REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-1034/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Anzuloviću Miroševiću, odvjetniku u Supetru, protiv prvo tuženice BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugo tuženika FR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Braci Kušeti, odvjetniku u Supetru, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-1479/2024., od 15. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba prvo tuženice BR i drugo tuženika FR, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P- 1479/2024., od 15. listopada 2024., u odnosu na dio odluke o glavnoj stvari sadržan u točki I. izreke (namirenje glavnice od 16.922,15 eura) i u odnosu na točku izreke (troškovi postupka).

II. Djelomično se prihvaća žalba prvo tuženice BR i drugo tuženika FR te se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-1479/2024., od 15. listopada 2024., u odnosu na dio odluke o zateznoj kamati sadržan u točki I. izreke, te se tužiteljica odbija s zahtjevom za isplatu zatezne kamate na iznos od 16.922,15 eura počevši od 2. ožujka 2005. pa do dana isplate.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-1479/2024., od 15. listopada 2024., presuđeno je:

„Tuženici ad. 1. i ad. 2. su dužni trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 16.922,15 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 2. ožujka 2005. pa do dana isplate, prodajom čest. zgr. [katastarska čestica], stojna kuća Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ukupno za 566/1920 idealnih dijelova, sada u fiducijarnom vlasništvu svakog tuženika za 283/1920 idealnih dijelova.„

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 2.522,01 EUR, dok se tužitelj odbija za više zatraženi iznos od 215,67 EUR.

2. Protiv presude žalbu su uložili tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev te naloži tužiteljici da tuženicima nadoknadi parnični trošak.

2.1. U sadržaju žalbe tuženici ističu da ustraju u prigovoru zastare na potraživanje tužiteljice budući je prošao zakonski rok u kojem je ista mogla zatražiti naplatu svog potraživanja a taj rok je istekao 3. ožujka 2011. Uz navedeno ustraju i u prigovoru promašene pasivne legitimacije jer su tuženici svoje potraživanje prema TRF osigurali prijenosom vlasništva pa stoga nisu dužni trpjeti namirenje tražbine tužiteljice odnosno nisu dužni isplatiti tužiteljici navedeni iznos glavnice i kamata.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana glede odluke o glavnoj stvari, a osnovana je glede zatezne kamate.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka predviđenih u članku 354. stavak 2. ZPP-a, a materijalno pravo pravilno je primijenjeno, osim u odnosu na zateznu kamatu.

5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

6. U ponovljenom postupku sadržaj tužbenog zahtjeva pravilno je definiran kao hipotekarna tužba kojom tužitelj kao hipotekarni vjerovnik zahtijeva od tuženika kao vlasnika založene nekretnine da trpi namirenje osigurane tražbine iz vrijednosti te nekretnine, a radi se o zahtjevu tužiteljice radi naplate iznosa od 16.922,15 eura, prodajom čest. zgr. [katastarska čestica], stojna kuća, Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ukupno za 566/1920 idealnih dijelova, sada u fiducijalnom vlasništvu svakog tuženika za 283/1920 idealnih dijelova.

7. Prvostupanjski sud iz dokumentacije u spisu, koja nije sporna, utvrdio je:

- iz Ugovora o zajmu s uspostavom založnog prava na nekretnini zajmoprimca od 2. ožujka 2005. utvrđeno je da je isti sklopljen između TR kao zajmodavca, i TRF i ŽR kao zajmoprimca, te da je u članku 1. Ugovora ugovoreno da zajmodavac daje zajmoprimcima zajam u iznosu od 127.500,00 kn koji iznos se zajmoprimci obvezuju vratiti u roku od godine dana, zaključno s danom 2. ožujka 2006. sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teče od 2. ožujka 2005. pa do isplate.

- da su člankom 2. Ugovora o zajmu stranke ugovorile da su suglasne da se u svrhu osiguranja navedene pozajmice zajmoprimac TRF dozvoljava zajmodavcu upis založnog prava-hipoteke ½ od 283/480 idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je člankom 3. ugovoreno da tužiteljica može ishoditi u zemljišnim knjigama upis toga prava, dok je člankom 4. ugovoreno da BRF ovlašćuje TR da istekom 2.3.2006. može pokrenuti postupak radi prodaje idealnog dijela nekretnine u njezinom vlasništvu označene u člankom 3. ovog ugovora, ukoliko do navedenog datuma pozajmica ili dio pozajmice iz članka 3. ovog ugovora ne bude vraćena.

- da iz uvida u z.k. izvadak za predmetnu nekretninu proizlazi da je temeljem Ugovora o zajmu sa uspostavom založnog prava od 2. ožujka 2005. uknjiženo založno pravo na teret nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] stojna kuća i to baš na 238/960 dijela zemljišnoknjižnog suvlasništva TRF pok. T za glavnicu od 127.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama u korist TR.

- da iz uvida u isti z.k. izvadak proizlazi da je suvlasnički dio 283/1920 upisan na ime BR, te suvlasnički dio 283/1920 na ime FR, te da se kod oba upisa radi o prijenosu prava vlasništva koji je označen kao fiducijarni prijenos, u svrhu osiguranja novčane tražbine u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.370,00 EUR prema srednjem tečaju HNB, na dan isplate, koju tražbinu dužnik treba namirit ido 12. listopada 2012. jednokratno i u cijelosti, sa imena VRB. T.

- da Iz spisa javne bilježnice Zrinke Milić Štrkalj pod poslovnim brojem OU-301/22 proizlazi da su fiducijarni vjerovnici BR i FR podnijeli javnom bilježniku zahtjev za postupanje po članku 322. Ovršnog zakona, a sve u vezi Ugovora o priznanju duga solemniziranog pod poslovnim brojem OV-15305/09 od 14.10.2009. s iskazanom klauzulom ovršnosti od 14. listopada 2012., da je javni bilježnik poslao poziv vlasniku nekretnine čije je vlasništvo preneseno radi osiguranja i da se vlasnik nekretnine NR očitovao da se protivi da se predmetna nekretnina preuzme od strane vjerovnika-predlagatelja na ime ispunjenja duga, bez da se pristupi postupku javne dražbe.

8. Drugostupanjski sud, kao i prvostupanjski sud smatra nespornim da je tužiteljica sklopila ugovor o zajmu od 2. ožujka 2005. sa uspostavom založnog prava na suvlasničkom dijelu 283/1920 nekretnine zajmoprimca TRF, a da su tuženici fiducijarni vlasnici predmetne nekretnine, koji prijenos vlasništva je izvršen u svrhu osiguranja novčane tražbine u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.370,00 eura.

9. U ovom drugostupanjskom postupku sporno je da li je osnovan prigovor zastare, odnosno, da li je prošao zakonski rok u kojem je tužiteljica mogla zatražiti naplatu svog potraživanja i da li je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije budući su tuženici svoje potraživanje prema TRF osigurali prijenosom vlasništva pa stoga nisu dužni trpjeti namirenje tražbine tužiteljice.

10. Pravni okvir spora temelji se na odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 125/14 - u daljnjem tekstu ZV), i članka 222. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje ZOO), kojim je propisano da kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnog knjizi. Stavkom 2. istog članka propisano je da se zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

11. Tužiteljica je u ovom postupku aktivno legitimirana, jer iz provedenih dokaza proizlazi da nema ovršnu ispravu temeljem koje bi mogla provesti ovrhu bez vođenja ovoga postupka, a što je pravilno prvostupanjski sud zaključio pozivanjem na odredbu članka 336. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojom je između ostalog propisano da je za prisilno ostvarenje prava na namirenje hipotekarne tražbine u ovršnom postupku potrebno je da se steknu zakonom propisane pretpostavke, od kojih je jedna postojanje ovršne isprave. U slučaju kada hipotekarni vjerovnik nema ovršni naslov, treba sukladno članku 338. st. 1. ZVDSP-a prethodno u parničnom postupku ishoditi pravomoćnu presudu kojom će hipotekarnom dužniku biti naloženo dužnost trpjeti namirenje iz vrijednosti nekretnine ili tražbinu osobno namiriti.

12. Glede prigovora pasivne legitimacije pravilno se prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 297. stavak 1. ZVDSP-a kojom je propisano da je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti i odredbu članka 336. stavak 3. ZVDSP-a kojom je propisano da založni vjerovnik ima pravo od svagdašnjeg vlasnika založene stvari, a i od svakoga trećega, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije što drugo zakonom određeno.

12.1. U tom smislu govori i odredba članka 77.a Ovršnog zakona ("NN" br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, dalje OZ), koji je bio na snazi u vrijeme zasnivanja hipoteke, a koja odredba je identična po sadržaju odredbi članka 83. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje u tekstu: OZ), prema kojoj ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine.

13. Nije sporno da su tuženici fiducijarni vlasnici predmetne nekretnine, pa pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se hipotekarna tužba može podnijeti protiv fiducijarnih vlasnika, budući se radi o svagdašnjem vlasniku kojemu je preneseno pravo vlasništva, koji sada imaju status založnih dužnika iz članka 297. stavak 1. ZVDSP-a. Ako bi se prihvatio drugačiji stav to bi značilo potpuno derogiranje instituta založnog prava na nekretninama koje je upisano prije nego što je upisan prijenos vlasništva radi osiguranja nove tražbine. Stoga prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan.

14. Što se tiče prigovora zastare u konkretnom slučaju primjenjuje se odredba članka 222. st. 1. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj se kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom, može namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Kako je predmetna tražbina tužiteljice osigurana hipotekom na predmetnim nekretnina tužiteljice i upisana u zemljišnoj knjizi, prigovor zastare u odnosu na glavnicu potraživanja podnesen u ovom postupku od strane tuženika nije osnovan.

14.1. Međutim, osnovan je prigovor zastare naplate zateznih kamata, jer da potraživanje nije bilo osigurano hipotekom, zastara potraživanja nastupila bi 3. ožujka 2011., kada je dospjelo potraživanje tužiteljice.

15. Nije osnovana žalba ni glede odluke o troškovima postupka, koja je donesena primjenom članka 154. st. 1., članka 155. Zakona o parničnom postupku, budući su tuženici uspjeli žalbom samo u odnosu na sporedno potraživanje.

15.1. Troškovi postupka sastoji se od troškova zastupanja tužiteljice po punomoćniku i određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23. - dalje OT), prema vrijednosti spora, a odnose se na zastupanje tijekom prvostupanjskog postupka.

15.2. Analizom troškovnika i radnji u postupku drugostupanjski sud smatra da su pravilno dosuđeni troškovi za sastav tužbe i žalbe, pristup na ročište 7. veljače 2023., 20.09.2024. i 12.06.2024., svaka radnja po 300,00 EUR, uvećano za 25% ili 375,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu, presudu i žalbu u ukupnom iznosu od 647,01 EUR, ili ukupno 2.522,01 eura.

16. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Požegi 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić