Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
Poslovni broj: P-214/2021-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u ZOU Glavaš & Šutalo iz Vinkovaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u OD Kallay & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne i usmene rasprave održane dana 17. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Mire Glavaša, odvjetnika iz ZOU Glavaš & Šutalo iz Vinkovaca, i punomoćnika tuženika u zamjeni Hrvojke Čolaković, odvjetnice iz Vinkovaca, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 20. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj 198-50- 36211354, zaključen 24.08.2006. u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 28.283,55 CHF u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja i tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.
II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. istog Ugovora o kreditu broj 198-50- 36211354, zaključen 24.08.2006. kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih rata vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu, te isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne strane.
III. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od 1.135,74 eura (slovima: tisuću sto trideset pet eura i sedamdeset četiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:
- 6,69 € počevši od 30.11.2007. do isplate,
- 6,65 € počevši od 31.12.2007. do isplate,
- 6,77 € počevši od 31.01.2008. do isplate,
- 6,84 € počevši od 29.02.2008. do isplate,
- 6,95 € počevši od 31.03.2008. do isplate,
- 6,78 € počevši od 30.04.2008. do isplate,
- 10,16 € počevši od 31.05.2008. do isplate,
- 10,29 € počevši od 30.06.2008. do isplate,
- 10,10 € počevši od 31.07.2008. do isplate,
- 10,11 € počevši od 31.08.2008. do isplate,
- 10,22 € počevši od 30.09.2008. do isplate,
- 11,05 € počevši od 31.10.2008. do isplate,
- 10,50 € počevši od 30.11.2008. do isplate,
- 11,20 € počevši od 31.12.2008. do isplate,
- 11,31 € počevši od 31.01.2009. do isplate,
- 11,36 € počevši od 28.02.2009. do isplate,
- 17,20 € počevši od 31.03.2009. do isplate,
- 17,24 € počevši od 30.04.2009. do isplate,
- 16,92 € počevši od 31.05.2009. do isplate,
- 16,69 € počevši od 30.06.2009. do isplate,
- 16,75 € počevši od 31.07.2009. do isplate,
- 16,88 € počevši od 31.08.2009. do isplate,
- 16,87 € počevši od 30.09.2009. do isplate,
- 16,74 € počevši od 31.10.2009. do isplate,
- 16,98 € počevši od 30.11.2009. do isplate,
- 17,16 € počevši od 31.12.2009. do isplate,
- 17,43 € počevši od 31.01.2010. do isplate,
- 17,37 € počevši od 28.02.2010. do isplate,
- 17,73 € počevši od 31.03.2010. do isplate,
- 17,66 € počevši od 30.04.2010. do isplate,
- 17,80 € počevši od 31.05.2010. do isplate,
- 18,96 € počevši od 30.06.2010. do isplate,
- 18,72 € počevši od 31.07.2010. do isplate,
- 19,45 € počevši od 31.08.2010. do isplate,
- 19,19 € počevši od 30.09.2010. do isplate,
- 18,79 € počevši od 31.10.2010. do isplate,
- 19,64 € počevši od 30.11.2010. do isplate,
- 20,73 € počevši od 31.12.2010. do isplate,
- 19,96 € počevši od 31.01.2011. do isplate,
- 20,23 € počevši od 28.02.2011. do isplate,
- 19,89 € počevši od 31.03.2011. do isplate,
- 19,95 € počevši od 30.04.2011. do isplate,
- 21,41 € počevši od 31.05.2011. do isplate,
- 21,55 € počevši od 30.06.2011. do isplate,
- 19,08 € počevši od 31.07.2011. do isplate,
- 18,55 € počevši od 31.08.2011. do isplate,
- 17,98 € počevši od 30.09.2011. do isplate,
- 17,92 € počevši od 31.10.2011. do isplate,
- 17,87 € počevši od 30.11.2011. do isplate,
- 18,15 € počevši od 31.12.2011. do isplate,
- 18,38 € počevši od 31.01.2012. do isplate,
- 18,42 € počevši od 29.02.2012. do isplate,
- 18,25 € počevši od 31.03.2012. do isplate,
- 18,36 € počevši od 30.04.2012. do isplate,
- 18,44 € počevši od 31.05.2012. do isplate,
- 18,31 € počevši od 30.06.2012. do isplate,
- 18,34 € počevši od 31.07.2012. do isplate,
- 18,25 € počevši od 31.08.2012. do isplate,
- 18,04 € počevši od 30.09.2012. do isplate,
- 18,27 € počevši od 31.10.2012. do isplate,
- 18,37 € počevši od 30.11.2012. do isplate,
- 18,29 € počevši od 31.12.2012. do isplate,
- 17,88 € počevši od 31.01.2013. do isplate,
- 18,23 € počevši od 28.02.2013. do isplate,
- 18,27 € počevši od 31.03.2013. do isplate,
- 18,12 € počevši od 30.04.2013. do isplate,
- 17,69 € počevši od 31.05.2013. do isplate,
- 17,68 € počevši od 30.06.2013. do isplate,
- 17,78 € počevši od 31.07.2013. do isplate,
- 17,96 € počevši od 31.08.2013. do isplate,
uvećanog za pripadajuću zateznu kamatu na navedene iznose i to do 31.12.2007. po kamatnoj stopi u visini od 15 % godišnje, nadalje u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31.07.2015., nadalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 01.01.2023. pa nadalje do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 01.07. te godine, u roku 15 dana do isplate.
IV. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 3.270,19 eura (slovima: tri tisuće dvjesto sedamdeset eura i devetnaest centi), sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:
- 1,70 € počevši od 30.09.2006. do isplate,
- 1,30 € počevši od 31.10.2006. do isplate,
- 0,05 € počevši od 30.11.2006. do isplate,
- 12,41 € počevši od 31.10.2008. do isplate,
- 15,97 € počevši od 31.12.2008. do isplate,
- 18,51 € počevši od 31.01.2009. do isplate,
- 19,65 € počevši od 28.02.2009. do isplate,
- 16,48 € počevši od 31.03.2009. do isplate,
- 17,08 € počevši od 30.04.2009. do isplate,
- 12,23 € počevši od 31.05.2009. do isplate,
- 8,65 € počevši od 30.06.2009. do isplate,
- 9,61 € počevši od 31.07.2009. do isplate,
- 11,49 € počevši od 31.08.2009. do isplate,
- 11,32 € počevši od 30.09.2009. do isplate,
- 9,42 € počevši od 31.10.2009. do isplate,
- 12,99 € počevši od 30.11.2009. do isplate,
- 15,87 € počevši od 31.12.2009. do isplate,
- 19,94 € počevši od 31.01.2010. do isplate,
- 19,00 € počevši od 28.02.2010. do isplate,
- 24,54 € počevši od 31.03.2010. do isplate,
- 23,49 € počevši od 30.04.2010. do isplate,
- 25,53 € počevši od 31.05.2010. do isplate,
- 43,24 € počevši od 30.06.2010. do isplate,
- 39,60 € počevši od 31.07.2010. do isplate,
- 50,73 € počevši od 31.08.2010. do isplate,
- 46,88 € počevši od 30.09.2010. do isplate,
- 40,69 € počevši od 31.10.2010. do isplate,
- 53,75 € počevši od 30.11.2010. do isplate,
- 70,37 € počevši od 31.12.2010. do isplate,
- 58,60 € počevši od 31.01.2011. do isplate,
- 62,73 € počevši od 28.02.2011. do isplate,
- 57,48 € počevši od 31.03.2011. do isplate,
- 58,43 € počevši od 30.04.2011. do isplate,
- 80,70 € počevši od 31.05.2011. do isplate,
- 82,87 € počevši od 30.06.2011. do isplate,
- 101,47 € počevši od 31.07.2011. do isplate,
- 91,91 € počevši od 31.08.2011. do isplate,
- 81,45 € počevši od 30.09.2011. do isplate,
- 80,33 € počevši od 31.10.2011. do isplate,
- 79,52 € počevši od 30.11.2011. do isplate,
- 84,51 € počevši od 31.12.2011. do isplate,
- 88,86 € počevši od 31.01.2012. do isplate,
- 89,45 € počevši od 29.02.2012. do isplate,
- 86,44 € počevši od 31.03.2012. do isplate,
- 88,47 € počevši od 30.04.2012. do isplate,
- 89,87 € počevši od 31.05.2012. do isplate,
- 87,52 € počevši od 30.06.2012. do isplate,
- 88,14 € počevši od 31.07.2012. do isplate,
- 86,38 € počevši od 31.08.2012. do isplate,
- 82,59 € počevši od 30.09.2012. do isplate,
- 86,63 € počevši od 31.10.2012. do isplate,
- 88,57 € počevši od 30.11.2012. do isplate,
- 87,21 € počevši od 31.12.2012. do isplate,
- 79,59 € počevši od 31.01.2013. do isplate,
- 86,07 € počevši od 28.02.2013. do isplate,
- 86,63 € počevši od 31.03.2013. do isplate,
- 84,09 € počevši od 30.04.2013. do isplate,
- 76,20 € počevši od 31.05.2013. do isplate,
- 76,00 € počevši od 30.06.2013. do isplate,
- 77,94 € počevši od 31.07.2013. do isplate,
- 81,05 € počevši od 31.08.2013. do isplate,
uvećanog za pripadajuću zateznu kamatu na navedene iznose i to do 31.12.2007. po kamatnoj stopi u visini od 15 % godišnje, nadalje u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31.07.2015., nadalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 01.01.2023. pa nadalje do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 01.07. te godine, u roku 15 dana do isplate.
V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 1.845,18 eura (slovima: tisućo osamsto četrdeset pet eura i osamnaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 20. svibnja 2025. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem
VI. Odbija se tužitelj s parničnim troškom preko dosuđenog iznosa u visini od 45,18 eura (slovima: četrdest pet eura i osamnaest centi) kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužitelj je po punomoćniku 05. svibnja 2021. podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.
1.1. U tužbi navodi da je s tuženikom dana 24.08.2006. zaključio Ugovor o kreditu u CHF broj 198-50-36211354, a temeljem kojeg Ugovora o kreditu je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 28.283,55 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora uz dogovoren rok otplate od 84 mjeseca.
1.2. Tužitelj nadalje navodi da je predmetnim Ugovorom ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope. Tužitelj smatra da je odrednica o promjenjivoj kamatnoj stopi i način promjene iste sadržana u Ugovoru o kreditu neodređena odnosno neodrediva, te kao takova ništetna i nema pravni učinak na obvezno pravni odnos stranaka. Ovdje se tužitelj poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04.07.2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/2013 od 16.07.2014. u kolektivnom postupku koji je Savez udruga za zaštitu potrošača Potrošač kao ovl. tužitelj, vodio protiv osam banaka (predmetnu Presudu u međuvremenu je svojom Presudom Revt-249/2014-2 od 09.04.2015. potvrdio i Vrhovni sud RH, te i Ustavni sud RH svojom Odlukom U-III-2521/2015.), a kojom je pravomoćno presuđeno da su tužene banke u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
1.3. Tužitelj se poziva i na presudu VTS RH broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., VSRH broj Rev-2221/2018 od 03.09.2019., kao i presudu suda EU C- 186/2016, u kojima je pravomoćno presuđeno da su tužene poslovne banke u razdoblju od 01.10.2004. do 31.12.2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetene i nepoštene ugovorne odredbe, koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope i valute glavnice vezane uz švicarski franak. Navedenim pravomoćnim presudama utvrđeno je nepošteno, a time i nesavjesno postupanje banaka, a među njima i tužene banke, prilikom ugovaranja kamatne stope, a i isto i valutne kaluzule u CHF. Tužitelj smatra da su promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula bitni sastojci ugovora o kreditu po prirodi pravnog posla, suglasnost stranaka o vrsti valutne klauzule i vrsti kamatne stope (promjenjiva ili fiksa) odlučna je da bi ugovor uopće bio sklopljen. Stoga je uslijed ništetnosti ova dva bitna sastojka ugovora bez kojih ugovor više ne odgovara volji ugovornih stranaka ništetan osnovni ugovor o kreditu jer sud nije ovlašten mijenjati volju ugovornih strana. Tužitelj ukazuje da sud ima obvezu tumačenja nacionalnog prava u skladu s pravom Europske unije, te stoga ukazuje i na presudu suda EU C-118/2017 od 14.03.2019.
1.4. Sukladno navedenom tužitelj traži od tuženika povrat svih preplaćenih iznosa koje je preplatio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te povećanju tečaja temeljem tzv. „valutne klauzule“ uvećane za pripadajuće zatezne kamate, kao i nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prije svega prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda napominjući da prema članku 46. i 48. ZPP-a, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, a to je sud na čijem se području nalazi njegovo registrirano sjedište. Osim toga, prema članku 70. ZPP-a, stranke mogu u pisanom obliku sklopiti sporazum o mjesnoj nadležnosti nekog drugog stvarno nadležnog suda, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost određenog suda. Upravo takav sporazum su stranke ovog postupka i sklopile, a što je vidljivo iz članka 12. Ugovora o kreditu broj 198-50-3621354, kojim su ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika, zbog čega je predlagao da se ovaj sud oglasi nenadležnim i po pravomoćnosti predmet dostavi na rješavanje mjesno nadležnom sudu.
2.1. Tuženik ističe da je pozivanje tužitelja na presudu Visokog Trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017 od 14.06.2008. u cijelosti promašeno smatrajući da je predmetnim presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske priznato pravo potrošačima, međutim, na svakom pojedinom potrošaču je da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da je istome prilikom sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno da dokaže da bi pojedine odredbe ugovora bile ništetne budući da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske nije u predmetnim postupcima utvrđivao valjanost svakog pojedinog ugovora odnosno ugovorne odredbe, već je tek stvorio kriterije pomoću kojih će sudovi u pojedinim postupcima prosuđivati da li su pojedine odredbe ugovora ništetne ili ne.
2.2. Tuženik nadalje ističe kako su sporne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarkim francima, kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim odredbama pojedinačno pregovaralo, te iste nisu u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja i nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.
2.3. Osim naprijed navedenih prigovora, tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja sukladno odredbi čl. 214. st. 3. ZOO-a. U okviru odgovora na tužbu u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kako po osnovu tako i visini, te predlaže sudu odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja naknaditi mu troškove postupka.
3. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio rješenjem broj P-214/2021-6 od 10. listopada 2024. koje rješenje je povodom uložene žalbe tuženika ukinuo Županijski sud u Varaždinu svojom odlukom broj Gž-1463/2024- 2 od 25. studenog 2024. te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odučivanje. U nastavku postupka sud je proveo dokaz saslušanja tužitelja na ročištu od 13. veljače 2025. na okolnost sklapanja ugovora. Iz iskaza tužitelja proistječe da je ugovor o kreditu zaključio sam 24. kolovoza 2006. u RBA d.d. u poslovnici u Vinkovcima jer živi u [adresa] i išao je u najbližu poslovnicu. Odgovaralo bi mu da se ovaj spor vodi na sudu u Vinkovcima jer mu je najbliži i odlazak u Zagreb bi mu iziskivao visoke troškove i predstavaljalo velike poteškoće jer je sada umirovljenik. Imajući u vidu naprijed navedeno kao i činjenicu da tuženik ničim nije dokazao da je tužitelju pružena mogućnost pregovaranja o mjesnoj nadležnosti to je sud ovaj prigovor tužene odbio kao neosnovan.
4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi čitanjem i uvidom u otplatnu tablicu (list 16-18), obavijesti banke o promjeni kamatne stope (list 19-21), obavijest banke o otplati kredita (list 23), otplatni plan (list 25-28), ponudu auto kuće (list 36), zahtjev za kredit (list 37), suglasnost i zadužnica s ovjerom javnog bilježnika (list 38- 41), proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke na zapisniku od 13.02.2025. (list 132-135), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Borković, dipl.oec. iz [adresa], dana 27.02.2025. (list 141-147), te je izvršen uvid u očitovanje vještaka na primjedbe tuženika od 25.03.2025. (list 181).
5. Na ročištu od 13.02.2025. tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem zaposlenika tužene EA pa sud ovoj dokaz nije niti izvodio.
6. Tužitelj u svom iskazu navodi da je ugovor o kreditu zaključio s tuženom bankom 24.08.2006. u svrhu kupnje automobila koji je koristio za svoje osobne potrebe. U to vrijeme nije imao otvorenu firmu niti obrt niti udio u trgovačkom društvu. Kredit nije koristio kao poreznu olakšicu. Za ovu banku se odlučio jer su mu uvjeti u tom trenutku bili najpovoljniji u ovoj banci u koju je imao povjerenja. Nije ranije bio klijent ove banke. Zatražio je kredit, a ponudili su mu kredit u CHF kao najpovoljniji koji je tada bio aktualan. U banci su mu pripremili ugovor kao gotov obrazac koji je samo trebao potpisati i nije mogao pregovarati oko pojedinih odredbi ugovora. Nije se raspitivao kod drugih banaka. Ugovor je pročitao i odnio na ovjeru kod javnog bilježnika. Nitko mu nije posebno napomenuo da može doći do velike promjene rate kredita. Nije najbolje razumio odredbe ugovora jer nije financijske struke, kao niti pojmove promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. U trenutku sklapanja ugovora bio je zadovoljan uvjetima jer mu je odgovarala visina rate, ali da je znao što sada zna ne bi sigurno nikada uzeo takav kredit jer mu se rata udvostručila. Kredit je u cijelosti sam otplatio.
7. Nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je svojim pismenim podneskom od 12. ožujka 2025. uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa od 1.135,74 eura zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, te 3.270,19 eura uslijed promjene tečaja tijekom trajanja otplate kredita, sve uz pripadajuće kamate i naknadu prouzročenih troškova.
8. Analizom svih izvedenih dokaza sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
9. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 155/23 – dalje: Zakon o parničnom postupku) sud je utvrdio slijedeće:
9.1. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio ugovor o kreditu dana 24. kolovoza 2006. na iznos od 28.283,55 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu, te da su sredstva iz kredita korištena za kupovinu osobnog automobila.
9.2. Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/2012, od 04. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.
9.3. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 04. srpnja 2013., i to točkom 1. utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
9.4. Nesporno je da je u pogledu ništetnosti ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u predmetu poslovni broj Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019.
10. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na kamatnu stopu i valutnu klauzulu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.
11. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe Ugovora o kreditu sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, nastavno: ZZP/07) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.
11.1. Prema odredbi čl. 96. st. 1. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
11.2. Nadalje prema st. 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 98. ZZP/07.
11.3. Odredbom čl. 102. st. 1. i 2. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.
12. Analizirajući spornu odredbu Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se utvrđuje odlukom kreditora, tj. tuženika, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačena odredba nije razumljiva, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku.
13. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa tužitelja jer isti nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima. Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom tj. formuliranom ugovoru. Navod tuženika da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena niti odrediva, ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim odredbama. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku.
14. Stoga proizlazi da su navedene odredbe Ugovora o kreditu nepoštene ugovorene odredbe u smislu odredbe čl. 96. i 98. ZZP/07 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 102. ZZP/07, pa je stoga sud u navedenom dijelu usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.
15. Nadalje u odnosu na dio ugovora o kreditu, a koji se odnosi na otplatu kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, a kojim je ugovorena valutna klauzula na način da tužitelj kredit otplaćuje u CHF izražen u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan plaćanja, sud cijeni da su navedene odredbe također nepoštene i ništetne primjenjujući identično materijalno pravo iz istih razloga kao i u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kod utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača, te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.
16. Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik nije s uspjehom osporio navode tužitelja da se o spornim dijelovima ugovornih odredbi iz točke 2. i 7. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredba u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su zbog toga ove odredbe ništetne u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03.
17. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe i iste dovodeći u vezu sa iskazom tužitelja, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz [adresa].
17.1. Vještak je u svom nalazu utvdio da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta nastalih uslijed promjena (povećanja) kamatnih stopa utvrđen je u visini od 1.135,75 eura.
17.2. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan početka korištenja
- odobrenja po predmetnom ugovoru o kreditu 25.08.2006. za 1 CHF = 4,612464 kn, utvrđen je u visini od 3.270,19 eura dok je ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan početka korištenja - odobrenja po predmetnom ugovoru o kreditu 25.08.2006. za 1 CHF = 4,612464 kn utvrđen je u visini od – 160,31 eura. Razlika anuiteta nastala uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu utvrđena je u visini od 3.109,88 eura.
18. Tužitelj po punomoćniku nije imao primjedbe na sačinjeni nalaz no tuženik je istakao određene primjedbe u pismenom podnesku od 20.03.2025.
19. U očitovanju na istaknute primjedbe tuženika vještak u svom oočitovanju od 25.03.2025. navodi da tuženik iznosi sve primjedbe i prigovori koji su pravne prirode, što će cijeniti sud tijekom postupka. Glede prigovora na iskazivanje tzv. negativnih tečajnih razlika, u nalazu koji je dostavljen sudu iskazane su i razlike anuiteta kada je tečaj bio manji od početnog. Stoga ostaje u cijelosti kod dostavljenog nalaza i mišljenja.
20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos od 1.135,75 eura zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te iznos od 3.270,19 eura koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule upravo onaj iznos koji tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 12.03.2025., a što je u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 11. siječnja 2024. Naime, prema izračunu vještaka ukupan iznos više plaćenih auiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa iznosi 1.135,75 eura kako je to vidljivo na listu 144 u tablici 1., no kako tužitelj svojim konačnim tužbenm zahtjevom po ovom osnovu potražuje isplatu iznosa od 1.135,74 eura to sud donosi odluku kao u točkama
III. i IV. izreke ove presude.
21. Kako je tuženik temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope od tužitelja primio zatraženi iznos od 1.135,74 eura, te temeljem ništetne odredbe o primjeni valutne klauzule od tužitelja primio iznos od 3.270,19 eura, to je po osnovi odredbe čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedene novčane iznose i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, s tim da je kamata određena sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.
22. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2) zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući u vidu da odluka ove presude još nije pravomoćna to nije počeo niti teći petogodišnji zastarni rok, pa neosnovano tuženik tvrdi da je zahtjev za isplatu utuženog novčanog iznosa zastario.
23. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.
24. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 151/22 i 138/23) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav tri obrazložena podneska i to od 20.11.2024., 13.03.2025. i 27.03.2025. svaki u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na dva ročišta i to od 13.02.2025. i 17.04.2025. svako u iznosu od 200,00 eura, što uz pripadajući PDV u iznosu od 300,00 eura čini ukupan iznos od 1.500,00 eura.
24.1 Tužitelju je također priznat uplaćeni trošak za vještačenje u iznosu od 300,00 eura, kao i uplaćeni trošak za pristojbu na tužbu u iznosu od 45,18 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 1.845,18 eura, kao što je odlučeno u točki V. izreke.
24.2. Tužitelju nije odobren zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 45,18 eura iz razloga što je tužitelj ovog troška oslobođen obzirom na Zakon o izmjenama zakona o sudskim pristojbama i to čl. 11. st. 1. toč. 20. istog Zakona prema kojoj potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutima na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa imaju pravo na oslobođenje na plaćanje sudske pristojbe, te je stoga došena odluka kao u točki VI izreke.
U Vinkovcima 20. svibnja 2025.
Sudac
Snježana Kozina
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste podnijeti svoju žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. ZOU Glavaš & Šutalo, Vinkovci – pun. tužitelja
2. OD Kallay & Partneri d.o.o., Zagreb – pun. tuženika
