REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: Kž-106/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marije Živković, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog HŠ, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. u vezi s člankom 36. stavkom 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj K-365/2019-72 od 12. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-365/2019-72 od 12. siječnja 2023., na temelju odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/17, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08) optuženi HŠ oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine - krađa, opisano u članku 228. stavak 1. u svezi članka 36. stavak 1. i 2. KZ/11 , a kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude.
1.1. Na temelju članka 158. ZKP/09 oštećena CŠ sa imovinskopravnim zahtjevom upućena je u parnicu.
1.2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku uvodno najavljujući žalbu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 i stavka 3. istog članka, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obrazlažući bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj smatra da je presuda proturječna sama sebi i da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama pa da je presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi te da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 431. stavak 2. ZKP/08 jer sud nije na logičan i uvjerljiv način obrazložio razloge zbog kojih iskaz TŠ koji je pročitan na raspravi sukladno članku 431. stavak 1. točka 2. ZKP/08 ne predstavlja dokaz koji tereti okrivljenika, da je kao supočinitelj kaznenog djela sudjelovao u krađi zlatnog nakita kod CŠ kada je i sam priznao počinjenje toga djela, a koji iskaz TŠ je iskren i vjerodostojan te ga potkrepljuju i drugi dokazi koji upućuju na TŠ kao neposrednog počinitelja, a da je sud neopravdano i bezrazložno povjerovao okrivljeniku da je u zavadi s obitelji TŠ koja okolnost nije potvrđena. Dalje žalitelj obrazlaže da je sud pogrešno zauzeo stav da iskaz svjedoka nije vjerodostojan jer dokazna radnja ispitivanja nije provedena na način propisan člankom 234. i 235. ZKP/08, jer se s obzirom na visinu zapriječene kazne za terećeno kazneno djelo u konkretnom slučaju i nije mogla primijeniti odredba članka 234. ZKP/08, a u vrijeme kada se provodila dokazna radnja ispitivanja svjedoka kod Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku dana 1. ožujka 2019. svjedok nije imao svojstvo iz članka 236. točka 1. i 2. ZKP/08 i nije postojala bojazan da neće moći iskazivati na raspravi sudu. Ističe da je obrana ta koja je tražila da se neposredno ispita svjedok TŠ koji nije dostupan iako su za njim raspisane dvije potrage radi upućivanja na izdržavanje kazne zatvora, tako da je predmetni svjedok moguće ipak dostupan i moći će se ispitati pred sudom i tako provjeriti formalna dokazna snaga njegovog iskaza. U odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ga obrazlaže jer sud nije ispitao niti jednog svjedoka na okolnost da je okrivljenik u zavadi sa svjedokom TŠ i njegovom obitelji, iako je TŠ u svom iskazu naveo da on i njegova braća nisu u sukobu sa okrivljenikom, premda je obrana predlagala ispitivanje svjedoka na te okolnosti. Žalitelj smatra da je sud trebao ustrajati da se na raspravi ispita svjedok TŠ i da je sud nepravilno utvrdio da bi se osuđujuća presuda temeljila isključivo na nekonfrontiranom iskazu svjedoka koji nije ispitan na način opisan u članku 234. i 235. ZKP/08. Predlaže da je pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu podnio je branitelj po službenoj dužnosti Antun Schmidt, odvjetnik iz Osijeka.
4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474 stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.
5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku nije osnovana.
6. Suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika ispravno je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08 optuženog HŠ oslobodio optužbe i za takva svoja utvrđenja u pobijanoj presudi iznio u cijelosti valjanje i logične razloga, presuda nije proturječna sama sebi niti je nerazumljiva, a nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.
6.1. Prvostupanjski je sud pravilno na raspravi 12. siječnja 2023. na temelju odredbe članka 431. stavak 1. točka 2. ZKP/08 pročitao iskaz svjedoka TŠ i pod točkama 8. i 8.1. obrazloženja naveo razloge i obrazložio zašto je iskaz svjedoka kojeg je on dao na zapisniku u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku 11. ožujka 2019. pročitan, a koje razloge i obrazloženje prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće. Suprotno tvrdnjama žalitelja iz obrazloženja prvostupanjske presude ne proizlazi da prvostupanjski sud nije prihvatio kao vjerodostojan pročitan iskaz TŠ, već upravo suprotno on ga prihvaća, ali zaključuje s obzirom na nepostojanje bilo kojih drugih dokaza, kako materijalnih tako i personalnih, koji bi upućivali na to da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, da se samo na tom iskazu ne može isključivo niti u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda. Pri tome nije u pravu državni odvjetnik kada navodi da je prvostupanjski sud trebao provjeriti navode optuženikove obrane da je bio u zavadi sa TŠ i njegovom obitelji te da ga je zbog toga TŠ lažno teretio za supočiniteljstvo terećenog kaznenog djela jer budući bi predloženi svjedoci u tom slučaju bili ispitani na okolnost je li optuženik bio u zavadi sa obitelji TŠ, ne i na okolnosti vezano za neposredna saznanja o kaznenom djelu, njihovim se iskazima ne bi mogle utvrditi odlučne činjenice o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećeno kazneno djelo, niti bi njihova saznanja mogla utjecati na zaključak suda da se samo na iskazu svjedoka TŠ, koji iskaz je prvostupanjski sud prihvatio kao valjan, ne može temeljiti isključivo i u odlučujućoj mjeri osuđujuća presuda.
7. Zbog navedenog nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne postoje povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 482. ZKP/08).
U Slavonskom Brodu, 20. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Vedran Pavelić
