Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-651/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Željku Ćapinu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Kalebić d.o.o. OIB:25310389799 iz Stomorske, Riva – Pelegrin 32, zastupanog po punomoćniku Ivanu Topiću, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1154/2015 od 29. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1154/2015 od 29. srpnja 2022. u pobijanom dijelu iz stavka IV izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 3.788,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 29. srpnja 2022. do isplate.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1154/2015 od 29. srpnja 2022. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke i iz stavka III izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici 50.744,11 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. srpnja 2022. do isplate te iz stavka IV izreke i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku na ime naknade štete po osnovu angažiranja stručnih osoba radi otklanjanja i saniranja štetnih posljedica i radi izvršenja istražnih radova isplatiti tužitelju iznos od 9.377,80 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od 03. ožujka 2016.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade štete po osnovu troškova izvođenja radova saniranja štetnih posljedica nastalih tuženikovim postupanjem isplati tužitelju iznos od 50.744,11 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od 28. srpnja 2022.g., kao dana presuđenja, pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena“ kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

3. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 7.750,00 eura, u roku od 15 dana.

III Odbijaju se zahtjevi tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe, odgovora na žalbu, prijedloga za dopuštenje revizije i revizije.

Obrazloženje

1. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-479/2024-2 od 3. prosinca 2024. prihvaćena je kao osnovana revizija tužiteljice, prethodno dopuštena rješenjem toga suda br. Revd-2747/2023-2 od 19. rujna 2023. u odnosu na pravna pitanja: "1) Ako su se naručitelj i izvođač radova sporazumjeli o načinu i rokovima otklanjanja nedostataka, pa u slučaju neispunjenja obveze od strane izvođača sukladno sporazumu, dolazi li do primjene roka od godine dana u kojem prestaje pravo naručitelja prema izvođaču na temelju njegove odgovornosti za nedostatke građevine;

2) Dolazi li do prekluzije (gubitka prava sudske zaštite) ako su se naručitelj i izvođač radova sporazumjeli da će izvođač otkloniti nedostatke, a iste ne otkloni, odnosno je li riječ o novoj obvezi odnosno novaciji ugovora?", te je ukinuta presuda ovoga suda posl. br. Gž-4345/2022.2 od 10. siječnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. Pn-1154/15 od od 29. srpnja 2022. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. Dopunskim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-479/2024-5 od 6. veljače 2025. je odluka o troškovima postupka povodom prijedloga za dopuštenje revizije i revizije ostavljena za konačnu odluku.

2.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. Pn-1154/15 od 29. srpnja 2022. naloženo je tuženiku da na ime naknade štete po osnovu angažiranja stručnih osoba radi otklanjanja i saniranja štetnih posljedica i radi izvršenja istražnih radova isplati tužiteljici iznos od 70.657,00 kn (9.377,80 eura[1] ) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2016. do isplate, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

1.2. U stavku II izreke presude suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužiteljice koji je glasio: „Nalaže se tuženiku na ime naknade štete po osnovu putnih troškova isplatiti tužitelju iznos od 5.845,49 USD zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od 07. rujna 2015.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

1.3. U stavku III izreke presude suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da na ime naknade štete po osnovu troškova izvođenja radova saniranja štetnih posljedica nastalih tuženikovim postupanjem isplati tužiteljici isplati iznos od 382.331,56 kn (50.744,12 eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. srpnja 2022. do isplate. U istom stavku odbijen je zahtjev tužiteljice u dijelu preko dosuđenih 382.331,56 kn (50.744,12 eura) do zatraženih 595.156,94 kn (78.990,90 eura) ili u iznosu od 212.825,38 kn (28.264,78 eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

1.4. Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 28.542,60 kn (3.788,25 eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. srpnja 2022. do isplate, kao u stavku IV izreke prvostupanjske presude.

2.1. Protiv ove presude u dijelu iz stavka I izreke i iz stavka III izreke u dijelu kojim mu je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 382.331,56 kn (50.744,12 eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. srpnja 2022. do isplate te iz stavka IV izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga. Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu parničnog troška, podredno predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

2.2. Tužiteljica u odgovoru na žalbu smatra da je žalba tuženika neosnovana te predlaže žalbu kao takvu odbiti, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

3. Žali se i tužiteljica, koja žalbom osporava odluku o naknadi parničnog troška iz stavka IV izreke prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenih 28.542,60 kn (3.788,25 eura) sa traženim zateznim kamatama. Poziva se na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže žalbu usvojiti, uz naknadu troška sastava žalbe.

4.1. Žalba tuženika je osnovana.

4.2. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu koji se žalbom osporava i u granicama razloga navedenih u žalbi utvrđuje se da je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe o izvanugovornoj odgovornosti za imovinsku štetu iz čl. 1085. st. 1. i čl. 1190. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO) umjesto da primijeni odredbe čl. 620.-čl. 637. iz 12. odsjeka, 2. Odjeljka Glave VIII posebnog dijela ZOO uz supsidijarnu primjenu odredaba ugovora o djelu iz prethodnog 11. odsjeka u vezi čl. 631. ZOO, koje odredbe su mjerodavne s obzirom na zaključenje Ugovora o izvođenju dogovorenih radova prema priloženoj projektnoj dokumentaciji između tužiteljice kao investitora i tuženika kao izvođača od 24. siječnja 2011. Prvostupanjski je sud pogrešno primijenio i odredbe o zastari iz čl. 215., čl. 230., čl. 240., čl. 241. i čl. 245. st. 1. ZOO umjesto da primjeni mjerodavne odredbe o prekluziji prava na zahtjev izvođaču po osnovi nedostataka u gradnji iz čl. 634. ZOO.

7.1. U postupku je utvrđeno da je dana 24. siječnja 2011. između tužiteljice kao investitora i tuženika kao izvođača zaključen u pismenom obliku Ugovor o izvođenju dogovorenih radova prema priloženoj projektnoj dokumentaciji, radi izvođenja građevinsko-obrtničkih te radova instalacija, rekonstrukcija postojeće stambene građevine na [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa] na [adresa] prema Glavnom projektu oznake OKD20 Arhidrom d.o.o. iz siječnja 2011. izrađenog prema Rješenju o uvjetima građenja a po principu „ključ u ruke“ (dalje: Ugovor).

7.2. Nadalje je utvrđeno da je tuženik radove izvodio od 21. veljače 2011. do 16. lipnja 2011. Nakon završetka radova 16. lipnja 2011. sastavljen je i od investitora, izvođača i nadzornog inženjera potpisan Zapisnik o primopredaji izvršenih radova, sa zaključkom iz točke 2. kako kvaliteta izvedenih građevinskih radova odgovara ugovorenim stavkama dok kvaliteta završnih i obrtničkih radova kod određenih dijelova nije prihvatljiva.

7.3. Kao što je u postupku utvrđeno, tuženik je prihvatio primjedbe iz 2011. glede nedostataka i pristupio uklanjaju istih, koje radove je nadzirao UZ. Tuženikovi radovi na uklanjanju nedostataka završeni su u rujnu 2012. No nakon obavljenih radova otklanjanja nedostataka u rujnu 2012., tužiteljica je tvrdila da je u ljeto 2013. uočila ponovne nedostatke u vidu prodora vode i vlage u kuću zbog čega je ponovno pozvala tuženika da otkloni nedostatke. U kolovozu 2013. tuženik je izveo određene zanatske radove na objektu.

7.4. U kolovozu 2014. tužiteljica je zbog istih razloga prodora vlage ponovo pozvala tuženika na otklanjanje nedostataka gradnje no tuženik se tim pozivima iz kolovoza 2014. nije odazvao.

8.1. Budući da sadržaj i forma Ugovora potpada pod pojam ugovora o građenju iz čl. 620. ZOO, za odluku o zahtjevima za naknadu troškova otklanjanja i saniranja štetnih posljedica kao što tužiteljica navodi, mjerodavne su odredbe ZOO koje se odnose na ugovor o građenju, uz supsidijarnu primjenu odredaba ugovora o djelu.

8.2. Polazeći od odredbe čl. 604. st. 1. u vezi čl. 631. ZOO, tužiteljica je kao investitor bila dužna pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti tuženika kao izvođača.

8.3. Prema odredbi o dužnosti obavješćivanja i gubitku prava iz čl. 634. st. 1 ZOO tužiteljica je kao naručitelj bila dužna o nedostacima obavijestiti tuženika kao izvođača u roku od šest mjeseci od kada je nedostatak utvrdila.

8.4. Pod pretpostavkom da je pravodobno obavijestila izvođača o nedostacima gradnje, tužiteljica je prema odredbi čl. 8. st. 4 predmetnog Ugovora, jednako kao i prema čl. 634. st. 2. ZOO, imala rok od godine dana od obavijesti za podnošenje zahtjeva prema tuženiku kao izvođaču po osnovi tih nedostataka.

9.1. Iz činjenica koje je utvrdio prvostupanjski sud proizlazi da je tužiteljica izgubila pravo na zahtjev protiv tuženika po osnovi nedostataka gradnje jer je prekluzivni rok od godine dana iz čl. 8. st. 4. Ugovora i iz čl. 634. st. 2. ZOO od obavijesti tuženiku sa utvrđenjem nedostataka u ljeto 2013. protekao u ljeto 2014.

9.2. Sud prvog stupnja nije utvrdio da je tužiteljica u vezi svojih navoda kako je za vrijeme godišnjeg odmora u mjesecu kolovozu 2014. opazila da su se nedostaci ponovo pojavili, pravodobno postupila po odredbi čl. 634. st .1. ZOO i u roku od šest mjeseci od uočavanja nedostataka u kolovozu 2014. o tome obavijestila tuženika.

9.3. Iz stanja spisa predmeta suda prvog stupnja je razvidno da se tužiteljica u vezi nedostataka uočenih u kolovozu 2014. pozvala na elektroničku poštu od 27. kolovoza 2014. i iz travnja 2015. te na avio karte ČZ.

9.4. Iako sud prvog stupnja ove isprave prilikom donošenja svoje odluke nije uzeo u obzir, ovaj sud primjenom čl. 373.a st. 1., toč. 2 ZPP iz sadržaja tih isprava utvrđuje da tužiteljica njima nije dokazala da je pravodobno, odnosno u roku od šest mjeseci od kolovoza 2014. kada je uočila nedostatke o tim nedostacima obavijestila tuženika kao izvođača radova.

9.5. Ovo stoga što elektronička pošta od 27. kolovoza 2014. prvenstveno nije priložena na hrvatskom jeziku kao što je propisano odredbom čl. 104. ZPP a osim toga odnosi se na manje poslove instaliranja držača toalet papra i vješalice za ručnike i kupaonske ogrtače te na zatezanje žičanih kablova na ogradi, dakle ne na one nedostatke u gradnji u vezi kojih je podnesen tužbeni zahtjev dok je potpisnik pošte ČZ poslove u vezi štete od vode preuzeo na sebe.

9.6. Jasno je da se iz sadržaja ispisa avionskih karata prijevoznika Air Canada ne može utvrditi odlučna činjenica pravodobnog postupanja po odredbi čl. 634. st. 1. ZOO. Ta se činjenica ne može utvrditi ni na temelju elektroničke pošte od 26. travnja 2015. jer je, bez obzira na sadržaj te pošte, ista odaslana tuženiku po proteku prekluzivnog roka od šest mjeseci računajući od uočavanja nedostataka u kolovozu 2015. a taj je rok protekao u veljači 2015.

10.1. Slijedom navedenog a budući da je tužbu podnijela dana 18. kolovoza 2015., tužiteljica je zbog propusta roka od godine dana od obavijesti tuženiku o nedostacima gradnje iz ljeta 2013. izgubila pravo na podnošenje zahtjeva za uklanjanje nedostataka granje dok je u vezi uočavanja nedostataka u kolovozu 2014. propustila tuženika obavijestiti u roku od šest mjeseci od tog uočavanja.

10.2. Nebitno je jesu li nedostaci vidljivi ili skriveni (čl. 604. i čl. 605. u vezi čl. 631. ZOO), jesu li u garantnom roku ili se odnose na bitne zahtjeve za građevinu (čl. 633. ZOO) s odredbama o rokovima odgovornosti izvođača jer se ovdje radi o naručiteljevom propustu dužnosti obavješćivanja i gubitku prava na zahtjev za sudsku zaštitu. Rokovi propisani mjerodavnom odredbom čl. 634. ZOO su prekluzivni rokovi jer tužiteljica kao naručitelj propustom pravodobnog obavješćivanja izvođača o nedostacima i propustom roka za podnošenje zahtjeva gubi pravo na sudsku zaštitu. Na ove rokove sud pazi po službenoj dužnosti. Mjerodavne odredbe čl. 634. ZOO predstavljaju ius cogens i nije moguće ugovorom ih mijenjati.

11.1. Postupajući po uputi iz rješenja br. Rev-479/2024-2 ovaj je sud razmotrio pravno shvaćanje iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2099/2001 od 4. veljače 2004. i br. Rev-65/1989 od 22. studenog 1990. po kojima je, ukoliko su se stranke sporazumjele o načinu i rokovima otklanjanja nedostataka, tim sporazumom nastala nova ugovorna obveza, neispunjenjem koje stranci pripada pravo na naknadu štete, zaključujući kako ono nije primjenjivo u predmetnom slučaju jer se ovdje stranke u kolovozu 2014. nisu sporazumjele o načinu i rokovima otklanjanja nedostataka.

11.2. Ovo stoga što se pravo na zahtjev izvođaču po osnovi nedostataka u gradnji prosuđuje po pravilima i u rokovima iz čl. 634. ZOO a da bi se kogentne odredbe zaobišle tvrdnjama o tuženikovoj novoj obvezi potrebno je da se ispune pretpostavke za obnovu ili novaciju obveze iz čl. 145. st. 1. ZOO te da se u procesnom smislu te činjenične tvrdnje iznesu do zaključenja prethodnog postupka.

11.3. Prema odredbi čl. 145. st. 1. ZOO obnova ili novacija nastaje ako se vjerovnik i dužnik suglase da postojeću obvezu zamijene novom i ako nova obveza ima različitu glavnu činidbu ili različitu pravnu osnovu. Dakle o obnovi ili novaciji će biti riječi ukoliko su vjerovnik i dužnik zaključili ugovor kojim postojeću obvezu utrnjuju te je mijenjaju novom obvezom.

11.4. Iz stanja spisa predmeta uočava se kako se tužiteljica nije pozivala na to da je u suglasnosti s tuženikom ugovorila zamjenu njegove obveze iz Ugovora novom obvezom s različitom glavnom činidbom ili drugom pravnom osnovom od one iz Ugovora. Predmetna tužba je podnesena 18. kolovoza 2015., u vrijeme važenja odredbi ZPP izmijenjenih Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 25/13) po kojim je tužiteljica bila dužna iznijeti te činjenice kao i predložiti dokaze za njih do zaključenja prethodnog postupka, što nije učinila.

11.5. Činjeničnim navodima iz tužbe i podneska od 12. kolovoza 2016. te s ročišta od 20. rujna 2016. i 24. studenog 2016. tužiteljica je odredila i ustrajala na tuženikovoj odgovornosti kao izvođača za nedostatke građevine kao činjeničnoj i pravnoj osnovi svoga zahtjeva. Budući da je sud u odnosu na činjenice vezan navodima parničnih stranaka, nije ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, dok svoju odluku može utemeljiti samo na iznesenoj činjeničnoj osnovi. U predmetnom se slučaju tužiteljica do zaključenja prethodnog postupka nije pozivana na navodnu obnovu ili novaciju obveze koja proizlazi iz Ugovora o odgovornosti tuženika kao izvođača za nedostatke građevine zamjenom novom ugovornom obvezom s produljenim rokovima koji bi tužbu od 18. kolovoza 2015. učinili pravodobnom. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku tako da bi tužbeni zahtjev bio prekoračen kada bi sud svoju odluku temeljio na drukčijoj činjeničnoj osnovi od one na koju se poziva tužiteljica.

11.6. Konačno, to što se u sadržaju izjave ŽZ od 4. lipnja 2015. navodi da je tuženik kao izvođač po pozivu tužiteljice izvršio radove otklanjanjem nedostataka u vidu prodora vlage uočenih u ljeto 2013. te da je povodom ponovne pojave istih nedostataka u kolovozu 2014. tuženik ponovo pozvan radi otklanjanja istih nedostataka građevine, za koje tužiteljica tvrdi da su uzrokovani lošom izvedbom radova, upravo potvrđuje da tužiteljica ustraje na tuženikovoj odgovornosti kao izvođača za nedostatke građevine a ne da je ugovorena obnova ili novacija njegove obveze. Za obnovu ili novaciju uz suglasnu zamjenu postojeće obveze novom obvezom kumulativno je potrebno da nova obveza ima različitu glavnu činidbu ili različitu pravnu osnovu, što ovdje nema jer se ustraje na odgovornosti izvođača za iste nedostatke građevine.

11.7. Rok koji je nakon izvođenja radova povodom poziva iz ljeta 2013. protekao u ljeto 2014. bez pravodobnog podnošenja tužbe ne može biti nadomješten time što je u ljeto 2014. tužiteljica ponovo pozvala tuženika na otklanjanje istih nedostataka. Ovo stoga jer je u ljeto 2014. tuženik odbio tužiteljičin poziv i nije pristupio ponovnom otklanjaju istih nedostataka tako da stranke tada, u ljeto 2014. nisu sporazumjele o otklanjaju nedostataka da bi rok od jedne godine mogao ponovo početi teći pa da bi onda tužba iz kolovoza 2015. bila pravodobna a svakako se ne radi o tome da bi stranke u ljeto 2014. ugovarale kakvu novu obvezu.

12. Kao što je navedeno u toč. 10.1., tužiteljica je propustila rok za podnošenje tužbe sa zahtjevom za uklanjanje nedostataka gradnje od godine dana od obavijesti tuženiku o nedostacima gradnje iz ljeta 2013. dok je u vezi uočavanja nedostataka u kolovozu 2014. propustila tuženika obavijestiti u roku od šest mjeseci od tog uočavanja. Budući da tužiteljica nije pravovremeno zatražila sudsku zaštitu ni pravovremeno obavijestila tuženika o uočenim nedostacima gradnje u skladu s odredbom čl. 634. ZOO njezin je tužbeni zahtjev neosnovan.

13. Stoga je primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 2 ZPP i temeljem mjerodavne odredbe čl. 634. ZOO valjalo preinačiti presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu i zbog prekluzije prava na sudsku zaštitu odbiti zahtjeve tužiteljice s osnova nedostataka u izvršenju predmetnog ugovora o gradnji protiv tuženika, kao u stavku II., toč. 1. izreke.

14.1. U stavku II. toč. 2. izreke je primjenom čl. 380. toč. 2. i 154. st .1. ZPP preinačena odluka o naknadi parničnog troška iz stavka IV izreke presude suda prvog stupnja i taj je zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

14.2. Posljedično je valjalo odbiti i žalbu tužiteljice protiv odluke o naknadi parničnog troška iz stavka IV izreke prvostupanjske presude osporene u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 28.542,60 kn, primjenom čl. 380. toč. 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP, kao u stavku I izreke.

15.1. Tuženiku koji je u cijelosti uspio u sporu pripada pravo na naknadu parničnog troška, koji je odmjeren temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023, dalje Tarifa) u vezi čl. 2. st. 1. ZPP, jer je tuženik naknadu zatražio u vrijednosti od po 250 bodova po pojedinoj radnji iako bi prema odredbi tbr. 7. toč. 1. Tarife u odnosu na ukupnu vrijednost predmeta spora od 94.108,94 eura taj broj bodova bio 708.

15.2. Trošak tuženika se odnosi na sastav tri podneska (tbr. 8. toč. 1: po 250 bodova ili ukupno 750 bodova), zastupanje na ročištima od 8. lipnja 2020., 30. studenog 2020., 3. ožujka 2022. i 2. lipnja 2022. (tbr. 9 .toč. 1: po 250 bodova ili ukupno 1000 bodova), zastupanje na ročištima od 20. rujna 2016., 24. studenog 2016., 8. svibnja 2017., 6. svibnja 2019., 3. listopada 2019., 6. siječnja 2020., 9. listopada 2020., 26. siječnja 2022., 29. travnja 2022. i 13. svibnja 2022. (tbr. 9. toč. 2: po 125 bodova ili ukupno 1250 bodova), pristup na ročišta od 3. svibnja 2016. i 3. srpnja 2019. (tbr. 9. toč. 5: po 50 bodova ili ukupno 100 bodova),sveukupno 3100 bodova, što uz obračun po tbr. 54 iznosi 6.200,00 eura a uz uvećanje po tbr. 42. za 25% PDV konačno iznosi 7.750,00 eura. Stoga je primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP odlučeno kao u stavku II, točka 3 izreke.

16. Tužiteljicu je u stavku III izreke valjalo odbiti sa zahtjevima za naknadu troška sastava žalbe i sastava prijedloga za dopuštenje revizije te sastava revizije, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1 ZPP kao i sastava odgovora na žalbu tuženika, koja radnja se ne smatra nužnom za postupak, primjenom čl. 155. st. 2. ZPP.

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej