REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-866/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Petrišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, Zagreb, Mirogojska cesta 16, OIB: 33392005961, kojeg zastupa punomoćnik Petar Kriste, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Palatinuš i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. travnja 2025., u prisutnosti tužiteljice, zamjenice punomoćnika tužiteljice BP, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika Petra Kriste, odvjetnika, 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka Upravnog vijeća Zavoda KLASA: 023- 05/24-03/1, URBROJ: 251-758-11-11-24-139, od 23.05.2024. godine, te ne proizvodi nikakve pravne učinke.

2. Nalaže se tuženiku da odlukom odredi i utvrdi tužiteljici koeficijent složenosti poslova u visini od 1,87 s primjenom od 15.3.2024. god. pa nadalje, dok za to postoje zakonski uvjeti, u roku od 8 dana, u protivnom takvu odluku zamijeniti će ova presuda.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove ovog postupka s pripadajućom zateznom kamatom, od dana presuđenja pa do konačne isplate."

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove od 500,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlenica tuženika na radnom mjestu „Zdravstveni suradnik II – u Službi za zdravstvenu ekologiju“. Stupanjem na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i u javnim službama (NN 153/23, u daljnjem tekstu: Zakon o plaćama) i Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN 23/24, u daljnjem tekstu: Uredba) poslodavac je proveo postupak prevođenja, te je radnici ponudio sklapanje Aneksa ugovora o radu, kojim je radnici ponuđena izmjena ugovora o radu u pogledu radnog mjesta i koeficijenta za obračun plaće na način da se mijenja, odnosno prevodi radno mjesto tužiteljice iz „Zdravstveni suradnik II – u Službi za zdravstvenu ekologiju“ u „Zdravstveni suradnik 2“, sa koeficijentom od 1,78. Protiv takvog određivanja koeficijenta tužiteljica je 20.3.2024. izjavila zahtjev za ispravak koeficijenta, koji je odlukom poslodavca od 2.4.2024. odbijen kao neosnovan. Protiv odbijenice poslodavca radnica je dana 19.4.2024. podnijela prigovor Upravnom vijeću Zavoda koji je odbijen odlukom od 23.5.2024. Protiv odbijenice Upravnog vijeća Zavoda od 23.5.2024. sukladno odredbi čl. 36. st. 6. Zakona o plaćama, tužiteljica zahtijeva sudsku zaštitu. Radnica je pobijanu odluku Upravnog vijeća Zavoda zaprimila 12.6.2024. pa unutar roka od 15 dana izjavljuje ovu tužbu. Dalje navodi da je Odlukom poslodavca od 26.9.2023. tužiteljici utvrđen koeficijent složenosti poslova od 1,200 za radno mjesto zdravstveni suradnik II te je do stupanja na snagu nove Uredbe razvrstana u skupinu radna mjesta II vrste, zdravstveni djelatnik u javnom zdravstvu. Istom Odlukom određen je tužiteljici dodatak na osnovnu plaću u visini od 17% plus 4% - posebni uvjeti rada – zdravstveni i nezdravstveni radnik (2/3 radnog vremena) – rad s infektima, rad s otrovima, sve sukladno članku 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/2018, 16/2019, 35/2019, 78/2019, 92/2019, 56/2020, 3/2023, dalje: Kolektivni ugovor). Tužiteljica na predmetnom radnom mjestu u Službi za zdravstvenu ekologiju obavlja jednake poslove kao i ostali zdravstveni radnici. Do stupanja na snagu nove Uredbe za radno mjesto „zdravstveni djelatnik u bolnici, poliklinikama, primarnoj zdravstvenoj zaštiti i javnom zdravstvu“ bio je propisan koeficijent složenosti poslova u visini od 1,20, a koji koeficijent je Odlukom poslodavca od 26.09.2023. dodijeljen i tužiteljici. Imajući u vidu opis poslova koje tužiteljica obavlja, a osobito odredbe članka 55. Kolektivnog ugovora, poslovi dosadašnjeg radnog mjesta prevode se u radno mjesto

„medicinska sestra/medicinski tehničar prvostupnik/zdravstveni radnik prvostupnik u bolnici, u poliklinikama, primarnoj zdravstvenoj zaštiti, javnom zdravstvu, zdravstvenoj njezi u kući, patronaži i stacionaru doma zdravlja 2“. Stoga je pobijanom odlukom Upravnog vijeća Zavoda od 23.5.2024. pogrešno i nezakonito odbijen zahtjev radnice za ispravkom koeficijenta te je poslodavac trebao radnici sukladno čl. 16. st. 11. t. 16.11.2. Uredbe odrediti koeficijent u visini od 1,87 za radno „medicinska sestra/medicinski tehničar prvostupnik/zdravstveni radnik prvostupnik u bolnici, u poliklinikama, primarnoj zdravstvenoj zaštiti, javnom zdravstvu, zdravstvenoj njezi u kući, patronaži i stacionaru doma zdravlja 2“, platni razred 6. Stoga tužiteljica ovom tužbom zahtijeva da se naloži tuženiku određivanje pripadajućeg koeficijenta složenosti poslova u visini 1,87, počevši od 15.3.2024., a temeljem odredbe čl. 36. st. 4. i 5. Zakona o plaćama. U slučaju da poslodavac ne donese odgovarajuću odluku i ispravan koeficijent složenosti poslova, isti ima zamijeniti ova presuda.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da je tužiteljica do stupanja na snagu nove uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (nadalje: Uredba) bila zaposlena na radnom mjestu Zdravstveni suradnik II u Službi za zdravstvenu ekologiju. Točno je, da je sukladno Odluci o plaći tužiteljici bio utvrđen koeficijent složenosti poslova od 1,200 te je bila razvrstana u skupinu radna mjesta II. vrste, zdravstveni djelatnik u javnom zdravstvu. Tužiteljica je bila razvrstana kao zdravstveni djelatnik, iako to nesporno nije, i to iz razloga jer je unutar tuženika bila na snazi Odluka upravnog vijeća od 23.12.2013. kojom se izjednačio koeficijent složenosti poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika unutar tuženika i to na način da se svim nezdravstvenim radnicima izjednačio koeficijent sa zdravstvenim radnicima za istu vrstu radnog mjesta (razinu) te stručnu spremu (stupanj obrazovanja). Upravo vijeće tuženika je 28.2.2024. stavilo van snage sve akte tuženika, a na temelju kojih se isplaćuje plaća. Drugim riječima, tuženik je u veljači 2024. ukinuo praksu kojom je od 2013. pa do veljače 2024. izjednačavao koeficijente zdravstvenim i nezdravstvenim radnicima. Obzirom da je 28.2.2024. stavljena van snage Odluka upravnog vijeća kojom se izjednačavaju koeficijenti nezdravstvenih radnika sa onim zdravstvenih radnika, tužiteljici je radno mjesto, a radi nove uredbe, prevedeno ispravno i zakonito na radno mjesto zdravstvenog suradnika 16.12.2. koeficijent 1,78. i to upravo zato jer je tužiteljica nezdravstveni djelatnik koji je imala dodatak od 17%+4% radi izloženosti infektima – rad s otrovima sukladno članku 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Obzirom da je postupak prevođenja proveden u skladu sa zakonima i propisima, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz nadoknadu vođenja parničnog postupka tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je saslušao svjedoke HP i IP te tužiteljicu. Odbijen je kao suvišan prijedlog tužiteljice za saslušanjem svjedokinje TP jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno iskazima saslušanih svjedoka i tužiteljice.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za novim prevođenjem njezinog radnog mjesta sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ br. 22/24, dalje: Uredba).

6. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva.

7. Tužiteljica tvrdi da je poslodavac pogrešno preveo radno mjesto i koeficijent tužiteljice. Tuženik tvrdi da je pravilno preveo radno mjesto i koeficijent tužiteljice.

8. Iz navoda stranaka i isprava u spisu sud je utvrdio kao nesporne slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika osnovom Ugovora o radu od 21.8.2023. na radnom mjestu Zdravstveni suradnik II u Službi za zdravstvenu ekologiju,

- da je Upravno vijeće tuženika Odlukom od 23.12.2013. izjednačilo koeficijente složenosti poslova nezdravstvenih i zdravstvenih radnika, a sa 1.3.2024. takva Odluka je stavljena izvan snage,

- da je Odlukom tuženika od 26.9.2023. tužiteljičino radno mjesto Zdravstveni suradnik II razvrstano u skupinu radnih mjesta II vrste, zdravstveni djelatnik u javnom zdravstvu, sa pripadajućim koeficijentom 1,200,

- da je 1.3.2024. na snagu stupila nova Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama, te je tuženik radi prevođenja tužiteljevog koeficijenta i naziva radnog mjesta ponudio tužiteljici sklapanje Aneksa ugovora o radu od 15.03.2024. kojim je tužiteljičino radno mjesto Zdravstveni suradnik II u Službi za zdravstvenu ekologiju temeljem Uredbe NN 22/24 preveo u radno mjesto Zdravstveni suradnik 2, sa koeficijentom 1,78,

- da je tužiteljica podnijela tuženiku Zahtjev za ispravak koeficijenta kojeg je tuženik odbio, potom je tužiteljica podnijela prigovor Upravnom vijeću tuženika koje je odbilo prigovor tužiteljice,

- da je tužiteljica sve do ponude Aneksa ugovora imala kod tuženika koeficijent na temelju kojega joj je određena plaća kao zdravstvenom radniku.

9. Sporno je da li tužiteljica obavlja poslove zdravstvenog radnika ili nezdravstvenog radnika, odnosno da li je tužiteljičino radno mjesto pravilno prevedeno u tzv. opća radna mjesta kako je to učinio tuženik, ili isto treba prevesti u tzv. posebna radna mjesta u sustavu zdravstva.

10. Svjedokinja HP je iskazala da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu voditelj Odjela za zdravstvenu ispravnost i kvalitetu vode od 2012., a u Zavodu radi od 2001. Neposredno je nadređena tužiteljici koja je zaposlena na radnom mjestu zdravstveni suradnik II u laboratoriju za mikrobiološke analize voda i njezino radno mjesto je nezdravstvene kategorije. Nema saznanja da li tužiteljica obavlja neke dodatne poslove izvan ugovora o radu. Hijerarhijski je svjedokinja prva nadređena tužiteljici, potom voditeljica Službe te na kraju ravnatelj. Tužiteljica ne obavlja poslove medicinske sestre, niti tehničara prvostupnika. Tužiteljica ne obavlja poslove zdravstvenog radnika. Tužiteljica radi analizu vode i to ispituje mikrobiološke pokazatelje. Tužiteljica obavlja jednake poslove koje je obavljala i prije nove Uredbe.

11. Svjedokinja IP je iskazala da da je zaposlena kod tuženika od 2003., a trenutno je na radnom mjestu zdravstveni suradnik I po novoj Uredbi i to je u sklopu Odjela za sanitarnu mikrobiologiju, Službe za zdravstvenu ekologiju. Do prije godinu dana radila je u istom odjelu s tužiteljicom. U vrijeme kada je radila zajedno s tužiteljicom tužiteljica je obavljala iste poslove kao i ostali zaposlenici u odjelu. Tužiteljica je jedina u Odjelu za sanitarnu mikrobiologiju imala višu stručnu spremu, a ostali su imali srednju ili visoku. Svjedokinja osobno vodi spor protiv tuženika za istu pravnu osnovu kao i tužiteljica. U posljednjih godinu dana otkad ne radi s tužiteljicom nema neposrednih saznanja što radi tužiteljica.

12. Tužiteljica je iskazala da je zaposlena kod tuženika od 1982., radi u Službi za zdravstvenu ekologiju, u Odjelu za mikrobiološku analizu vode i trenutno je na radnom mjestu zdravstveni suradnik II. Cijelo vrijeme je do nove Uredbe imala koeficijent za zdravstvenog djelatnika, a sada je to izmijenjeno u zadnjih godinu dana. Potpisala je aneks ugovora o radu kojim je preveden naziv radnog mjesta i koeficijent. Cijelo vrijeme radi iste poslove i ništa se nije promijenilo u obavljanju posla, i dalje radi mikrobiološku analizu vode kao i ranije. Ona jedina u laboratoriju ima višu stručnu spremu i nije joj priznat koeficijent zdravstvenog radnika, a ostale dvije imaju s time da je jedna od njih biolog VSS i nije zdravstveni djelatnik, ali ima koeficijent zdravstvenog djelatnika. Po struci je inženjer prehrambene tehnologije. Ne obavlja poslove medicinske sestre ili tehničara. Radi poslove isto kao i zdravstveni radnik, iako je nezdravstveni. Radi obrade uzoraka vode na mikrobiološku analizu, prebrojavanje, prepoznavanje i dokazivanje mikroorganizama. Ne daje ocjenu o zdravstvenoj ispravnosti uzoraka. Ne daje mišljenje na zdravlje i život ljudi tih uzoraka.

13. Sud je prihvatio kao istinite iskaze svjedokinje HP i tužiteljice u dijelovima gdje su iskazivale suglasno, dok iskaz tužiteljice nije prihvaćen u dijelu gdje navodi da obavlja poslove zdravstvenog radnika jer nije životan niti uvjerljiv te je suprotan iskazu njezine nadređene HP iz čijeg iskaza jasno proizlazi kako tužiteljica ne obavljala poslove zdravstvenog radnika. Tužiteljica radi analizu vode i to ispituje mikrobiološke pokazatelje i ne obavlja poslove medicinske sestre ili tehničara, što je potvrdila i sama tužiteljica.

14. Iskaz svjedokinje IP nije posebno cijenjen jer nije imala neposrednih saznanja u poslove koje trenutno obavlja tužiteljica, osim toga i sama vodi istovjetan spor protiv tuženika pa je upitna njezina pristranost.

15. Prema tome, obzirom da tužiteljica u ovom postupku ničim nije uspjela dokazati da obavlja poslove zdravstvenog radnika, odnosno poslove medicinske sestre / medicinskog tehničara prvostupnika / zdravstvenog radnika prvostupnika u bolnici, u poliklinikama, primarnoj zdravstvenoj zaštiti, javnom zdravstvu, zdravstvenoj njezi u kući, patronaži i stacionaru doma zdravlja 2“, platni razred 6 za koje je propisan koeficijent 1,87, a kako to potražuje tužbenim zahtjevom, a pored činjenice da je Upravno vijeće tuženika stavilo izvan snage Odluku kojom su izjednačena nezdravstvena i zdravstvena radna mjesta, trebalo je u cijelosti odbiti postavljeni tužbeni zahtjev kako je to navedeno u izreci.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP. S obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu odbijena je sa zahtjevom za naknadom troška te je dužna tuženiku naknaditi troškove postupka u visini jednokratne naknade za cijeli prvostupanjski postupak sukladno Tbr.7.t.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023) od 250 bodova, odnosno 500,00 eura.

17. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku