REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] R 5

Poslovni broj: Us I-2175/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja RIA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Saša Poldan, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan i dr. u Rijeci, Jadranski trg 4/II, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi težih povreda službene dužnosti, 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II- 114-04/24-02/57, URBROJ: 511-01-158-24-7 od 18. listopada 2024. i prvostupanjskog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka, KLASA: UP/I-114-04/23-02/203, URBROJ: 511-01-158-24-55 od 08. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka, KLASA: UP/I-114-04/23-02/203, URBROJ: 511-01-158-24-55 od 08. ožujka 2024. utvrđeno je da je tužitelj odgovoran što je: 1. u vremenu od 20. kolovoza 2021. do 27. listopada 2022. kao načelnik Policijske postaje Rovinj - Rovigno nije usmjeravao i kontrolirao provedbu zadaća u kriminalističkom istraživanju povodom smrtnog stradavanja RI u događaju na cesti dana 16. kolovoza 2021. na način da nije naložio pomoćnici CI da se neposredno uključi u kriminalističko istraživanje smrtnog stradavanja RI, radi pružanja pomoći djelatnicima prometne policije Policijske postaje Rovinj - Rovigno i upotpunjavanja kriminalističkog istraživanja, dakle, neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz čl. 96. t. 1. Zakona o policiji (Narodne novine broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.; dalje: ZOP), zbog čega mu je temeljem čl. 110. st. 2. t. 4. ZOP utvrđen premještaj na drugo radno mjesto policijskog službenika za gospodarski kriminalitet i korupciju u Službi gospodarskog kriminaliteta i korupcije, Sektoru kriminalističke policije, dok je utvrđeno da u dijelu činjeničnog opisa djela „i radi otklanjanja pogrešaka" policijski službenik nije odgovoran; 2. - u vremenu od 16. kolovoza 2021. do 04. siječnja 2022. kao načelnik Policijske postaje Rovinj - Rovigno nije usmjeravao i kontrolirao provedbu zadaća povodom predmeta smrtnog stradavanja RI u događaju na cesti dana 16. kolovoza 2021. na način da nije naložio pomoćniku SI da se na ŽDO Pula - Pola dostavi fotodokumentacija očevida obavljenog dana 16. kolovoza 2021. koji je Policijska postaja Rovinj - Rovigno dostavila tek dana 04. siječnja 2022., dakle, neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz čl. 96. t. 1. ZOP, zbog čega mu je temeljem čl. 110. st. 2. t. 4. ZOP utvrđen premještaj na drugo radno mjesto policijskog službenika za gospodarski kriminalitet i korupciju u Službi gospodarskog kriminaliteta i korupcije, Sektoru kriminalističke policije, dok je utvrđeno da u dijelu činjeničnog opisa djela „odnosno nakon požurnice ŽDO Pula — Pola, iako su bili dužni to učiniti u roku od 30 dana sukladno članku 206.h Zakona o kaznenom postupku " policijski službenik nije odgovoran; 3. - u vremenu od 26. svibnja 2022. do 01. rujna 2022. kao načelnik Policijske postaje Rovinj - Rovigno nije usmjeravao i kontrolirao provedbu zadaća povodom predmeta smrtnog stradavanja RI u događaju na cesti dana 16.08.2021. na način da se u spisu nalazio nepotpuni nalaz i mišljenje vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu vozila EI sadržaja od pet stranica i u navedenom vremenu nije naložio policijskim službenicima SI i CI da se zatraži potpuni nalaz istoga vještaka sadržaja od dvanaest stranica, dakle, neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz čl. 96. t. 1. ZOP, zbog čega mu je temeljem čl. 110. st. 2. t. 1. ZOP utvrđena novčana kazna u mjesečnom iznosu od 1% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od dva mjeseca. Dalje je utvrđeno da nije odgovoran za djelo činjenično i pravno opisano pod točkom 4. U točki 5. je tužitelju slijedom navedenih utvrđenja izrečena jedinstvena disciplinska kazna premještaja na drugo radno mjesto policijskog službenika za gospodarski kriminalitet i korupciju u Službi gospodarskog kriminaliteta i korupcije, Sektoru kriminalističke policije, Policijske uprave Istarske, i novčana kazna kako je opisana pod t. 3. rješenja.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-114-04/24-02/57, URBROJ: 511-01- 158-24-7 od 18. listopada 2024. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika u točkama 1., 2., 3. i 5. izreke. U bitnome navodi da, u odnosu na točku 1. izreke osporavanog rješenja nije dokazano vrijeme počinjenja povrede službene dužnosti iz razloga što datum 20. kolovoza 2021. ne znači činjenicu i nužnost uključivanja kriminalističke policije u rad po predmetu, da nije dokazano kada bi se kriminalistička policija trebala uključiti u rad po predmetu i iz kojih razloga, da je nepotreban formalizam u smislu naloga za uključivanje CI u rad po predmetu, te da samo podnošenje kaznene prijave ne daje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo. Činjenični opis povrede pod točkom 2. ujedno da je neodređen obzirom na navod da je rok naznačen kao „promptno po izradi fotografija“. U odnosu na točku 3. izreke rješenja navodi da nije dokazano da se u razdoblju od 26. svibnja 2022. do 01. rujna 2022. u spisu predmeta nalazio nepotpuni nalaz i mišljenje, onda da nije utvrđeno je li nalaz i mišljenje vještaka zaprimljen cjelovit, te da nije realno za očekivati da je tužitelj mogao, morao ili bio dužan paziti da netko ne izgubi preostale stranice nalaza i mišljenja koji je očito zaprimljen cjelovit. Kada je ustanovljeno da nalaz nije cjelovit, upravo je po nalogu i traženju tužitelja pribavljen cjeloviti nalaz i mišljene. U odnosu na cjelovitost spisa, da se nisu cijenili iskazi svjedoka koji idu u prilog tvrdnjama tužitelja, konkretno PI i BI. U odnosu na izrečenu kaznu, poziva se na čl. 93. Zakona o policiji te ističe kako je tužitelj u konkretnom slučaju po stavu prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela postupao s krajnjom nepažnjom. Također, disciplinska kazna premještaja na drugo radno mjesto da se može izreći u vidu premještaja na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja (čl. 110. st. 2. t. 4. Zakona o policiji), a premještaj na radno mjesto policijskog službenika za gospodarski kriminalitet i korupciji nije u skladu s navedenom odredbom budući je tužitelj je po struci kriminalist (VSS), a u osobnom zvanju glavni policijski inspektor. Ukazuje na odredbu čl. 3. Pravilnika o disciplinskog odgovornosti policijskih službenika prema kojoj se dvojba u pogledu postojanja činjenica koja čine obilježja povrede službene dužnosti treba donijeti na način koji je povoljniji za policijskog službenika. Predlaže da sud poništi prvostupanjsko i osporavano rješenje tuženika u točkama 1., 2., 3. i 5.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da je u disciplinskom postupku nedvojbeno utvrđeno postojanje disciplinske odgovornosti tužitelja. U odnosu na prigovor da je nejasno vremensko određenje povrede iz točke 1. ističe da iz članka 104. st. 2. ZOP-a neupitno proizlazi da postupak zbog teže povrede službene dužnosti pokreće čelnik tijela ili nadležni rukovoditelj, danom predaje zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka nadležnom disciplinskom sudu, pri čemu je obveza suda preispitati da li konkretan zahtjev sadrži elemente propisane člankom 10. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskog službenika, a uvidom u činjenični opis djela koji se tužitelju stavlja na teret u t. 1. predmetnim, izmijenjenim Zahtjevom, razvidno je da je isti sastavljen sukladno čl. 10. Pravilnika, odnosno činjenični opis djela je u dovoljnoj mjeri određen i sastavljen (sadrži način, vrijeme i mjesto počinjenja povrede te ostale okolnosti iz kojih proizlaze zakonska obilježja povreda koje se policijskom službeniku stavljaju na teret) tako da pravna kvalifikacija teže povrede službene dužnosti koja mu se stavlja na teret (neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza iz čl. 96. t. 1. ZOP-a) predstavlja logičan zaključak iz činjenica navedenih u činjeničnom opisu predmetnog djela. Nadalje, da disciplinski sud nije vezan pravnom kvalifikacijom djela, ali je vezan za činjenični opis povrede službene dužnosti, sukladno odredbi članka 106. ZOP-a. Navedeno stajalište zauzeo je i Visoki upravni su u svojoj presudi poslovni broj: Usž-1100/17-2 od 04.10.2017. Nadalje ističe da je činjenica podnošenja kaznene prijave razlog za provođenje izvida, a u konkretnom događaju PP Rovinj nije poduzela mjere i radnje koje je bila dužna poduzeti kako bi se utvrdilo da li postoji osnova sumnje da je u konkretnom slučaju počinjeno kazneno djelo, stoga da je irelevantan navod da obzirom na saznanja prikupljena do 20. kolovoza 2021. nisu postojale osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo. Smatra da su zaključci tužitelja isključivo usmjereni ka smanjivanju stvarne težine povrede službene dužnosti tužitelja, a obzirom na njegovo radno mjesto i štetne posljedice istog događaja. Odluku o odgovornosti tužitelja tijelo je donijelo analizirajući izjave saslušanih svjedoka te razmatrajući usmenu i pisanu komunikaciju u spisu. Neosnovani da su i navodi glede stupnja krivnje i odluke o disciplinskim sankcijama, budući se odluke disciplinskih tijela temelje na zakonito provedenom disciplinskom postupku i pravilnoj ocjeni ukupnosti raspoloživih dokaza, a svoje odluke disciplinska tijela su zakonito, temeljito i pravilno obrazložila, pa tužitelj i tu ostaje kod obrazloženja pobijanih rješenja. U odnosu na upiranje tužitelja o nezakonitosti izrečene sankcije, tuženik je premješten u skladu sa njegovim obrazovanjem i policijskim zvanjem, a u odnosu na ostala standardna mjerila po prirodi stvari radna mjesta niže složenosti poslova i niži stupanj odgovornosti i ovlasti za donošenje odluka te niži stupanj samostalnosti u radu pa nije osnovano očekivati da bi izricanje kazne premještaj na poslove niže složenosti poslova uvijek mogle i morale uključivati i razinu ovih standardnih mjerila klasifikacije radnih mjesta policijskih službenika. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Disciplinski postupak protiv policijskih službenika primarno je uređen odredbama članaka 93. do 114. ZOP-a i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika (Narodne novine broj 141/11.; dalje: Pravilnik), a podredno odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21.; dalje: ZUP), što slijedi iz normi članka 100. ZOP-a te čl. 3. st. 1. ZUP-a.

8. Neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza (čl. 96. t. 1. ZOP) teža je povreda službene dužnosti. Kazne za teže povrede službene dužnosti propisane su odredbom čl. 110. st. 2. toga Zakona, a među predviđenim kaznama je i novčana kazna u mjesečnom iznosu do 20% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od 1 do 6 mjesec (t. 1.) i premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja (t. 4.).

9. Disciplinske kazne izriču se u svrhu odgojnog utjecaja na počinitelja i druge policijske službenike u Ministarstvu te održavanja radne discipline i pravila ponašanja u službi i izvan službe (čl. 6. Pravilnika).

10. Valja naglasiti i da je sukladno odredbi čl. 3. st. 1. t. 1. ZUS-a predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari. Dakle, uloga upravnog suda je ispitati je li upravni postupak pravilno proveden, dakle jesu li u upravnom postupka ispoštovana pravila postupka, jesu li u tom postupku izvedeni svi potrebni dokazi i jesu li ti dokazi valjano ocjenjeni i utvrđene sve odlučne činjenice. Tek podredno, ukoliko se utvrdi da postoji neki od navedenih nedostataka, sud će u upravnom sporu upotpuniti upravni postupak ukoliko ocjeni da je to moguće s obzirom na vrstu tog nedostatka. Dakle, uloga upravnog suda nije ponovo provoditi upravni postupak.

11. Pregledom spisa predmeta upravnog postupka utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo provelo sve relevantne dokaze, da je iste detaljno analiziralo pojedinačno i u međusobnoj povezanosti kako je to i propisano odredbom čl. 9. t. 2. ZUP-a, te da je logično obrazložilo koji dokazi su dokazivali koje odlučne činjenice te je po ocjeni suda na temelju tih dokaza pravilno utvrdilo činjenično stanje, kao i disciplinsku odgovornost tužitelja.

12. Naime, i prema stavu ovog suda proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka pred disciplinskim sudom, kao i ostalih u postupku izvedenih dokaza, s dostatnom izvjesnošću, da je tužitelj počinio povrede službene dužnosti, kako su činjenično opisane i pravno okvalificirane u izreci prvostupanjskog rješenja. Analizirajući sadržaj iskaza svjedoka PI (saslušana na zapisnik pred disciplinskim sudom od 14. rujna 2023.), ispravno je tijelo otklonilo navode da po prijavi majke pok. RI nije bilo nužno potrebno provoditi kriminalističke izvide jer sami navodi iz kaznene prijave (sumnja da joj je nepoznata osoba s nepoznatim sredstvom pregazila sina) upućuju na postojanje osnove sumnje na počinjenje kaznenog djela. Dok je s druge strane ispravno zaključilo da su iskazi svjedoka NI i HI objektivni i vjerodostojni dokazi, te dostatno suglasni u pogledu potrebe za kriminalističkim istraživanjem. U odnosu na istu okolnost, kao i vrijeme počinjenja djela, sud je suglasan s obrazloženjem tuženika, a to jer iz naloga ŽDO Pula od 16. kolovoza 2021. proizlazi stav da se konkretno radi o kaznenom djelu protiv nepoznatog počinitelja, a s kojim sadržajem je tužitelj bio upoznat, a svakako isto proizlazi i iz kaznene prijave od 20. kolovoza 2021., te i iz okolnosti da je na mjesto događaja bio upućen krim tehničar ĐI, stoga je, suprotno tužbenim navodima, tuženik dokazao i potrebu uključivanja pomoćnice i vrijeme počinjenja djela jer je tužitelj trebao najkasnije od 20. kolovoza 2021. uključiti pomoćnicu za kriminalističku policiju CI u događaj, a što je nesporno učinio tek 2022. Ujedno, u odnosu na rokove postupanja za djelo iz točke 2. prvostupanjskog rješenja, sud je suglasan s razlozima iz obrazloženja istog, a nije ni sporno da u rečenom razdoblju tužitelj nije policijskom službeniku SI dao konkretan zadatak, iako je bio dužan usmjeravati i kontrolirati provedbu zadaća, na dostavu fotodokumentacije očevida Županijskom državnom odvjetništvu u Puli. Također ispravno je prvostupanjsko tijelo ocijenilo nevjerodostojnim iskaze svjedoka PI i BI u odnosu na okolnosti počinjenja iz točke 3. rješenja budući su navodi u dijelu da je nalaz bio potpun kad je zaprimljen u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom u spisu (dopis ŽDO u Puli od 19. svibnja 2022., dopis PU istarske od 30. kolovoza 2022., dopis PP Rovinj od 2. rujna 2022., e-mail ŽDO u Puli od 2. rujna 2022.), a kako se to detaljno obrazlaže u osporenim rješenjima.

13. Slijedom, sud je suglasan s elaboracijom javnopravnih tijela da je svojim ponašanjem počinio teže povrede službene dužnosti opisane u izreci prvostupanjskog rješenja. Sud ocjenjuje osnovanima razloge koji su u prilog tome izneseni u obrazloženjima prvostupanjskoga i drugostupanjskog rješenja, te u odgovoru tuženika na tužbu, uključujući razloge što se tiču izbora disciplinske kazne za navedene teže povredu službene dužnosti. Tužitelj nije tijekom spora dokazao suprotno. U odnosu na povrede službene dužnosti disciplinska tijela nisu učinila očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenila postojanje nekog važnog čimbenika, niti propustila razmotriti sve relevantne čimbenike, niti su propustila uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a u obzir su uzela sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku javnopravnih tijela. Sud je suglasan s ocjenom da iz svih provedenih dokaza proizlazi odgovornost tužitelja za počinjenje djela kako je to opisano u izreci prvostupanjskog rješenja, a koje u bitnim obilježjima udovoljava konkretnim teškim povredama službene dužnosti, dok je obrana tužitelja usmjerena na otklanjanje odgovornosti. U odnosu na postupanje s krajnjom nepažnjom, kao i na ostale tužbene prigovore, prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo je dalo valjane i dovoljno obrazložene i pravno utemeljene razloge koje u cijelosti prihvaća i sud.

14. Analizirajući sadržaj same izreke, ali i uspoređujući izreku i obrazloženje, sud utvrđuje da je izreka odluke disciplinskog suda prvoga stupnja jasna, razumljiva te da sadrži razloge o svim ključnim činjenicama o kojima je ovisila i opstojnost disciplinskog djela i tužiteljeve odgovornost uključujući i razloge vezano za ocjenu navoda i prigovora tužitelja, dakle da su javnopravna tijela u predmetnom postupku cjelovito i pravilno utvrdila pravo stanje stvari te pravilno primijenila odredbe materijalnoga i postupovnog prava.

15. Neosnovano je tužiteljevo upiranje u odredbu članka 3. Pravilnika. Naime, tom je odredbom propisano da će se prilikom odlučivanja u disciplinskom postupku, dvojba u pogledu postojanja činjenica koja čine obilježja povrede službene dužnosti ili utječu na utvrđivanje odgovornosti policijskog službenika, razmatrati na način koji je povoljniji za policijskog službenika protiv kojeg se vodi disciplinski postupak. U predmetnom slučaju, međutim, prema ocjeni ovog suda, a zbog prethodno iznesenog, ne postoji dvojba o postojanju odlučnih činjenica u pogledu onih koji čine obilježja utvrđenih povreda pa nema mjesta primjeni navedene normativne inačice načela in dubio pro reo, prilagođene disciplinskome upravnom postupku.

16. Vezano za izbor vrste i težine disciplinske kazne u predmetnom slučaju, sud ističe da spomenuto podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih (disciplinskih) tijela (tako i sudska praksa, primjerice presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1023/2022 od 4. svibnja 2022.), kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (čl. 5. st. 2. ZUP-a), dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (čl. 4. st. 2. ZUS-a).

17. Sud utvrđuje da je izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti (čl. 110. st. 2. u svezi čl. 111. st. 1. ZOP) i da je odluka o istoj dostatno obrazložena. Pored toga, imajući na umu karakter predmetne povrede službene dužnosti, sud ne nalazi da bi izrečena kazna bila protivna svrsi radi koje je ta ovlast dana, koja svrha je normativno definirana prethodno citiranom odredbom članka 6. Pravilnika.

18. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim, te je na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučeno je kao u t. I. izreke presude.

19. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

20. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.).

U Rijeci 20. svibnja 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).