazni, a koje kazne ovaj sud smatra primjerenima, s obzirom na težinu počinjenih prekršaja i stupanj njihove odgovornosti, u uvjerenju da će se izrečenim kaznama postići svrha kažnjavanja. Naime, za navedeni prekršaj u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna u rasponu od 35.000,00 kuna do 100.000,00 kuna (sada u rasponu od 4.640,00 eura do 13.270,00 eura), za pravnu osobu i u rasponu od 20.000,00 kuna do 35.000,00 kuna (sada u rasponu od 2.650,00 eura do 4.640,00 eura, za odgovornu osobu u pravnoj osobi.

9. Zbog izloženih razloga, trebalo je odlučiti kao u izreci s tim da, u skladu s člankom 152. Prekršajnog zakona, ako okrivljenici, u roku koji je određen za plaćanje kazni, plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, novčane kazne smatrat će se u cijelosti plaćenima.

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.