Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva29a

Poslovni broj: Kž-89/2025-5

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog OG, zbog kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. u svezi s člankom 52. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-906/2022-25 od 12. prosinca 2024., u sjednici održanoj 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog OG, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o posebnoj obvezi iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11, prema kojoj je tom presudom optuženik obvezan da u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude nadoknadi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da isplati Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, Poreznoj upravi iznos od 575.170,18 kuna u protuvrijednosti u Euri-ma, a ako optuženik bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri posebnu obvezu, uvjetna osuda se može opozvati i odrediti izvršenje kazne zatvora (čl. 58. st. 5. KZ/11), na način da se ista ukida .

II. U preostalom dijelu žalba optuženog OG odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu optuženog OG proglasio je krivim zbog počinjenja produljenog kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. u svezi s člankom 52. stavkom 1 . KZ/11 te ga je na temelju članka 256. stavka 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Nakon toga na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti, ako optuženik u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 optuženi OG dužan je izvršiti posebnu obvezu tako da u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude nadoknadi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da isplati Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, Poreznoj upravi iznos od 575.170,18 kuna, protuvrijednost u Eur-ima. Ako optuženik bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri ovu posebnu obvezu, uvjetna osuda se može opozvati i odrediti izvršenje kazne zatvora (čl. 58. st. 5. KZ/11).

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12- odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, 80/22 i 36/24– dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi OG je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u visini od 685,76 Eur-a, od čega trošak u visini od 398,17 Eur-a/ 3.000,00 kuna predstavlja trošak izrade pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje za financije i računovodstvo dipl. oec. Matije Trogrlić, dok iznosi od 47,77 Eur-a/375,00 kuna te 39,28 Eur-a/300,00 kuna su troškovi koji se odnose na pristup na raspravu i davanje usmenog nalaza i mišljenja sudske vještakinje za financije i računovodstvo, a trošak sudskog paušala iznosi od 200,00 Eur-a.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi OG po branitelju Peri Toliću, odvjetniku u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe odnosno da se presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, kojeg je potom vratilo ovom sudu nakon obavljenog razmatranja na daljnje postupanje.

5. Žalba optuženog OG je djelomično osnovana.

6. Optuženi OG u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud počinio „apsolutnu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka“, a koju nalazi u tome što mu je izrečena uvjetna osuda, uz "dodatni uvjet temeljem odredbe članka 62. stavka 1. točke 1. Kaznenog zakona, a iako mu je izrekao naznačenu posebnu obvezu u korist Republike Hrvatske, nije dosudio imovinsko pravni zahtjev Republici Hrvatskoj“, očigledno smatrajući kako je izreka presude proturječna sama sebi.

6.1. Međutim, ovi žalbeni navodi odnose se na žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, u okviru koje će se i ocijeniti, a ostali žalbeni navodi, u kojima žalitelj pogrešno nalazi da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, odnose se pak na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koji će se također ocijeniti u okviru te žalbene osnove.

6.3. Presudu je stoga bilo potrebno ispitati u povodu žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, no nisu utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka propisane odredbom članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

7. Pobijajući pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu optuženik u žalbi iznosi subjektivnu analizu provedenih dokaza koja je sasvim suprotna analizi dokaza prvostupanjskog suda koju je iznio u svojoj presudi, a potom se u žalbi iznosi zaključak kako iz provedenih dokaza na raspravi ne proizlazi zaključak da je optuženik počinio djelo za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim. Tako optuženik navodi kako je davao svu knjigovodstvenu dokumentaciju vezanu za tekuće poslovanje društva Morski čovik d.o.o knjigovotkinji društva, da je ona tu dokumentaciju knjižila u poslovnim knjigama društva, da nije za sebe zadržao ni najmanji dio utrška koje je to društvo ostvarilo u inkriminiranom razdoblju, a sve da je to tako i bilo, ukazuje se na propust suda u utvrđivanju iznosa utrška kojeg bi za sebe zadržao BG, koji je stvarno upravljao društvom.

7.1. Suprotno ovim žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno je utvrdio sve odlučne činjenice te je za svoja činjenična utvrđenja u presudi dao detaljne, uvjerljive i logički obrazložene razloge, a budući da imaju potporu u stanju spisa, to ih je kao valjane prihvatio i ovaj sud.

7.2. Pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da je optuženi OG tijekom inkriminiranog perioda bio upisan kao odgovorna osoba društva Morski čovik d.o.o. u sudski registar Trgovačkog suda u Splitu. Nadalje, tijekom poslovanja trgovačkog društva Morski čovik d.o.o. u inkriminiranom razdoblju dnevni utršci nisu redovito polagani na račun tog društva, a manjak nepoloženih dnevnih utržaka nije pravdan računima i drugom dokumentacijom, za poslovnu godinu 2008. u poslovnim knjigama i poreznim prijavama za društvo Morski čovik d.o.o. nisu evidentirani primitci od nesamostalnog rada u iznosu od 606.504,09 kuna odnosno za poslovnu godinu 2009. primitci od nesamostalnog rada u iznosu od 177.073,36 kuna, što proizlazi iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Matije Trogrlić.

7.3. Obrana optuženika u dijelu u kojem navodi kako je stvarno društvom Morski čovik d.o.o. upravljao BG ne može se prihvatiti jer to ne proizlazi iz izvedenih dokaza, pogotovo iz iskaza svjedoka KG, ĐG i MG, koji su opisali način poslovanja društva, a posebno iz iskaza knjigovotkinje društva Morski čovik d.o.o., svjedokinje DG. Prema iskazu te svjedokinje njoj je upravo optuženik dostavljao poslovnu dokumentaciju te raspolagao s utrženim novcem, a što je potkrijepljeno nalazom i mišljenjem sudske vještakinje za računovodstvo i financije pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio kako je u poslovanju društva sudjelovao optuženi OG, dakle i formalno i stvarno bio je odgovorna osoba društva Morski čovik d.o.o. No, uz njega u neformalnom upravljanju društva sudjelovao i njegov poslovni partner BG, koja okolnost ne umanjuje odgovornost optuženika za pravilno i zakonito upravljanje društvom, kao odgovorne osobe jer je upravo odgovorna osoba dužna brinuti se o pravilnom radu društva.

7.4. Svjedokinja DG je iskazala kako optuženik nije redovito polagao utrške na račun društva, na što ga je ona upozoravala, što je potkrijepljeno i provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem. Naime, iz tog vještačenja proizlazi kako manjak nepoloženih dnevnih utržaka nije pravdan računima ili nekom drugom dokumentacijom, niti se za taj manjak teretila neka druga osoba pa su promašeni navodi žalbe u kojima se ukazuje na BG, poslovnog partnera optuženika kao na onu osobu koja je dio dnevnih utržaka zadržao za sebe. Konačno optuženik nije dostavio nikakvu dokumentaciju iz koje bi bilo moguće utvrditi kako je taj novčani iznos utrošen za potrebe poslovanja društva ili plaće radnika, a upravo je u njegovom interesu bilo sačinjavanje odnosno čuvanje takve dokumentacije.

7.5. Dakle, zaključak je i ovog suda kako optuženik novac od nepoloženih dnevnih nije evidentirao kao primitke od nesamostalnog rada i dio utrška zadržavao za sebe kao plaću, pri čemu nije obračunat, prijavljen ni plaćen porez na dohodak, a na koji način je uskratio porez i prirez na dohodak u visini od ukupno 575.170,18 kuna za 2008. i 2009., čime je ostvario sva zakonska obilježja produljenog kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. u svezi s člankom 52. KZ/11.

8. Na tako ispravno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud pravilno primijenio kazneni zakon u onom dijelu kada ga je proglasio krivim zbog tog kaznenog djela. Međutim, prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika odlukom o posebnoj obvezi tako što je prekoračio ovlast koju ima po zakonu, a na koju s pravom optuženik ukazuje u svojoj žalbi i na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08.

8.1. Prvostupanjski sud naložio je optuženiku posebnu obvezu članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 na način da je u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude dužan naknaditi štetu počinjenu kaznenim djelom tako da isplati Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, Poreznoj upravi iznos od 575.170,18 kuna u protuvrijednosti u Eur-ima. Međutim, propustio je odlučiti o imovinsko pravnom zahtjevu kojeg je državni odvjetnik postavio u ime Republike Hrvatske. Kako je izostala žalba državnog odvjetnika u tom pravcu (žalba zbog odluke o imovinsko pravnom zahtjevu) tako ovaj sud nije imao osnovu na temelju koje bi odlučio o postavljenom zahtjevu. Budući da se posebna obveza iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 ne može naložiti, ako nije dosuđen imovinsko pravni zahtjev, to je prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08 i zbog toga je bilo nužno preinačiti pobijanu presudu na način da se posebna obveza ukine.

9. Pobijajući presudu zbog odluke o kazni optuženik u žalbi ističe da je takva odluka "nepravilna". No, takav se žalbeni navod ne može prihvatiti jer je prvostupanjski sud sasvim ispravno optuženiku kao olakotnu činjenicu cijenio to je što je do sada neosuđivan i što se primjerno držao pred sudom tijekom trajanja cijelog kaznenog postupka, dok otegotnih okolnosti nema. Uzimajući u obzir utvrđene okolnosti, kao i stupanj krivnje kojim je kazneno djelo počinjeno, ali isto tako i stupanj ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra te nastupile posljedice, i po stavu ovog suda, primjereno je optuženika osuditi na kaznu zatvora od jedne godine. Međutim s obzirom da optuženik niti do počinjenja kaznenog djela, a niti nakon toga nije osuđivan, iz čega se zaključuje kako inkriminirano djelo ipak ne predstavlja uobičajeni obrazac njegovog ponašanja tako da se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 može ostvariti i izricanjem uvjetne osude s rokom provjeravanja od tri godine. Ovako izrečenom uvjetnom osudom u potpunosti će se ostvariti svrha kažnjavanja te je za očekivati kako se optuženik ubuduće neće javljati kao počinitelj kaznenih djela i da će se isto tako utjecati i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja pa kod ovakvog stanja stvari nema mjesta blažem kažnjavanju optuženika.

10. Isto tako, nije u pravu optuženik niti kada pobija presudu zbog odluke o troškovima postupka, ističući kako je i ta odluka "nepravilna". Međutim, optuženik je osoba zrele životne dobi, radno sposoban, stoga bez obzira što je nezaposlen, može pronaći kakav povremeni posao i na taj način naknaditi troškove kaznenog postupka.

11. Sukladno obrazloženom odlučeno je kao u izreci u suglasju s člankom 486. stavkom 1. i 482. ZKP/08.

Split, 20. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj