Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2070/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednik vijeća Sabina Dugonjić, sudac izvjestitelj i član vijeća Amanda Snoj te člana vijeća Josipa Grubišića, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Grawe Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, zastupan po punomoćniku Dean Ilijevski, odvjetnik iz Labina, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 774/2021-47 od 31. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-774/2021-47 od 31. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 48.259,35 kn / 6.405,12 eura uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od 14. listopada 2021. do isplate i kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 10.129,71 kn / 1.344,44 eura sa zateznim kamatama koje teku od 6. travnja 2022. do isplate, kao da mu naknadi parnični trošak, dok je pod točkom II. naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.500,00 eura.

Predlaže presudu preinačiti sukladno žalbi podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP).

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od sveukupno 58.389,06 kn / 7.749,56 eura sa zateznim kamatama, sa osnova invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada utvrđene rješenjem tužitelja poslovni broj 0014342 od 17. listopada 2002. (list 18-21 spisa) a rješenjem HZMO od 20. siječnja 2015. određena je invalidska mirovina u iznosu od 1.421,96 kn mjesečno (list 22-24 spisa) koji je tužitelj za razdoblje od 1. travnja 2019. do 30. rujna 2021., isplatio svojem osiguraniku zbog umirovljenja, a povodom ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila 17. travnja 1994. i koju je prouzročio osiguranik tuženika.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je osiguranik tužitelja ZČ teško ozlijeđen u prometnoj nezgodi dana 17. travnja 1994., da je osiguranik tuženika FČ temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Puli-Pola proglašen krivim zbog te nesreće, da je navedenim rješenjem HZMO osiguraniku tužitelja, kod kojeg je zbog ozljede izvan rada nastala profesionalna nesposobnost za rad, priznata invalidska mirovina počevši od 1. siječnja 1999. u iznosu od 164,43 kn mjesečno a od 17. srpnja 2014., u iznosu od 1.421,96 kn, te da je iz obračuna HZMO (list 76 spisa) razvidno da je u utuženom razdoblju isplaćeno ukupno 58.389,06 kn / 7.749,00 eura, a osnov i visinu tog potraživanja tuženik osporava.

8. Prema ocjeni ovog suda drugog stupa, prvostupanjski sud je na utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje ZOOP/05), koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja", kada je presudio kao u izreci osporene presude pod stavkom I.

9. I prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja-prometne nezgode.

10. Naime, tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen čl. 8. st. 1. ZOOP, koja glasi: "Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja."

11. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

12. Tako prema čl. 27. ZOOP, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

13. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1437/21-20 od 5. siječnja 2020., Rev-909/21-3 od 8. rujna 2022., Rev-66/22-2 od 1. veljače 2022., te Rev-12/22 od 12. siječnja 2022. kao i Rev- 235/23-2 od 4. travnja 2023.

14. Budući je provedenim financijskim vještačenjem (list 361-363 i 183-485 spisa) utvrđeno da je ukupno isplaćeni iznos invalidske mirovine koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku manji od iznosa koji bi tužitelj platio da je invalidska mirovina utvrđena u slučaju povrede na radu (a matematičkom izračunu nalaza i mišljenja vještaka tužitelj niti ne prigovara), to ne postoji nikakva novčana razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju temeljem čl. 27. ZOOP.

15. Stoga, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je presudio kao pod stavkom I izreke prvostupanjske presude.

16. Kako tužitelj odluku o troškovima postupka određeno niti ne pobija a ovaj sud, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP na povrede materijalnog prava u odluci o troškovima, ne pazi po službenoj dužnosti, to ta odluka ostaje neizmijenjena.

17. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić