REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P-3057/2023-26

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Daniri Vujević, u pravnoj stvari tužitelja AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, koje zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui D.O.O., Zagreb, Zelinska 4, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 15. travnja 2025.g. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i pun. tuženika, dana 20. svibnja 2025., na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I.Utvrđuje se apsolutno ništetnom odredba o valutnoj klauzuli sadržana u članku 1. Ugovora o kreditu broj: 418-50-4806622 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 04. travnja 2008. godine, pa stoga navedena odredba ugovora, kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 4.564,84 EUR sa zateznom kamatom po stopi u skladu sa čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja teče na iznos od:

-10,91 EUR od dana 23.10.2008.g. do isplate,

-14,09 EUR od dana 18.11.2008.g. do isplate,

-16,38 EUR od dana 16.12.2008.g. do isplate,

-17,42 EUR od dana 17.1.2009.g. do isplate,

-14,99 EUR od dana 16.2.2009.g. do isplate,

-15,55 EUR od dana 18.3.2009.g. do isplate,

-11,06 EUR od dana 20.04.2009.g. do isplate,

-7,75 EUR od dana 15.05.2009.g. do isplate,

-8,63 EUR od dana 24.06.2009.g. do isplate,

-10,37 EUR od dana 21.07.2009.g. do isplate,

-10,22 EUR od dana 25.08.2009.g. do isplate,

-8,46 EUR od dana 19.09.2009.g. do isplate,

-11,77 EUR od dana 24.09.2009.g. do isplate,

-14,42 EUR od dana 20.11.2009.g. do isplate,

-18,19 EUR od dana 19.12.2009.. do isplate,

-17,33 EUR od dana 23.1.2010.g. do isplate,

-22,45 EUR od dana 19.2.2010.g. do isplate,

-21,48 EUR od dana 19.3.2010.g. do isplate,

-23,37 EUR od dana 22.04.2010.g. do isplate,

-39,76 EUR od dana 22.06.2010.g. do isplate,

-36,39 EUR od dana 22.06.2010.g. do isplate,

-46,69 EUR od dana 23.07.2010.g. do isplate,

-43,13 EUR od dana 20.08.2010.g. do isplate,

-37,41 EUR od dana 16.09.2010.g. do isplate,

-49,49 EUR od dana 16.10.2010 .g. do isplate,

-64,87 EUR od dana 15.12.2010.g. do isplate,

-53,98 EUR od dana 15.12.2010.g. do isplate,

-57,80 EUR od dana 22.1.2011.g. do isplate,

-52,94 EUR od dana 22.2.2011.g. do isplate,

-53,81 EUR od dana 16.3.2011.g. do isplate,

-74,42 EUR od dana 17.05.2011.g. do isplate,

-76,43 EUR od dana 17.05.2011.g. do isplate,

-93,22 EUR od dana 15.07.2011.g. do isplate,

-84,42 EUR od dana 15.07.2011.g. do isplate,

-74,78 EUR od dana 23.08.2011.g. do isplate,

-72,78 EUR od dana 22.09.2011.g. do isplate,

-72,05 EUR od dana 26.10.2011.g. do isplate,

-76,59 EUR od dana 24.11.2011.g. do isplate,

-80,54 EUR od dana 20.12.2011.g. do isplate,

-81,07 EUR od dana 24.1.2012.g. do isplate,

-78,34 EUR od dana 21.2.2012.g. do isplate,

-80,18 EUR od dana 21.3.2012.g. do isplate,

-81,45 EUR od dana 20.04.2012.g. do isplate,

-79,32 EUR od dana 22.05.2012.g. do isplate,

-79,88 EUR od dana 28.06.2012.g. do isplate,

-78,29 EUR od dana 24.07.2012.g. do isplate,

-74,84 EUR od dana 21.02.2012.g. do isplate,

-78,51 EUR od dana 19.09.2012.g. do isplate,

-80,28 EUR od dana 23.10.2012.g. do isplate,

-79,04 EUR od dana 20.11.2012.g. do isplate,

-72,11 EUR od dana 18.12.2012.g. do isplate,

-78,00 EUR od dana 17.1.2013.g. do isplate,

-78,51 EUR od dana 21.2.2013.g. do isplate,

-76,20 EUR od dana 19.3.2013.g. do isplate,

-69,03 EUR od dana 19.04.2013.g. do isplate,

-68,85 EUR od dana 15.05.2013.g. do isplate,

-70,61 EUR od dana 17.06.2013.g. do isplate,

-73,43 EUR od dana 13.07.2013.g. do isplate,

-77,35 EUR od dana 20.08.2013.g. do isplate,

-75,33 EUR od dana 14.09.2013.g. do isplate,

-76,76 EUR od dana 19.10.2013.g. do isplate,

- 78,38 EUR od dana 20.11.2013.g. do isplate,

- 79,39 EUR od dana 17.12.2013.g. do isplate,

- 81,52 EUR od dana 20.1.2014.g. do isplate,

- 80,82 EUR od dana 17.2.2014.g. do isplate,

- 78,46 EUR od dana 18.3.2014.g. do isplate,

- 77,70 EUR od dana 17.04.2014.g. do isplate,

- 78,04 EUR od dana 21.05.2014.g. do isplate,

- 80,72 EUR od dana 13.06.2014.g. do isplate,

- 82,97 EUR od dana 16.07.2014.g. do isplate,

- 82,50 EUR od dana 19.08.2014.g. do isplate,

- 84,45 EUR od dana 18.09.2014.g. do isplate,

- 85,77 EUR od dana 18.10.2014.g. do isplate,

- 84,99 EUR od dana 14.11.2014.g. do isplate,

- 86,06 EUR od dana 20.12.2014.g. do isplate,

- 86,06 EUR od dana 16.01.2015.g. do isplate,

- 86,06 EUR od dana 17.02.2015.g. do isplate,

- 85,77 EUR od dana 14.03.2015.g. do isplate.“

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535 u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude isplatiti tužitelju AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 2.400,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja (20. svibnja 2025.) pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.1.U tužbi koja je podnesena dana 13.06.2023. g. tužitelj navodi da je s bankom RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. dana 04. travnja 2008. godine sklopio Ugovor o kreditu br. 418-50-4806622 temeljem kojeg ugovora je tuženik, kao kreditor, odobrio tužitelju kao korisniku kredita iznos od 24.171,12 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju, uz uvjete naznačene u citiranom ugovoru. Tužitelj da je podigao namjenski kredit za kupnju novog motornog vozila – automobila. Rok otplate kredita da je bio na 84 mjeseca s početnom kamatnom stopom od 6,75 % godišnje.

1.2. Nadalje se navodi da je tuženik prije i u vrijeme zaključivanja predmetnog Ugovora o kreditu propustio informirati potrošače, pa tako i tužitelja, o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik vezanoj uz euro jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a, o tome da je rast švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja Euro zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, pozivajući se na odluku VTS Pž-6632/2017.

1.3. Postupajući sukladno citiranom ugovoru i otplati duga, tužitelj da je uredno ispunio svoju obvezu, te je isplatio 20.000,00 HRK/2.654,45 EUR više zbog promjene tečaja, zbog čega se predlaže provesti finacijsko-knjigovodstveno vještačenje i donijeti presuda.

2. U odgovoru na tužbu od dana 22. rujna 2023. godine, tuženik navodi da nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 04.04.2008. zaključili Ugovor o kreditu broj 418- 50-4806622 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 24.171,12 a da je ugovorena redovna kamata 6,75 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Nadalje, da je Ugovor sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

2.1. Nadalje, se navodi da u odnosu na navode tužitelja o ništetnosti i nepoštenosti ugovorene valutne klauzule tužitelj da neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da tužitelja upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Zakonom o obveznim odnosima da je dopuštena odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužitelj neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten. Tuženik da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora, te da je tužitelj po vlastitom izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrao valutnu klauzulu CHF. Takav odabir, između više predloženih ugovora da predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da je tužitelj samostalno i neovisno mogao birati ugovorne odredbe (ovdje valutnu klauzulu).

2.2.Tuženik nadalje ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute. Suprotno tvrdnjama tužitelja, ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj da je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama.

2.3. Nadalje, navodi se da nisu osnovani navodi tužitelja da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine br. 96/03):

a) da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i

b) da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, u Zahtjevu za kreditu, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

2.4. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na povrat dijela mjesečnih anuiteta na ime ništene valutne klauzule jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

2.5.Tuženik nadalje, osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tužitelj da se ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer da se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati. Tužitelj da ne može smatrati da je osnov njegove tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule, već isto mora dokazati.

2.6. Tužitelj da nije bio stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe pa da se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude.

2.7. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

4. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom dokumentacije priložene uz tužbu i to: pregledan je Ugovor o kreditu broj 418-50-4092670 u Splitu, 10.05.2007.g., ovjeren pred javnim bilježnikom Marijom Ivančić, dana 11.05.2007.g. pod brojem ovjere OV-8819/07, Zahtjev za kredit i izjava od 9. svibnja 2007. godine, početni otplatni plan, realizirani otplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice, pregledan je nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Ines Lozić iz Centra za vještačenja d.o.o. Split zaprimljeno na sud dana 22. listopada 2024., izveden je dokaz saslušanjem tužitelja.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i isplatom novčanog iznosa stečenog bez osnove.

6. U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03), potom Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/07, 75/09, 79/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 dalje ZZP/07), te Zakon o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19 –dalje u tekstu ZZP/14).

7. Među parničnim strankama utvrđene su sljedeće nesporne činjenice:

- da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj broj 418-50-4806622 u Splitu, 04 .04.208.g.;

- da je kredit odobren za kupnju novog vozila;

- da je ugovorena redovna kamatna stopa od 6,75% godišnje, promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama Kreditora;

- da je iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 24,171.12 (švicarskih franaka);

- da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za chf, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji je uručen korisniku kredita po isplati kredita;

- da su kao instrumenti osiguranja naplate ugovorena zapljena primanja, prijenos prava vlasništva na vozilu i zadužnica;

- da je iznos kredita u cijelosti otplaćen.

8. U postupku je valjalo razjasniti jesu li ugovorne odredbe o valutnoj kluzuli u predmetnom Ugovoru o kreditu bile jasne, lako razumljive i uočljive, odnosno jesu li nepoštene, obzirom je posljedica nepoštenosti odredaba njihova ništetnost, te pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo upravo radi primjene takve odredbe Ugovora.

9. Također je valjalo utvrditi visinu utuženog iznosa, zbog čega je sud prihvatio prijedlog tužitelja za vještačenjem po vještaku za financije i računovodstvo.

10. Prije obrazlaganja merituma, treba reći da je ovaj sud mjesno nadležan temeljem čl.1. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje: ZPK/15), kojim je dodan čl.19.l. st.1., a takvo tumačenje te odredbe je dao i VSRH (Gr1-143/19).

11. Nadalje, da bi se obrazložio meritum postupka, treba kronološki prikazati događaje i sudske odluke vezane uz kreditiranje potrošača u valuti CHF na području RH.

12. Dana 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu je podnesena tužba udruge potrošača protiv 8 banaka (među kojima je i tuženik u ovom predmetu) te je 4.srpnja 2013. donesena presuda br. P-1401/12 kojom je utvrđeno da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača u svezi kreditiranja u CHF, a ta presuda je dijelom (u pogledu promjenjivih kamatnih stopa) postala pravomoćna donošenjem drugostupanjske odluke 15. srpnja 2014. Stranke te parnice su dalje nastavile koristiti izvanredni pravni lijek reviziju (predmeti Revt-249/14 i Revt-575/16), podnositi ustavnu tužbu (predmet U-III2521/2015) te se o valutnoj klauzuli pravomoćno presudilo 14.lipnja 2018. (predmet Pž-6632/17).

13. U ovom postupku predmet tužbe je utvrđenje djelomične ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu valutne klauzule, konkretno odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu.

14. Što se tiče utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule treba reći sljedeće. U presudi Visokog trgovačkog suda RH br. Pž- 6632/2017 od 14.6.2018. (kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4.7.2013.) utvrđeno je da prosječni potrošač nije znao da je uz valutnu klauzulu u CHF vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u EUR, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/18 od 3.9.2019. je utvrđeno da su tužene banke, među kojima je i tuženik, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP/03, tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i da u konkretnom slučaju tužiteljica nije imala utjecaj na njegov sadržaj. Dakle, u navedenom kolektivnom sporu odlučeno je o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, a iz dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF, te informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama.

15. Stoga, imajući direktne učinke odredbi čl.502.a st.1. i 502.c ZPP-a za zaključiti je kako je ništetna odredba o valutnoj klauzuli u CHF te se u pogledu tumačenja kako primijeniti navedene odredbe skreće pozornost na sudsku praksu (ŽS Zagreb: Gž- 2511/2021). S tim u vezi se posebno naglašava da u prvostupanjskom postupku koji je prethodio donošenju te drugostupanjske odluke činjenice koje su temelj za utvrđenje ništetnosti (da stranke nisu pojedinačno pregovarale niti su utvrdile na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na primjeni valutne klauzule, da odredbe o primjeni valutne klauzule za tužitelja nisu bile razumljive iz razloga jer nije obaviješten o pravom značenju švicarskog franka kao sigurne valute za ulaganje banke) nisu utvrđene izvođenjem personalnih dokaza već učincima citirane presude donesene u kolektivnom sporu.

16. Također valja kazati da prema odredbi čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati se na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u tužbi.

17. Također odredbom čl. 118. ZZP/14 određeno je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl.106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

18. Dosljedno, polazeći od naprijed citiranih odredbi ZPP-a i ZZP-a te imajući u vidu da su sporne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđene ništetnim, ovaj sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

19. Naime, odredbe o valutnoj klauzuli (kao i promjenjivoj kamatnoj stopi koja nije predmet ove tužbe) su odlučujuće ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju ovisne su isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena čime takve odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja što dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Dakle, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora, a odredbom čl. 26. ZOO-a propisano je da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Slijedom navedenoga, sud je prihvatio tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I. izreke usvajanjem tužbenog zahtjeva .

20. Također valja kazati i obzirom na nespornu činjenicu da je kredit isplaćen u cijelosti, čime je ugovor ispunjen, da i u tom slučaju tužitelj se može pozivati na ništetnost odredbi ugovora, a to iz razloga što je tužitelj upravo zbog ništetnosti odredbi tog ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF pretplatio iznos kredita, pa kako se radi o stjecanju bez pravne osnove, to nije odlučno je li predmetni ugovor o kreditu još uvijek na snazi ili nije, jer tužitelj kao potrošač u slučaju utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora ima pravo na povrat preplaćenih iznosa kredita jer po utvrđenju ništetnosti tih odredbi ugovora otpala je osnova po kojoj su ti iznosi plaćeni (čl. 1111. st. 3. ZOO-a).

21. Stoga može se zaključiti da je temeljem odredbe 502.c ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača- ZZP/14, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, sud vezan za utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite interesa potrošača, odnosno da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli. Također ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u u odnosu na istovrsni ugovor (Rev-3142/2018 od 19.ožujka 2019.) Također se zaključuje da test poštenosti predmetnih ugovornih odredbi proveden je već u kolektivnom sporu u kojem je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači (korisnici kredita) nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze.

22. Stoga je temeljem čl.81.st.1., čl.82. i čl.87.st.1.ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog ugovora, valja reći da su ništetne odredbe ugovora u kreditu u dijelu valutne kaluzule, zbog čega je sud odlučio kao u točki I. izreke presude.

23. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, a kako je tuženik iz kolektivnog spora nepošten, jer je znao na nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli koje predstavljaju cijenu kredita (bitan element ugovora o kreditu), tuženik je obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka.

24. Stoga za zaključiti je da je tužitelj u pravu kada traži temeljem instituta stjecanja bez osnove da mu se vrati sve ono što je tuženik neosnovano temeljem ništetnih ugovornih odredbi primio, sve temeljem čl. 1111. st.1. i čl. 1115. ZOO-a.

25. Tužitelj je u ovom postupku dokazao visinu potraživanja temeljem stjecanja bez osnove. Naime, iz provedenog vještva sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ines Lozić iz Centra za vještačenje d.o.o., Split, Terzićeva 1, čiji nalaz i mišljenje je dostavljeno sudu dana 22. listopada 2024. godine, a prema točno određenom zadatku vještačenja, proizlazi da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogao mijenjati tečaj:

- ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 4.603,38 EUR;

- ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 38,54 EUR (tzv. negativne razlike).

Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 4.564,84 EUR.

26. Stoga, sud je prihvatio ovo vještvo kao relevantno i vjerodostojno, a stranke nisu nakon dostave nalaza i mišljenja prigovarale matematičkom izračunu vještva. Tužitelj je podneskom od 6. studenog 2024. godine, nakon provedenog vještačenja postavio tužbeni zahtjev u skladu s vještvom stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ines Lozić. Sud je povećanje tužbenog zahtjeva (visina potraživanja u tužbenom zahtjevu je 2.654,45 EUR, a podneskom od 6.studenog 2024. je povećana na 4.564,84 EUR) u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu smatrao preinakom tužbe (tzv. neprava preinaka tužbe koja potječe iz iste činjenične osnove), kojoj se tuženik protivio, a sud dopustio raspravnim rješenjem od dana 15. siječnja 2025., a za koju je prema recentnoj sudskoj praksi (Revd 3756/2023-2 od 28.05.2024.) zastara prekinuta već podnošenjem tužbe.

27. Tuženik je nakon provedenog vještačenja i nakon zaključenja prethodnog postupka istaknuo prigovor radi prijeboja za iznos od 38,24 EUR (tzv. negativne razlike), nije prigovorio numeričkom izračunu vještva, ali i dalje osporava osnovu i visinu.

28. Tužitelj je u otplati kredita tuženiku vraćao kunske iznose radi čega mu pripada pravo na isplatu kunskih iznosa, sada preračunatih u službenu valutu RH-eure, povećanih anuiteta zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, kako je pobliže navedeno u izreci presude, sukladno čl. 1115. ZOO, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 183. st. 1. istoga Zakona i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

29. U odnosu na tijek zatezne kamate treba navesti da u konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik unaprijed sastavio ugovor o kreditu, tako da je do njegova

- 1 0 -

stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih i nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, zbog čega tuženik ima položaj nesavjesna stjecatelja. Stoga je tuženik dužan platiti tužitelju zateznu kamatu počevši od dana stjecanja odnosno od dana isplate anuiteta.

30. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa koje je tužitelj pretplatio na ime valutne klauzule (točka II.izreke presude), zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a sve prema nalazu i mišljenju vještaka.

31. Što se tiče tuženikovog prigovora zastare, valja kazati da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241.ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te žalbe, odnosno od 14. lipnja 2018. u dijelu glede tražbine po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, a zastarni rok iznosi 5 godina po čl. 225.ZOO-a. Prema pravnom shvaćanju od 31. siječnja 2022. godine, građanskog odjela Vrhovnog suda RH proizlazi da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241.ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teči ispočetka, tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Zastarni rok u slučaju ustanovljene ništetnosti u postupku kolektivne zaštite potrošača, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju,a povodom individualnih parnica u kojoj se potrošači pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Obzirom na datum podnošenja tužbe u ovom postupku (13. lipnja 2023.) može se reći da ne postoji zastara predmetnog potraživanja. Zastara za više isplaćene iznose po osnovu tečajne razlike bi dakle počela teći 14. lipnja 2018. i istekla bi 14. lipnja 2023. godine, tako da u konkretnom slučaju zastara nije nastupila za potraživanja po osnovu tečajne razlike zbog primjene valutne kaluzule. Analognim tumačenjem nije došlo do zastare potraživanja i za preinačeni tužbeni zahtjev postavljen podneskom od dana 6.11.2024., a koji se tiču potraživanja po osnovi razlike u tečaju, jer je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja iz iste činjenične i pravne osnove, a kao što je već ranije navedeno prema recentnoj sudskoj praksi (Revd 3756/2023-2 od 28.05.2024.) zastara je u konkretnom slučaju prekinuta već podnošenjem tužbe.

32. U odnosu na status tužitelja kao potrošača, treba navesti da je prema članku 3. stavak 1. točke 1. ZZP-a/03 potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U ovom slučaju namjena kredita je očito bila kupovina novog osobnog vozila koji je tužitelji kupio kao fizička osoba, dok tuženik nije za suprotni zaključak pružio nijedan dokaz, niti postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da je tužitelj ugovor sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, pa se tužitelja ima smatrati potrošačem, a u tom dijelu sud iskazuje i povjerenje iskazu saslušanog tužitelja.

- 1 1 -

33. Što se tiče tuženikovog istaknutog prigovora radi prijeboja koji je postavljen tek na raspravnom ročištu dana 15. siječnja 2025. (nakon zaključenja prethodnog potupka), prema zauzetoj sudskoj praksi (VSRH, Rev-549/2023) tzv. negativne razlike se ne mogu oduzet od dosuđenog iznosa ako nema postavljenog protutužbenog zahtjeva ili prigovora radi prebijanja. Tuženik je u pogledu negativnih razlika postavio prigovor radi prebijanja. No, valja kazati da se prigovor radi prebijanja može istaknuti samo do zaključenja prethodnog postupka (čl. 288.a ZPP- a), ali i da bi bilo zastarjelo tuženikovo pozivanje na postojanje potraživanja s osnove negativnih razlika. Naime, tuženik se ne može pozivati na učinke presude u kolektivnom sporu (ŽS Split, Gž- 755/2021) budući da taj spor tuženik nije ni pokrenuo (arg. ex. čl. 502.c ZPP-a). Od dana plaćanja svih iznosa koje je tužitelj manje platio (zbog smanjenja tečaja u odnosu na početni), pa do dana podnošenje prigovora radi prijeboja prošlo je više od 5 godina. Manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena pa tužena ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tužene po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Dakle zastarjelo potraživanje nije moguće prebiti, a kako tuženu ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača i za iznose koji ne bi bili u zastari ne postoji obveza tužitelja da isti vrati tuženiku. Slijedom toga, u odnosu na prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) prvenstveno zbog nastupanja prekluzije iz čl. 288.a st. 6. ZPP-a, nema uopće postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF, uz pravne posljedice zbog pravne prirode ovog instituta prema odredbi čl. 333. st. 3. ZPP-a.

34. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.1. i st.2., čl. 155. odredbi ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23)., dalje OT), Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 118/2018; 51/23 dalje ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 53/19, 92/2021, 37/23) i priloženom popisu parničnog troška, imajući u vidu naznačenu vrijednost predmeta spora.

35. Tužitelju koji je bio zastupan po kvalificiranom punomoćniku koji je odvjetnik priznat je sljedeći trošak: za sastav tužbe po 100 bodova (Tbr.7.t.1. OT), zastupanje na

ročištima

od

dana

8.02.2024.,20.03.2024.,5.09.2024.,15.01.2025.,12.03.2025.,15.04.2025., sve u iznosu od po 100 bodova (Tbr.9. t.1), podnesak od 6.11.2024. po 100 bodova, ukupno 800 bodova pretvoreno u valutu eur daje iznos od 1.600,00 EUR, što uvećano za PDV (25 %) daje ukupan iznos od 2.000,00 EUR, kojem iznosu treba pridodati iznos za provedeno vještačenje u visini od 400,00 EUR, što ukupno daje iznos od 2.400,00 EUR, koliko je i dosuđeno tužitelju. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za trošak podneska od 30.10.2023. obzirom da isti nije bio potreban za vođenje postupka.

36. Nadalje, valja kazati da Zakonom o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23) od dana 20.05. 2023. je uvedeno oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi za tužitelje u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, s tim da taj propis prema prijelaznim

- 1 2 -

odredbama ne djeluje retroaktivno već samo za pristojbene obveze nastale nakon stupanja na snagu istog. S obzirom na datum podnošenja tužbe tužitelj nije u obvezi plaćanja sudske pristojbe za tužbu i presudu, zbog čega je odbijen sa troškom u ovom dijelu.

37. Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl. 151. st.3. ZPP-a, prema stopi zatezne kamate sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,/41/08,125/11,78/15.,29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23, ZOO).

U Trogiru, 20. svibnja 2025.

Sutkinja

Danira Vujević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun.tužitelja Marku Višiću, odvjetniku u Splitu

- pun.tuženika odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui D.O.O., Zagreb, Zelinska 4,

-spis, ovdje