Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-98/2025-9

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika SL i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 1. u svezi čl. 37. i čl. 52. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika SL podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici pod poslovnim brojem K-75/2019-153 od 13. prosinca 2024., u sjednici održanoj 20. svibnja 2025., u nazočnosti zamjenika braniteljice okrivljenika SL, Tonija Marinkovića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Ivančević, Marinković i partneri d.o.o. iz Splita,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se djelomično žalba okrivljenika SL te se preinačuje presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni, tako da se okrivljeniku SL, za produljeno kazneno djelo poticanja na prijevaru u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. u svezi čl. 37. i čl. 52. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, prihvaća po sudu prvog stupnja kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju je okrivljenik osuđen istom presudom, nakon čega se okrivljeniku, temeljem čl. 56. KZ/11, izriče uvjetna osuda time da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina, po pravomoćnosti presude, ne počini neko novo kazneno djelo.

II. U ostalom dijelu odbija se žalba okrivljenika SL kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Koprivnici proglasio je krivim okrivljenika SL, zbog produljenog kaznenog djela poticanja na prijevaru u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. u svezi čl. 37. i čl. 52. KZ/11, a okrivljenike FL, IL i ČL, zbog produljenog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11, te je sve okrivljenike, temeljem čl. 247. st. 1. KZ/11, osudio na kazne zatvora u trajanju od po jedne godine, dok su okrivljenicima IL i ČL, temeljem čl. 56. KZ/11, izrečene uvjetne osude na način da se tim okrivljenicima kazne zatvora na koje su osuđeni neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od tri godine ne počine novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenici SL, FL, IL i ČL su dužni nadoknaditi, s osnove imovinskopravnog zahtjeva, oštećeniku Hrvatskom Telekomu d.d. Zagreb, iznos od 7.831,10 eura na način da je okrivljenik SL dužan platiti iznos od 3.915,55 eura, okrivljenik FL je dužan platiti iznos od 1.630,95 eura, okrivljenik IL je dužan platiti iznos od 1.402,60 eura, a okrivljenik ČL je dužan platiti iznos od 882,00 eura, sve u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti i ovršnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, dok je oštećenik Hrvatski Telekom d.d. Zagreb s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 22.906,40 eura upućen u parnicu.

1.2. Temeljem čl. 77. st. 1. KZ/11 utvrđeno je da novčani iznos od 2.308,73 eura predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik SL ostvario kaznenim djelom i da je taj novac imovina Republike Hrvatske te je naloženo okrivljeniku SL da novčani iznos od 2.308,73 eura uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude, utvrđeno je da novčani iznos od 1.994,31 eura predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik IL ostvario kaznenim djelom i da je taj novac imovina Republike Hrvatske te je naloženo okrivljeniku IL da novčani iznos od 1.994,31 eura uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude te je utvrđeno da novčani iznos od 314,42 eura predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik ČL ostvario kaznenim djelom i da je taj novac imovina Republike Hrvatske te je naloženo okrivljeniku ČL da iznos od 314,42 eura uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude.

1.3. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenici SL, FL, IL i ČL su obvezani nadoknaditi troškove kaznenog postupka te je svaki od njih dužan platiti paušalni iznos od po 1.000,00 eura, a okrivljenik ČL je dužan platiti i trošak privođenja po djelatnicima policije u iznosu od 322,00 eura, dok troškovi vještačenja tog okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava, s time što su okrivljenici sve troškove dužni platiti u korist državnog proračuna po pravomoćnosti i ovršnosti presude, dok je okrivljenik FL dužan platiti i troškove zastupanja branitelja po službenoj dužnosti Brune Petrovčića, odvjetnika u Koprivnici, u iznosu od 812,50 eura, koji će mu se isplatiti iz proračunskih sredstava po pravomoćnosti i ovršnosti presude, a taj odvjetnik je odbijen sa više traženim iznosom od 1.925,00 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik SL, po braniteljici Kristini Vuljak, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vuljak & Vuljak d.o.o. iz Koprivnice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok je iz sadržaja žalbe razvidno da se žali i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred drugog suca. Braniteljica okrivljenika je u svojoj žalbi zatražila da ona i okrivljenik budu obaviješteni o održavanju sjednice vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Sjednica vijeća je, temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08, održana u odsutnosti uredno izviještenih državnog odvjetnika te okrivljenika SL, dok je nazočni zamjenik braniteljice okrivljenika SL, Toni Marinković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ivančević, Marinković i partneri d.o.o. iz Splita, ustrajao u navodima i prijedlozima iz žalbe.

6. Žalba okrivljenika SL je neosnovana.

7. Nije u pravu okrivljenik SL kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, sa tvrdnjom da niti jedan od pregledanih dokaza, ne samo da ne tereti okrivljenika, već da ga niti jedna od pregledanih isprava ne spominje, tako da presuda ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, odnosno postoji znatna i očigledna proturječnost u obrazloženju presude.

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

7.2. Nema pravo okrivljenik SL niti kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. i 3. ZKP/08, sa tvrdnjom da se zaključak o njegovoj krivnji izvlači iz obrana suokrivljenika, a koje obrane da predstavljaju nekonfrontirani dokaz, pa da je takvim postupkom sud teško i grubo prekršio pravo okrivljenikove obrane, odnosno da je počinjena povreda prava na pošteno suđenje obzirom da pravo na pošteno suđenje obuhvaća i situaciju kada su zaključci glede odlučnih činjenica očigledno nerazumni i arbitrarni.

7.3. Suprotno takvim žalbenim navodima, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži da se pobijana presuda ne temelji isključivo ili u pretežitoj mjeri na nekonfrontiranim obranama suokrivljenika, već je sud prvog stupnja presudu temeljio i na utvrđenjima iz svih ostalih dokaza, dok je nekonfrontirane obrane suokrivljenika sud koristio samo kao sredstvo dodatne, dopunske potvrde već formiranih i izvedenih zaključaka. Da je tome tako, proizlazi iz razloga presude, a i sud prvog stupnja to posebno ističe u točci 14. obrazloženja pobijane presude. Prema tome, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da bi sud prvog stupnja postupio protivno čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer obrane suokrivljenika nisu odlučujući dokazi bez kojeg ne bi bilo osude okrivljenika u postupku, jer je iz razloga presude jasno vidljivo kako je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio na svim izvedenim dokazima, a da su obrane suokrivljenika bile samo sredstvo dodatne, dopunske potvrde već formiranih i izvedenih zaključaka.

7.4. Stoga je stav ovog suda, kao drugostupanjskog, kako prvostupanjski sud nije povrijedio pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, niti je povrijedio pravo obrane što je utjecalo ili moglo utjecati na presudu, odnosno nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, niti iz čl. 468. st. 3. ZKP/08.

8. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

9. Nije u pravu okrivljenik SL niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9.1. U svojoj žalbi okrivljenik SL navodi da je sud prvog stupnja izveo pogrešan zaključak o njegovoj krivnji, ističući da niti jedan od izvedenih materijalnih dokaza, ne samo da ga ne tereti, već da ga niti jedna od tih isprava uopće ne spominje. Ističe se da je zaključak o krivnji okrivljenika obični „plagijat“ podnijete optužnice, odnosno da su u obrazloženju pobijane presude doslovce prepisani pojedini navodi iz obrazloženja optužnice. Ističe se i kako je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer da nije ispitan svjedok RL, čije ispitivanje je predložio okrivljenik SL, ali da sud prvog stupnja taj dokaz nije proveo, a niti je odlučio o tom dokaznom prijedlogu.

9.2. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

9.3. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika SL kojom poriče počinjenje produljenog kaznenog djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika SL i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo.

9.4. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik SL, inkriminiranih prigoda, s namjerom potaknuo suokrivljenike FL, IL i ČL da počine kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, čime je počinio produljeno kazneno djelo poticanja na prijevaru u gospodarskom poslovanju i to na način kako je opisano u izreci pobijane presude.

9.5. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, a prvenstveno iz pregledanih brojnih materijalnih dokaza, u prvom redu priloga vezanih uz pretplatničke odnose, ugovora o pretplati s oštećenicima, pretplatničkih ugovora, dopisa oštećenika i drugih materijalnih dokaza, ali i iz obrana okrivljenika FL i IL. Naime, iz obrana okrivljenika FL i IL, a posebno iz njihovih prvih obrana pred policijskim istražiteljem, odnosno državnim odvjetnikom, je razvidna uloga okrivljenika SL pri počinjenju produljenog kaznenog djela, a osim toga, okrivljenik FL je na raspravi, prilikom očitovanja o krivnji, izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a koje kazneno djelo je počinio na poticaj okrivljenika SL.

9.6. Sud prvog stupnja je pravilno prve obrane okrivljenika FL i IL, u kojim obranama ovi okrivljenici izravno terete okrivljenika SL i opisuju njegovu ulogu, prihvatio vjerodostojnima te je, na temelju pregledanih materijalnih dokaza, ali i obrana tih okrivljenika, ispravno zaključio da je okrivljenik SL počinio predmetno produljeno kazneno djelo.

9.7. Što se tiče tvrdnje okrivljenika da sud prvog stupnja nije odlučio o ranijem dokaznom prijedlogu za ispitivanjem svjedoka RL, za kazati je da su na raspravi održanoj 12. prosinca 2024. stranke, pa tako i obrana okrivljenika SL, izričito izjavile kako nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, pa stoga sud prvog stupnja nije niti odlučivao o daljnjim dokaznim prijedloga jer ih nije niti bilo.

9.8. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik SL.

10. S druge strane, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nalazi da je okrivljenik SL u pravu kada pobija presudu zbog odluke o kazni.

10.1. U žalbi okrivljenika SL se navodi kako je nevjerojatno da je sud prvog stupnja u odnosu na njega, koji je neosuđivana osoba, izrekao identičnu kaznu od jedne godine zatvora kao i za okrivljenika FL koji je do sada više puta osuđivan.

10.2. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, vodio računa o svim otegotnim i olakotnim okolnostima na strani okrivljenika SL, ali je pritom podcijenio olakotne okolnosti. Naime, sud prvog stupnja nije dovoljno vodio računa da okrivljenik SL do sada nije osuđivan te nije vodio računa da je od inkriminiranog produljenog kaznenog djela prošlo gotovo 12 godina, a da se u međuvremenu ovaj okrivljenik više nije pojavljivao kao počinitelj drugih kaznenih djela, pa je prestrogo okrivljenika SL osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

10.3. Stoga je, u konkretnom slučaju, bilo mjesta da se, djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika SL, preinači odluka o kaznenoj sankciji na način da se okrivljenika SL za predmetno produljeno kazneno djelo, za koje je proglašen krivim, osudi na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, nakon čega mu je, temeljem čl. 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od pet godina, koja uvjetna osuda se ukazuje u cijelosti primjerenom, te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se i ovakvom uvjetnom osudom postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

11. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08, presuđeno je kao u izreci.

Split, 20. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj