Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3861/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao suca izvjestitelja i članice vijeća te Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Draženu Srbu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-749/2019-33 od 12. srpnja 2023., ispravljenih rješenjem istog suda poslovni broj P-749/2019-41 od 14. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-749/2019-33 od 12. srpnja 2023.ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-749/2019-41 od 14. lipnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-749/2019-33 od 12. srpnja 2023.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-749/2019-41 od 14. lipnja 2024.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu, br. 3214321935/2008, između tužiteljice LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, iz [adresa], kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva na osnovi jednostrane odluke Banke, kao i dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF).

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, iz [adresa], da tužiteljici LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 15 dana isplati iznos od 268,67 EUR1 (dvjestošezdesetosameurašezdesetsedamcenti) / 2.159,91 kuna (dvijetisućesto pedesetdevetkunadevedesetjedancent), koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenljivim ugovornim kamatnim stopama ima vratiti tužiteljici, kao i zateznu kamatu na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31.12.2007. g., a od 01.01.2008. g. po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 01.08.2015., a od 01.08.2015., u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 01.siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate i to; - na iznos od 46,40 kn počevši od 02.08.2009. g. do isplate, - na iznos od 46,64 kn počevši od 02.09.2009. g. do isplate, - na iznos od 46,07 kn počevši od 02.10.2009. g. do isplate, - na iznos od 45,51 kn počevši od 02.11.2009. g. do isplate, - na iznos od 45,86 kn počevši od 02.12.2009. g. do isplate, - na iznos od 46,16 kn počevši od 02.01.2010. g. do isplate, - na iznos od 46,49 kn počevši od 02.02.2010. g. do isplate, - na iznos od 46,02 kn počevši od 02.03.2010. g. do isplate, - na iznos od 46,74 kn počevši od 02.04.2010. g. do isplate, - na iznos od 46,15 kn počevši od 02.05.2010. g. do isplate, - na iznos od 46,34 kn počevši od 02.06.2010. g. do isplate, - na iznos od 48,88 kn počevši od 02.07.2010. g. do isplate, - na iznos od 47,87 kn počevši od 02.08.2010. g. do isplate, - na iznos od 49,93 kn počevši od 02.09.2010. g. do isplate, - na iznos od 48,28 kn počevši od 02.10.2010. g. do isplate, - na iznos od 46,97 kn počevši od 02.11.2010. g. do isplate, - na iznos od 49,44 kn počevši od 02.12.2010. g. do isplate, - na iznos od 50,78 kn počevši od 02.01.2011. g. do isplate, - na iznos od 49,11 kn počevši od 02.02.2011. g. do isplate, - na iznos od 48,88 kn počevši od 02.03.2011. g. do isplate, - na iznos od 47,57 kn počevši od 02.04.2011. g. do isplate, - na iznos od 47,42 kn počevši od 02.05.2011. g. do isplate, - na iznos od 49,95 kn počevši od 02.06.2011. g. do isplate, - na iznos od 49,90 kn počevši od 02.07.2011. g. do isplate, - na iznos od 52,65 kn počevši od 02.08.2011. g. do isplate, - na iznos od 50,99 kn počevši od 02.09.2011. g. do isplate, - na iznos od 48,71 kn počevši od 02.10.2011. g. do isplate, - na iznos od 48,18 kn počevši od 02.11.2011. g. do isplate, - na iznos od 47,49 kn počevši od 02.12.2011. g. do isplate, - na iznos od 47,62 kn počevši od 02.01.2012. g. do isplate, - na iznos od 47,79 kn počevši od 02.02.2012. g. do isplate, - na iznos od 47,29 kn počevši od 02.03.2012. g. do isplate, - na iznos od 46,34 kn počevši od 02.04.2012. g. do isplate, - na iznos od 45,98 kn počevši od 02.05.2012. g. do isplate, - na iznos od 45,68 kn počevši od 02.06.2012. g. do isplate, - na iznos od 44,87 kn počevši od 02.07.2012. g. do isplate, - na iznos od 44,34 kn počevši od 02.08.2012. g. do isplate, - na iznos od 43,35 kn počevši od 02.09.2012. g. do isplate, - na iznos od 42,56 kn počevši od 02.10.2012. g. do isplate, - na iznos od 42,51 kn počevši od 02.11.2012. g. do isplate, - na iznos od 42,11 kn počevši od 02.12.2012. g. do isplate, - na iznos od 41,45 kn počevši od 02.01.2013. g. do isplate, - na iznos od 40,14 kn počevši od 02.02.2013. g. do isplate, - na iznos od 40,04 kn počevši od 02.03.2013. g. do isplate, - na iznos od 39,55 kn počevši od 02.04.2013. g. do isplate, - na iznos od 38,72 kn počevši od 02.05.2013. g. do isplate, - na iznos od 27,99 kn počevši od 24.05.2013. g. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, iz [adresa], da tužitelju LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 15 dana isplati iznos od 2.841,43 EUR (dvijetisućeosamstočetrdesetjedaneurčetrdesettricenta) / 21.408,73 kuna (dvadeset jednutisućučetiristoosamkunasedamdesettrilipe) koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o valuti otplate anuiteta za koji je vezana glavnica švicarski franak (CHF) ima vratiti tužiteljici, zajedno sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31.12.2007. g., od 01.01.2008. g. po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 01.08.2015., a od 01.08.2015. u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate i to: - na iznos od 59,37 kn počevši od 02.11.2008. g. do isplate, - na iznos od 15,65 kn počevši od 02.12.2008. g. do isplate, - na iznos od 64,18 kn počevši od 02.01.2009. g. do isplate, - na iznos od 70,77 kn počevši od 02.02.2009. g. do isplate, - na iznos od 74,09 kn počevši od 02.03.2009. g. do isplate, - na iznos od 66,21 kn počevši od 02.04.2009. g. do isplate, - na iznos od 65,06 kn počevši od 02.05.2009. g. do isplate, - na iznos od 52,70 kn počevši od 02.06.2009. g. do isplate, - na iznos od 41,83 kn počevši od 02.07.2009. g. do isplate, - na iznos od 31,55 kn počevši od 02.08.2009. g. do isplate, - na iznos od 39,73 kn počevši od 02.09.2009. g. do isplate, - na iznos od 35,49 kn počevši od 02.10.2009. g. do isplate, - na iznos od 31,38 kn počevši od 02.11.2009. g. do isplate, - na iznos od 41,77 kn počevši od 02.12.2009. g. do isplate, - na iznos od 51,64 kn počevši od 02.01.2010. g. do isplate, - na iznos od 62,02 kn počevši od 02.02.2010. g. do isplate, - na iznos od 59,68 kn počevši od 02.03.2010. g. do isplate, - na iznos od 77,00 kn počevši od 02.04.2010. g. do isplate, - na iznos od 72,94 kn počevši od 02.05.2010. g. do isplate, - na iznos od 81,82 kn počevši od 02.06.2010. g. do isplate, - na iznos od 130,35 kn počevši od 02.07.2010. g. do isplate, - na iznos od 119,74 kn počevši od 02.08.2010. g. do isplate, - na iznos od 161,29 kn počevši od 02.09.2010. g. do isplate, - na iznos od 139,94 kn počevši od 02.10.2010. g. do isplate, - na iznos od 123,95 kn počevši od 02.11.2010. g. do isplate, - na iznos od 174,09 kn počevši od 02.12.2010. g. do isplate, - na iznos od 205,27 kn počevši od 02.01.2011. g. do isplate, - na iznos od 183,36 kn počevši od 02.02.2011. g. do isplate, - na iznos od 187,05 kn počevši od 02.03.2011. g. do isplate, - na iznos od 171,42 kn počevši od 02.04.2011. g. do isplate, - na iznos od 176,80 kn počevši od 02.05.2011. g. do isplate, - na iznos od 231,86 kn počevši od 02.06.2011. g. do isplate, - na iznos od 240,00 kn počevši od 02.07.2011. g. do isplate, - na iznos od 300,99 kn počevši od 02.08.2011. g. do isplate, - na iznos od 279,51 kn počevši od 02.09.2011. g. do isplate, - na iznos od 245,73 kn počevši od 02.10.2011. g. do isplate, - na iznos od 245,32 kn počevši od 02.11.2011. g. do isplate, - na iznos od 242,07 kn počevši od 02.12.2011. g. do isplate - na iznos od 255,03 kn počevši od 02.01.2012. g. do isplate, - na iznos od 269,27 kn počevši od 02.02.2012. g. do isplate, - na iznos od 270,20 kn počevši od 02.03.2012. g. do isplate, - na iznos od 262,10 kn počevši od 02.04.2012. g. do isplate, - na iznos od 266,13 kn počevši od 02.05.2012. g. do isplate, - na iznos od 271,84 kn počevši od 02.06.2012. g. do isplate, - na iznos od 266,82 kn počevši od 02.07.2012. g. do isplate, - na iznos od 267,85 kn počevši od 02.08.2012. g. do isplate, - na iznos od 263,27 kn počevši od 02.09.2012. g. do isplate, - na iznos od 254,32 kn počevši od 02.10.2012. g. do isplate, - na iznos od 266,49 kn počevši od 02.11.2012. g. do isplate, - na iznos od 271,29 kn počevši od 02.12.2012. g. do isplate, - na iznos od 270,19 kn počevši od 02.01.2013. g. do isplate, - na iznos od 253,80 kn počevši od 02.02.2013. g. do isplate, - na iznos od 266,17 kn počevši od 02.03.2013. g. do isplate, - na iznos od 269,47 kn počevši od 02.04.2013. g. do isplate, - na iznos od 264,79 kn počevši od 02.05.2013. g. do isplate, - na iznos od 12.246,08 kn počevši od 24.05.2013. g. do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, iz [adresa], da tužitelju LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.824,94 EUR / 13.750,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 12. svibnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate,u roku od 15 dana."

1.2. Prvostupanjskim rješenjem sadržanim u navedenoj presudi odlučeno dopuštena je preinaka tužbe.

1.3. Prvostupanjskim rješenjem od 14. lipnja 2024. odlučeno je:

"I. Ispravlja se presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-749/2019-33 od 12. srpnja 2023. godine u točki II izreke:

tako da umjesto:

" … 268,67 EUR( dvjestošezdesetosameurašezdesetsedamcenti)"

ima pisati:

" …286,67 EUR ( dvjestoosamdesetšesteurašezdesetsedamcenti)".

II. U preostalom dijelu presuda Općinskog suda u Osijeku broj broj P-749/2019-33

12. srpnja 2023. godine ostaje neizmijenjena."

2. Protiv navedene presude i rješenja kao i rješenja o ispravku navedene presude žalbe je podnio tuženik i to iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu protiv rješenja o ispravku navedene presude osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i rješenja po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99,88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Također nisu počinjene niti ostale bitne povrede na koje žalbom ukazuje tuženik, a za koje će ovaj sud iznijeti razloge u nastavku obrazloženja.

7. Pobijana presuda i rješenja sastavljeni su sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je iste, suprotno žalbenim navodima tuženika, moguće ispitati to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11.

ZPP, na koju posebno ukazuje tuženik.

8. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP jer tuženik nije onemogućen u raspravljanju, a sam ne navodi konkretne razloge iz kojih bi bilo razvidno počinjenje ove bitne povrede odredaba parničnog postupka.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu, br. 3214321935/2008, sklopljenog između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva na osnovi jednostrane odluke Banke, kao i dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), uz zahtjev za isplatu stečenog na temelju navedenih ništetnih ugovornih odredbi.

10. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

- da su stranke dana 9. rujna 2008. sklopile Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3214321935/08 koji je potvrđen kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka pod brojem: OV24344/08 dana 10. rujna 2008. godine prema kojem je tuženik kao kreditor, tužiteljici kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 12.541,46 CHF prema srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan isplate kredita, te da je kredit isplaćen prodavatelju vozila P.S.C. Osijek d.o.o.

- da se tužitelj obvezo otplatiti kredit kroz 85 mjeseci (članak 3. ugovora) u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 155, 87 CHF te jednom posljednjem iznosu koji predstavlja odgođeni dio glavnice od 3.258,66 CHF, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja (članak 6. ugovora),

- da je ugovorena kamatna stopa od 6,55% godišnje, s time da je ona promjenjiva (članak 2. ugovora),

- da je tuženik u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu, te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta,

- da je vještačenjem po sudskom vještaku Lidiji Balog iz Financije LB d.o.o., u okviru provedenog vještačenja utvrđeno kako je tužiteljica na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata koje je platila preko početne ugovorene kamatne stope prema obračunu i odlukama banke o promjenjivoj kamatnoj stopi preplatio iznos od 268,67 eur/ 2.159,91 kn[1] ,

- da je tužitelj kroz mjesečne anuitete zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je tužitelju kredit isplaćen i iznosa koji je tužiteljica platila zbog rasta tečaja CHF, preplatila iznos od 2.841,43 eur/21.408,73 kn.

11. Temeljem utvrđenih činjenica je sud prvog stupnja pravilno odlučio kao u izreci pobijane presude pod stavkom I-III.

12. Pritom se sud prvog stupnja pravilno pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 14. srpnja 2013. kojom su utvrđene nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH pod br. Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., a kojom su odbijene podnesene revizije, pa je tako Vrhovni sud RH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten.

13. Jednako tako, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev- 2221/18-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je, da su tužene banke, među kojima je i ovdje tuženik, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. (Narodne novine, broj: 96/03 - dalje: ZZP/03) s tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i da u konkretnom slučaju tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj.

14. Odluka suda donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP/14, a o čemu se radi u ovom slučaju.

15. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom koji se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

16. Odredbom čl. 502.b ZPP, propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17. Navedene odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st.1. ZPP. Stoga su, bez utjecaja na pravilnost pobijane presude žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluka u kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

18. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i tuženik, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tom sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama.

19. Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo, jer suprotno tuženik nije dokazao. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani govor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe,a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

20. Posebno treba ukazati kako tuženik bezuspješno pokušava dovesti u pitanje odluku prvostupanjskog suda o ništetnosti utuženih dijelova ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu jer se ista temelji na odlukama donesenim u predmetu kolektivne tužbe, budući je sud samo u pojedinačnim postupcima za isplatu pokrenutim nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (Narodne novine, broj 70/19), a to ovaj postupak nije, vezan za utvrđenja iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dok je do tada takvim odlukama bio vezan samo u postupcima za naknadu štete, o čemu se ovdje ne radi.

21. Strogo gramatički tumačeći navedenu zakonsku odredbu tuženik bi bio u pravu, jer je ovdje riječ o stjecanju bez osnove, a ne naknadi štete, ali uzimajući u obzir svrhu unošenja u ZPP, koji je procesni zakon, čitave glave 32. (Tužba za zaštitu kolektivnih prava), vodeći računa o tome da su " stjecaje bez osnove" i "naknada štete" kategorije materijalnog prava (obje predstavljaju izvanugovorne obveze, te pravnu osnovu za isplatu), te činjenicu da je u glavi 32., zakonskom izmjenom na koju ukazuje žalitelj, izmijenjena samo odredba čl. 502.c dodavanjem iza riječi "naknada štete" riječi " ili isplata", ovaj sud ne nalazi da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 502.c ZPP. (Ni u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-3142/18, a ni odluci Ustavnog suda RH br. U-III-2233/19, koje se također tiču primjene ove zakonske odredbe, nisu zauzeti stavovi koji bi dovodili u pitanje ovakav stav ovog drugostupanjskog suda).

22. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka kada se pozvao na pravna utvrđenja iz odluka donesenih u predmetu vođenom po kolektivnoj tužbi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. No ipak se smatra potrebnim ukazati da nije u pravu žalitelj kada tvrdi da su sporne odredbe jasne i razumljive jer se ne može jasnoća i razumljivost tumačiti (samo) na razini gramatičkog tumačenja, već sadržajnog tumačenja odredbi, pa tako npr. tekst: "tekuće tržišne prilike" jest jezično razumljiv, ali na temelju kojih se parametara te tržišne prilike utvrđuju i kako se na promjenu kamata odražavaju, ne može znati nitko, budući ti parametri nisu jasno navedeni, kao što i sama razumljivost mogućnosti promjene tečaja valute ne znači i svijest o tome što to sve može utjecati na tečaj ugovorene valute, švicarskog franka.

23. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenih kamata pri čemu je pravilno uzeo u obzir izračunatu visinu toga zahtjeva prema izračunu iznad onoga što je tužiteljica trebala platiti da nije ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Sud prvog stupnja je dao jasne i valjane razloge kojima je otklonio prigovor tuženika na nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer da nije uzeo u obzir i negativnu tečajnu razliku, koje razloge prihvaća i ovaj sud. Dakle, negativnu razliku nije trebalo uzeti u obzir iz razloga što glede tog iznosa nije istaknut ni prigovor prijeboja niti protutužbeni zahtjev, slijedom čega se istaknuti žalbeni navodi tuženice u tom pravcu ne mogu prihvatiti.

24. Prvostupanjski sud rješenjem dopustio preinaku tužbe prema podnesku tužiteljice od 6. travnja 2022. glede zahtjeva za isplatu po osnovi preplaćene kamatne stope i tečajne razlike CHF u odnosu na kunu, iako se tuženik toj preinaci protivio zbog toga, što tužitelj prije provedbe dokaza vještačenjem nije mogao postaviti točno određeni tužbeni zahtjev te je prema odredbi čl. 190. st. 3. ZPP preinaka tužbe dopuštena.

25. Naime, odredbom čl. 190. st. 2. ZPP je propisano da, iznimno od odredbe stavka 1. tog članka (tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu), tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka dok je stavkom 3. istog članka određeno da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, ali da sud može dopustiti preinaku i kad se tuženik protivi, ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

26. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika koji upućuju da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 190. st. 2. ZPP, budući da na zakonitost i pravilnost pobijane presude ne utječe preinačenje tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva, u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP jer je, sukladno ocjeni ovog suda drugog stupnja, preinaka tužbe u ovom predmetu bila svrsishodna. Naime tužitelj je postavio zahtjev čim su mu bili poznati svi elementi visine tražbine, koji bez njegove krivnje, jer je upravo tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva, nisu bili poznati ranije, pa bi se nedopuštanjem preinake tužbe, tužitelju nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/13, 9/05,1/06, 2/10).

27. Imajući u vidu da je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva zbog kojeg je i proveden dokaz vještačenjem, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 190. st. 2. ZPP jer se iznimka prema Noveli ZPP iz 2019. primjenjuje na sve postupke u tijeku pri čemu valja dodati da tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagao svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, pa nedopuštanje preinake tužbe koje je uslijedilo odmah nakon provedenog vještačenja ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu. Legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka je onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a iz provedenog postupka evidentno je da takve zlouporabe u konkretnom slučaju nije bilo, te i ovaj sud cijeni da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Stoga tuženik neosnovano ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 190. st. 1. ZPP pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno pobijano prvostupanjsko rješenje.

28. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da je tužiteljica preinačila tužbu, pa da je u odnosu na povišene iznose nastupila zastara, valja reći da su ocijenjeni kao neosnovani. Naime, u konkretnom slučaju, tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja jer ga nije mogla bez svoje krivnje preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Stoga u situaciji kada je tužiteljica već u tužbi utužila razliku preplaćenih kamata, dakle i za taj iznos koji je konačnim zahtjevom preciziran, a kojega je naknadno izračunao financijski vještak, imajući u vidu da se tako preinačena tužba zasniva na istom činjeničnom stanju, nije došlo do promjene činjeničnih navoda u tužbi, već je tužbeni zahtjev preinačen nakon vještačenja provedenog u ovoj pravnoj stvari, to u konkretnom slučaju nema mjesta zastari. Naime, utužena je preplata zbog ništetnih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a točni iznosi utvrđeni su tek vještačenjem. Činjenica da je vještak kojega je u ovom predmetu imenovao sud, u svom nalazu i mišljenju dobio nešto drugačiji i veći iznos, za koji je tužiteljica kako navodi tuženik, preinačila tužbu, po mišljenju ovog suda, ne može ići na štetu tužiteljice, jer tužiteljica je, kako je i navedeno, već tužbom utužila preplaćenu razliku kamata i valute.

29. Naime, da tuženik nije osporavao visinu preplaćene razlike s osnova ništetnih odredbi, kako je tužiteljica još u tužbi navodila i postavila, ne bi bilo ni potrebno provoditi financijsko vještačenje, pa činjenica da je došlo do preinake tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva ne može ići na štetu tužiteljice u konkretnom slučaju kada se na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pozivala još u tužbi, slijedom čega za preinačeni dio tužbe nije nastupila zastara dok svako suprotno tumačenje kojim bi se pretjerano otežavalo ostvarivanje prava koje imaju potrošači na temelju Direktive 93/13 dovodilo bi do povrede načela djelotvornosti. (presuda Suda Europske unije u predmetima C- 80/21 do C-82/21,povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, koji je uputio AU dla Warszawy - Śródmieścia w Warszawie od 8. rujna 2022.

30. Neosnovan je i prigovor tuženika glede zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio:

"Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka."

31. Tužiteljica predmetnim tužbenim zahtjevima zahtijeva isplatu novčanog iznosa zbog preplaćene kamate s osnova ništetnosti ugovornih odredaba koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđeno da su banke (među kojima je i tuženica), mijenjale kamatne stope (točnije sedam od osam tuženih banaka) bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

32. Za razliku od prve presude Visokog trgovačkog suda RH, drugom presudom donesenom u tom postupku poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 13. lipnja 2018. taj sud je potvrdio prvostupanjsku odluku kojom je usvojen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuju ništetnima ugovorne odredbe u dijelu kojim se glavnica kredita valutnom klauzulom veže uz valutu švicarski franak.

33. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, slijedom čega zastarni rok na podnošenje zahtjeva za isplatu novčanog iznosa s tog osnova počinje teći od 13. lipnja 2014. Kako je predmetna tužba podnesena 29. svibnja 2019., podnesena je unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 371. ZOO. za isplatu novčanog iznosa s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

34. Presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 13. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli, pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih s tog osnova počinje teći 13. lipnja 2018. Kako je predmetna tužba podnesena 29. svibnja 2019., podnesena je unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 371. ZOO. za isplatu novčanog iznosa s osnova valutne klauzule.

35. Pravilno je dosuđena i zatezna kamata s tijekom od svakog pojedinog plaćanja tužiteljice odnosno izvršene preplate jer se tuženica ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa, te je slijedom toga dužna tužiteljici, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, platiti zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate. I o tome je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje kad je u citiranoj, ovdje meritornoj presudi, poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., naveo kako su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, a na to ih nisu upozorile. Drugim riječima, i u ovom slučaju je banka bila nepoštena kod ugovaranja uglavka kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak.

36. Stoga suprotno izraženi stav tuženika glede tijeka zatezne kamate nije osnovan.

37. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se odnose na tvrdnju da su s tužiteljem vođeni pregovori prije sklapanja ugovora valja navesti kako se, sukladno odredbi čl. 96. st. 2. ZZK/07 smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a što je upravo u konkretnoj situaciji slučaj.

38. Tužiteljica već u činjeničnim navodima tužbe navodi kako od strane tuženika nije bila informirana o svim rizicima sklapanja ugovora s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom, na koju okolnost je i saslušana kao stranka na ročištu održanom dana 11. svibnja 2023. slijedom čega, po mišljenju ovog suda, a suprotno žalbenim navodima, činjenično stanje nije ostalo nepotpuno utvrđeno.

39. Nadalje, iz navoda same tužiteljice te iz sadržaja Ugovora za kupnju motornog vozila od 9. rujna 2008. proizlazi kako je tužiteljica kredit podigla za kupnju motornog vozila kao fizička osoba, koji je i isplaćen direktno prodavatelju vozila P.S.C. Osijek d.o.o. pa je na tuženiku bio teret dokaza (čl. 219. st. 1. ZPP) da tužiteljica nema status potrošača, ukoliko tu činjenicu osporava. Budući tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije predložio druge dokaze osim saslušanja same tužiteljice, činjenično stanje je, suprotno iznesenim žalbenim navodima, u potpunosti i pravilno utvrđeno, a tuženikov žalbeni prigovor da tužiteljica nema status potrošača se ukazuje u cijelosti neosnovanim.

40. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno odmjerio troškove parničnog postupka temeljem čl. 154. st. 1. ZPP) i u visini odmjerenog parničnog troška za svaku pojedinu parničnu radnju koja je u sporu bila potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP) te je za odluku o troškovima postupka dao valjano i jasno obrazloženje koje žalbom nije dovedeno u sumnju.

41. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja pobijanim rješenjem od 14. lipnja 2024. ispravio pobijanu presudu u točki II izreke, na način pobliže naveden u izreci istog, budući da su prilikom pisane izrade presude nastale očite pogreške u pisanju brojeva, koje je posebnim rješenjem bilo moguće ispraviti u svako doba, temeljem čl. 342. st. 1. i st. 2. ZPP.

42. Slijedom navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ove presude, a temeljem čl. 380. t. 2. kao u izreci rješenja pod stavkom I i II.

43. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP jer tuženik nije uspio u žalbenom postupku, slijedom čega je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić