Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-400/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Vesni Kuzmičić, kao sutkinji pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SO, vl. obrta [obrt], obrta za usluge, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnicima Miji Jeličiću i Marini Bosnić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Jeličić i partneri d.o.o. u Splitu, Kliška 29, protiv tuženika EO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Udiljku, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3A, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-27/2023-11 od 28. studenog 2024., 20. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-27/2023-11 od 28. studenog 2024. u točki I. njegove izreke u dijelu kojim je tužiteljica djelomično odbijena s tužbenom zahtjevom.

II. Prihvaća se žalba tuženika i preinačava rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-27/2023-11 od 28. studenog 2024. u točki I. njegove izreke u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i u točki II. izreke, u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka i rješava:

a) Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je dana 11. veljače 2023. samovlasnim odnošenjem uređaja i dokumentacije iz poslovne prostorije anagrafske oznake [adresa] u [adresa] i to uređaja za magnetoterapiju, ekstenzomat, SWT i hidrauličkog stola tuženik počinio smetanje zadnjeg mirnog i faktičnog suposjeda tužiteljice navedenih uređaja pa se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostavi ranije posjedovno stanje na način da tužiteljici vrati u suposjed uređaj za magnetoterapiju, ekstenzomat, SWT i hidraulički stol i to na način da navedene uređaje vrati u poslovnu prostoriju anagrafske oznake [adresa] u [adresa] ili da tužiteljici preda uređaje u suposjed te mu se zabranjuje ovakvo ili slično samovlasno smetanje tužiteljičinog suposjeda ubuduće."

b) Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak postupka odmjeren sa 1.225,00 EUR.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Utvrđuje se da je dana 11. veljače 2023. samovlasnim odnošenjem uređaja i dokumentacije iz poslovne prostorije anagrafske oznake [adresa] u [adresa] i to uređaja za magnetoterapiju, ekstenzomat, SWT i hidrauličkog stola tuženik počinio smetanje zadnjeg mirnog i faktičnog suposjeda tužiteljice navedenih uređaja pa se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostavi ranije posjedovno stanje na način da tužiteljici vrati u suposjed uređaj za magnetoterapiju, ekstenzomat, SWT i hidraulički stol i to na način da navedene uređaje vrati u poslovnu prostoriju anagrafske oznake [adresa] u [adresa] ili da tužiteljici preda uređaje u suposjed te mu se zabranjuje ovakvo ili slično samovlasno smetanje tužiteljičinog suposjeda ubuduće.

Djelomično se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev kojom tužiteljica traži predaju uređaja u isključivi posjed, kao i u dijelu kojim tužiteljica traži predaju cjelokupne dokumentacije koja sadrži podatke pacijenata u posjed/suposjed.

II. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 901,54 EUR (slovima: devet stotina jedan euro pedeset četiri centa) sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28. studenoga 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem re banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Pravovremeno podnesenim žalbama to rješenje pobijaju tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) da sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje te potražuje trošak žalbe.

3. Tuženik žalbom pobija prvostupanjsko rješenje u točki I. njegove izreke u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev također zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a te odluke o troškovima postupka, predlaže da se rješenje u pobijanom dijelu preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Također, potražuje trošak žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljice tuženik pobija navode njene žalbe i predlaže odbiti istu kao neosnovanu te potražuje sastav odgovora na žalbu.

5. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženika.

6. Žalba tužiteljice nije osnovana.

7. Žalba tuženika je osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanje posjedovne zaštite u pogledu pokretnina koje su bile u obrtu za fizikalnu terapiju [obrt] u [adresa], u [adresa].

9. Iz rezultata prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da su tužiteljica i tuženik bili u braku od 25. siječnja 2003. i da je bračna zajednica prestala 16. veljače 2023.;

- da je u tijeku postupak razvoda braka i diobe bračne stečevine (pokretnina) između parničnih stranaka;

- da je tužiteljica 11. prosinca 2015. registrirala otvaranje obrta [obrt] za obavljanje djelatnosti za njegu i održavanje tijela, kao viši fizioterapeut;

- da su obje stranke po zanimanju viši fizioterapeuti;

- da je tužiteljica kao poslodavac sklopila sa tuženikom kao radnikom 6. ožujka 2018. ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova fizioterapeuta;

- da su tužiteljica i tuženik 27. siječnja 2023. sklopili sporazum o prestanku tuženikova ugovora o radu u obrtu [obrt], a na zahtjev tuženika;

- da je tužiteljica obrt [obrt] otvorila za vrijeme trajanja braka;

- da su između stranaka vođeni pregovori o podjeli pokretnina;

- da je tužiteljica nastavila obavljati svoju poslovnu djelatnost u navedenom obrtu;

- da je tuženik iz poslovnih prostorija obrta [obrt] odnio uređaj za magnetoterapiju, hidraulički stol te uređaje ekstezomat i SWT;

- da se pred tim sudom vodi parnični postupak pod poslovnim brojem Pob- 555/2023 povodom tužbe tužitelja EO, ovdje tuženika protiv tužene SO, ovdje tužiteljice, radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, a koja se sastoji od pokretnina iz obrta [obrt];

- da pokretnine nisu kupljene na ime obrta, nisu unesene kao imovina obrta;

- da nema dokaza da je postojala dokumentacija o podacima pacijenata te da bi bila u suposjedu tužiteljice te da bi je tuženik uzeo.

10. Iz rezultata dokaznog postupka po stavu prvostupanjskog suda, nedvojbeno je utvrđeno da su tužiteljica i tuženik bivši bračni drugovi čija je bračna zajednica trajala od 2003. do 16.veljače 2023., da je tužiteljica 2015. otvorila obrt za pružanje usluga iz područja fizioterapije naziva [obrt], u kojem obrtu je počeo raditi i tuženik od 2018. Nadalje, nije sporno da je tuženik 11. veljače 2023. iz poslovnih prostorija obrta odnio uređaj za magnetoterapiju, hidraulički stol i uređaje ekstezomat i SWT. U odnosu na navedene pokretnine da treba navesti da su bračni drugovi, ovdje tužiteljica i tuženika, suvlasnici imovine koja je stečena radom za vrijeme trajanja braka, koje ih ovlašćuje na suposjed imovine ukoliko se drugačije ne dogovore.

11. U konkretnom slučaju da je nedvojbeno utvrđeno da su uređaji ekstrezomat i SWT kupljeni za vrijeme trajanja braka, da su smješteni u poslovni prostor obrta [obrt], da su se tužiteljica i tuženik njima služili prilikom obavljanja radnih zadataka, pa samim time da predstavljaju suvlasništvo i suposjed bračnih drugova na jednake dijelove. Pritom način otplate kredita koji predstavlja obvezu bračne stečevine nije od utjecaja na ovaj spor, niti je predmet ovog postupka. Sredstva stečena radom bračnih drugova, uključujući i sredstva dobivena radom obrta, čine imovinu koju su tužiteljica i tuženik stekli za vrijeme braka. Stoga tužiteljica i tuženik imaju pravo na suposjed uređaja ekstrezomat i SWT, stečenih za vrijeme trajanja bračne zajednice, koji je bio u njihovom suposjedu od trenutka stjecanja do trenutka kada ih je tuženik prisvojio i oduzeo tužiteljici njezin suposjed. Kako zahtjev za predajom u posjed u sebi sadrži i zahtjev za predajom u suposjed (više sadrži zahtjev za manje), to je u tom dijelu sud prihvatio tužbeni zahtjev za predajom tih uređaja u suposjed tužiteljici, dok je odbijen zahtjev za predajom tih uređaja u isključivi posjed tužiteljici.

11.1. U odnosu na uređaj za magnetoterapiju i hidraulički stol, da tuženik tvrdi da je iste stekao prije sklapanja braka i da predstavljaju njegovu vlastitu imovinu, zbog čega je iste odnio iz poslovnog prostora obrta [obrt]. Međutim, u postupku smetanja posjeda da nije od značaja je li tuženik navedene pokretnine stekao prije ili za vrijeme braka, odnosno predstavljaju li iste njegovu vlastitu imovinu. Za navedene pokretnine bitno je to što su iste godinama bile u poslovnom prostoru obrta [obrt], kojima su se služili i tužiteljica i tuženik u radu, dakle tužiteljica je kao i tuženik bila u mirnom suposjedu tih pokretnina, dok je tuženik nije isključio iz suposjeda. Budući da je u ovom postupku isključeno raspravljanje o pravu na posjed, sud ne smatra potrebnim ocjenjivati iskaze saslušanih svjedokinja GO i KO na okolnosti da li je tuženik uređaj za magnetoterapiju i hidraulički stol stekao prije braka. Stoga je sud i u ovom dijelu sud prihvatio tužbeni zahtjev za predajom uređaja za magnetoterapiju i hidrauličkog stola u suposjed tužiteljici, dok je odbijen zahtjev za predajom tih pokretnina u isključivi posjed tužiteljici.

11.2. Tužiteljica je primjenom pravila o teretu dokazivanja bila dužna predložiti izvođenje dokaza na temelju kojih bi sud na nedvojben način mogao utvrditi činjenice na kojima tužiteljica temelji svoje zahtjeve, a što tužiteljica nije učinila u pogledu navodne dokumentacije koja sadrži podatke o pacijentima, dok sud nema nikakvih ovlaštenja u tom pogledu. Stoga je prvostupanjski sud u pogledu dokumentacije pacijenata odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, iz razloga što tužiteljica ničim nije dokazala da je takva dokumentacija uopće postojala i u kojem obliku, da je bila u njenom suposjedu, te da je tuženik tu dokumentaciju doista odnio iz poslovnog prostora obrta.

11.3. Kako iz svih naprijed izvedenih i obrazloženih dokaza proizlazi da je tužiteljica bila u posljednjem mirnom suposjedu uređaja za magnetoterapiju, ekstezomata i SWT-a, te hidrauličkog stola, a koji suposjed joj je samovlasno oduzeo tuženik na način da je navedene pokretnine odnio iz prostorija obrta [obrt] i time onemogućio tužiteljicu u suposjedovanju istih, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za predajom u suposjed, cijeneći neosnovanim prigovor aktivne legitimacije na strani tužiteljice zbog svih izloženih razloga, te je odlučio kao u izreci prvostupanjskog rješenja pod točkom I.

11.4. Tužbeni zahtjev koji glasi na predaju u isključivi posjed sud je odbio kao neosnovan, kao i dio koji se odnosi na dokumentaciju pacijenata, iz naprijed izloženih razloga, pa je odlučeno kao u izreci prvostupanjskog rješenja pod točkom I. izreke.

12. Pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da su stranke bile u suposjedu spornih pokretnina i da je tuženik iz poslovnog prostora iznio dio pokretnina.

13. Odredbom članka 22. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV), propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

13.1. Člankom 22. stavak 2. ZV-a propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjedovanja, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

13.2. Prema odredbi članka 441. ZPP-a raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili zahtjevima za naknadu štete.

14. Žalbeni navod tužiteljice da je tuženik bio posjednikov punomoćnik u posjedovanju iznesen je tek u žalbenom postupku. Međutim iznošenje novih činjenica po prvi put u žalbenom postupku nije dopušteno s obzirom na odredbu 352. stavak 1. ZPP-a. No, i bez obzira na isto taj žalbeni razlog ne bi bio osnovan s obzirom da tužiteljica u svom iskazu navodi da kada je trebalo kupiti uređaje to je radio tuženik i kupio ih je kao fizička osoba.

15. Međutim, pravilno tuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije s dovoljno pažnje analizirao izvedene dokaze, zbog čega je izveo pogrešan zaključak da je tuženik smetao tužiteljicu u suposjedu spornih pokretnina.

16. Prema uvjerenju ovog suda tuženik je postupio sukladno usmeno postignutom dogovoru sa tužiteljicom o podjeli pokretnina za obavljanje registrirane djelatnosti. Naime, nije životno ni logično da bi tuženik sve pokretne stvari stečene u braku (i one prije braka) ostavio tužiteljici a da on svoju poslovnu djelatnost koja je ista kao i tužiteljičina, započeo bez stvari bez kojih ne može raditi (i bez poslovnog prostora kojeg je napustio) i na taj način sebi onemogućio otvaranje obrta i ostvarivanje prihoda za uzdržavanje sebe i svoje djece. Iz rezultata postupka proizlazi da su stranke pregovarale o podjeli imovine i da su se usuglasili o tome, odnosno o načinu korištenja (podjele) a time i posjedovanja tih stvari. Također, iz parničnog postupka P Ob-555/2023 proizlazi da su stranke imale još i cijeli niz drugih stvari koje su ostale u posjedu tužiteljice i da je ona nastavila obavljati svoju djelatnost.

17. Nadalje, prema stavu suda prvog stupnja stranke su bile suposjednici predmetnih nekretnina, međutim, točkom I. izreke navedeno je vraćanje istih u suposjed tužiteljici ne navodeći na koji bi način tuženik izvršavao svoj suposjed u poslovnom prostoru tužiteljice. Vraćanjem stvari u poslovni prostor [obrt] tuženik bi bio onemogućen u obavljanju posla fizioterapeuta, što ukazuje da su stranke postigle međusobni dogovor o podjeli pokretnina na način da svaka od njih nastavi obavljati svoju poslovnu djelatnost.

18. Nadalje, suprotno žalbenim prigovorima, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. u svezi s člankom 381. ZPP-a.

19. Zbog iznesenog, ovaj je sud odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje u točki I. kojim je ista odbijena s tužbenim zahtjevom, temeljem članka 380. stavak 2. ZPP-a, a žalbu tuženika je prihvatio i preinačio prvostupanjsko rješenje, sukladno citiranoj odredbi članka 380. stavak 2. ZPP-a.

20. Nakon donošenja ove drugostupanjske odluke u odnosu na meritum spora trebalo je donijeti i odluku o troškovima postupka.

21. Trošak tuženika sastoji se od troška jednokratne nagrade u visini od 250 bodova (članak 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 138/23), nagrade od po 50 bodova za ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili 350 bodova, vrijednost boda je 2,00 Eur, dakle, 700,00 Eur, uvećano za 25% PDV što iznosi 875,00 Eur žalbe u iznosu od 250,00 Eur te pristojbe u iznosu od 100,00 Eur ili sveukupno 1.225,00 Eur. Odluka je slijedom iznesenog, preinačena temeljem odredbe članka 380. stavak 2. ZPP-a, a sve u svezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a.

22. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166. stavak 1. u svezi sa člankom 155. stavak 1. ZPP-a).

23. Radi svega iznesenog, suđeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 20. svibnja 2025.

Sutkinja

Vesna Kuzmičić