REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: P-254/2023-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužiteljice BC (kao nasljednice iza pokojnog tužitelja TC, OIB: [osobni identifikacijski broj] ), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bacinger Bojanu, odvjetniku iz Čakovca, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Odvjetničko društvo Ćurković i Šanjug d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave dana 08. travnja 2025.god. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Leone Srša Kristofić, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika Belovari Romane, odvjetnice iz Čakovca ( iz ZOU ), dana 20. svibnja 2025.god., objavio je i

p r e s u d i o  je :

I. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 da tužitelju TURK RIJANI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.622,53 EUR-a (dvijetisućešestodvadesetidva eura i pedesetitri centa ), zajedno sa zateznim kamatama, od 28. veljače 2009. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana na iznose:

– Iznos 27,12 EUR od 28. veljača 2009.

– Iznos 18,06 EUR od 31. ožujak 2009.

– Iznos 14,72 EUR od 30. travanj 2009.

– Iznos 10,09 EUR od 31. svibanj 2009.

– Iznos 7,99 EUR od 30. lipanj 2009.

– Iznos 9,25 EUR od 31. srpanj 2009.

– Iznos 135,97 EUR od 31. kolovoz 2009.

– Iznos 10,09 EUR od 30. rujan 2009.

– Iznos 8,41 EUR od 31. listopad 2009.

– Iznos 11,36 EUR od 30. studeni 2009.

– Iznos 13,46 EUR od 31. prosinac 2009.

– Iznos 15,14 EUR od 31. siječanj 2010.

– Iznos 15,98 EUR od 28. veljača 2010.

– Iznos 20,19 EUR od 31. ožujak 2010.

– Iznos 18,93 EUR od 30. travanj 2010.

– Iznos 23,56 EUR od 31. svibanj 2010.

– Iznos 32,81 EUR od 30. lipanj 2010.

– Iznos 31,55 EUR od 31. srpanj 2010.

– Iznos 42,90 EUR od 31. kolovoz 2010.

– Iznos 38,28 EUR od 30. rujan 2010.

– Iznos 32,39 EUR od 31. listopad 2010.

– Iznos 47,83 EUR od 31. prosinac 2010.

– Iznos 48,69 EUR od 31. siječanj 2011.

– Iznos 71,96 EUR od 28. veljača 2011.

– Iznos 52,05 EUR od 31. ožujak 2011.

– Iznos 18,87 EUR od 30. travanj 2011.

– Iznos 71,96 EUR od 31. svibanj 2011.

– Iznos 71,96 EUR od 30. lipanj 2011.

– Iznos 71,96 EUR od 31. srpanj 2011.

– Iznos 71,96 EUR od 31. kolovoz 2011.

– Iznos 71,96 EUR od 30. rujan 2011.

– Iznos 71,96 EUR od 31. listopad 2011.

– Iznos 71,96 EUR od 30. studeni 2011.

– Iznos 71,96 EUR od 31. prosinac 2011.

– Iznos 71,96 EUR od 31. siječanj 2012.

– Iznos 71,96 EUR od 29. veljača 2012.

– Iznos 58,69 EUR od 31. ožujak 2012.

– Iznos 71,96 EUR od 30. travanj 2012.

– Iznos 71,03 EUR od 31. svibanj 2012.

– Iznos 68,77 EUR od 30. lipanj 2012.

– Iznos 69,44 EUR od 31. srpanj 2012.

– Iznos 64,25 EUR od 31. kolovoz 2012.

– Iznos 68,64 EUR od 30. rujan 2012.

– Iznos 69,67 EUR od 31. listopad 2012.

– Iznos 69,04 EUR od 30. studeni 2012.

– Iznos 58,82 EUR od 31. prosinac 2012.

– Iznos 67,71 EUR od 31. siječanj 2013.

– Iznos 68,91 EUR od 28. veljača 2013.

– Iznos 71,56 EUR od 31. ožujak 2013.

– Iznos 63,33 EUR od 30. travanj 2013.

– Iznos 64,66 EUR od 31. svibanj 2013.

– Iznos 63,33 EUR od 30. lipanj 2013.

– Iznos 55,47 EUR od 31. srpanj 2013.

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 da tužitelju TURK RIJANI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.305,75 EUR (tritisu-ćetristoipet eura i sedamdesetipet centi ) sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. O d b i j a s e dio tužbenog zahtjeva tužitelja u kojem traži od tuženika s osnova isplate još iznos od ukupno 19,91 EUR (devetnaest eura i devedesetijedan cent ) tj. do traženog iznosa s osnova isplate iz prvotnog tužbenog zahtjeva.

IV. O d b i j a s e prigovor prijeboja istaknut po tuženiku u ukupnom iznosu od 530,00 EUR (petstoitrideset eura ), kao neosnovan.

Obrazloženje:

1. Tužitelj TC FC (sada pokojan, dalje će biti obrazloženo ) je podnio tužbu protiv tuženika dana 25. svibnja 2022.god., koja je zaprimljena pod brojem P- 169/2022. U tužbi navodi da su tužitelj i tuženikov pravni prednik Hypo-Alpe-Adria- bank d.d. sklopili Ugovor o kreditu broj 146-255/2006 dana 19. srpnja 2006.god. koji je solemniziran kod javnog bilježnika Crnčec Jasenke iz Čakovca. Temeljem tog ugovora se banka obvezala tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti 21.144,88 CHF (švicarskih franaka), za kupnju novog vozila, sa rokom 7 godina, uz kamatu od 5,25 % godišnje, koja kamata je promjeniva sukladno odluci banke o kamatnim stopama. U tužbi se nadalje navodi da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 sud utvrdio da je tuženik u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, a u svezi valutne klauzule, a u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. na način da je kamatu po kreditima mijenjao jednostranom odlukom. Tužitelj se poziva na ništetnost odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu, kao i čl. 9. Ugovora, te na odredbe Zakona o zaštiti potrošača i Direktivu 93/13 Vijeća EEZ. Nadalje tužitelj navodi da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je Hypo Alpe-Adria-Bank u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a u kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. I Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2014. u cijelosti potvrdio da: "su odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapani kod jedan do sedam tuženih banaka u utuženom razdoblju, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu bile nepoštene, to su u smislu odredbe čl. 87. stav 1. Zakona o zaštiti potrošača, odnosno čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača te ugovorne odredbe ništetne". Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektvinih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, izmjene ugovora i sl., a sukladno čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj smatra da je tuženik na temelju ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi od tužitelja naplatio i primio određene iznose. Stoga predlaže da sud utvrdi da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništene i da obveže tuženika na isplatu iznosa koji je banci previše uplatio 19.909,45 kuna, sve uz zakonsku zateznu kamatu i troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava činjenicu sklapanja ugovora o kreditu, niti njegovog sadržaja, no osporava da bi valutna klauzula bila ništetna kao i odredba o primjenjivosti kamatne stope. Ističe da je predmetni kredit u cijelosti isplaćen u svibnju 2012.god. Smatra da sud nije vezan za utvrđenja iz spomenutih presuda Visokog trgovačkog suda RH. Smatra da su odredbe ugovora u kojima je sadržana promjenjiva kamatana stopa i valutna klauzula jasne, lako razumljive i lako uočljive. Osporava i to da tužitelju ne bi bile pružene informacije o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF-u. Naime, tuženik da je prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu poduzeo sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti kako bi informirao potrošače o rizicima sklapanja ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli švicarski franak, te je pažljivo educirao sve svoje zaposlenike o načinu ugovaranja kredita u CHF valuti, te dao upute o prodaji navedenih proizvoda. Također da je i zaposlenica tuženika koja je sudjelovala na obradi kredita, tužitelju priopćila moguće rizike ugovaranja kredita sa CHF valutnom klauzulom, a sve u smislu da postoji mogućnost da tečaj CHF-a u budućnosti raste. Ne osporava da je došlo do drastičnog rasta tečaja CHF-a, te ni tuženik nije mogao predvidjeti kretanje tečaja, tim više što je švicarski franak dugo godina bio stabilna valuta s malim oscilacijama u kretanju. Ističe i to da je nakon sklapanja ugovora o kreditu, a zbog neočekivanog rasta tečaja CHF-a, poduzeo niz mjera kako bi pomogao potrošačima da što lakše otplate kredit, a što potvrđuje činjenicu da tuženik u svom poslovanju djeluje savjesno. U odnosu na odredbu o promjenjivosti kamatne stope, smatra da, potrebno je da se kumulativno ispune uvjeti radi utvrđenja ništetnosti čl. 6. ugovora, a to su da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba nejasna ili teško razumljiva, te da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Po mišljenju tuženika odredba o promjenjivosti kamatne stope je jasna, lako uočljiva i lako razumljiva. Stavlja prigovor zastare utuženih iznosa jer je u trenutku podnošenja tužbe nastupila zastara potraživanja, a ne mogu se primijeniti odredbe o prekidu zastare. Stoga tuženik predlaže da su u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na naknadu troškova tuženiku.

3. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj TC FC tijekom ovog postupka umro (dana 18. lipnja 2022.god. ), te je sud Rješenjem broj P-169/2022-3 od dana 06. srpnja 2022.god. odredio prekid postupka zbog smrti tužitelja, a temeljem čl. 212. toč. 1. i čl. 215. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH , 70/19 i 80/22,- koji s primjenjuje s obzirom na vrijeme podnošenja tužbe).

4. Zatim je ovaj sud Rješenjem broj P-254/2023-2 od dana 28. ožujka 2023. odredio nastavak postupka temeljem čl. 215. Zakona o parničnom postupku jer su nasljednici pokojnog tužitelja preuzeli ovaj postupak na strani tužitelja. Radi se o potraživanju s osnova utvrđenja ništetnosti i s osnova isplate koje prelazi na nasljednike pokojnog tužitelja. Rješenjem su pozvani svi nalsjednici pokojnog tužitelja da preuzmu postupak i to BC, TC B i TC T.

5. Zatim su nasljednici pokojon tužitelja dana 08. veljače 2024.god. dostavili u spis dvije Izjave i to nasljednika TC ŽC i TC T, da s eoni slažu da ovaj postupak nastavi samo nasljednica BC, a sukladno navedenom u Rješenju o nasljeđivanju broj O-1095/2022.

6. Postupak se kod ovoga suda nastavio pod brojem P-254/23, sukladno odredbama Sudskog poslovnika (temeljem rješenja o nastavku postupka ).

7. Sud je donio dana 08. veljače 2024.god. posebno rješenje da se nastavlja ovaj postupak i da će isti nastaviti samo nasljednica BC budući da je tako i izričito navedenu u samom Rješenju o nasljeđivanju iza pokojnog tužitelja.

8. Stoga se postupak dalje nastavio pred ovim sudom, sada sa naznačenom tužiteljicom BC kao nasljednicom iza pokojnog tužitelja TC.

9. Parnične stranke su tijekom postupka ostale kod svojih navoda, te su dodatno obrazlagale svoja stajališta.

10. Tuženik je na ročištu održanom dana 07. svibnja 2024.god. stavio prigovor radi prebijanja za tzv. negativne razlike tj. kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog.

11. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je u podnesku zaprimljenom 30. siječnja 2025.god. specificirao svoj tužbeni zahtjev s osnova isplate na način da od tuženika potražuje isplatu u iznosu od ukupno 2.622,53 EUR u razdoblju od 28. veljače 2009.god. do 31. srpnja 2013.god. Tužitelj ističe da je tuženoj zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora (5,25% godišnje) i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita više je plaćeno 3.213,74 EUR. Od tog iznosa: 591,21 EUR je više plaćeno zbog promjene kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu 2.622,53 EUR je više plaćeno zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita. Tužitelj kao vrijednost predmeta spora postavlja upravo iznos preplate koji je utvrdio vještak s osnova promjene tečaja CHF (iznos od 2.622,53 EUR), a sve sukladno objedinjenom pravnom shvaćanju VSRH o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF predmetima.

12. Taj podnesak je dostavljen tuženiku i isti se protivio preinaci tužbenog zahtjeva, te je istaknuo da je tužitelj svoj tužbeni zahtjev djelomično smanjio, protivi se takvom djelomičnom povlačenju i tražu naknadu troškova za ovaj povučeni dio. Tuženik je i nadalje ostao kod svojih navoda, te se usprotivio i ovako postavljenom tužbenom zahtjevu.

13. Dakle, tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka, sada samo u dijelu koji se odnosi na preplatu temeljem promjene tečaja valute CHF (vezano uz valutnu klauzulu u ugovoru ) i sada od tuženika traži isplatu samo s tog osnova

14. Tuženik je tijekom postupka odustao od dokaznog prijedloga da se kao svjedok sasluša javni bilježnik koji je solemnizirao ugovor o kreditu.

15. Na ročištu održanom dana 08. travnja 2025.god. tužitelj je izjavio da u cijelosti ostaje kod tužbe, tužbenog zahtjeva specificiranog u podnesku tužitelja od dana 30. siječnja 2025., svih navoda i dokaznih prijedloga. Tuženik je naveo da u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu, svih iznesenih navoda i prijedloga. Protivi se djelomičnom smanjenu tužbenog zahtjeva.

16. Sud je stoga na ročištu donio rješenje da će se odluka o tuženikovom prigovoru da je tužbeni zahtjev djelomično smanjen donijet u konačnoj odluci.

17. Na tom ročištu je usmeno saslušana vještakinja Natalija Jambrečić.

18. Nakon saslušanja tužitelja i nakon saslušanja vještaka, te nakon što je sud proveo sve predložene dokaze po strankama, na ročištu održanom dana 08. travnja 2025.god., s obzirom da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijeloga, izvršio uvid u dokumentaciju u spisu, te je glavnu raspravu zaključio.

19. U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u potvrdu o prestanku obveza po kreditu (list 7 spisa), otplatni plan (list 9-12 spisa), specifikaciju uplata (list 13-15 spisa), aneks broj 1 uz ugovor o kreditu (list 16-21 spisa), solemnizaciju i ugovor o kreditu (list 22-27 spisa), podatke JRO RH MUP (list 31 spisa), sudsku praksu (list 50-173 spisa), kamatne stope banaka (list 174-178 spisa), sudsku praksu (list 179-199 spisa), izjavu (list 200-204 spisa), sudsku praksu (list 205-283 spisa), metodologiju promjene kamatnih stopa (list 284 i 285 spisa), Rješenje o nasljeđivanju broj O-1095/2022 (list 289-292 spisa), Rješenje o nasljeđivanju (list 308-311 spisa), izjave (list 319 i 320 spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić zaprimljeno 31. prosinca 2024. (list 350-362 spisa), očitovanje vještakinje Jambrečić od 17. ožujka 2025. (list 393-395 spisa), salušao je svjedoka ŽC, saslušao je vještakinju Nataliju Jambrečić, te je saslušao tužiteljicu BC kao stranku u svrhu dokazivanja.

20. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je specificirani tužbeni zahtjev tužitelja, kako je isti postavljen u podnesku zaprimljenom 30. siječnja 2025.god. u cijelosti osnovan, međutim kako je u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev isti s osnova isplate smanjen, čemu se tuženik protivi to sud o tom djelomično smanjenom tužbenom zahtjevu odlučuje i rješenjem, kako će dalje biti obrazloženo.

21. U čl. 2 st. 1 Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

22. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

23. Nije sporno da je tuženik ADDIKO BANK d.d. Zagreb pravni slijednik Hypo-Alpe- Adria-bank d.d., što je vidljivo iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu.

24. Nije sporno da su raniji ( prvotni ) tužitelj TC FC ( koji je preminuo tijekom ovog postupka), kao korisnik kredita i tuženikov pravni prednik Hypo-Alpe-Adria-bank d.d., kao banka sklopili Ugovor o kreditu broj 146-255/2006 dana 19. srpnja 2006.god., po kojemu je banka odobrila korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.144,88 CHF ( švicarskih franaka ) u svrhu kupnje novog vozila marke Mitsubishi, model 1,3 Invite A/C i to na rok od 7 godina, s time da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 301,35 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF banke na dan plaćanja. Uz Ugovor o kreditu tuženik je tužitelju dao i Otplatni plan. Ugovor o kreditu je solemniziran po javnom bilježniku Crnčec Jasenki iz Čakovca. Sudužnik po tom ugovoru je bio TC ŽC. Kredit je isplaćen tužitelju na način da je novac uplaćen direktno na račun auto kuće koja je auto prodala, što nije sporno. Banka je temeljem Ugovora izvršila fiducijarni prijenos vlasništva na tom vozilu.

25. Nije sporno da je u čl. 3. Ugovora određeno da kamatna stopa iznosi 5,25% godišnje i da je prema čl. 2. ugovora ista promjenjiva.

26. Nakon toga su stranke sklopile i Aneks broj 1 tom ugovoru o kreditu dana 07. kolovoza 2099.god. kojim je došlo do promjene sudužnika po tom ugovoru tako da je sada isti BC ŽC ( umjesto dotadašnjek IC ).

27. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja i to kako prvotnog tužitelja IC TC, tako sada posljedično i tužiteljice BC kao njegove nasljednice. Sporno je da li se radi o tzv. kolektivnoj tužbi.

28. Temeljem čl. 186. st. 3. Zakona o parničnom postupku je između ostalog određeno da sud nije vezan za pravnu osnovu tužbe, pa će ovaj sud dalje obrazložiti s kojeg osnova eventualno tužitelj ima pravo na isplatu i kojeg iznosa.

29. Prema čl. 146. Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u Narodnim novinama RH broj 41/14 i 110/15 je određeno da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti prema odredbama ranijih Zakona o zaštiti potrošača, dakle postupci pokrenuti nakon stupanja na snagu toga Zakona o zaštiti potrošača (u konkretnom slučaju i ova tužba ) voditi i dovršiti po odredbama aktualnog Zakona o zaštiti potrošača.

30. Stoga je primjenjuje i odredba čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u Narodnim novinama RH broj 41/14 i 110/15 koja propisuje obvezujuću snagu sudske odluke za ostale sudove ako je odluka suda donesena u postupku kolektivnih interesa potrošača u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja joj je uzrokovana postupanjem tuženika.

31. Prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.

32. Ovaj sud je u ovom parničnom postupku, s obzirom na navode iznesene u tužbi i s obzirom da se tužitelj ( i prvotni tužitelj i sada nasljednica istog) poziva na pravna utvrđenje iz gore naznačenih presuda, sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku vezan pravnim stajalištima i utvrđenjima naznačenim u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koje odluke se dalje obrazlažu.

33. Tužitelj (prvotni tužitelj i sada nasljednica istog ) u svojoj tužbi od tuženika traži utvrđenje ništetnosti i isplatu, i to u svojoj prvotno podnesenoj tužbi (podnesenoj po tada IC TC ) od tuženika traži zbog ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF isplatu smatrajući da je tužitelju postupanjem tuženika (banke ) šteta nastala, a pozivajući se na presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13, te odredbu čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku ( odredbe o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava tzv. kolektivna tužba).

34. Tuženik smatra da je kao tužitelj trebao biti naznačen i sudužnik po tom ugovoru o kreditu.

35. Sud smatra da isti kao sudužnik ne mora biti obuhvaćen tužbom i tužbenim zahtjevom, a sukladno Zakonu o obveznim odnosima o statusu sudužnika po ugovoru o kreditu, a osim toga iz dokumnetacije predane u spis vidljivo da je isplatu po tom ugovoru izvršio u cijelosti sada pokojni prvobitni tužitelj IC FC, pa sada iste više uplaćene iznose onda može potraživati samo njegova nasljednica tj. sada naznačena tužiteljica.

36. Stoga sud odlučuje sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu.

37. Naime, kolektivna presuda u slučaju Potrošač odnosi se na sve potrošačke kredite bilo da su stambeni krediti, nenamjenski krediti, auto krediti ili krediti za zatvaranje drugih kredita i bez obzira da li su krediti još uvijek u otplati ili su već otplaćeni.

38. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt- 249/2014 od 09. travnja 2015. godine, u dijelu vezanom za ugovaranje kamatne stope, utvrđeno je između ostalog da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju-Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u Ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tužena kao trgovac i korisnik i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90. a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

39. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-249/14-2 je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik a nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine RH broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

40. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

41. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u tijeku ovog parničnog postupka, donio Odluku broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019.god. kojom je u cijelosti potvrdio drugostupanjsku presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a kojom je utvrđena i ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope odlukom tuženika i ugovornih odredaba kojima glavnica vezana uz valutu CHF (švicarski franak).

42. Zatim je Ustavni sud RH svojom odlukom broj U-III-4150/2019 od 03. veljače 2021.god odbio ustavnu tužbu, između ostalog i ovdje tuženika u pogledu i kamate koja se mijenja odlukom banke i u pogledu valute švicarski franak čime je potvrđeno utvrđenje nepoštenosti i nišetnosti odredbi o valuti švicarski franak i kamati koja se mijenja odlukom banke, ovdje tuženika.

43. Nadalje, i Presudom Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014.god. je određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva ", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

44. Tijekom postupka tužitelj (nasljednica pokojnog tužitelja ) je specificirao tužbeni zahtjev na način da sada traži isplatu samo s osnova ništene ugovorne odredbe koja se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u CHF.

45. Stoga prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, sud smatra neosnovanim, budući da se primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima od pet godina, a zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

46. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci između ostaloga odlučio i u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014.god., a što je potvrđeno i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2245/17, to se ima smatrati da tužitelju pravo na isplatu teče od navedenog datuma. Zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak 04. travnja 2012.god., a ponovno je počela teći 14. lipnja 2014.god., a u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4. travnja 2012.god., tužitelj ( prvotni tužitelj IC FC ) je još uvijek otplaćivao sporni kredit, te je za njega zastara prekinuta, podnošenjem ove kolektivne tužbe, te je ista počela ponovno teći po pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 (od 1. lipnja 2018.god.).

47. Odluka Vrhovnog suda broj Rev-2245/2017 potvrđena je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2922/2018. od dana 20. veljače 2020.god.

48. Građanski odjel Vrhovnog suda Republika Hrvatske je dana 30. siječnja 2020.god. donio pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Doneseno je i pravno shvaćanje VSRH dana 01. ožujka 2022.god. u kojem se ističe da ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

49. Odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje u tekstu ZOO) propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a odredbom čl. 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Dakle, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Dakle, u odnosu na valutnu klauzulu do prekida zastare došlo je podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača Trgovačkom sudu u Zagrebu, u predmetu P-1401/12, dok je nastupanjem pravomoćnosti te presude u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.god.) zastara počela teći iznova.

50. Dakle, tužitelj (nalsjednica pokojnog tužitelja ) je tijekom ovog postupka odustao od samo isplate preplaćenih iznosa koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, a ostao je samo kod dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu preplaćenih iznosa koji se odnose na valutnu klauzulu.

51. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 25. svibnja 2022.god., to od 14. lipnja 2018.god. do tada nije istekao petogodišnji zastarni rok, prema navedenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenog u odluci poslovni broj: Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.god., za specificirani tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu preplaćenih iznosa koji se odnose na valutnu klauzulu CHF.

52. Dakle, tužba tužitelja je podnesena unutar zastarnog roka od pet godina budući da je ovaj postupak pokrenut dana podnošenjem tužbe ovome sudu, te ovaj sud o istoj treba odlučiti.

53. Prema praksi Europskog suda nije odlučno to što je potrošački ugovor prestao, jer korisnici kredita zadržavaju svojstvo potrošača iako je ugovor prestao, zbog čega tužitelj ima pravo zahtijevati utvrđenje predmetnih odredbi Ugovora ništetnim, jer ništetnost ima ex tunc učinak, dakle od sklapanja ugovora, a što za posljedicu ima restituciju.

54. Kako je već obrazloženo da je tužitelj (nasljednica prvotnog tužitelja ) tijekom postupka odustao od isplate s osnova promjenjive kamatne stope, a utvrđenje ništetnosti takve odredbe u svom tužbenom zahtjevu nije niti tražio, dok sukladno čl. 2. Zakona o parničnom postupku sud odlučuje samo u okviru postavljenih zahtjeva, to se sada dalje niti neće obrazlagati eventualna ništetnost spornog ugovora u dijelu gdje su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu.

55. Obrazlagat će se stoga samo odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u valuti CHF.

56. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju, te je saslušao tužitelja kao stranku u svrhu dokazivanja. Stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.

57. Bitno je istači da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/18 utvrdio da nije potrebno provoditi dokaze na okolnost ništetnosti ugovorne odredbe koja ništetnost je već utvrđena u kolektivnom sporu i sud u individualnoj parnici je vezan tim utvrđenjem. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2233/2019 odbijena je ustavna tužba da bi presudom Vrhovnog suda RH bila povrijeđena ustavna prava podnositelja tj. banke. U svezi saslušanja svjedoka sada je Ustavni sud RH donio i odluke (npr. broj U-III-1593/21, U-III-1730/2022 i U-III-786/2022 ) gdje je također jasno navedeno da nije potrebno saslušavati svjedoke u ovakvim postupcima.

58. Sud pisani iskaz svjedokinje BCĐ ne može uzeti u obzir u ovom postupku, budući da se čitanju istog tužitelj usprotivio, a ista nije niti sudjelovala izravno u pregovaranju tužiteljice i banke ( tuženika ) o dobivanju spornog kredita, niti pak je navedena kao potpisnik u ugovoru o kreditu. Takva je recentna sudska praksa i Ustavnog suda Republike Hrvatske npr. U-III-1593/2021 i dr. od 29. studenog 2023.god.

59. Osim toga, sukladno Zakonu o parničnom postupku (dalje : ZPP ) i to čl. 235. i čl. 243. svjedoci se neposredno saslušavaju na sudu, te im sud postavlja pitanja, a pitanja mu mogu postavljati i stranke, odnosno njihovi punomoćnici. Dakle, svjedoci u spis ne mogu dostavljati pisane izjave, niti se takve pisane izjave sukladno ZPP-u prilikom donošenja sudske odluke mogu koristiti.

60. Saslušan je samo predloženi svjedok – sudužnik po kreditu ŽC koji je u iskazu da je sada tužiteljica njegova supruga od 2002., a njezin otac, a njegov tast je bio FC iz [adresa]. Otac tužiteljice je umro 2022. On sa svojim tastom nije nikada bio u banci u vezi nikakvog kredita, bio je samo kod javnog bilježnika 2009. kada je potpisao jedan aneks ugovoru o kreditu kao sudužnik. Ranije je po tom kreditu sudužnik bio njegov šogor, a brat tužiteljice IC, međutim kako je on trebao kredit za sebe, tako ga je tast IC FC zamolio da on preuzme to sudužništvo po tom ugovoru o kreditu. Taj kredit je tast uzeo za kupnju auto, marke Mitsubishi, Colt. On ne zna u kojoj valuti je bio kredit, a čini mu se da je bio na 7 godina. Kada je bio kod javnog bilježnika on nije ništa posebno objašnjavao samo mu je rekao da ako tast ne bi plaćao taj kredit, da onda on kao sudužnik to mora preuzeti. Taj kredit je tast u cijelosti otplatio, ne zna točno koje godine i koliko zna isti je redovno plaćao. Ima saznanja da su rate tog kredita s vremenom počele rasti jer kada sam postao sudužnik onda se i počeo interesirati za taj kredit i tast FC mu se u razgovoru žalio da mu rata kontinuirano raste, ne zna u kojoj mjeri mu je rasla, ali se žalio da mu to teško pada.

61.Sud iskazu tog svjedoka vjeruje jer je dan životno i logično i u skladu je s ostalim dokazima u spisu.

62. Tužitelj BC, je izjavila da je slušala iskaz svojeg supruga ŽC i može potvrditi što je isti izjavio. Njezin otac FC iz [adresa] je uzimao kredit za kupnju auta marke Mitsubishi, ona je znala da je otac uzeo taj kredit, međutim ne zna nikakve detalje o tom kreditu, niti u kojoj valuti je uzet, niti u kojem iznosu. Sudužnik po tom kreditu je prvo bio njezin brat IC. Nije joj poznato koliko su iznosile rate kredita, međutim zna da su se iste povisile i da je to tata teško otplaćivao jer je 2010. ostao sam, umrla je njezina majka, s jednom plaćom i žalio se da teško plaća. Tata je bio zaposlen, radio je kao trgovac. S tim autom koji je kupio na taj kredit se je vozio na posao. Nakon nekog vremena je sudužništvo po tom kreditu preuzeo njezin suprug OC. Zna da je kredit otplaćen, ali ne zna kada. Otac je umrlo **.**.2022. Otac je prije nego je umro pokrenuo ovu tužbu protiv banke, a ona se sa svojom dvojicom braće dogovorila da ona preuzme ovaj postupka, a o čemu je dokumentaciju predala u spis.

63. Iskaz tužitelja sud smatra vjerodostojnim jer je iskren, logičan i životno uvjerljiv.

64. Među parničnim strankama je sporno da li su ništetne odredbe predmetnog ugovora kojima je ugovorena valuta CHF ( švicarski franak) uz koju je vezana glavnica (valutna klauzula).

65. Analizirajući iskaz nasljednice prvotnog tužitelja valja reći da sud iz istog utvrđuje da ona nema direktna saznanja o predmetnom ugovoru o kreditu jer je isti s bankom sklapao njezin sada pokojni otac.

66. Stoga se odluka donosi na temelju dokumnetacije u spisu.

67. Sud smatra da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, tuženik kao banka prvotnog tužitelja IC TC kao korisnika kredita moralo u cijelosti informirati o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, glede ugovaranja valute CHF uz koju je vezana glavnica.

68. Prema članku 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

69. Prema članku 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

70. S obzirom na navedeno, jasno je da se o odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati.

71. Prema članku 59. Zakona o zaštiti potrošača, ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstvo pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

72. Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

73. Iz takvog ponašanja tuženika kao i iz odgovora na tužbu, proizlazi da je tuženik prilikom promjene tečaja, postupao zbog promjene tržišnih uvjeta, ali uvijek jednostrano, bez pregovora s drugom stranom, dok je tuženik tužitelja (prvotnog TC ), tek obavještavao da je došlo do promjene anuiteta zbog promjene tečaja CHF, ne nudeći tužitelju, bilo kakvu drugu mogućnost.

74. Točno je da je temeljem čl. 22. Zakona o obveznim odnosima dopušteno ugovarati valutnu klauzulu tj. isplatu vezanu uz tečaj strane valute, međutim u konkretnom ugovoru u kreditu je banka na prethodnom svom obrascu ugovora, na koji tužitelj kao korisnik kredita nije mogao staviti nikakve primjedbe, potpuno samovoljno odredila način isplata mjesečnih rata, te u osporenim člancima ugovora zaista nije jasno navedeno i naznačeno kolika je obveza korisnika kredita (prvotnog tužitelja TC). Međutim, treba primijeniti i citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača.

75. Tuženik nije dokazao da je tužitelja (prvotnog tužitelja TC ) upoznao s valutnim rizikom, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora a nije niti dokazao da je prvotnog tužitelja u samom ugovoru, a i prilikom odobravanja kredita, upozorio na sve poznate specifičnosti kredita s valutnom klauzulom CHF u ponudi, budući da niti iz ugovora, a niti iz iskaza tužitelja tako što proizlazi.

76. Tuženik je bio dužan tužitelja (prvotnog tužitelja TC ) kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da ovdje prvotni tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze.

77. Tuženik nije dokazao da je tužitelja (prvotnog TC ) upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, koja odredba je nerazumljiva i nedorečena.

78. Bitno je istači da je sud utvrdio da tužitelj (prvotni TC FC ) kao korisnik kredita (potrošač) nije mogao pregovarati niti o kamatnoj stopi, niti o valutnoj klauzuli, a kasnije prilikom otplate kredita je taj prvotni tužitelj snosio sve rizike i promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF, upravo prvotni tužitelj je morao sam plaćati te povišene mjesečne rate kredita, a koje su se u konačnici povisile i u značajnom postotku, čak preko 50 % više ( u jednom razdoblju ) nego su to bile prvotne rate, dok tuženik kao banka iste rizike nije snosio, cjelokupni rizik povećanja je dakle prebačen na korisnika kredita (potrošača, ovdje prvotnog tužitelja), dakle i rizik povečanja tečaja valute CHF, što je predmet ovog postupka.

79. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci i cijena.

80. Slijedom navedenoga utvrđena je nepoštenost, a time i ništetnost navedenih odredbi ugovora koji ugovor je sastavljen od strane tuženika bez pojedinačnog pregovaranja sa tužiteljem (prvotnim tužiteljem F ).

81. Kako je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule ništetan jer je nerazumljiv, to tužitelju tj. nasljednici prvotnog tužitelja pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno dijela konkretnog Ugovora o kreditu primio, i to je po mišljenju suda sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (stjecanje bez osnove ) u kojem članku Zakona je određeno u st. 1. da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

82. Stoga sada valja utvrditi razliku s osnova promjene tečaja CHF i da li je tuženik dužan tu razliku isplatiti tužitelju kao nasljdniku prvobitnog tužitelja.

83. Sud je Rješenjem od dana 22. listopada 2024.god. odredio financijsko- knjigovodstveno vještačenje u svezi Ugovora broj 146-255/2006 i Aneksa broj 1 istog, koji je sklopio sada pokojni tužitelj TC FC sa pravnim prednikom tuženika, na način da : izračuna okolnost razlike između iznosa koji je tužitelj platio na ime ugovorene, a promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi tužitelj platio tuženiku da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu i na okolnost razlike između iznosa koji je tužitelj platio tuženiku na ime rasta tečaja valute CHF u odnosu na HRK i iznosa koji bi tužitelj platio tuženiku da do toga rasta nije došlo u odnosu na trenutak korištenja kredita, dakle da je tijekom cijele otplate tečaj CHF prema HRK ostao jednak onome kakav je bio na dan isplate kredita, sve do konačne otplate kredita, s time da vještak odvojeno izračuna preplatu s osnova promjene kamatne stope i promjene tečaja i na iznose preplate iskaže tijek zateznih kamata, te da navede i razdoblja kada su kamata i tečaj bili niži od početno ugovorenih tzv. negativne razlike. Vještačenje je povjereno stalnom sudskom vještaku Nataliji Jambrečić iz Centra poslovnih analiza d.o.o. Čakovec.

84. Vještakinja Natalija Jambrečić je kod provođenja vještačenja koristila svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

85. Vještakinja Jambrečić Natalija je dana 31. prosinca 2024.god. dostavila u spis svoj nalaz i mišljenje u kojem navodi da zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora (5,25% godišnje) i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita više je plaćeno 3.213,74 EUR. Detaljan izračun prezentiran je u tabelama 1 i 2 Nalaza. Od tog iznosa: 591,21 EUR je više plaćeno zbog promjene kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu. 2.622,53 EUR je više plaćeno zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita. U razdoblju otplate kredita kamatna stopa nije bila niža od početno ugovorene, stoga po osnovi promjene kamatnih stopa nema negativnih razlika. S osnove promjene tečaja CHF (valutna klauzula) negativne razlike iznose 92,05 EUR, odnose se na razdoblje od svibnja 2007. do rujna 2008. godine i uključene su u izračun. Detaljni pregled prezentiran je u tabeli 3.

86. Tuženik je imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještakinje.

87. Vještakinja se očitovala dana 17. ožujka 2025.god. gdje navodi „Za utvrđivanje razlike između anuiteta obračunatog po početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi primijenjenima na kredit i izvršenih uplata protuvrijednosti u kunama koristiti će se slijedeća metodologija: Način izračuna: Utvrditi će se zaduženja po početnoj kamatnoj stopi i po početnom tečaju CHF na dan isplate, Utvrditi će se zaduženja po promjenjivoj kamatnoj stopi i početnom tečaju CHF na dan isplate, Utvrditi će se svi uplaćeni iznosi od strane tužitelja, Utvrditi će se razlike više/manje plaćenog, Prezentirati će se zasebne razlike (kamatna stopa i valutna klauzula)“ Izračun je izrađen u skladu s nalogom postavljenim od strane suda, a u svezi pravnih pitanja odluku donosi sud, te se vještak na isto ne može očitovati.

88. Tuženik je predložio i usmeno saslušanje vještakinje, te se vještakinja očitovala usmeno na ročištu.

89. Na ročištu održanom dana 08. travnja 2025.god. vještakinja Natalija Jambrečić, je izjavila da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenje od dana 31. prosinca 2024. kao i kod očitovanja od dana 17. ožujka 2025. Izračun prilikom izrade nalaza i mišljenja je vršila na način da je sačinila otplatni plan po početnim parametrima, otplatni plan po tečaju CHF na dan isplate kredita te po promjenjivim kamatnim stopama, te ta dva otplatna plana sam usporedila s uplatama tužitelja. Na taj način razlike više plaćenog iskazane su zasebno, na način da se posebno vidi razlika više plaćenog po promjeni kamatne stope te razlika više plaćenog tečaja CHF. Bilo je razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početnog, te je negativne iznose (negativne tečajne razlike) uzela u obzir i izračunala u nalazu. Isto je vidljivo u tabeli 2 nalaza gdje se navode negativni brojevi.

90. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje, kao i usmeno očitovanje stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić jer je dan stručno i objektivno, u skladu sa zadacima koje je odredio sud u rješenju o određivanju vještačenja, te je u svojem nalazu, kao i kasnijim očitovanjima vještak dao sve odgovore na postavljena pitanja.

91. Primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka se u suštini odnose na pravno pitanje, a što je sve već naprijed obrazloženo tj. zbog čega su navodi tuženika neosnovani, o čemu je već odlučeno u pravomoćnim sudskim odlukama.

92. Dakle, kako je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u CHF ništetan, jer je nerazumljiv, to tužitelju (kao nasljedniku pokojnog tužitelja ) pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno dijela Ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, pa je sud obvezao tuženika na isplatu tužitelju iznosa od ukupno 2.622,53 EUR, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, stoga je donesena odluka kao pod I. izreke presude.

93. Tuženik je dužan temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima vratiti isplaćene iznose tužitelju u utuženom iznosu s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, s tijekom zakonske zatezne kamate po datumima dospijeća tijekom otplate kredita za razdoblje dospijeća od 28. veljače 2009.god. do zaključno 31. srpnja 2013.god. nadalje do isplate.

94. Stopa zakonske zatezne kamate se određuje od pojedinog mjesečnog iznosa do isplate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

95. Kako je tužitelj smanjio svoj tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom dana 30. siječnja 2025.god. ( postavljen u valuti EUR ) u dijelu koji se odnosi na isplatu s osnova više uplaćenog zbog promjene kamatne stope koji sada ne traži, već traži isplatu samo s osnova preplaćenog zbog promjene tečaja valute CHF, s kojim smanjenjem tj. djelomičnim povlačenjem se tuženik nije složio, to sada sud ovom presudom, usprkos naprijed navedenom, treba odlučiti i to na način da u tom dijelu smanjenog tužbenog zahtjeva odlučuje presudom i to na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija. Naime, tužitelj je odustao od dijela prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu s osnova odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u određenom novčanom iznosu ( tražio je isplatu ukupnog iznosa od 19.909,45 HRK u tužbi, što je sada 2.642,44 EUR, a u konačno sređenom tužbenom zahtjevu traži isplatu ukupnog iznosa od 2.622,53 EUR ).

96. Dakle, tužitelj je tijekom ovog postupka odustao od samo dijela isplate preplaćenih iznosa. Kada se prilikom sniženja tužbenog zahtjeva radi o preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje : ZPP), kojoj se tuženik ne bi mogao protiviti, jer se preinaka tužbe temelji na istoj činjeničnoj osnovi, o čemu se i radi u ovom slučaju. Naime, prema odredbi čl. 191. st. 1. ZPP preinaku tužbe predstavlja promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg zahtjeva ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Osim tog prema odredbi čl. 191. st. 3. ZPP tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

97. Stoga u slučaju kada je tužitelj snizio tužbeni zahtjev, a nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, navedeno sniženje predstavlja povlačenje dijela zahtjeva, pa do primjene dolazi odredba čl. 193. ZPP koja govori o povlačenju tužbe. Kako se tuženik nije suglasio s povlačenjem dijela tužbenog zahtjeva, to ovaj sud odlučuje o cijelom zahtjevu, onako kako je isti prvotno postavljen u tužbi tj. u podnesku od dana 28. svibnja 2021.god., a prije sniženja istoga od strane tužitelja jer je isto je u skladu sa Pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-16/2021-8 od dana 26. travnja 2021.god. koji glasi „Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.“ Povlačenje tužbe, kao procesna radnja tužitelja, nije apsolutna i ograničena je, između ostalog zaštitom tuženika od šikaniranja tužitelja (neograničeni broj istih tužbi protiv tuženika). Kada se tuženik upustio u raspravljanje, ima pravni interes da se postupak okonča donošenjem meritorne odluke, te je tužitelju za povlačenje tužbi potrebna suglasnost tuženika. U konkretnoj situaciji, tuženik je osporio sve u tužbi istaknute zahtjeve, pa se time upustio u raspravljanje o svim zahtjevima.

98. Stoga je sud ovom presudom taj povučeni dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu odbio jer je isti povučen, a tuženik nije pristao na to povlačenje, a u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, te je odlučio kao u toč. III. izreke (odbijen je za isplatu još iznosa od 19,91 EUR koji predstavlja razliku do traženog iznosa s osnova isplate iz prvotnog tužbenog zahtjeva tj. 19.909,45HRK/2.642,44 EUR – 2.622,53 EUR iz konačno sređenog tužbenog zahtjeva, što je sukladno postojećoj sudskoj praksi (npr. Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-1224/2020, Županijski sud u Rijeci, broj Gž- 3701/2015 ).

99. Što se tiče istaknutog prigovora prijeboja po tuženiku, isti je istaknut u odgovoru na tužbu, gdje navodi da za slučaj da sud ocijeni osnovanim tužbeni zahtjev ističe procesno-pravni prigovor radi prebijanja u odnosu na razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog tečaja CHF, a koji je tuženik kasnije na ročištu postavio u ukupnom iznosu od 530,00 EUR, navodi se da tuženik nije isti nakon provedenog vještačenja u ovom postupku postavio u nikakvom iznosu, niti je naznačio razdoblje u kojem isti potražuje.

100. Vještakinja Jambrečić Natalija je u svom nalazu i mišljenju, te očitovanju u svezi razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog sve objasnila i izračunala, uzela je u obzir te tzv. negativne tečajne razlike i izričito navela da tijekom otplate toga kredita kamatna stopa nije bila niža od početno ugovorene, stoga po osnovi promjene kamatnih stopa nema negativnih razlika. S osnove promjene tečaja CHF (valutna klauzula) negativne razlike iznose 92,05 EUR, odnose se na razdoblje od svibnja 2007. do rujna 2008. godine i uključene su u izračun. Međutim to je razdoblje koje tužitelj niti nije obuhvatio u svom specificiranom tužbenom zahtjevu (o kojem sada sud odlučuje ).

101. Osim toga sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj ugovornoj strani ono što je primala na temelju takvog ugovora. Tuženik u prigovoru prijeboja tvrdi da mu je tužitelji radi ništetnosti odredbi dužan vratiti ono što je primio zbog obračuna u postupku konverzije.

102. Sud je mišljenja da ova tražbina tuženika ne ispunjava zakonske pretpostavke iz članka 323. ZOO-a, a to stoga što takvim obračunom konverzije tužitelji nisu ništa primili, odnosno stekli bez osnove jer je cijelu uplatu primio tuženik, pa stoga ne postoji njegova obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Stoga je odlučeno kao u toč. IV. izreke.

103. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, jer tužitelj u ovom postupku sa svojim specificiranim tužbenim zahtjevom uspio, međutim zbog protivljenja tuženika djelomičnom povlačenju tužbe, kako je već obrazloženo, trebalo je djelomično odbiti tužbeni zahtjev iz prvotno postavljenog, s time da se radi o neznatnom neuspjehu tužitelja zbog čega nisu nastali nikakvi posebni troškovi.

104. Trošak tužitelja ( sada nasljednice i prvotnog tužitelja ) odnosi se na troškove zastupanja po punomoćniku -odvjetniku, a trošak je odmjeren prema vrijednosti predmeta (konačno postavljeni tužbeni zahtjev nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 2.622,53 EUR ) , te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH broj 138/23), posebice Tbr. 48. iste, te Tbr. 52 iste tj. 2,00 EUR/bod.

105. Sud tužitelju priznaje trošak sukladno čl. 164. Zakona o parničnom postupku kako je zatraženo u predanom troškovniku i to za sastav tužbe u iznosu 200,00 EUR (tbr.8. toč.1.), sastav podneska od 28.09.2022.god. u iznosu od 50,00 EUR (tbr.8/3 ), sastav podneska od 23.03.2023.god. u iznosu od 50,00 EUR (tbr.8/3 ), sastav podneska od 13.04.2023.god. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.8/1 ), sastav podneska od 29.09. 2023.god. u iznosu od 50,00 EUR (tbr.8/3 ), sastav podneska od 08.02.2024.god. u iznosu od 50,00 EUR (tbr.8/3 ), sastav podneska od 23.02.2024.god. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.8/1 ), zastupanje na ročištu 07.05.2024. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.9/1), .), zastupanje na ročištu 18.09.2024. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.9/1), zastupanje na ročištu 22.10.2024. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.9/1), .), sastav podneska od 29.10.2024.god. u iznosu od 50,00 EUR (tbr.8/3 ), sastav podneska od 30.01.2025.god. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.8/1 ), sastav podneska od 04.03.2025. god. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.8/1 ), sastav podneska od 28.03.2025.god. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.8/1 ), zastupanje na ročištu 08.04.2025. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.9/1), te zastupanje na ročištu radi objave presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.9/3), odnosno ukupno 2.350,00 EUR, sve uz pripadajući PDV po Tbr. 42. Tarife koji ukupno iznosi 587,50 EUR, te se tako tužitelju s osnova zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznaje ukupan iznos od 2.937,50 EUR.

106. Tužitelju je priznat i trošak koji se odnosi na plaćanje troškova financijsko- knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 331,81 EUR. Priznat mu je i trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 36,44 EUR, koliko je (prema naznačenom VPS-u), koji iznos je odmjeren temeljem tada važećeg Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine RH broj 118/18) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine RH broj 53/19 i 92/21).

107. Tužitelju ne mora platiti sudske pristojbe na presudu s obzirom da je Zakonom o sudskim pristojbama ( Narodne novine RH broj 118/18, 51/23), čije su izmjene stupile na snagu dana 20.05.2023. godine, propisano je u čl. 11. st. 1. toč. 20. da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a kako je u konkretnom predmetu parnica pokrenuta temeljem pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, sukladno odredbama ZOSP.

108. Tako ukupno priznati trošak tužitelja iznosi od 3.305,75 EUR, a na plaćanje je obvezan tuženik koji je izgubio spor.

109. Paricijski rok (rok za izvršenje ) u ovom postupku iznosi 15 dana sukladno čl. 328. Zakona o parničnom postupku.

110. Temeljem svega gore iznijetog sud je odlučio kao u izreci.

U Čakovcu, 20. svibnja 2025. godine

S U T K I N J A:

Valentina Varga Gombar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22 ), pismeno u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

O tom obavijest :

1. punomoćnik tužitelja Bacinger Bojan, odvjetnik iz Čakovca

2. punomoćnici tuženika OD Ćurković i Šanjug iz Zagreba